Ashtavakra Gita – Tumačenje

Cijena knjige: 10 Eura + PTT troškovi
Knjiga se ne može naći u knjižarama već samo naručiti na mail: bhaeravadeva@gmail.com

UVOD

Postoji niz Učenja oko nas, i sva ona imaju isto Uporište, ili možemo reći imao isti Temelj, u smislu izvorišta prvobitnih Učenja. Samim tim Istina ima niz načina Ispoljenja koja odgovaraju ponaosob svakom čovjeku u smislu Impresija, ili drugim riječima Samskara i Karmi koje određena Individua ima. Kada bih ulazio sada u tumačenja svake ove riječi bila bi potrebna cijela knjiga kako bi se objasnila svaka riječ shodno Razumijevanju koje ona traži. Jer svaka Riječ je Simbol, ali može biti i Priča, kao i Zbrkani Jezik. Stoga neću previše ulaziti u tumačenja Riječi Simbola i Preciznog Jezika.
Ispoljivši se na razini na kojoj živimo, Učenja moraju poprimiti oblike koje mogu da usvoje različite grupe Formi, ograničene Karmom i Samskarom koja određuje Formu i njeno ispoljenje, tj. njen cijeli život. Shodno tome, imamo niz različitih Ljudi, ili različitog Čovjeka. Ta razlika upravo temelji se na spomenutim Samskarama i Karmama ili Impresijama i Uzročno-Posljedičnom planu.
Bez znanja o različitom Čovjeku, ili možemo reći i Tipovima Čovjeka ne možemo da znamo zbog čega postoji toliki niz Učenja i koja je njihova svrha. Razumijevanjem Čovjeka i njegovih tipova razumijemo mnogobrojnost Učenja i Tradicija koje postoje, ali i Razumijemo da svako Učenje ima izvorište u Savršenom Čovjeku ili Tradiciji svih Tradicija, Centru koji stoji iza svog Učenja koje je dostupno čovjeku.
Srazmjerno Čovjeku Učenje se prilagođava i ima svoju Gustoću, da se tako izrazim, i stoga možemo da ih podjelimo (ugrubo) na tri kategorije, tri Agregatna Stanja; Ritualna Učenja, Tehnička i Učenja o Svijesti. Ritualna Učenja mogu imati svoj oblik u svim nivoima Čovjeka ili svim tipovima Čovjeka, ali se na različite načine percepira i primjenjuje. No, najčešće to su religiozno-magijska Učenja koje ovise o ritualima, sljeđenju tih rituala i ispoljenju kroz njih. Tehnička Učenja isto tako ovise o tipovima Ljudi, ali najčešće se vide u Spiritualnim metodama ovisnim o tehnikama, vježbama uma, raznim pranayamama, vizualizacijama i slično. Najviši oblik Učenja povezan je sa onim što nazivamo Ezoteričnim, tj. Unutrašnjim. Ezoterično nije tajno, nije skriveno, već Učenje koje direktno radi sa Sviješću. Ono može koristiti sve ostale oblike Učenja, ali je uvijek naglasak na Unutrašnjem, Svjesnom Radu. Isto tako svi tipovi ljudi mogu da primjenjuju ovo Učenje, ali se smatra da tek Balansiran Čovjek nalazi se na Ulazu u Istinsko Ezoterično Učenje. On još uvijek u sebi ima i ritual i tehniku, ali u jako maloj mjeri, više kao podrška, kao oslonac o koji se oslanja dok se ne oslobodi štaka koje su mu potrebne kako bi hodao.
Sada me ne zanima da previše dijelim i pojašnjavam zbog čega je to potrebno, ili šta je smisao toga svega, jer ako ste to do sada shvatili shvatili ste, ako niste nećete nikada.
Svako Učenje u sebi sadrži nivoe. U Ispoljenom Univerzumu sve je djelovanje Triju Sila, i to možemo ponavljati kao papige ukoliko ne razumijemo što to znači nećemo ni razumijeti Učenje. Svako Učenja se ispoljava na Tri načina, shodno poretku Sila koje Stvaraju i Kreiraju, a opet te Tri Sile ograničene su, da to tako kažemo, djelovanjem Zakona Oktave ili Zakona Vremena, Ispoljenja, Zakona Sedam.
Shodno tome svako Učenje u sebi sadrži od Grubog do najsuptilnijeg oblika, od Ritualnog do Unutrašnjeg Rada. Razlika je ogromna, a ovisi o Biću i njegovoj zrelosti. No svako Biće moralo je proći sve nivoe.
Tako isto Tantričko Učenje u sebi sadrži nivoe Ispoljenja, nivoe ili gustoću ili određenu suptilnost ili ritualnu, tehničku ili svjesnu (Unutrašnju) razinu Učenja. No, isto tako bi bilo glupo reći da svako od tih ispoljenja ne može koristiti i druge načine ispoljenja shodno potrebi Učenja.
Drugim riječima možemo reći da Učenje može imati svoju fizičku razinu, psihološku razinu i spiritualnu.

Tantričko Učenje kaže: “Praktična Tantrička Nauka počinje na fizičkoj razini i napreduje ka fizičko – psihološkoj razini, a zatim na psihološko – spiritualnoj razini i na kraju se završava sjedinjenje tragaoca sa Apsolutom ili Najvišom Sviješću ili Brahmanom.”

Sve ovo sam napisao s određenim Ciljem, a to je da predstavim određenu Razinu Učenja koje je poznato pod Advaita Učenjem, ali često puta pogrešno predstavljenim jer predstavnici tih Učenja u većini slučajeva, naročito moderni predstavnici, liče na klovnove koji su uhvatili određenu nit ali nema dubljeg razumijevanja tog Učenja.
Svi veliki Majstori davnina, mogao bih reći, bili su Advaite. Svako Učenje koje danas postoji u tragovima, ili imamo neka svjedočanstva o tim Učenjima, u sebi sadrži upravo tu notu Advaite, ili Ne-Dualnosti. Iako možemo naći neke razlike u pristupu tih Učenja, svima je ista podloga, svi imaju isto Značenje i Cilj.
Kada se prođu te tri razine razvoja čovjeka od fizičke, preko psihološke pa do spiritualne, ostaje još jedan korak a to je Sjedinjenje, a Sjedinjenje Tragaoca i njegovog Izvora uvijek završava ili možemo čak i reći, počinje sa Advaitom, Ne-Dualnošću.
Bez znanja sve tri “niže” razine imaćemo jako glupog i zaostalog Advaitu, kao što je slučaj sa većinom tzv. učitelja i majstora oko nas. Oni ne poznaju sebe, no ne možemo nekima od njih osporiti određeno postignuće, tj. Spoznaju. Problem nastaje kada neuvježbanom Umu, ili Nesvjesnom Čovjeku predstavimo Ideju Probuđenja. On ne razlikuje Sliku od stvarnog Stanja. Otuda tolika popularnost tih “učitelja” i “gurua” oko nas.

Sa Aštavakrom sam se susreo u ranim danima tragalaštva, kada me je prošla manija Kundalinii Shaktii, kada sam se otreznio od prosvijetljenja i prokletstva koje to prosvijetljenje nosi, a ovdje pod tim mislim na sve one tripove kojima ljudi robuju kada je riječ o prosvijetljenju i idejama koje se za to vežu. Kada sam shvatio da moram ići korak po korak i da preskakanje stepenica ne vodi nigdje do u propast koja može biti “popločena dobrim namjerama” neznalica poput mene.
Aštavakra mi je tada ličila na ogromnu Zagonetku, iako u njoj je bilo nešto što me je izuzetno privlačilo, određena Opojnost koju sam osjećao dok sam je čitao i razmišljao o značenjima, ili nalazio određene simbole koji su mi govorili o mojoj tadašnjoj praksi. Istu tu Opojnost osjećam i u Dao De Čingu Lao Ce-a i još nekim starim tekstovima. Ta Opojnost povezana je sa nekim čudnim osjećanjem u meni, koji me je razbuđivao i kao da mi je davalo određeno prisjećanje, kao da sam nešto znao što su mi ti tekstovi budili dok sam ih čitao i razmišljao o njima. Ako izuzmemo Emotivnu Infatilnost koja nastaje ekstazom Emotivnog Centra koji nije još dovoljno očišćen i svojim infatilnim vibracijama daje nam utisak kako smo se “napokon probudili” ili “osjetili svoje Istinsko biće”, počinjemo prepoznavati Istinu u tome što piše, ali Istinu koja nema vibracije ljudskog tumačenja i ograničenja ili projektovanja svojih infatilnih osjećanja i intelektualnih koncepata.
Problem nije u tome da li je to što osjetimo stvarno ili ne. Isto tako nije problem u tome da čovjek ne može da doživi Viša Stanja, ili da u njih uđe na neko vrijeme, par sati, minuta ili čak i dana. Problem je ŠTO NE MOŽE da ostane u njima, jer ono što ima vuče ga dole poput utega na nogama dok pokušava da pliva na površini okeana.
Otuda i kažem da čovjek koji nije prošao intezivan Rad, shodno Tradiciji kojoj pripada, ne može da razumije takve tekstove jer će ostati zaglavljen, ni na nebu ni na zemlji.
Aštavakra, da se vratim na nju.
O istorijatu, koji je jako štur neću pričati, već ću vam dati link prevoda koji sam koristio za ovu svrhu, gdje je ukratko pojašnjeno ko je Aštavakra, njegovo rođenje, njegov susret sa Janakom i slično. O Aštavakri nema previše informacija otuda se dovodi u pitanje i istinitost samog događaja, što je nebitno za nas. Isti je slučaj sa svim svetim spisima počevši od Biblije, preko Kurana pa do Bhagavad Gite. Moje mišljenje, koje temeljim na svom ličnom iskustvu, istraživanju i slično, govori mi da se takvo što nije nikada ni zbilo i da su to sve mitski likovi, Drame koje su napravljene od nekoliko različitih ljudi s Ciljem prenosa Učenja, koje su zaogrnute određenim zbivanjima, igrom, ulogama čiji je Cilj Razotkrivanje Sopstva, Puta, Drugog Rađanja i slično.
Jasno mi je kako se Tradicija prenosi, barem onoliko koliko je sam razumijem. Stoga mi je jasno što ti spisi predstavljaju.
Na isti način gledam i Aštavakra Gitu ili Samhitu. Kao priču, niz riječi simbola, značenja, magičnosti riječi i utkanosti Stanja iza njih čiji je Cilj jedan jedini, dati čovjeku osjećaj Sebe, gurnuti ga izvan Uma koji razmišlja u pojmovima Dualnosti, pojmovima razdvojenosti što je odlika Intelektualnog Centra i “pada” Adama.
S te strane prilazim ovom djelu, shvatajući da ja nisam sposoban da pojasnim ni približno Duboko Značenje ovog što je ovdje rečeno, već mi je Cilj da se kroz osvrt na ovo dijelo, tumačenje koje mogu da razumijem, odam neku vrstu Poštovanja tome što iza toga Izvire, uvijek Novo i Cjelovito, pokazujući nam nas samih ali i naše nerazumijevanje koje nas sprečava da shvatimo da ne postoji nešto kao drugi, ne postoji nešto kao “to tamo”, već je to uvijek Jedno i Jedino, Jedno Biće u mnoštvenosti Forme, Jedno Stanje u Četri Stanja, sam Apsolut, Brahamn ispoljen u samom sebi kroz sebe.

Koristio sam prevod sa sajta http://www.yogacentar.hr jer mi je najmanje opterećen mišljenjima i tumačenjima stoga mi je dao slobodu da se ja poigram sa tim.

Prije svega, ne vjerujte ničem što kažem, već SVE PROVJERITE i svojim ISKUSTVOM potvrdite. Najviša Učenja ne traže NIKAKVU VJERU već ISKUSTVENO ŽIVLJENJE tih ISTINA.
Moje tumačenje i igra sa ovim je samo putokaz onima koji još nisu vidjeli ovo djelo i onima koji nešto, suptilno “čudno” osjećaju dok čitaju Aštavakra Gitu.


1. POGLAVLJE

UPUTSTVA ZA SAMOREALIZACIJU

 

Janaka reče: 

1.   Kako se stječe znanje? Kao se postiže oslobođenje? Kako je odricanje moguće?  Reci mi to, Gospodine.

 

Aštavakra reče: 

2.   Težiš  li  oslobođenju,  dijete  moje,  izbjegavaj  objekte  čula  kao  otrov  te  traži  oproštaj, istinoljubivost, ljubaznost, zadovoljstvo i Istinu kao nektar. 

 3.   Ti  nisi  niti  zemlja,  niti  voda,  niti  vatra,  niti  zrak  niti  prostor.  Da  bi  postigao  oslobođenje, upoznaj svoje Jastvo, kao svjedoka svih ovih elemenata i kao Svjesnost samu.

 4.   Kad jednom shvatiš da Ti nisi tijelo te učvrstivši se u Svjesnosti, postati ćeš sretan, spokojan i slobodan od svih okova. 

 5.   Ti  ne  pripadaš  brahmanima,  niti  ikakvoj  kasti  niti  ijednoj  aśrami  (razvojne  faze  u  ljudskom životu).  Nije  moguće  spoznati  Te  čulima  percepcije.  Ti  si  nevezan,  bezobličan  i  svjedok cijelog univerzuma. Budi sretan. 

 6.   Vrlina i porok, užitak i bol, potječu od uma, a ne od Tebe, sveprožimajući Atmane. Ti nisi niti onaj koji djeluje niti onaj koji uživa. Ti si uistinu oduvijek slobodan. 

 7.   Ti si jedini vidjelac svega i zaista si oduvijek slobodan. Tvoji okovi sastoje se samo u tome što sebe ne vidiš kao vidioca već kao nešto drugo.

 8.   Da  li  ti  kojega  je  ugrizla  velika  crna  zmija  egoizma  “Ja  sam  činitelj”,  piješ  nektar  vjere  “Ja nisam činitelj”, i jesi li sretan?

 9.   Spali  šumu  neznanja  s  vatrom  uvjerenja  “ja  sam  Jedno,  i  Čista  sam  Svjesnost”,  oslobodi  se tuge i budi sretan.

 10. Ti  si  ta  Svjesnost,  Blaženstvo  –  Vrhunsko  Blaženstvo,  u  kojemu  i  kojemu  ovaj  univerzum izgleda nadređen, kao zmija u užetu. Živi sretno. 

 11. Onaj  tko  sebe  smatra  slobodnim,  doista  je  slobodan  a  tko  se  smatra  vezanim  ostaje  vezan. “Onako kako razmišljate, takvim ćete i postati” kaže narodna izreka, i veoma je istinita.

 12. Jastvo  je  svjedok,  sveprožimajuća,  savršena  Jednota,  Svjesnost,  nedjelujuća,  nevezana,  bez želja  i  spokojna.  Zbog  iluzije,  izgleda  nam  da  je  od  ovoga  svijeta (tj.  podložna  vječno ponavljajućem ciklusu rađanja i umiranja).

 13. Nakon što ste prestali izvana i iznutra mijenjati sebe, te napustivši iluziju: “Ja sam mišljeno (individualno)  jastvo”,  meditirajte  na  Atmana  kao  na  nepromjenjivog,  na  Svjesnost  i nedualnost. 

 14. Dijete  moje,  dugo  si  se  nalazio  u  zamci  tjelesne  svjesnosti.  Raskini  petlju  zamke  mačem znanja “Ja sam Svjesnost”, te budi sretan.

 15. Ti si neprijanjajući, nedjelujući, samoisijavajući (sjajiš sam od sebe) i neokaljan. Tvoji okovi počivaju u činjenici što se odaješ meditaciji. 

 16. Ti  prožimaš  ovaj  univerzum  a  ovaj  univerzum  postoji  u  tebi.  Tvoja  priroda  je  u  stvari  čista Svjesnost. Nemoj biti malen duhom.

17. Ti si bezuvjetan, nepromjenjiv, bezobličan, trezven, nedokučivo inteligentan i spokojan. Čezni samo za Svjesnošću. 

 18. Spoznaj da je ono što ima oblik nestvarno, a da je ono što je bezoblično vječno. Slijedeći ova duhovna uputstva, izbjeći ćeš ponovnom rađanju.

 19. Baš kao što ogledalo postoji i unutar slike koju odražava i bez te slike, tako i Vrhunsko Jastvo postoji unutar i izvan ovog tijela.

 20. Baš  kao  što  je  jedan  te  isti  sveprožimajući  prostor  unutar  i  izvan  vrča  tako  i  vječan, sveprožimajući Brahman bivstvuje u svim stvarima. 

 

Svaka riječ u ovakvim teksovima je bitna i jako je bitno o svemu ovom dobro razmisliti, ali i OSJETITI što te riječi Simboli govore. No, najbolje od svega je U ISTO vrijeme koristi DVA CENTRA u Naporu da se Razumije što se govori ovim riječima.

Janaka reče: 

1.   Kako se stječe znanje? Kako se postiže oslobođenje? Kako je odricanje moguće?  Reci mi to, Gospodine.

Postoji niz prevoda ovih stihova. Rekao bih da ovom prevodu nešto nedostaje, a to je tačnost riječi. Poznato je da ukoliko želite da Razumijete određeni Spis morate poznavati Jezik kojim je pisan. Tu se ne misli samo na poznavanje Riječi Simbola, već i bukvalno Jezika kojim je pisan. Jer prevodi su najveći problem.
Puno precizniji prevod ovih pitanje jeste: “O gospodine, kako neko može da dosegne Mudrost? Kako se Oslobađanje događa? Kako postići Nevezanost? Molim te kaži mi.”
Ako Razumijete onda uviđate ogromnu razliku u ovim prevodima. U prvom je naglašeno osvajanje, ili kako bi to Tantrici rekli, Yogički Um, borbeni Um, Um koji želi da nešto osvoji. Advaita ili Ne-Dualnost NIJE OSVAJANJE, ona je RAZOTKRIVANJE. Um koji Osvaja ne može da uđe u Stanje, jer Stanje nije osvojivo, ono je Razotkrivanje.
Ova pitanja govore o osobi koja je već oslobođena, ili je barem imala početna “iskustva” Buđenja, Probuđenja. Um koji osvaja ne može na ovaj način da pita. Um koji je pokoren, koji je dovoden “pred Gospodara”, doveden do Istinske Prirode može i zna kako da postavi pitanje.
Mudrost je Stanj
e, to nije “zadobiti nešto”, “osvojiti nešto”. To je Razumijeti, Znati Sebe i Prirodu. Poredak pitanje je isto tako jako zanimljiv. Jer prije nego se Oslobodimo potrebno je dosegnuti Mudrost, a Mudrost je Stanje Svjesnosti, Budno Stanje. Svi koji su Okusili Budnost reći će vam istu stvar: “To se desilo Milošću, ne mojim naporom.” Svi na isti način opisuju ulazak u to Stanje, to Dostizanje, to Razotkrivanje. I svi znaju da oni sami nisu mogli da prodru u to Stanje, jer to Stanje, iako još vezano sa Umom, ne može da se zadobije Umom kakvog trenutno imamo. Mudrost daje Oslobođenje jer razotkriva spletku Uma i njegovo robstvo. Razotkrivanjem Uma, Uviđanjem njegove iskrivljene percepcije i ograničenosti započinje Put ka Oslobođenju. A da bi se taj Put učvrstio moramo imati Nevezanost, ili kako to na istoku kažu, Odricanje.
No, obje te riječi su problem za zapadni Um. Iako ne bih rekao da su manje problem za istočni Um. Generalno vlada Nerazumijevanje ovog pojma. Nevezivanje, Odricanje jeste DE-IDENTIFIKACIJA, NE Identifikovanje sa Procesima. Većina ovo razumije, kako nije pojašnjeno kao Nevezivanje za prolazno, dok prolazno je sve izvan njih, a ne i ono unutar njih. Sve je prolazno, i Procesi Unutra i Procesi Spolja.
Isto tako ova pitanja možemo obrnuti. Nevezanost, Ne-Identifikacija omogućuje Oslobađanje od onog što vidimo, što omogućuje Mudrost. Ali prije svega današnja Spiritualna Nauka je obrnula proces.
Tantričke tehnike imaju određeni poredak. Ovdje mislim na Ezoterično Učenje Tantre, ne maskaradu Tantre koja se oko nas javlja. U tom Učenju prije svega ide ISPOLJENJE od Mudrosti ka dole, ka Nevezanosti. Od Unutrašnje Svjesnosti preko tehnika disanja do tehnika fizičkog ili Asana. U svim ostalim Učenjima proces je obrnut.
Ljudi prvo rade Asane, pa Pranayame i slične Prakse pa tek onda Meditaciju. Tantričko Učenje to radi na obrnut način. No, to ima veze sa Zrelošću Bića. I teško je pojasniti to bez znanja o Zrelosti.
Izvorno Tantričko Učenje je Ne-Dualno Učenje. I čovjek koji nije prešao Agju ili do nje došao NE MOŽE imati to UČENJE ili biti INICIRAN U NJEGA. Na Agji prestaje Dualnost, ali i započinje, a sve to ovisi o mjestu odakle gledamo. Pošto je Tantričko Učenje Ne-Dualno Učenje, ono uvijek kreće od krajnje Istine i traži ISPOLJENJE ili REALIZACIJU te istine na nižim nivoima Čovjeka kako bi se on OSLOBODIO od onog što ga vezuje. Otuda i pitanje Janake koje kreće iz tog Stanja ka dole. Iz Mudrosti do Nevezanosti.


Aštavakra reče: 

2.   Težiš  li  oslobođenju,  dijete  moje,  izbjegavaj  objekte  čula  kao  otrov  te  traži  oproštaj, istinoljubivost, ljubaznost, zadovoljstvo i Istinu kao nektar. 

Pošto postoje dva prevoda na koja se oslanjam, prvi je ovaj koji dajem i koje uzet sa sajta koji je pomenut. Ali drugi je prevod koji je preveden u Oshovoj knjizi o Aštavakri i koji mi je mnogo precizniji, prije svega jer je razlika u prevodiocu i Tradiciji kojoj pripada. Oshovi prevodioci i sam Osho pripadaju Tantričkoj Tradiciji i mnogo preciznije prevode tekstove koji pripadaju toj istoj Tradiciji. Znači, uvijek ću staviti oba prevoda radi usporedbe.

 Aštavakra je odgovorio:

“O dragi, ako želiš Oslobođenje, odbaci strasti kao otrov, prihvati opraštanje, nevinost, samilost, zadovoljstvo i istinu kao Nektar.

Šta je “strast”? Ne prihvatajte riječi olako. Ovakav Majstor se ne igra riječima kao i mi. On ih koristi kao Simbole Učenja. Strast je ono što nas vezuje, ono što nas tjera u određenom smijeru koji je opet uslovljen Samskarama i Karmama koje imamo ili Umu koji imamo. Strast je prijanjanje na objekte, za tumačenje Čula, za Želje, prohtjeve. Napor koji ulažemo da bi to postigli, Patnja koja se javlja zbog toga.
Strast možemo prevesti i kao Patnju koja se rađa iz Želje za nečim, nečim što treba da nas ispuni i da nam osjećaj naše vrijednosti. Naše želje, Strasti, Napori koje ulažemo u Život sve to su pokazatelji nas samih, pokazatelji našeg Samozaborava. Iz njih, možemo tako to reći, proizilazi Stanje u kojem se nalazimo, San. Ali isto tako možemo reći da je i San uzrok sve Strasti i prijanjanja, tj. Identifikacija i potrebe sa Samo-ispunjenjem u Spoljašnjem.
Patnja, Strasti, Želje, potreba za Spoljašnjim Samo-ispunjenjem TO je Otrov koji nas truje i odvaja od Istinskog, naše Prirode. Teško je pojasniti što je to Priroda, što je to Istinsko, ukoliko neko nema bljeskove tog Stanja. Jer Razumijevanjem ili Mudrošću otkrivamo da je naša Priroda uvijek Slobodna i da nema nekog zasebnog Sopstva koji se mora osvojiti, tj. da nema nikakvog Sopstva izvan samog Apsoluta kao Izvorišta, kao Kreatora, kao Postojanja koje je ispoljenje u Formama, Objektima, kako u nama tako oko nas.
Aštavakra nudi način, koji je radikalan jer ako poznajemo naš Um uviđamo da je on sve suprotno od onog što On govori. “Prihvati Opraštanje, Nevinost, Samilost, Zadovoljstvo i Istinu kao Nektar.” Um to ne želi jer u tom NEMA NJEGA. Um ne želi da Oprašta jer to znači da postoji i Drugi, da i Drugi može biti u pravu kao i ja sam.
Otrov je ono što me zarobljava, ono što me uništava i ubija svakim konzumiranjem. Svijet u kojem ne vidim Sebe, u kojem sam ograničen Umom je moj otrov, samim tim moj Um koji je zarobljen u samom sebi, koji se vrti u krug, iznova i iznova tražeći sebe u ispoljenom, tražeći Nekar u objektima i Željama jeste Otrov. Pokretač Uma jeste Strast.
Staviti ove Kvalitete koje Aštavakra daje na prvo mjesto u svom Radu znači direktno minirati Um, ići direkno protiv onoga što on jeste. Ali ako ne poznajemo Tantru i samim tim i Advaitu, onda ćemo upasti u zamku Uma. Um govori da treba da se nešto zamjeni nečim, da se nešto osvoji, zadobije. Biće ne može da govori na taj način, jer ono dolazi sa drugog nivoa od Uma. Samim tim ono nije ograničeno, ono nije Otrovano Umom. Biće, Tantra, Advaita traži da RAZOTKRIJEMO da mi NISMO UM, da to što percepiramo NISMO MI. Samim Uviđanjem te Istine Oslobađamo se Otrova Uma.
Pazite, sve ovo što sada razumijemo dolazi kroz Um. Stoga, moramo biti oprezni i u tumačenju Uma. Um je strahovit Aparat ukoliko je Sluga, ukoliko zna šta je njegovo Izvorište. Ove riječi, izgovorene u Aštavakra Giti nisu za onog koji ne poznaje ili nema naznake svoje Prirode. Stoga je Aštavakra Gita u stvari uvijek i izbjegavana od većine tzv. Majstora. Jer nju može razumijeti samo Čovjek koji Razumije Sebe. Ovdje ne govorim o Umnoj špekulaciji i tzv. razumijevanju.
Identifikovan Um, Otrovan Um uvijek prosuđuje o nekom, uvijek mu je neko drugi kriv, uvijek osuđuje, tumači, sudi i na kraju presuđuje osuđenom. Opraštanje s druge strane uvijek govori da onaj koji sudi nije nimalo u boljem položaju od onog kojem se sudi. To je Spoljašnje Uvažavanje. To je stavljanje Drugog ispred sebe.
Stavite za trenutak nekog Drugog ispred sebe u nekoj žustroj raspravi. Šta se desilo? Kako tada vidite drugog Čovjeka? Kako ga tada razumijete?
Mi pogrešno razumijemo Opraštanje. A toj pogrešci pridonose tzv. autoriteti koji nam tumače Opraštanje. S jedne strane Opraštanje jeste VIŠI oblik od prosuđivanja, no ukoliko se osjećate da ste vi sada viši jer “opraštate” bojim se da je Pakao bogatiji za jednu osobu. Opraštanje nije “biti bolji i viši” od drugog. Ono je shvatanje da Ja Jesam Onaj Preko Puta Mene. I da je taj isto, ako ne i više, u pravu kao ja. Tolerancija je izmišljotina oproštajnih likova. Laž Lažne Ličnosti. Maska kojom se Laž skriva, kojom se Um kiti dokazujući svoje veličinu. Tolerancija je Lažni Moral imitiranja Emotivne Svijesti ili Savjesti.
Oprostiti znači biti Ponizan
. Bojim se izgovarati sve ove riječi jer znam njihovu Snagu. Jer znam da svako pogrešno Razumijevanje ovih riječi odvešće vas u drugom smijeru. Kažem “ponizan” i vi ćete imati Asocijacije koje temeljite na slici poniznosti. Idiotu koji “ponizno” pada pred noge autoriteta pokazujući svoju veličinu i duhovnost. Ne moram da znam da ćete imati te Asocijacije. Dovoljno mi je da znam svoje Asocijacije koje sam imao kada sam krenuo u ovu Avanturu. No, sve što mogu, zbog dužine teksta, jeste dati vam upozorenje. Kako ćete ga prihvatiti ili Razumiti na vama je.
Šta znači Nevinost? Šta znači biti Nevin? Šta je to Dijete?
Kažemo “Ono je Nevino”. Ili riječi Isusa: “Ukoliko ne budete nalik Djeci nećete ući u Carstvo Nebesko.”
Koplja se oko ovog lome stotinama godina, jer niko ne zna što je on mislio pod ovim. Nevinost je simbolika Čistog Emotivnog Centra. Njegova Otvorenost, Protočnost, Prihvatanje onog ispred sebe i unutar sebe. Biti Nevin znači ne biti uprljan Otrovom Uma.
Nevinost ima Samilost. Ona shvata da je Čovjek Čovjek koliko i on sam. Ona shvata da on greši koliko i on sam. Ona shvata da je on isti Izvor kao i on sam. Ona Prihvata drugog, daje mu Uvažavanje jer zna obje krajnosti i nije ni jedna od njih. Ona je početak Samilosti, Suosjećanja sa drugim.
Suosjećanje je Prihvatanje Čovjeka i Su Osjećati ono što i on osjeća. Ono se rađa iz Spoljašnjeg Uvažavanje, iz pronicanja u Unutrašnje Uvažavanje, ili Samo-uvažavanje, izdizanja sebe iznad drugog.
Mi smo Nezadovoljni sa svim onim što imamo i što jesmo. Otrov Uma ne dozvoljva da budemo Zadovoljni sa onim što jesmo i onim što imamo. Otud potreba za samo-dokazivanjem, otud tolike želje i težnje, otud Patnja koja nas razdire. Pazite poredak koji je stavljen u Stihu. Nijedna riječ nije na pogrešnom mjestu jer Razumijevanje svake od njih nudi Razotkrivanje druge. Svaka od njih se oslanja na prethodnu i na onu iza nje. Ukoliko to ne vidite zaobići ćete Istinu koja se nalazi u ovom. Iako svaka posebno daje svoje tumačenje koje ima odraz Istine, no Nektar Istine može biti do kraja ispijen samo ukoliko ih sve Razumijete.
Biti Zadovoljan sobom i svijetom znači izbjeći sukobe, izbjeći želje i otrov Uma, izbjeći Patnju. No ovdje nije samo riječ o izbjegavanju, kako se to inače misli. Ovdje je riječ o RAZUMIJEVANJU. Tantrička Učenja se baziraju na RAZUMIJEVANJU, ne na sljepom sljeđenju, na vjerovanju. Već na ISKUSTVU, Ličnom Upoznavanju sa Istinom.
Istina nije jednostrana. Ona je Istina na svim nivoima. Tako njen pravi Okus daje njeno potpuno poznavanje na svim Centrima ispoljenja. Vi niste jednostrani, vi ste Cjelina koja je trenutno u ratu sama sa sobom, otuda to Razjedinjenje. Cilj je Cjelovitost, Cilj je Svijest koja objedinjuje sve. A ona je i pokret i uzrok pokreta. Ona je Vidioc, Viđeno i proces Viđenja.

3.   Ti  nisi  niti  zemlja,  niti  voda,  niti  vatra,  niti  zrak  niti  prostor.  Da  bi  postigao  oslobođenje, upoznaj svoje Jastvo, kao svjedoka svih ovih elemenata i kao Svjesnost samu.

 “Ti nisi ni zemlja, ni vazduh, ni vatra, ni voda, ni eter, da bi dostigao Oslobođenje, moraš da budeš Svjestan Svjedok svega toga.”

 

“To nisi ti”. “Ovo nisam ja” – je početni korak, upoznavanje sa činjeničnim Stanjem. Dodatak na to je “Ti si Svjesni Svjedok svega toga”. Ukoliko znam samo jedno to nije Cjelovitost. To je jedna strana novčića. Ukoliko nešto negiram moram nešto da Izgradim. Jer na osnovu čega to negiram?
Sada kada se vratite na prva dva stiha uviđate uvezanost sa ovim: “Da bi dostigao Oslobođenje, moraš da budeš Svjestan Svjedok svega toga.”
Svaki Kvalitet o kojem je riječ Izvire iz Svjedoka koji svoje Uporište ima u Istinskoj Prirodi. Svjedok nema obličje iako može da se osjeti kroz Formu i Oblik, no on nije ograničen Oblikom i Formom. Kada Svjedočim, kada SVJESNO SVJEDOČIM imam KVALITETE koje Aštavakra pominje i za koje govori da su Kvalitete Budnosti. Ne imitiram, ne žudim da budem “viši” nego što jesam, već IZ mene izviru Kvalitete koje Ispoljavam u Spoljašnjem. Svjedok je posljednja granica, ali i prva granica u Ispoljenju. U isto vrijeme on je razriješenje ali i kreator cijelog mog Unutrašnjeg Svijeta, a mogu slobodno reći i Spoljašnjeg.
Kada njegujem Posmatranje, Svjedočenje, tada je to Nevezanost, tada je to početak Oslobađanja, tada uviđam da je Otrov Uma to što me ograničava, tj. da je Otrov moja identifikacija sa slikom o sebi, moje negativne emocije, moje pretpostavke, asocijacije, ideje koje mislim da treba da živim, moje samo-traženje u spoljašnjem, itd. Tada iz mene izlaze Kvalitete: “opraštanje, nevinost, samilost, zadovoljstvo i istina.”

4.   Kad jednom shvatiš da Ti nisi tijelo te učvrstivši se u Svjesnosti, postati ćeš sretan, spokojan i slobodan od svih okova. 

“Ako se odvojiš od svog fizičkog tijela i odmoriš u Svjesnosti, onda upravo ovog trenutka postaješ sretan, smiren, oslobođen robstva.”

 

Uvidite razliku u prevodima. Jedan pripada Yogičkoj Školi koja se uvijek bori i osvaja. Drugi pripada Tantričkog Školi koja se uvijek Predaje, Raspoznaje, Razotkriva, jer ZNA da to već ima. U njoj nema Borbe jer Borba je obilježje Uma. Um se uvijek bori. To je generalno razlika i između različitih Škola Rada na Sebi.
Odvojiti se od svog Tijela, šta to znači? Jeste li razmišljali o tome? Um je veza između Tijela i Bića. Svijesti koja se manifestvovala Tijelom. A Um je vezan za Tijelo, jer MISLI, Identifikovan je sa Tijelom. Otuda sve što radi jeste da mišlju ili Identifikacijom da je Tijelo on ispunjava zadovoljstva Tijela u pokušaju da i on bude zadovoljan. Kada ne poznajem Sebe onda svom Ispoljenju dajem Vrijednost, Vrijedovanje, a ne onom što Jesam.
Kvalitete pripadaju Prirodi, ne Umu koji je identifikovan Tijelom. Ali te Kvalitete se Ispoljavaju putem Uma, stoga ne možemo razdvojiti sebe na više dijelova i reći “ovo je loše i ne traba mi, a ovo je dobro i treba mi”. No, možemo PROČISTITI Sebe kao Cjelovitost. Upravo na tome je naglasak Tantričkih Učenja. A to se dešava Ispravnim Razumijevanjem.
Razumijevanjem da ja nisam tijelo, da nisam pet elemenata koji čine Manifestaciju, gura me u Saznanje da sam Ja onaj koji Posmatra, Svjedoči. Održavanjem Svjedočenja u meni se javljaju Kvalitete koje su opisane i Ispoljavaju se u Manifestaciji, što me dodatno Oslobađa Identifikacije, naročito UZROKA Identifikacije.
Uspjeti sagledati ovo što je dato značilo bi sagledati Cjelinu i Dio u isto vrijeme. Cijeli Rad govori o jednoj dimenziji ovog, dok Tantričko Učenje daje i drugu dimenziju koja je potrebna jer sam Rad nije dovršeno Učenje iako to na prvi pogled ne izgleda tako. Rad je jedna dimenzija prilaska koja u sebi uključuje različite segmente koje su istisnute iz većina drugih Učenja. No, njemu nestaje Viđenje i Znanje Čovjeka 5. Upravo, ovo je dodatak Radu. Ono što on nema ili što nije javno izeneseno ili predano u Tradiciju koja je poznata, u ovom trenutku.
Razlika je u tome što Rad, kao i Yoga, ukoliko nije dovršen kao Učenje, iziskuje borbu što jača Posmatrača. Ali znamo da je borba Um. Tantrički Pristup je malo različit. On zna da Borba ne riješava već ujedno i jača Um. Jer naglašava “Ja sam to učinio. Ja sam se izborio za svjesnost.” A to je u Radu pojačano Idejama kako nemamo biće, kako se moramo kristalizovati, kako imamo mogućnost. I to je Istina s jedne strana, ali ne i kompletna Istina. Tantričko Učenje kaže kako to sve imamo, pa čak i slično govori kao Rad, ali sa drugačijeg stanovišta. Ono nije borbeno kao Rad, nema sukoba. Ono kaže da već Jesi to Što Jesi inače NIKADA ne bi mogao ni zadobiti to. Problem je u Vezanosti, NEZNANJU svoje Prirode.
No, iako ima razlike možemo reći da Rad ima osnovicu u Učenju koje nije do kraja izneseno Guruđijevom i sličnim ljudima. Kada se Rad posmatra sa stanovišta i Znanja Tantre i Ne-Dualnog Učenja, bilo koje da je, onda on dobije svoju Istinsku Vrijednosti i Potpunost.
Ključ nije u tome da se nešto osvoji već da se Razotkrije, Uvidi da je moja Priroda ono odakle izvire Svjedok i da je on Poveznica sa njom. Svjedok jeste sama Priroda, ali on nije kraj. No, ne možemo ga zaobići.
Prioritet na, “odmori se u svjesnosti”, ili “boravi u svijesnosti, svjedoku” govori na čemu je naglasak. Za nas je Svjesnost borba da je osvojimo, jer ne shvatamo ostale dijelove Rada. Razumijevanje DA NISAM to što VIDIM, dovodi u Svjesnost. Naravno postoji i drugi put koji je ista stvar samo drugačiji način. A to je izboriti se za Svjesnost što mi momentalno daje Razumijevanje da NISAM TO ŠTO PECEPIRAM. Naizgled dva načina, ali ISTI CILJ.
Kada se Desi Prirodna i Spontana Svjesnost tada si odmoren, na svom Izvorištu, sretan, smiren i oslobođen robstva. Cilj je dostignut, Put se nastavlja dalje. No, nastavak Puta ne postoji ukoliko nisam dostigao ovo Razumijevanje. Otuda i naglasak na njemu.

               

5.   Ti  ne  pripadaš  brahmanima,  niti  ikakvoj  kasti  niti  ijednoj  aśrami  (razvojne  faze  u  ljudskom životu).  Nije  moguće  spoznati  Te  čulima  percepcije.  Ti  si  nevezan,  bezobličan  i  svjedok cijelog univerzuma. Budi sretan. 

“Ti ne pripadaš ni brahmanima, ni drugoj kasti, nisi ni na jednom od četri stepena života, tebe se ne može vidjeti, ni osjetiti bilo kojim od čula. Nedotaknut, bez oblika, ti si svjedok čitavog Univerzuma. Spoznaj to i budi sretan!”

Ovdje sada imamo mali “problemčić”. A to je što je Znanje o Kastama  pogrešno dato, čak i u nekim Tantričkim Učenjima Kaste su pogrešno protumačene. Kastinski sistem je pogrešan u današnjem vremenu, no u vremenu kada je nastao imao je svoju logiku i svoj smisao. On je značio da se određena Razina Bića rađa u određenoj Kasti koja zatim dobija određeno Učenje koje Oslobađa to Biće ili mu omogućava napredak u Kastinskom sistemu s ciljem Unutrašnje Evolucije. Pošto ne razumijemo Kastinski sistem, niti način na koji je on nastao sem natuknica koje postoje, stoga ni ne razumijemo šta on znači.
Neću se zadržavati na njemu, zbog prostora i da ne bi previše se udaljili od teme. Stoga samo ovo malo informacija o njemu.
Svjedok, Posmatračko Ja, ne pripada niti može biti obilježeno bilo kojoj pripadnošću, a samim tim ni kastama. Kastinski Sistem je za one koji nisu ovo shvatili i on je imao svoj smisao u davnim vremenima. Danas on više nema nikakvog smisla jer se pokazuje da Kasta Nedodirljivih može dati mnogo veće Majstore od Kaste Brahmana ili Sveštenika.
Sam Buddha je odbacio Kastinski Sistem jer je vidio da je otišao u pogrešnom smijeru. Već tada on je bio pogrešan a možemo samo zamisliti kakav je danas.
Aštavakra sada mjenja Percepiju Učenika govoreći, tj. obraćajući se direktno njegovoj Prirodi. Obraćanjem, tim načinom, on zapečaćuje ideju da smo nešto manje od Sopstva, od Svjedoka te na taj način pokušava da promjeni Percepciju Učenika kako bi on, sada, sagledao dijelove svoje Manifestacije sa druge tačke Percepcije, tj. stanovišta Bića, Svjedoka, Svijesti. Na ovaj način on uništava moguće zaostatke Identifikacije sa bilo kojom pripadnošću. Tipa, narodu, naciji, kasti, boji kože i slično. Ali i mnogo više. On sa ovim govori i o Idejama, Samskarama koje svako od ljudi koji su rođeni u određenom mjestu i prostoru nosi sa sobom, kao Uzročni dio, kao Uzrok njegovog rođenja. Na taj način izbjegava bilo koju Idenrifikaciju i zamku koju Um može da smisli kako bi održao svoje Ideje živima.
Na način Negacije on se trudi da preda Živo Iskustvo onom koji je ispred njega. Svijest nije ničim ograničena sem svojim Neznanjem koje nastaje pogrešnom Identifikacijom sa Tijelom i Umom. A to je u gornjim Stihovima izrečeno.
Pošto Svjedok ne pripada nikome ono ne može biti ograničeno zakonima i pravilima bilo kojeg poretka. Tijelo i Um može. Tu se nameće vječno pitanje, kako će se ponašati onaj koji ovo zna?
Pa prosto. Nema tu nepoznanice, sem u Umu onog koji ovo ne razumije. Takav Čovjek prosto sljedi svakim svojim dijelom Manifestacije Istinu koja stoji iza tog Dijela. On se ponaša u skladu sa vremenom i prostorom, prihvatajući ograničenja Tijela i Uma u skladu sa njihovom prirodom, ali NIJE OGRANIČEN time. U tome je razlika. On može da negira takvo što, čak i da napravi suprotno od zakona ili pravila mjesta i vremena gdje se nalazi i to imamo prilike vidjeti u Životima Majstora. Ali ujedno on i prihvaća, SVJESNO, ta ograničenja iako ZNA da ON SAM NIJE OGRANIČEN, da je NJEGOVA PRIRODA NEOGRANIČENA SVIJEST iz koje sve izvire.
Ovaj Stih daje određenu Prečicu, iako ako ćemo precizno reći, Prečice ne postoje. No, davanjem ovog Stiha i njegovim Razumijevanjem, no čak i NASLUĆIVANJEM i PRAKSOM ovog što je ovdje izrečeno, Čovjek ima priliku UVJERITI se u tačnost izrečenog i uložiti napor u Praktičnu primjenu u svakodnevnim okolnostima. Zato sam rekao da nijedan Stih ne možemo odvojiti ukoliko hoćemo CJELOVITO ovo razumijeti. Svaki Stih se nadovezuje i daje Cjelovitije Oslobađanje. Cijela Aštavakra Gita može biti uzeta kao Metod Rada. No, ni Rad ni Tantra nije izvan Aštavakra Gite.
Praktikovanjem da sam ja SVJEDOK svega oko sebe, da nisam ni Tijelo, ni Um, saznanjem da iz Mene izviru sve Kvalitete koje UM Manifestuje kao PRIRODNO ISPOLJENJE Mene Samog, i unošenjem ovog u Svakodnevni Život omogućujem si samo DIREKTNO ISKUSTVO toga MJENJANJEM tačke Percepcije, mjenjanjem ili odustajanjem od Identifikacije sa Tijelom i Umom, te “vezivanjem” za Svjedoka.

To nije negdje tamo, to je već SADA. Ja Jesam već sada taj Neuzrokovani i Neomeđeni SVJEDOK, SVIJEST koja JESTE TO VEĆ SADA i OVDJE. MANIFESTUJ TO. OSTVARI TRENUTNO TO, ne misli, ne razmišljaj VEĆ BUDI TO. To je MANIFESTACIJA i Rad u Svakodnevnici.

6.   Vrlina i porok, užitak i bol, potječu od uma, a ne od Tebe, sveprožimajući Atmane. Ti nisi niti onaj koji djeluje niti onaj koji uživa. Ti si uistinu oduvijek slobodan. 

 “O, ti koji se širiš, religija i ateizam, sreća i nesreća sve to pripada Umu, to nije za tebe. Ti nisi onaj koji Čini, niti ni Uživalac. Ti si oduvijek bio Oslobođen. Ti si bezgranično Slobodan. Oduvijek bio Slobodan.”

Ovo je nastavak prethodnog Stiha u kojem se UTVRĐUJE izrečeno i radi se dalje na dubljem odvajanju od Identifikacije. Sjetite se prva dva Stiha šta je tamo rečeno: “O dragi, ako želiš Oslobođenje, odbaci strasti kao otrov, prihvati opraštanje, nevinost, samilost, zadovoljstvo i istinu kao Nektar.” “Ti nisi ni zemlja, ni vazduh, ni vatra, ni voda, ni eter, da bi dostigao Oslobođenje, moraš da budeš Svjestan Svjedok svega toga.”
On je UVOD, on je početak Igre. Ovo sve ostalo je DODATAK na taj Stih koji imaju za Cilj UTVRĐIVANJE u tom SAZNANJU. Rekli smo da postoji niz načina da se Uđe u Znanje (Znanje o Sebi) ili Mudrost. Razlika je u Tradiciji, Načinu koji određena Tradicija koristi. Na kraju, svi Načini i Tradicije se odbacuju, jer VI NISTE ni TRADICIJA, ni NAČIN. Sve to je samo Buđenje Svjedoka.
Rad kaže da mi ne možemo da Činimo. Ono što ne kaže jeste da NIKADA NI NEĆEMO MOĆI DA ČINIMO
. No pošto Rad nije dovršen nema pojašnjenja niti tog dodatka. No, ima zamka kojom se mame Učenici koji nemaju svoje Znanje i Iskustvo. “Ako steknete Svijest, Kristališete Biće, moći ćete da Činite”.
Baš.
Ako stenete Svijest, Kristališete Biće, tada ćete ZNATI da NE MOŽETE DA ČINITE. Jer PRIRODA NE MOŽE DA ČINI. Da bi se Činilo mora biti Um. Um je ALATKA DJELOVANJA. Ali sam ne može da Djeluje Ispravno ukoliko Biće nije Probuđeno. Biće ne Čini, jer ne može, jer mu to nije Priroda, ONO OMOGUĆUJE ČINJENJE. “Zrelost Bića stvara Stvarnost koju živite” – sjećate se ovog?
Biće koje je Neuslovljena Svjesnost i ispoljeno je putem Posmatrača ili Svjedoka DJELUJE, nema bolje riječi, ili možda bolje reći OMOGUĆUJE SOBOM kao TEMELJOM da ENERGIJA koja je SVIJEST U POKRETU ili ZAKONI koji DJELUJU ČINE.

Upravo zbog Identifkacije, Emocije koja nije očišćena, Ubjeđenja, itd. mi mislimo da mi nešto činimo. Ja mislim da Činim dok pišem ovaj tekst umjesto da shvatim da je ovo što piše samo ALAT koji ispoljava VOLJU SVIJESTI. “Neka bude Volja Tvoja, ne moja”.
Uvidjeti BAZNO NEZNANJE koje se temelji na NESVJESNOSTI i NEPOZNAVANJU svoje Prirode početak je Oslobođenja. Sve ovo su samo Simboli koji imaju za Cilj Oslobođenja ili RAZUMIJEVANJA da ste već SLOBODNI, ali DOBROVOLJNO ZAROBLJENI POGREŠNIM VIĐENJEM.
Ne-Dualno Učenje od početka daje Srž, isti slučaj je sa Tantrom kao Ne-Dualnim Učenjem. Sve što se kasnije radi jeste da se to UVIDI u svakodnevnici našeg života. Davanjem Učenja, njegovim prosljeđivanjem i Istrajnošću Praktične upotrebe, Tantra i Ne-Dualno Učenje daje Oslobođenje.

7.   Ti si jedini vidjelac svega i zaista si oduvijek slobodan. Tvoji okovi sastoje se samo u tome što sebe ne vidiš kao vidioca već kao nešto drugo.

“Ti si jedini Posmatrač svega, u Stvarnosti uvijek Slobodan. Tvoje robstvo je u ovome: ti vidiš drugog – ne sebe – kao Posmatrača.”

Ovo je RAZBIJANJE Identifikacije. Ali ujedno i govori o tome kako se mi uvijek tražimo i upoznamo preko nekog drugog, preko slika koje nam se vraćaju kroz ogledalo drugih. Pošto sebe upoznajemo preko drugih, zaboravljajući da smo mi SAMA STVARNOST (Svjedok) i da smo SLOBODNI kao SVJEDOK od projekcije izvana, mi se nalazimo u robstvu slika i ogledala oko nas, prihvatajući tu projekciju kao sebe samog te se svakim trenutkom tražimo kroz druge i svijet.
Gurđijev je znao reći: “Ako želite da upoznate svoju dušu, moraćete ostale ljude da ostavite iza sebe.” Mi živimo za druge, i drugi žive kroz nas. Obratite pažnju na neke svoje navike i ispitajte ih. Da li su to VAŠE navike ili ste ih preuzeli od drugih? Ko još živi sa vama? Mama, tata, učitelj iz škole, prijatelji koji su vas zezali, ili oni koji su bili vam uzor?
Obično to ispitivanje i istraživanje dovodi do određenih šokova u nama. Jedan od tih šokova sam imao kada sam primjetio da imam neke rekacije kao što ima moja majka. Tipa, primjetio sam pokrete, i maske koje ona koristi tako da sam prvo to jasno vidio kod nje, a onda i kod sebe. Nakon toga sam pokušao da to izbacim ALI NISAM ZNAO S ČIM DA ZAMJENIM. Prosto nisam znao S ČIM bi to zamjenio, jer ni jednu drugu reakciju nisam znao. Nisam znao kako da se postavim u tim situacijama. Nakon toga sam se sjetio jednog savjeta. “Ako ne znaš kako da se postaviš, kako da reaguješ u određenom trenutku, prosto ostani i Posmatraj. To je tvoja Priroda i ne može biti greške.” Što sam na kraju i učinio kada sam ispucao sve mogućnosti Ličnosti.
Rad nije u projekciji i traženju Spasa Bića ili Izgradnje Bića, kako god da vam odgovara, kroz projekcije i tražnje spolja. Već sa Unutrašnjim Suočavanjem, Viđenjem onog što jesmo. “Upoznaj samog sebe” – citat je iz Delfija. Upoznaj ono što te čini SADA i OVDJE. Ne samo tamo negdje, duboko i skriveno, već ono vidljivo, površinsko što imamo. Svoje Osobine, svoje navike, ideje koje imamo, koncepte kojih se držimo koje podržavamo ili odbacujemo i slično. Radom je potrebno da se sve preispita. Svaka navika, ideja, koncept. Rad ne traži vjerovanje i sljeđenje jer to je u stvari BJEŽANJE od sebe. On traži DIREKTNO VIĐENJE samog sebe i UPOZNAVANJE sa tim te TRANSFORMACIJU koja može nastati samo ako postoji AGENS Transformacije, tj. SVJESNOST koja može da Transformiše Biće.
Rad i Ezoterično jeste OKRETANJE ka onom KOJI POSMATRA i korištenje OČIJU koje on ima, a ne posuđivati oči od drugih
. Sjetite se simbola Trećeg Oka. Taj simbol je u stvari Simbol Posmatrača, Svjedoka. Unutrašnjeg Posmatranja i Svjedočenja, Viđenja, a ne ko zna kakvih moći i gluposti koje su vezane za taj Simbol.

8.   Da  li  ti  kojega  je  ugrizla  velika  crna  zmija  egoizma  “Ja  sam  činitelj”,  piješ  nektar  vjere  “Ja nisam činitelj”, i jesi li sretan?

 “Ja sam onaj koji čini”, ovako te je udarala crna zmija ega. “Ja nisam onaj koji čini”, ispij taj božanski Nektar Istine i budi sretan.

Zbog Identifikacije, zbog nepoznavanja svoje prirode, zbog Nesvjesnosti mi mislimo da smo mi Činioci. Mi mislimo da mislimo, da osjećamo, da nešto činimo. No, čim čovjek uvidi Sebe, čim shvati Unutrašnju Nepokretnost, Prirodu Svijesti tada shvata da sve što je do sada mislio da on čini, misli, osjeća, kreće se i slično, da je to iluzija. Posmatrač, Svijest ne može da Čini, ali ona je UZROČNIK Činjenja. No, to se može posmatrati i naučiti samo tako da shvatimo kompletnu Ezoteričnu Kosmologiju, te da kroz nju uvidimo Zakon Tri, Zakon Sedam, Vodonike i slično.
No, ukoliko ne razumijemo do kraja, a polovično znanje je najgora stvar koja nam se može desiti, zamijenićemo određene Istine polovičnim i završiti u lažnim idejama koje ne mogu do kraja da nam daju Odgovore dok ćemo vjerovati da ih imamo. To je slučaj i sa Religijom i Spiritualnošću, pa čak i sa određenim Ezoteričnim Učenjima.
Kada se odvojimo Saznanjem “to nisam ja” tada sagledavamo stvari upravo onako kako Tradicija govori. Stvari se dešavaju samo od sebe, dok Identifikacija nas sjedinjuje sa njima i daje nam utisak da smo mi ti koji nešto rade. No, ruku na srce, to je jedan od najtežih zadataka koji Radom dobijamo. Znati da mi nismo to što percepiramo ali znati da smo MI SVIJEST KOJA PERCEPIRA i koja u POZADINI SVEGA STOJI KAO POSMATRAČ i UZROK svijeta oko nas. To je izrečeno određenom izrekom koju često pominjem: “Nivo našeg bića određuje Stvarnost koju živimo!”
Upravo, “ja sam činioc” jeste UZROČNIK Ega ili Lažne Ličnosti. Ali isto tako ukoliko se želite riješiti Ega kao što to žele Duhovnjaci koju su Ego proglasili samim Đavolom pri tome ne znajući ništa o tom “protivniku”, uskoro ćete se zapetljati u svojoj kreaciju iz koje nema izlaza. Jer, “JA NISAM ČINIOC”. Razumijete ovo?
Pošto ja NISAM ČINIOC svako ČINJENJE s ciljem bilo kakvog OSLOBAĐANJA od EGA JESTE ČINJENJE – sam Ego.

Osloboditi se LIČNOST, Identifikacije, vezanosti sa mentalno-emotivne koncepte, znači Osloboditi se ZAKONA koji djeluju na ovoj Razini i potpasti pod druge Zakone koji su Viši Zakoni ili Uzročnici ovih Zakona. Upravo to Znanje nam daje poznavanje KOSMOLOGIJE, VODONIKA i onog što Ezoterično govori, pa učili ga kroz Tantru, Četvrti Put ili ko zna šta.
Kada nema Identifikacije ili kada smo se oslobodili Onog koji Čini, osjeća se određena Oslobođenost, Sloboda koja ne Reaguje na ono što je nekada reagovala, Slobodna je od Ideja iako može da ih koristi u svrhu koja se od nas u tom trenutku traži. Sloboda UVIJEK ima dva kraja Sloboda OD ali i Sloboda ZA. Kada sam Slobodan ja sam Slobodan i OD ali sam i Slobodan ZA nešto. To “nešto” može biti bilo šta. No, što je to Sloboda? Šta znači biti Slobodan?
Osnovna Sloboda je Sloboda od samog sebe, tj. onog što mislim da jesam, onog s čim sa Identifikovan
. Sloboda od mislioca, emotivca, nekog ko je ubjeđen da nešto radi ili čini. Biti Slobodan znači osloboditi se Ličnog, onog što me vezuje za nešto što je samo po sebi iluzija koja ja ojačavam svojim Identifikacijom. Stoga, Sloboda je Nevezanost, kako Spoljašnja tako i Unutrašnja, ona je De-Identifikovanost i Prostornost koja nema Oblika ni Forme, a opet može da bude i Oblik i Forma. Sjetite se Sloboda OD i ZA.
Kako tada da reagujete, tj. BUDETE Reakcija? Kako tada da nešto branite, zastupate i slično?
Naravno da možete, ali ne više na način na koji to sada činite. I tu se isto uviđa Sloboda OD i ZA. Kada nestane Identitet koji sada jeste, zbog svoje Identifikacije sa Procesima, tada se DEŠAVA Svijest koja se prepoznaje kao Istinska Priroda. Neki to nazivaju Punočom, neki Prazninom, nebi Bogom.. svejedno je.

9.   Spali  šumu  neznanja  s  vatrom  uvjerenja  “ja  sam  Jedno,  i  Čista  sam  Svjesnost”,  oslobodi  se tuge i budi sretan.

10. Ti  si  ta  Svjesnost,  Blaženstvo  –  Vrhunsko  Blaženstvo,  u  kojemu  i  kojemu  ovaj  univerzum izgleda nadređen, kao zmija u užetu. Živi sretno. 


“Ja sam čisto znanje”, ovako je spaljena šuma tvog neznanja, tom vatrom Samopouzdanja, bivaš izvan tuge, budi sretan.

Ti si blaženstvo, prvobitno blaženstvo, unutar kojeg se ovaj zamišljeni svijet projektuje kao zmija na užetu. Spoznavši to, putuj sa srećom.             

Ovaj Put ima niz “grešaka” ali i niz “kvaliteta”. Teško je reći tko je spreman za ovaj Put, kao i za Ezoterično Tantričko Učenje. Ono je u tim segmentima različito od Rada, barem to tako izgleda na površini. Potreban je veoma širok Um koji može da spoji dva različita Učenja, različita po Načinu ulaska u Povišeno Stanje.
Kada posmatramo Tantričko Učenje uviđamo da ono ima niz dimenzija ispoljenja. Od ritualno-tehničke, pa do psihološko-spiritualne, pa tek onda Ezoterične dimenzije. Pa čak i kombinacije različitih Dimenzija Učenja. Svaki taj nivo stvoren je za različite Tipove Čovjeka.
Ova Dimenzija kojoj pripada i Aštavakra Gita jeste Ezoterična Dimenzija Učenje, zbog toga nema toliko tumačenja ove Dimenzije jer nema ni ljudi koji ovo mogu da razumiju. Pa čak i ona tumačenja koja postoje često puta preskaču korake koji su potrebni kako bi Biće napredovalo.
Razmišljati i uvjeđivati sebe “Ja sam čisto znanje” je besmisleno. No, RAZUMIJETI ovo jeste način koji nas Oslobađa Identifikacije. ZNATI da sam JA ONAJ KOJI POSMATRA a ne ONO ŠTO POSMATRA jeste početak tog Razumijevanja. Posmatrač je karika koja je potrebna kako bi mogli Razumijeti Ezoterično Učenje i primjeniti ga na naš život.
Pa čak i Ubjeđenje s kojim se radi pomoću Intelektualnog ponavljanja “JA sam ČISTO ZNANJE” pomaže da se stvori određena distanca od Reakcije ili Identifikacije. No, ono što je potrebno jeste OSJETITI TO. Ne možete samo jednim Centrom Razumijeti. Morate ovo primjeniti na svim Centrima, tj. na Intelektualnom, Emotivnom i Motoričkom Centru.
ZNATI jeste SAMOPOUZDANJE. Ili UZDANJE u ono ŠTO JESAM. Postoji još jedna dimenzija ovog. Morate naučiti da je jedno imati želju, težiti tome, a drugo je NAMJERAVATI, BITI. Namjera jeste DUBOKO Unutrašnje Usmjerenje ka onom što ovo Znanje govori. Ta Namjera omogućava da se Bude.
Često puta čujemo “ovaj svijet je iluzija”. I često puta vidimo zbunjenost u očima koje ovo govore, ali i onima koji pokušavaju ovo da razumiju. Stvar nije u tome da se ubjeđujete da je Svijet Iluzija. Već da činite prve korake ka tom Saznanju.
Prvi koraci su Uvid da je Svijet ostavljen na milost i nemilost MOG LIČNOG, IDENTIFIKOVANOG tumačenja koje je iskrivljeno Asocijacijama, Idejama, Ubjeđenjima, Mišljenjima, Reakcijama, Negativnim Emocijama, itd.
Već sa tim Uvidom shvaćamo da je Svijet koji percepiramo Iluzija u smislu da mi u njega ubacujemo svoje Projekcije.
Drugi korak je Saznanje da Ja uvijek postojim, bez obzira da li Reagujem ili ne, bez obzira da li sam Identifikovan ili ne, da li imam Negativne Emocije ili ne. Uvijek Postoji PROSTOR ili SVIJEST u kojoj se PERCEPIRA i DEŠAVA bilo kakav Svijet ili Reakcija. Samim tim Ja sam Stvarnost, Svijet koji percepiram pomoću Čula je obojen samim Čulima i Unutrašnjom Percepcijom kada ne poznajem Sebe.
Treći korak jeste Saznanje, Direktno Iskustvo da bilo šta da se zbiva Spolja, pa čak i iznutra Nestvarno je jer samo OSJEĆAJ MENE kao Ja Jesam jeste ISTINSKI, POSTOJAN, Nevezan, Oslobađajući, i on daje STVARNOST svemu što Percepiram, Doživljavam, itd. Samim tim sve je Nestvarno sem Mene Samog.
Četvrti korak je ono što bi nazvali Nirvikalpa Samadhi, tj. potpuno sjedinjenje sa Sobom u kojem nestaje bilo kakva Percepcija Spoljašnjosti ili Unutrašnjosti.

10. Ti  si  ta  Svjesnost,  Blaženstvo  –  Vrhunsko  Blaženstvo,  u  kojemu  i  kojemu  ovaj  univerzum izgleda nadređen, kao zmija u užetu. Živi sretno. 

11. Onaj  tko  sebe  smatra  slobodnim,  doista  je  slobodan  a  tko  se  smatra  vezanim  ostaje  vezan. “Onako kako razmišljate, takvim ćete i postati” kaže narodna izreka, i veoma je istinita.

 

Onaj ko sebe smatra Slobodnim, Slobodan je, ko se smatra vezanim, vezan je.

Jer na ovom svijetu istinita je izreka: “Onakav si kakav misliš da jesi.”

Ova izreka “Onakav si kakav misliš da jesi!” mi je jedna od najčudnijih izreka. Ne zato što ona nema istinitost u sebi, već jer znam da ja nisam samo Misao, već i Emocija. Tj. drugim riječima, najjača Identifikacija nastaje na Emotivnom Centru i s njim u skladu Misao, koja je sporija od Emocije stvara Koncept u koji vjeruje.
Prije bih rekao da je ovdje neka greška u prevodima kada se ova izreka prevodi. Ili u pogrešnom razumijevanju riječi, Simbola. S druge strane Ezoterično ne govori nikada samo o jednom Centru, već o njihovoj Sveukupnosti, Cjelovitosti. Stoga ova izreka već gubi svoje značenje ako je na taj način posmatramo.
Ova izreka vezana je za nešto mnogo dublje, to je koordinacija Emocije i Misli ali i Fizičkog, tj. Motoričkog. Kada se razumiju Funkcije tada ova izreka dobija svoju pravo vrijednost jer nam tačno pokazuje što je to što nas Identifikuje. “Ono s čim si Identifikovan.” – je mnogo potpuniji prevod ove izreke. No, problem je što ne poznajemo orginalnu izreku kako bi smo je pravilno preveli.
Kada je Biće Nesvjesno, tj. Uspavano, tada smo Identifikovani sa Procesima, kako Spoljašnjim tako Unutrašnjim. Stoga ta Identifikacija određuje ono što jesam. Ukoliko shvatam da ja NISAM PROCES, ni Spoljašnji ni Unutrašnji, tada se Svijest Oslobađa i samim tim moja Identifikacija se smanjuje ili nestaje. Što mi govori da sam Ja Onaj koji Posmatra. Ako shvatam da je Posmatrač samo ogledalo Mene koji nije ni Posmatrač ni Posmatrano ni Proces Posmatranja već Svijest u kojoj sve obitava, mijenja se moja pozicija, ili tačka Percepcije i ja “postajem” ta Svijest koja Jesam. Tj. Razumijem je i samim tim RAZUMIJEM da JESAM SVIJEST.
Od Mišljenja jače je Osjećanje. Otuda i “tehnika” Ja Jesam, Osjećanje Ja, Osjećanje Postojanja koja vodi ka Dubljem Sebe.
Razumijevanje se krije u Posmatranju Sebe, ali i BITISANJU u tom Posmatraču ili Svjedoku. Tada sve ostalo otpada samo od sebe.

12. Jastvo  je  svjedok,  sveprožimajuća,  savršena  Jednota,  Svjesnost,  nedjelujuća,  nevezana,  bez želja  i  spokojna.  Zbog  iluzije,  izgleda  nam  da  je  od  ovoga  svijeta (tj.  podložna  vječno ponavljajućem ciklusu rađanja i umiranja).

 

Duša je Svjedok, sveprožimajuća, savršena, jedna, slobodna Svijesnost, oslobođena od Činjenja, apsolutno sama, nevezana, bez želja, smirena. Usljed iluzije, to izgleda kao svijet.

“Ja sam posebno projektovan Život”, odbaci tu iluziju, takođe i osjećaj unutrašnjeg i spoljašnjeg, probudi se u saznanju da si ti Nepromjenjiva, Svjesna, Nedualna Duša.  

Svaka od ovih izreka duboko govori o Prirodi Čovjeka, ali i o njegovom Samozaboravu, Unutrašnjem Pridavanju Značaja. “Ja sam poseban, najbolji, najveći i niko nije kao ja” – to je jedna od najjačih Iluzija u koje vjerujem i održavam je. Ako pogledam sebe uviđam da je skoro svaka Osobina, Rekacija, Negativna Emocija, Koncept vezan za ovo. Usljed nepoznavanja sebe mi vjerujemo i dajemo snagu ovom ubjeđenju i Identifikaciji sa Slikom o sebi.
Obično mi smo i dalje poistovjećeni sa Slikom čak i onda kada posmatramo, otuda potreba da čak i ispitamo Posmatračka Ja, samog Posmatrača. Nedavno sam u nekim tekstovima pojašanjvao ovo, tada sa sada ne namjeravam da pojašnjavam.
Učenje govori da je Buddha govorio svojim monasima da moraju da pričaju o Probuđenju, o Nirvani. Kada su ga pitali zašto, rekao im je da čovjek MORA DA ČUJE da postoji nešto VIŠE OD ONOGA s čim je Vezan, Identifikovan. I da s tim dobija šansu da se Oslobodi kruga Vječnog Vraćanja ili Samskare.
Aštavakra sa ovim izrekama upravo radi to. Daje “obavještenje”, govori vam da je onaj koji Posmatra ogledalo Istinske Stvarnosti. I da se Vezivanjem za Više od onog što Umom stvaramo omogućujemo si Oslobođenje. Naravno, sve ove izreke traže određenu Zrelost Čovjeka. No, isto tako tome pomaže i ono što bih definisao kao Razočarenje, ili Uviđanje Iluzija u koje vjerujem. Sve ovo traži Provjeru u Svakodnevici.
Ove izreke mogu biti prečice ka Uvidima u Svoju Prirodu. S jedne strane ovo traži i Povjerenje u onog koji nam daje Učenje, onog koji nam ga prenosi. S tim Povjerenjem, pazite ne Vjerovanjem, i Unutrašnjim Radom (Ezoteričnim Radom) i primjenom toga mi se sami uvjeravamo u istinitost toga i samim tim dešava se Oslobađanje od Identifikacija kojima sada robujemo.
Ono što morate, kada radite sa ovim izrekama, jeste da to OSJEĆATE CIJELIM SOBOM. Ne samo mislima, emocijama. Već svakim Centrom. I naravno, vjerujem da će većinu njihov vlastiti Um i njihova Sumnja sprečiti u ovom. Već čujem kako govorite kako niste dovoljno spremni, kako vi ne možete ovo ili ono, i niz drugih Samoopravdanja koje svaki dan čujem. Slobodni ste da mislite tako i da se vrtite u svom vlastitom grobu koji ste sebi iskopali. Ali isto tako ste slobodni da, recimo, uzmete TRI MJESECA i provjerite ovo.
Šta je to tri mjeseca u vašem Identifikovanom “životu”, uslovno govoreći “životu”? Ništa.
“Odbaci iluziju” posebnosti, jedinstvenosti, odvojenosti, sliku o sebi i “osjećaj Unutrašnjeg i Spoljašnjeg”. Vaš Svijet je Svijet unutar vas koji projektujete na Spoljašnjost. Mi smo Unutrašnja Projekcija na Spoljašnje Objekte.
Sjetite se šta je Događaj, Zbivanje ili Doživljaj. Za sada uzmimo ovo kao jedno te isto. Nešto postaje Događaj (za nas) samo onog trenutka kada je u to uključena Identifikacija, ili Aosocijacija, ili Sjećanje tj. Memorija. Uključeni smo u Događaj samo onog trenutka kada se Identifikujemo sa Unutrašnjim Asocijacijama ili Memorijom. Tada određeno Zbivanje, tipa zbivanje Hladnoće vani, ili jake Kiše postaje Događaj za nas. Kada vidimo da je Hladno i u nama nastane Reakcija koja se temelji na Asocijacijama i Memoriji iz prošlosti tada ta Hladoća postaje Događaj za nas.
Ukoliko smo odvojeni od Reakcije i posmatramo Spoljašnjost kao prosto zbivanje bez ikakve veze sa nama, nemamo nikakvu Rekaciju na to i samim tim to više nije Događaj za nas. Mi se kroz to krećemo oslobođeno i bez Reakcije.
Sada, kada prihvatimo ovo što Aštavakra kaže i počnemo da to živimo mi počinjemo da doživljavamo isti Osjećaj koji imamo unutar sebe i OKO SEBE. Što samim tim uništava bilo koju razdvojenost, ali s tom razlikom da MI VIŠE NISMO Reakcija na daljinski upravljač. Da Spoljašnjost i Unutrašnjost koja je Rekacija jednog na drugo više ne može da odredi KAKVI ĆEMO MI BITI.
Samim tim bilo šta da se zbiva Unutar nas ili Oko nas mi doživljavamo kao Svijest, kao Svjesnost ili čak i malo niže kao Energija koja proizilazi iz Svijesti.
Ja vam ne mogu sada govoriti šta ostaje i što će se desiti kako bih sprječio projekciju i podržao ljenost ili strah da se ovo radi ili ko zna šta. Uvidom koji se dešava ovim Radom počinjete uviđati Svoju Prirodu i Prirodu Svijeta i počinjete shvaćati o čemu se radi.

– dio iz istoimene knjige –

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s