6ed0488775ed24172af7457df7997fc3Jedan ateista pao je s litice i, dok se kotrljao niz strminu, uspjeo je da se uhvati za granu nekog žbuna, i tako ostao između neba i stijena u dubini provalije, svjestan da neće još dugo izdržati. Tada mu je sinula ideja.

“Bože!” prodrao se iz sveg glasa.
Tišina. Nije bilo odgovora.

“Bože!” ponovo je kriknuo. “Ako postojiš, spasi me i obećavam da ću vjerovati u tebe, a učiću i druge da vjeruju.”

I dalje tišina. Iznenada, laknulo mu je kad se začuo dubok glas, koji je odjekivao kroz ponor: “Tako svi govore kad su u nevolji.”
“Ne, Bože, ne!” dreknuo je, ohrabren. “Ja nisam kao drugi. Zar ne vidiš da sam već počeo da vjerujem, jer uspjeo sam da ti čujem glas? Treba samo da me spasiš i zazivaću tvoje ime do kraja svijeta!”

“Dobro”, rekao je glas. “Spasiću te. Pusti granu.”
“Da pustim granu?” dreknuo je čovjek u pometnji.
“Nisam valjda lud!”

Većina na Unutrašnjem Putu liči na ovog lažnog “vjernika” koji u nevolji vjeruje u Boga ili nešto više, dok u normalnim okolnostima vjera nekim čudom nestaje iz njih, zamjenjujući se suvim i racionalnim umom te očekujući promjenu sebe, neko više sebe, da dođe samo bez njihove intencije i napora.

Ako ste išli u školu čisto radi toga što vas je neko tjerao (kao recimo ja) onda u njoj niste ništa mogli da naučite, niste mogli naučiti ništa više od onoga na što ste bili natjerani autoritetima ili roditeljima i u tom procesu školovanja imali ste mnogo zamjeranja onima koji su imali želju (zanemarimo sada da su i oni bili natjerani na učenje) i koji su ulagali napor u svoje znanje i skupljanje istog. Na isti način unutar Unutrašnjeg Učenja mnogi su prosto natjerani da uče. Neki od autoriteta koji su im se svidjeli, neki od muke i patnje, neki od pomodarstva (a ovih je jako puno), neki od sticanja određene slike o sebi, mišljenja o sebi kao i predstavljanja drugima, neki zato što nisu uspjeli u ničem drugom pa su se pronašli u lažnoj duhovnosti bježeći od slike neuspjeha, a neki su krenuli na Stazu iz prostog entuzijazma očekujući da će klovn u njima da se prosvijetli kao božićna jelkica. Neću sada ovim tekstom ulaziti u tumačenje vaše Motivacije da krenete nekom od Staza, već ću se orijentisati na one koji su već na Stazi i koji hodaju njome iako u stvarnosti jedva njome i puzaju.
Na Stazi ima niz simbola, niz parabola, priča koje govore o potrebi i načinu kako da se njome hoda, kao i o tome da vaša stara ličnost ne može da hoda Stazom jer ona nije kreirana za Stazu, nije kreirana Uticajima koji stvaraju mogućnost Staze već je kreirana Uticajima koji odgovaraju ovom svijetu oko vas. Ne možete biti “od ovog svijeta” i hodati Stazom. To je nemoguće, to je samo prosto samozavaravanje i očekivanje da vam Bog ili ko zna što pomogne, promjeni vas dok se vi nalazite u svojoj zoni komfora, u balonu od sapunice, zaštićeni sigurnim svijetom Identiteta u kojem se odvija vaš život.

Identitet nije vaš život, to niste vi. Vi ste Svijesnost na kojoj se oslanja vaš Identitet. Uzeti Identitet kao Sebe je Smrt.

Kao kada biste uzeli staru i neopranu čašu i nasuli izvorsku vodu u nju očekujući da će voda u njoj ostati čista. Uzeti Učenje Identitetom znači uzeti Istinu prljavom čašom.
Jasno je da čovjek u počeku ne može da uzme Istinu, već mu se daje prilagođena Istina o njemu samom, o Učenju sve dok on ne shvati da on sam ne može da ostane isti i očekuje da bude prožet Istinskim. Otuda i religija i spiritualnost kakvu poznajete. Ezoterično Učenje ne može biti dato starom čovjeku, već samo čovjeku koji je sposoban i spreman da zakorači u Nepoznato i već na samom početku izmjeni sam sebe. Početni korak je Ideja.
Ideja je Život koji živite, ili koji vas živi. Ideja o uspjehu, o navikama, o slici koju odašiljete od sebe, ideja o poslu, porodici, prijateljima. Sve to je Ideja. Ideja je i to da ćete primjenom nečeg postati nešto drugo. Ideja je i to da ćete jednog dana shvatiti Šta ste i Ko ste i da će vam to izmeniti život i vas same. Ideja je i to da će nešto ili neko promjeniti vas u nešto ili nekog drugog bez vašeg napora. Ideja je i da je Učenje Život i da će vas ono dovesti negdje ukoliko ponavljate njegove Ideje bez Razumijevanja i Primjene. Sve oko vas je Ideja. Ideja je da nekog ili nešto posjedujete, da ste sposobni da Činite izvan Životnog Uticaja, da imate znanje koje je vaše, da se ne možete promjeniti. Ideja je ono čime je Univerzum protkan do najsitnijih detalja.
Ideja je da ste čovjek, da imate svoj život, da nešto morate postići, da ima nešto više i nešto niže od vas. Ideja je smisao koji ste sebi dali, koji očekujete od drugih, sa kojom održavate vaše veze i “odnose” oko vas. Ta Ideja u sebi sadrži Očekivanja, Ubjeđenja, Mišljenja, Vitalne (Emotivne) veze i obrasce, misao o tome da ste Slobodni, niz Mehanizama koje ponavljate dajući im sebe (mrtvo sebe) i kroz to mrtvilo ponavljanjem lične zamjenice “ja” osjećate da živite. Ideja je da ćete izaći na današnjih snjeg i ponašati se kao klinac od deset godina osjećati slobodu, ili ispoljiti autentičnost – iako je i slamanje tog oklopa odlična vježba. Ideja je da ćete jurcanjam za Sadašnjim Trenutkom osjećati se prosvijetljeno, da ćete postići duboko sjedinjenje gledajući rijeku koja protiče, da ćete omirisati prosvijetljenje ponavljanjem dubokoumnih citata i poštapalica. Sve je to Ideja u koju vjerujete, ali ona ne može da da rezultat sve dok u nju vjeruje Stari Čovjek.
Ideja je i Učenje i ono što ono od vas zahtjeva
. Nemojte misliti da je ono stvarnije od starih ideja. No, ono ima nešto Stvarno u sebi što ima moć da vas izmjeni, da vas promjeni, da vas gurne u Srž onog što Jeste (ne mističnog “jeste”).
Učenje zna da je Koncept, ali vam to nijedan Majstor neće reći ukoliko u sebi nema dovoljno Života da vas uz njegovu pomoć izvede van, ili vam to neće reći sve dok ne vidi da polako shvatate Šta je to Život, Ko ste vi u tom Životu, ukoliko ne vidi da je Aktivna Supstanca koju nazivate Sobom dovoljno nahranjena, oživljena da može da vam saopšti neugodnu istinu da vas je lagao samim Učenjem. Ne nalazi se Istina u Učenju, već u ONOM KOJI UČI. Onaj koji Uči je srž Učenja, ne mrtvo ponavljanje Učenja i citata, vjerovanje u svršeni Cilj. Ta Srž koja Uči, ta Srž koja je Živa iza svega, to je ono što mora da se Hrani Učenjem, Idejama Učenja, Razumijevanjem da TO ne može biti stavljeno u košuljicu istine, jer ona se može mjenjati, ona teče, ona je TOK.

Istina je ONO što TO Ispoljava Sobom. Ono što To Razumije i živi, ali ne vi Stari koji želite da ostanete to što ste stalno bili i dobijete Život. Stara Učenja o Tome govore na Pasivan način, ali To je i Dinamično, pokretljivo i ispoljava se Gunama koje Manifestuju Pasivno Stanje (Shaevu).
Rečeno vam je da je Shaktii djelatna Snaga Shaeve, da je Shaeva tamo gdje je Shaktii i da je Shaktii tamo gdje je Shaeva. I kroz taj aksiom Učenje vam govori o vašoj stvarnosti, ne o Pasivnom Stanju Probuđenja kao stara Učenja koja su zahtjevala povlačenje u osamu jer je tada vrijeme i prostor bili takvi. Danas to više nije moguće, danas trebate osjetiti Životnost kroz Aktivnost i Pasivnost unutar Pokreta Ispoljenja, Pokreta Manifestacije vaše Suštine. Učenje o Oslobođenju nije u mrtvom ponavljanju Ideja, već o Živoj Manifestaciji Srži Učenja koja ste Vi Sami. Promjena je Tok, Hod po Oštrici Mača, dok sa ljeve strane vas vreba Smrt, a sa desne Ludilo. Drugim riječima, Promjena koju tražite je Smrt svakodnevnog života kojeg dobro poznajete, jedna krajnost koju već živite, i Ludilo u kojem vi kao Srž nestajete, koje vas preplavi ukoliko nema Svijesti koja je u Sredini, koja je na Oštrici Mača i ide ka Cilju koja je ona sama.
Učenje je Bukvalno što ste bliži njegovom kraju. Simbol kada ste na sredini, i preneseno značenje kada ste na početku.
Ono se prilagođava onom što ga Uči. Ideja se prilagođava onom što je koristi. Tok Života vas zarobljava ako ste mrtvi i stari čovjek, a Oslobađa ako ste sam Život u njegovoj pozadini. “Tantrika oslobađa ono što druge zarobljava.” Ali ne oslobađa ga Ideja, već ono što je iza Ideje koje biva prepoznato, koje biva razvijeno samom Idejom.

“Onda”, pitanje koje mi nekada postave, “zašto je Ideja potrebna u učenju, šta uzima tu Ideju i oblikuje samo sebe kroz nju?”
Prosto zato što je sve oko nas Ideja koja je materijalizovana, koja je manifestovana. Stari Čovjek kojeg poznajete, vi sami koji tražite Učenje s nekim ciljem iz nekog motiva je ono što je uzelo ideje koje su vam date i materijalizovalo ih u skladu sa kvalitetom tog “sebe”, vas samih. Svijest koja je zarobljena Idejom o Životu, o svijetu u kojem se nalazi, koja materijalizuje Ideju u život koji ona jeste. Sobom hranite život oko sebe, ali od života dobijate smrt, ne Život. Život koji poznajete ispoljavate samo Idejom jer Sjeme ne može biti ispoljeno ukoliko ga ne preuzme Sila Stvaranja, a u momentu preuzimanja od te Sile Sjeme umire. Kada vas preuzme Ideja koja dolazi iz svakodnevnog života vi kao Svijest, kao Biće Umirete jer ne poznajete Sebe, već samo znate skup nižih ideja, navika, ubjeđenja, itd., kao “sebe”.
Kao čovjek koji ovo čita vi ste skup svega što sam već nabrojao kao niza karakteristika koje kroz sebe i svoje filtere preuzimate Ideje i ponovo ih hranite sobom i manifestujete. Biti Novi Čovjek je teško, jer Stari mora da Umre, ali da umre na ispravan način, ne opsjednut slikama u Bardo Stanju koji je sam vaš život koji sada živite, već kao Svjesno Biće oko kojeg se kristalizacija Ideja dešava u skladu sa Znanjem o Sebi, a ne o lažnom sebi koje je simbolizovano Starim Čovjekom. Kao Prostor koji je omeđen zidom te misli da je on čovjek čija je karakteristika ili osobnost sadržaj sobe u koju se Prostor pretvorio vi preuzimate ili mjenjate namještaj u ubjeđenju da je promjena namještaja promjena života ili prosvijetljenje. Ne to je prosto promjena namještaja, ne i Prostora. Prostor je i dalje omeđen zidom, a zid postoji da vas zaštiti od spoljašnjih događaja – danas pada snjeg i zid oko moje sobe me štiti od hladnoće, također i klima koja radi dopunjava toplotu u sobu i meni je ugodno. Na isti način Zid kojim ste ograđeni a nazivate “sobom” vas štiti od Uticaja svijeta, ali zato imate televiziju, internet, telefone s kojima ste povezani sa spoljašnjim svijetom čak i u sigurnosti svoje sobe. A što je najgore, jer to nije problem, jeste u tome što Prostor omeđen zidom misli da je on upravo namještaj, tehnologija koja mu omogućava kontakt sa svijetom. On ne smije da sruši zid koji je napravio jer sa tim ostaje na milost i nemilost Prostora oko sobe. Ova priča je vaš život, ovo ste vi.
Kada vam neko opisuje Stanje Jednosti on vam opisuje kako izgleda kada srušite Zid oko sebe kao Prostora. Prostor shvata da je on cijelo vrijeme bio Prostor oko sobe, izvan zida koji je izgradio.
Novi Čovjek koji je sposoban za promjenu je upravo u početku građen od Ideja koje su mu čudne, koje puno zahtjevaju od njega samog i naravno on se plašti Starim Čovjekom. Zato je Hrabrost za Unutrašnje Putovanje rijetka i ogrnuta je plaštom Starog Čovjeka. Upravo ta ogrnutost Idejama Starog Čovjeka je prepreka, ali očekivana prepreka, jer su je svi imali kada su se zaputili na ovu Stazu. Biblija je to izrekla finim riječima: “Da bi ste se Probudili, prvo treba da umrete, ali prije nego što umrete morate postati budni”.
Probuditi se ne može Stari Čovjek, ali on ni ne može da umre jer ako Umre prije nego što postane Budan on umire za sva vremena. Da bi Umro i više se ne bi vraćao u Staro on mora biti Budan, on mora da otvori oči i opere uši kako bi vidio i čuo i sagledao smrtnost koju živi te ju svjesno odbacio. Samo tada Probuđenje je moguće. Da bi ste Vidjeli (Budnost) morate pogledati u Prostor koji ste stvorili Zidom, pogledati u namještaj i znati da to niste vi, da ste vi Prostor (Svijesnost) koja Percepira namještaj i zid. I tada krenuti skidati ograničenja. Ukoliko je Prostor i dalje ubjeđen da je Prostor omeđen zidom i da je namještaj, on uskoro biva pretrpan sa novim namještajem (Idejama) i teži ka nekom “prosvijetljenju” koje će se negdje i tamo desiti. Stari Čovjek je primio Ideje koje ga dodatno uspavljuju jer on nije shvatio da on nije Prostor omeđen Zidom i da nije Identitet (namještaj). To je začarani krug u kojem se nalaze mnogi koji hodaju ovom Stazom. Jer ne dozvoljavaju Novom Čovjeku da se pojavi iz straha Starog Čovjeka.
Ne možete uslovljavati ono što vas Budi, to je Smrt ili Ludilo. Život je Oštrica kojom hodate a Cilj je njen vrh. Održati ravnotežu sposoban je samo Novi Čovjek. Stari vas vuče u Smrt, a Ideje bez Svjesnog Entiteta u Ludilo. Ideja primljena Novim Čovjekom koji je shvatio da je on sam Prostor je Ideja koja vas na siguran način vodi po Oštrici Mača ka Cilju koji ste vi sami. A ona traži da pustite granu kojom se držite za sigurnost. Svi ste vi vjernici kada je gusto, ali vjera nestaje kada morate da se pustite, nestaje kada ste sigurni u zoni sigurnosti koju nudi Stari Čovjek.
Možda se pitate “zašto onda Učenje ne daje jednostavno samu srž?”. Odgovor je prost, ako niste shvatili, zato što će je primiti Stari Čovjek, vikend vjernik, spiritualac koji se tripa da je neko i nešto koji ne želi da izgubi sve da bi dobio. Kada se kaže da “se nema kome dati” upravo se misli na ovo što sam vam napisao ovim tekstom. Ukoliko Stari Čovjek, Leš kako bi to Tantrici rekli, primi Ideje Oslobođenja on će umrijeti zajedno sa Idejama jer će ojačati Identitet i Starog Čovjeka. On neće postati Budan, već mrtav. Zato se Učenje o Oslobođenju ne daje Starom Čovjeku. Sve dok njega gone životinjski nagoni on ne može da dobije Učenje u čistom obliku, već prilagođeno njegovim nagonima, njegovom stepenu svijesti. Tome služe Religije kao priče i alegorije i Spiritualnost kao Simbolika. Da ga postepeno izgrade, stvore dio u njemu koji vi nazivate Dušom, omoguće vam preživljavanje unutar smrti. Kada se Supstanca koja je potrebna nakupi, a to nekada znači desetine života unutar religiozno-spiritualne prakse, i kada se skupi dovoljno Supstance koja omogućuje Kristalizaciju (nalik na Krista, naziv Supstance koje je grupisana oko određene Ideje) tada se dobija mogućnost daljnjeg napretka.
Nekada sam i sam bio kritičar svih religija i spiritualnosti kako to vidim kod nekih danas. I kao i oni mislio sam da je sve to prepreka za Oslobađanje. Ali sada vidim to kao preku potrebu, ali i razumijem šta piše u tim Spisima. Razumijem, također, da sva kritika dolazi iz Neznanja i ograničenja vlastite Svijesti iako su ti ljudi na neki način pioniri u Unutrašnjem, još uvijek u njima nema dovoljno Supstance koja proizvodi Razumijevanje. Nisam protiv Kritike koja Razumije, ali jesam protiv one koja je samo Stari Čovjek preko Starog Čovjeka, kao što vidim kod mnogih koji su vodiči, instruktori, ili čak i učitelji nečeg. Kritika onog što mnoge drži u životu na način na koji to rade nije dobra, iako djelomično radi posao kod njih. No, to nije Sloboda o kojoj pišu, nije Oslobođenje u koje su ubjeđeni da su dostigli. To je Stari Čovjek koji se kristalizovao i koji im sada stvara nove zidove koje nazivaju sobom. Kritiku koju Novi Čovjek ispolji nije moguće osporiti, nije moguće srušiti. Moguće je biti protiv nje, moguće je Starim i Mrtvim Čovjekom da je tumačite i da ste protiv nje, ali je ne možete srušiti. Mrtvilo se boji Živog Čovjeka. Ono ga može negirati, može pljuvati po njemu, kao što to i radi, može smišljati teorije šta je on rekao ili dokazivati suprotno znajući da ne može ništa dokazati. Ali ne može da djeluje protiv njega, jer Supstanca u njemu Aktivno Djeluje na sve oko sebe. Razumijevanje je potrebno ukoliko želite da napredujete. A Razumijevanje je Aktivno Viđenje, Svjesno Viđenje, Znanje i Iskustvena primjena onog što znate.
Niti je religija, niti je spiritualnost pogrešna jer su kreirane sa određenim ciljem. Cilj je čuvanje Duše od Zakona koji vladaju njome. Kao i skupljanje Supstance Svijesti koja će omogućiti korjenitu promjenu. Niste nimalo spiritualniji od drugih ako ste ispunjeni mržnjom prema religiji ili spiritualnosti. Dapače, govorite da je vaša Kristalizacija pogrešna, da je vaše Razumijevanje i Savjeti kao i govor mržnje samo Laž u koju vjerujete. Svjestan Čovjek kada Kritikuje on nudi Riješenje. Jer on je samo Riješenje. On je Aktivna i Pasivna Sila koja daje Razriješenje. Njegovo Djelovanje nije odozdo u Zraku Kreiranja, Zraku Stvaranje. On Djeluje Odozgo i samim tim Stvara Razriješenjem koje je za vas Budućnost Silu Akcije i Silu Otpora. Tu se krije njegova Istinska Moć. Ali da bi to uspio on mora ZNATI ŠTA JE ON, Biti ONO što Jeste Manifestovano kao Čovjek koji omogućuje Promjenu. Učenje ne ide odozdo ka gore, već odozgo ka dole i u tom procesu se susreće sa vama. Ako uhvatite njegovu Nit tada ste istovremeno odozgo ka dole ali i odozdo ka gore. To je proces Učenja.
Put je spajanje Prošlosti, Sadašnjosti i Budućnosti u jednu Tačku Percepcije u kojoj se dešava Promjena i Prošlosti i Sadašnjosti kroz Budućnost. Sadašnji Trenutak za Budnog nije sekunda u kojoj je svjestan, već cijeli Život koji je on Sam. A onda i mnogo šire. Jer on postoji izvan Vremena i Prostora koji vi poznajete jer samo na taj način on može da Djeluje. Njegov Put je prožet Vanprostornošću i Vanvremenošću u Vremenu i Prostoru oko njega, u kojem on Djeluje. Zato je nemoguće da ga procjenite, ali ne i da sudite o njemu. Prostor i Vrijeme ne može da vas Manifestuje onim što Jeste, već samo ono van Prostora i Vremena. Ali Stari Čovjek ne može da bude izvan Prostora i Vremena jer on je kreacija Prostora i Vremena. Tu leži Tajna Promjene za one koji Razumiju.

Tajna ne postoji u Vremenu i Prostoru, već izvan njega. Ona je spoj Prošlosti i Budućnosti koja se manifestuje Sadašnjošću. Vi ste Prošlost ako ste Stari Čovjek. Prošlost koja se nada Budućnosti, ali se samo nada. Budan Čovjek je Budućnost koja je izmjenila Prošlost i živi Sadašnjost Sobom. Učenje vam o tome govori, ali sve dok Stari Čovjek pokušava shvatiti Učenje i promjeniti se u Budućnosti to je nemoguće ostvariti jer on ne Razumije Supstancu koju skuplja. Otuda u prisustvu Budnog osjećate Životnost, osjećate Prožetost nečim što ne možete da imate kada ste sami. Njegova Budućnost je stvorila Sadašnji oblik kao Živu Supstancu koja vibrira i vi je osjećate kao Životnost, kao Prožetost “nečim” u njegovom prisustvu. Ta Supstanca polako se prazni kada njega nema u vama i vi nakon nekog vremena ulazite u tok Starog Čovjeka do sljedećeg susreta sa njim i tada se ponovo Puni. Zato ste ovisni o njemu kada osjetite to jednom. Ali ne znate zašto i šta je to. Vi ste o njemu ovisni kroz Starog Čovjeka. A on o vama nije Novim Čovjekom. Jer Novi Čovjek, na kraju procesa, nestaje u samom sebi, ali se stvara kada je ispred vas, kada Vibrira u Trenutku u kojem se dodirujete njime.

Vjera je proces primjene Ideje Oslobođenja. Vjera nije završeni čin kako vam religiozne osobe i njihovi propovjedači govore. Spiritualnost je ispunjenje Duhom koji je Supstanca Oživljavanja, Oduhovnjavanja. Razumijeti to i primjeniti to na razini na kojoj se nalazite znači biti u procesu Vjerovanja i Duhovnosti. Biblija, Bhagavad Gita, i ko zna koja priča o Budnima je samo priča koja se shvaća na niz način u skladu sa vašim Razumijevanjem. Tamo se nalazi mnogo stvari koje razumijete samo u skladu sa Stepenom vaše Svijesti. Jer ono što nekog zarobljava u tim knjigama je nešto što nekog oslobađa kroz te knjige, Spise. Ono što Budan u njima vidi vi ne vidite već vidite niz načina zarobljavanja. A to je zato što je počeo Proces Razbuđivanja ali ne i dubokog Razumijevanja jer nema Znanja o Sebi. Kada se ono pojavi pojavljuje se Kod svih tih Spisa i postaje smiješno. Urnebesno smiješno ono što niste prije vidjeli. Do tada, ostajete zarobljeni njima. Niste nimalo Slobodniji ako ste pod djelovanjem tih Spisa kao Stari Čovjek niti ako ste njihov kritičar. Isti ste. Razumijeti Proces omoguće Razumijeti te Spise.

Stari Čovjek ne može da se Probudi. On za to nije sposoban i sva duhovnost, religija i Ezoterično služi mu samo kao dodatna Kristalizacija kroz koju će njegova Duša da umre. Novi Čovjek mora da skoči u Nepoznato sa punim Povjerenjem i uhvati se iznad Ambisa za uže koje visi u vidu pomoći. A da bi se to desilo morate pustiti granu za koju se držite.
Samo to.
Ništa više.

Namaskar

Oglasi