Iishvara Pranidhana, Anudhyana i Abidhyana – Tantrička Praksa Sjedinjenja

2df528661e9d3c24cf39d52d04c715f7Tantričko Učenje nije dualno učenje kako se to inače posmatra, već je Ne-dualno Učenje u kojem je cilj nestanak razlike između onog koji meditira i samog objekta meditacije. Taj proces je također pod djelovanjem Triju Sila ili Guna (Shaktii) i trenutak u kojem Aktivni proces i Pasivni proces bivaju sjedinjeni nastaje Razriješenje tj. Neutralni Proces u kojem se kaže da je Subjekt i Objekt Meditacije Sjedinjen, i to nazivamo Samadhi. Postoji nekoliko različitih vrsta Samadhija. U Tantričkim učenjima govori se o sedam vrsta Samadhija koji su povezani sa Savikalpa Samadhijem i samo jedan Nirvikalpa Samadhi. Razlika u njima povezuje se različitim Čakrama na kojima može doći do sjedinjenja Objekta i Subjekta. Ali Savikalpa Samadhi je prosto pojašnjen kao Sjedinjenje Subjekta i Objekta u kojem Subjekt i dalje ima saznanje da on kao Subjekt postoji, da posred Parama Puruše postoji još jedan koji se koncentriše ili koji je apsorbovan u Njemu. Nirvikalpa Samadhi označava gubitak spoznajne moći uma u momentu Sjedinjenja u kojem Subjekt nestaje u Objektu i nema nikakvo saznanje da je nestao ili da je postojao. Nestaje svijet, nestaje rad čula, nestaje um. Ostaje samo Stanje Sjedinjenja koje se prepoznaje po osjećaju povezanosti nakon izlaska iz Nirvikalpa Samadhija, osjećaj blaženstva, znanja, unutrašnje znanje o Jednom tj. da je To upravo vi sami, nestaje vezanost za ovaj svijet, itd. Naravno, sve to se postepeno vraća u normalu, da tako kažem, i vi nakon nekog vremena ponovo funkcionišete na poznat način, ali više ne kao vi koji ste bili prije tog “iskustva”. “Iskustvo” je riječ koju koristim, ali ne postoji Iskustvo toga jer u Nirvikalpi ne postoji Dva, samo JEDAN. Otuda Iskustvo nije moguće jer da bi ono postojalo mora biti ono što se iskusilo i onaj koji iskušava, tj. Dualno stanje u kojem vi doživljavate nešto.
Jasno je da se Tantričko Učenje daje na Dualan način, i da ono može biti Dualno-Dualno; Dualno-Nedualno; Nedualno-Dualno, i Nedualno-Nedualno. I to su različite prakse unutar Tantričkog Učenja. Svaka od njih ima svoju razinu Rada i svaka od njih ima specifične prakse koje čak u nekim stvarima mogu biti iste, ali sa različitim pojašnjenjima. U skladu sa tim Tantru možemo okarakterisati kao ono što ukida razliku između Objekta i Subjekta. A opet možemo reći da je ona ono što omogućuje ukidanje opne razlike između Čovjeka i Najvišeg, tj. oslobađa Um od ograničenja i mijenja tačku Percepcije poznatu kao “ja” u tačku Percepcije poznatu kao To (HamSo).
Kroz praksu Iishvara Pranidhane ili lične Meditacije na Išvaru ili Individualizirano Božanstvo koja je temelj u Praksi Tantre kroz Dharanu ili specifičnu tačku koncentracije koja je poveznica sa Parama Purušom ili Najvišom Sviješću čovjek Pratyaharom ili razlučivanjem ili odvajanjem čula od spoljašnjeg i unutrašnjeg (procesa oko nas i unutar nas) dolazi u kontakt sa objektom Dhyane (Meditacije) – što uključuje i Pranayamu i Asanu (specifičan unutrašnji stav) kao aspekte Astaunga Yoge (Yoga – Sjedinjenje) ali i Niyamu i Yamu kao temelj sve prakse – ili odabranim Božanstvom na koji se koncentriše i u kojeg se na kraju absorbuje te ostvaruje i osmi korak Astaunga Yoge, Samadhi, Sadhaka prepoznaje sebe kao ispoljenje Najvišeg ili kao samo ispoljenje Iishvare na kojeg se koncentrisao kroz Pranidhanu. Cilj Pranidhane je u tome da nestane razlike između Sadhake i Brahme, Najviše Svijesti. Što nas vodi najvišem cilju Tantričke Sadhane. No, samo nestajanje individualnog sopstva ili Jiive nije ono što omogućuje i manifestaciju Najvišeg Stanja na ovoj razini, ali i tu se javlja problem nestalnosti Uma koji je pod opterećenjem impresija, karme koju ima, vrtloga u koja upada spoljašnjim životom, te se dešava stalno “padanje” iz povišenog Stanja Svijesti u svakodnevnu svijest koja nije do kraja očišćena i koja mora biti do kraja osviještena ukoliko Učenik želi da boravi duže u stanju Sjedinjenja ili da to Stanje spusti na ovu razinu i iz njega funkcioniše. Stanje Samadhija u klasičnim tantričkim spisima je stanje koje je pasivno, to nije dinamično Stanje koje može da se upotrebi u svakodnevnom životu. Jasno je da većina Sadhaka žele ući u povišeno Stanje i u njemu ostati, barem su tako uvjereni da treba, tako im spisi, učitelj i prenosnici ovog znanja govore da treba. Ali to nije krajnji cilj Tantričkog Učenja, jer iako ste ušli u povišeno stanje iako ste se stopili i spoznali svoje Istinsko Biće vi ste i dalje u ovom tijelu, u umu koji imate, u svijetu s kojom ste okruženi i dalje funkcionišete i imate obaveze svakodnevnog čovjeka.
Pored toga, pored unutrašnje prakse koju radite potrebno je ukinuti i razliku koja postoji unutar svakodnevnog života, Probuđenje ili “iskustvo” Sebe mora biti manifestovano na ovoj razini jer ono, sem Znanja o Sebi, nema nikakvu praktičnu mogućnost upotrebe ako ostane na razini na kojoj se nalazi, ako ostane samo “iskustvo” u kojem vi i Brahma postajete Sjedinjeni samo u procesu Individualne Meditacije, ili u kojem vas vaša čula, impresije u umu (Samskare, Vritiji, Vasane, Upadhiji, itd.) odmiču od iskustva koji ste imali i samim tim nemoćni ste da ga koristite u svakodnevnom okruženju, gubite tačku u kojoj je vaša Svijesti na višoj razini i ima moć manifestacije. Otuda i potreba da se pasivno Stanje manifestuje kao dinamično stanje, a to je poseban vid Tantričke Sadhane.

Iishvara, u praksi Meditacija na kojeg se vrši Koncentracija je entitet koji nije pod djelovanjem patnje, bola, reakcije (Karme), reakcija koje su se desile (Vipake), nakupina neostarene Karme (Ashaya). “Iishvara Pranidhana znači dopuštanje kompletnoj psihičkoj energiji da teče prema Iishvari kao objektu Vrhovne Ideacije” – Madhyamachara Tantra.
“Psihička Energija” je izraz koju mnogi razumiju kao skupni naziv za Um i njegove procese (emocije, intelekt, unutrašnje kretnje, ideje, koncepte, itd.) ali to ne znači to. Psihičko je SVJESNOST, ili Istinsko Ja. Nekada se Istinsko Ja naziva i Psihičko Biće, to je ono što bi mnogi nazvali Dušom, ali Duša ima, da tako kažem, dva kraja. Jiivu i Atmu. Jiiva je entitet koji poznajete pod izrazom Duša i u kojem se nalazi kompletan program, vašeg života i onog što vas je dovelo ovdje, ono što se Inkarnira. Atma je iskra božanskog koja nije u inkarnacijskom krugu i od njega je oslobođena, ili drugim riječima ona je Kauzalni impuls, Božanska Iskra, istovjetnost sa Apsolutom. Ili mogu to reći i na drugi način, Istinsko Ja je vaša Svjesnost sebe i to je vaša Duša, Psihičko koje mora doći ispred Ličnosti ili Identiteta. Istinsko Ja je kao izraz Ja Jesam ili Ograničeno Sopstvo povezano sa Atmom koje je oslobođeno osjećaja “Ja” u Ja Jesam. Stapanje Jiive i Atme je upravo proces Unutrašnje Spoznaje Sebe ili svog Istinskog Bića.
U Učenju kažemo da je bit Meditacije stopiti se sa Objektom Meditacije (nemojte Meditaciju smatrati samo procesom u kojem sjedite i meditirate) ali da nas Um ili ono što sada jesmo odvlači od tog procesa te se Naporom kroz Iishvara Pranidhanu Um mora dovesti do tačke Sjedinjenja, ali to je neprekidna Borba sa onim što vas odvlači od tog Procesa ili krajnjeg cilja (Shakta Sadhana). Upravo stalna Težnja da se Um usmjeri kao i da se Svjesnost (Psihičko) usmjeri ka Objektu Meditacije naziva se Anudhyana. Anudhyana je proces kroz koji Praksom pokušavate održati stalni kontakt sa Iishvarom ili objektom Meditacije – u prevodu Meditacija je održavanje ili koncentracija na objekt Meditacije, ili mogu to reći jezikom koji vam je približan, to je stalno usmjerenje Uma ka osjećaju Ja Jesam (u određenim vidovima prakse) koji se može nazvati i Biti Svjestan sebe, znači Meditacija nije samo sjedenje ili zbir instrukcija koje radite i nazivate meditacijom, već je to mnogo više od sjedenja i instrukcija ili mogu reći da je to proces Svjesnosti sebe u svakodnevnom okruženju – tj. stalna Težnja da se ostane u kontaktu sa Višim. Stalna Težnja (Anudyana) i proces usmjerenja na Iishvaru daje proces Ne-dualnog saznanja ili Abhidhyana. Kroz taj proces “um čovjeka je neprekidno apsorbiran u Ideaciji Najvišeg Entiteta ili Parama Puruše i na kraju se Sjedinjuje sa Njim što za posljedicu ima prevazilaženje Vishvamaye ili razlika koje su iluziorne” – Madhyamachara Tantra.
Borba kroz Shakta ili Shaktii Sadhanu te usmjerenje ka Najvišem kao Vaeshnaviiya Sadhana dovodi do procesa Shaeva Sadhane ili potpunog Sjedinjenja ili Transformacije Individualne u Kosmičku Svijest.

Stanje Ne-Dualnog Znanja naziva se Samprajinata Samadhi – Ispravno ili Izvanredno Znanje.
Mogu to reći i na još jedan način. Svakodnevna praksa Meditacije u kojoj Sadhaka pokušava i ulaže Napor da se sjedini sa Objektom Meditacije ili Iishvarom kroz stalnu Težnju i usmjerenje Svijesti na To, kroz čišćenje i prevazilaženje procesa putem Težnje ka Najvišem (Anudhyana), daju Abhidhyanu ili Neprekidno Usmjerenje Psihičkog ka Najvišem koje dovodi do Sjedinjenja ili Transformacije i Transcedencije Individualnog u Kosmičko.
Ali Abhidhyana ne smije biti shvaćena na jednostran način, pasivan način Sjedinjenja kako to neke od starih praksi govore. Jer ni Meditacija nije samo pasivni način Rada koji se radi Sjedenjem već je to proces koji se radi i tokom svakodnevnih situacija u kojima se nalazite. U tome je razlika između Pasivnih praksi koje teže Sjedinjenju sa Najvišim i na kraju gašenju razlike između vas i Najvišeg i Aktivnog načina Prakse u kojem se to Stanje spušta u ovu realnost i manifestuje se kroz vaše tijelo i um u svijetu u kojem se nalazite. To je jedna od temeljnih razlika između Tantričkih praksi koje su Pasivne i koje su Aktivne.
Kada je Psihičko Biće na površini umjesto Identiteta ili Ličnosti ono je u stalnom kontaktu sa Višim jer je samo manifestacija Atme kao Istinskog Bića. Tantričkom Praksom Psihičko mora biti dovedeno ispred, ili drugim riječima Svjesnost mora biti dovedena ispred Ličnosti kako bi upila Impresije ili Utiske koje dolaze do nje i inače ulaze u Identitet koji ih tumači u skladu sa svojim filterima ili programima od kojih je načinjen, koje je donio sa sobom kao nešto što poznajete pod nazivom Karma – neprecizan naziv za ovo što pričam, ali možemo ga koristiti u ograničenom aspektu – te kroz samo-suočavanje i Utisak koji nastaje dodirom Psihičkog i spoljašnjeg, iskoristiti ih za svoj dodatni Napor, Rad i Energiju, Anudhyana, dovesti do apsorbcije Individualnog u Kosmičko. Kroz taj proces Abhidhyane dolazi do prevazilaženja ograničenja između Sopstva i Najvišeg u kojem Najviše biva prepoznato kao samo Sopstvo koje se manifestuje i koje može da spusti Uticaj Najvišeg u ovaj svijet, i to je jedno od tumačenja Linije Učenja koje može biti fizičkog tipa ali i ne mora jer je čovjek nestao i kroz njega se Manifestuje Najviše kao način održavanja Linije Učenja ili Staze Oslobođenja i spuštanja Najviših Uticaja na ovu planetu a to je još jedan cilj stvaranja Čovjeka na ovoj planeti, omogućiti napredak Biću Planete i Biću preko kojeg dolazi do Inkarnacije u ovoj realnosti – sada neću ulaziti u to.
Kada čovjek shvati da ne postoji ograničena Individualnost, kako je on zamišlja, on Razumije da je Individualnost upravo manifestacija Ne-dualnog ili Cjelovitog unutar Dualnog koje je samo Najviše. Da on kao ograničeno sopstvo ne postoji i da nema ničeg što se mora spoznati kao “ja”, već da je “ja” igra Sila Apsoluta kao što je cijeli Univerzum sama Manifestacija Apsoluta i da je Mentalan. Tada za njega kažemo da je Oslobođen Čovjek, JiivanMukta. Biće je postalo ispoljenje Jednog jedinog Bića u Univerzumu a to je sam Apsolut, Brahma koji se gradi od Shaktii koja je djelatna snaga ili moć i Shive koji je sjeme ili svijest u pozadini djelatne snage a između njih ne postoji nikakva razlika jer jedno bez drugog ne mogu da postoje te su oboje samo ispoljenje samog Brahme. Jedno je pasivni element, drugo je aktivni element i oboje žive kao Ostvareni Čovjek, sjedinjeni.
Pasivno zna Sebe, Aktivno Sebe ispoljava kao vid Cjelokupnog ili Nedjeljivog Brahme kroz Individuu koja je sama Priroda Najvišeg. To je Cilj Tantričkog Učenja u svojoj srži koju Učenik mora ostvariti i manifestovati na ovoj razini i ravni. Upravo ovo je pojašnjanje Tantre koja se naziva Madhyamachara Tantra.

Namaskar