tumblr_msic8ctSDQ1ryj3jao1_400Kao vrijeme oko nas i Put je tzv. iluzija kretanja određenim smjerom, tj. smjerom Unutrašnje Promjene. Put je u tom smislu zbir određenih ideja i koncepata koji imaju za cilj promjenu Unutrašnje Stvarnosti onog koji “putuje”. Sve dok sam Put ne biva zamijenjen sa Stvarnošću on ne može da šteti onom koji je na njemu. Kada Put postane Stvarnost tada on postaje prepreka doživljaju iste ili ispoljenju Unutrašnje Stvarnosti.
U tim smislu početnik može pričati o nečemu što se zove Put, ali ne i neko ko je prošao njime, tj. neko ko je dosigtao određenu Razinu Unutrašnje Stvarnosti. On mora Razumjeti da je Put, kao zbir određenih koncepata i ideja koje zamjenjuju Uslovljenu Stvarnost samo proizvod koji ima svoj rok upotrebe i služi promjeni Unutrašnjeg, ili promjeni onog koji je na tzv. putu. Problem sa “putnikom” jeste u samom onom koji putuje, tj. u identitetu ili ličnosti koja stoji iza toga. Ona ima ideju puta i ideju da treba negdje da stigne posredstvom zbira instrukcija, ideja, koncepata i veoma brzo ta ideja zamjeni Stvarnost Putovanja. Kao i sve drugo oko nas i Ideja Puta mora da umre, tj. da se transformiše u nešto mnogo više ili šire od onog što se inače podrazumijeva u tome. Sve dok u čovjeku postoji stari čovjek, ili skup različitih percepcija koje čine jedinstvenu tačku percepcije pod nazivom “moja ličnost” ili “moj identitet” ili “ja” do tada postoji potreba za onim što nazivamo Put. Duhovnost koju poznajemo nije proizvod Stvarnosti kao što ni bog nije napisao niti jednu duhovnu ili religioznu knjigu. Ali sve dok je čovjek sa inteligencijom na nivou vrtića dotle postoje i takve ideje s kojima se opija i koje mu služe da sačuvaju Identitet od promjene ili djelovanja Spoljašnjeg koje ima sposobnost da ga pomjeri sa mjesta. Dolazimo dotle da je Put kreacija samog Identiteta, u svakodnevnom shvatanju riječi “put”, a ne proizvod Svijesti koja je Svjesna Sebe i koja je Usebljena ili drugim riječima Razumjela da ona nije skup ili proces navika, potreba, želja i nadmoći. Uspenski je stvorio Put koji je nazvao po idejama svog Majstora, ali da taj Put nije do kraja razumio. Put mora biti uništen na jednoj razini, i upravo to što nije razumio dovelo ga ja do odvajanja i stvaranja koncepta nazvanog Č. Put. Na isti način je i u Tantričkim Učenjima, u hrišćanstvu, islamu, ili bilo kojem drugom učenju koje postoji kao ideja nasuprot Stvarnosti. S druge strane imamo mnoge koji su kao Oshovci i slični koji ne Razumiju ono što je stvoreno nekom Tradicijom i imaju stav da ti “izm-i” moraju biti na neki način uništeni jer stvaraju ovisnost, nemoć da se uvidi Stvarnost iza toga. Jasno je da je to dobar stav, ali je pogrešan sve dok postoji samo taj jedan jedini stav koji je obrađen od njihove Ličnosti kojoj se sviđa takva Ideja. Onaj koji razumije Put razumije i potrebu uništenja Puta. Onaj koji razumije “izm-e” razumije i njihovu prijeku potrebnost. Oboje nastaju na nivou Identiteta koji se štiti od spoljašnje realnosti utrpavanjem novih ideja, ili ideja koje se upravo njemu (Identitetu) sviđaju ili ih proglašava poželjnim ili nekim svetim Putem ili bilo kojoj ideji koja liči na ove.
Svaka duhovnost je proizvod ličnosti, pa nosila ona ime Č. Put, Tantra ili neko drugo manje ili više zvučno ime. Ali to je način da se promjeni određeni vid kristalizovane ličnosti s ciljem da se ona gurne u ono Neizbježno, u direktno suočavanje sa Stvarnošću koja ju okružuje. U dubokom snu ne postojite vi kao ličnost, kao identitet i sva ideja Puta nestaje. Ako samo na jednom mjestu ne postoji ta Ideja, odakle vam pomisao da je ona stvarna? Stvarno može biti samo ono što ostaje na kraju svega što nestane ili umre ili zaspe.
Sviđanje ili Ne-sviđanje, Voljenje ili Ne-voljenje u odnosu na Unutrašnju Stvarnost i Put nije ništa drugo doli voljenje jedne modne marke u odnosu na neku drugu.
Uskoro to postaje metoda samozavaravanja i bježanja od Realnosti u sebi i oko sebe. Sav život oko nas nam pokazuje Srž unutrašnjeg i spoljašnjeg napretka. Ali problem nastaje u onom koji putuje jer on ne želi da se mijenja već da na sebe postojećeg doda nešto što mu se sviđa ili što voli ili što odgovara intelektualnom shvatanju (Rad PO sebi) nadajući se da će ga to dovesti do samog kraja zamišljenog Puta kojim putuje. Takvo nešto ne može da se desi jer to je proizvod Fantazije a ne Istinskog u čovjeku.

Put je proces Unutrašnje Promjene, a ne zbir instrukcija kao što je tehnika Meditacije zbir instrukcija a ne sama Meditacija. Kao što je Vrijeme iluzorni protok mjerne jedinice kretanja, tako je i Put iluzorni protok Unutrašnje promjene iz jedne tačke u drugu tačku. “Meni” je spisak hrane kojom raspolaže neki restoran a ne sama hrana. Nazvati Meni Putem je znak duhovnog ludila i somnabulizma ne Uvida u Stvarnost. Ideja Puta je poželjna na početku kako bi vam dala smjer i mogućnost određene promjene. Ali ta Ideja ne može biti statična, niti možete pomoću nje da se suočite sa Stvarnošću oko sebe. Mora postojati Otvorenost koja se ne oblači u Ideje Puta, Ideje Učenja. Tzv. Ideja Puta postoji zbog onog koji je na tzv. Putu, a ne zbog onog koji koristi Put kao metod samozavaravanja. A samozavaravanje na Putu i izvan njega u svakodnevnom je isto, samo se drugačije zove. U jednom to zovemo životnom fantazijom, a u drugom duhovni put. Generalno ne postoji shvatanje Puta oko nas. Postoje ideje i tripovi koji se koriste u smislu posebnosti ili specifičnosti nekog puta, ali ne i Stvarno viđenje istog. Put, ako je ispravan mora dovesti do suočavanja sa Stvarnošću koja je specifična za svakog ponaosob. Ideje Puta služe tome da poravnaju percepciju onog koji je na nekom od puteva, a ne tome da to postane zamjena za stari identitet. Ukoliko neko Radi na Sebi zarad ideja Rada, onda je on upravo napravio ono što je cijelog života radio sa nečim drugim i nazvao to “svojim životom”. On gradi iluziju sebe ali ovaj put kroz nešto što je imenovao Svetim ili bitnim i samim tim Iluzija koju gradi postaje mnogo opasnija od iluzije svakodnevnog čovjeka.
Put u osnovi ne postoji na nižem nivou od Budnosti. Kao što ne postoji nešto ili neko ko putuje nekim Putem. To je ono što bi Moravljev nazvao Prilazni Put ili priprema za određeni nivo Svijesti ili jedinstvenu tačku Percepcije koja nastaje kalibrisanjem spoljašnje-unutrašnjeg aparata ili Svijesti. To što vi danas zovete putem nije ništa drugo do kalibracija Svijesti i oslobađanje od Uslovljenosti, Omamljenosti svakodnevnog čovjeka i to nije Put. U momentu kada nastane Put nestaje čovjek. Ili mogu to reći i na drugi način. U momentu kada postane Čovjek, nestaje Put. Sasvim svejedno je kojim slijedom ću to izreći ili šta staviti na prvo, bitno, mjesto. U oba slučaja značenje je isto.
Duhovnost ne postoji. To je izraz robova okolnosti koji žele svom identitetu dati specifičnost. Ne kažem da nije postojala ili da ne postoji uopšte, tamo i negdje. Govorim to u odnosu na ovo što danas imamo prilike vidjeti. To je somnabulizam, a ne Duhovnost, čak i ako tu riječ “duhovnost” posmatram kao “pitanje Duha”. Riječi su postale zamjena za Stvarnost i sve dok ne upoznate njihovu Srž nećete moći preći preko te zamke koja je ispred vas. Manje više, svi znate da Znanje u jednom momentu postaje prepreka. Također znate da tehnike koje radite u jednom momentu postaju prepreka. Sasvim logično. Kao što dijete nakon pete godine ne sisa majčino mlijeko već počinje da jede stvarniju hranu, tako i onaj na tzv. putu prestaje da sisa ideje koje mu se serviraju nečim nazvanim “put”, i počinje da se hrani Stvarnim oko sebe.

Put je nešto što nastaje sa Budnim Čovjekom. Stranputica nastaje sa somnambulistom koji misli da je na nekom specifičnom, specijalnom Putu ka sebi. Jer “sebe” je izraz kojim somnambulista voli da sam sebe hipnotiše, da sam sebi daje značenje. Onaj koji je Razumio, Razumije da ne postoji nikakvo Sebe a ni sebe, već ideje koje čine zamjenu za Stvarnost.

Oglasi