_-b_3Šta je to slika o sebi? Jeste li se ikada zapitali? Što čini tu sliku koju imam o sebi, kako je gradim, zašto ona postoji, što je u njenoj pozadini? Sva ta pitanja su dobra pitanja jer nam omogućavaju da sagledamo slike koje imamo o sebi.

Slika o sebi se gradi od mišljenja koja imamo o sebi, od mišljenja koja imaju drugi o nama, od načina na koji se predstavljamo i načina na koje te predstave utiču na nas te nam pojačavaju i izgrađuju (podešavaju) slike koje imamo o sebi.

Od samog rođenja mi razvijamo sliku o sebi, najprije od toga kako nas doživljava naša okolina i njihovog stava i odnosa prema nama. Zato i kada odrastemo jako nam je bitno što okolina misli o nama. Zahvaljujući tome i na temelju mišljenja o sebi i tuđih mišljenja o nama samima mi stvaramo temelje za sve ostale mehanizme ličnosti koji utiču na naše rasuđivanje, našu percepciju, igradnju Ega. Slika o sebi također nosi još jedno ime. Pogađate? Naravno, gospodin Ego. Zar to nije divno? Sve što poznajemo služi njegovom veličanstvu, Egu. Umjesto da doživljavamo zgražavanje i gađenja kao svaki dobar duhovni tragaoc, probajte koji put da se nasmijete ovom što ovdje čitate kada je riječ o Egu. On nije loš, on nije đavo, on nije ovakav ili onakav. On je prosto takav kakav jeste. Vjerujte, da ga nemate ne bi mogli da razumijete niti jedno slovo koje se ovdje nalazi. Bili bi negdje u nekom sanatorijumu, boli bi vas injekcijama, kljukali tabletama, kao i sve ostale koji su završili svoju evoluciju u ovom životu lomeći Ego i misleći da je on smisao i sama srž zla.
Sama ideja da je Ego loš nastala je od samog Ega a podržana pogrešnim razumijevanjem Ezoteričnih učenja. Ego nas drži u “zatvoru” kocepata, ideja i ideala, mišljenja o sebi, pogrešne slike o sebi i svijetu, to je istina i ne možemo je poreći. No, da niste čuli za ideju Ega i sve ono kako ga duhovne i materijalne znanosti tumače, ne bi nikada ni imali ideju da je on loš. Od Ega su stvorili strašilo za odrasle kada žele manipulisati nama, kada nam žele nabiti osjećaj krivice. Mogao bih reći da je Ego naša osobenost, naša specifičnost i on je ispunjen i vrlinama i manama.

Od malena nas tjeraju da se takmičimo i borimo za sebe, u svemu da vidimo takmičarske ambicije, da se kroz svaku aktivnost dokazujemo, da moramo učiniti sve da nas prihvate, da moramo zaslužiti život, ljubav, poštovanje i slično. Razvojem postajemo opterećeni tim i trudimo se zadobiti sve “kvalitete” koje su potrebne za opstanak u svijetu i njegovo prihvatanje nas samih. Vremenom stvaramo sliku o sebi ali i o svijetu u isto vrijeme. Slika o sebi je odraz slike o svijetu, ali i slika o svijetu oko nas je odraz naše slike o sebi. Sve oko nas ima za cilj potvrdu nas samih. Mi se nalazimo u vrzinom kolu iz kojeg izlaz nije lak sve dok ne uvidimo da moramo odustati od projektovanja slike na svijet i od zavisnosti o slici koju imamo o sebi.
Unutar slike o sebi nalazi se i ono što o sebi ne prihvaćamo,  s čim smo u sukobu. Opet i te kvalitete koje ne privaćamo nastale su upoređivanjem sa okolinom i njenim zahtjevima koje stavlja pred nas, jer bilo kakva slika uvijek nastaje uspoređivanjem i mjerenjem u odnosu na nešto ispred nas[1]. Odgojem su nas roditelji upoređivali sa ostalom djecom, nabijali nam na nos da smo ovakvi ili onakvi, da je taj neko određen bolji od nas, da moramo imati ovo ili ono kako bi se snašli u društvu i kako bi nas to društvo prihvatilo. A mi nikako da shvatimo da se društvo gradi od pojedinca. I da je pojedinac okosnica društva. Tako da je društvo skup pojedinačnih vrednovanja koja su opšte prihvaćena opet od istih tih pojedinaca koji nam određuju kakvi treba da budemo. Znači sliku o sebi podržava cijelo društvo, tako da mi i ne primjećujemo da je ona kamen spoticanja.
Kako odrastamo te slike se mjenjaju i prilagođavaju društvenim normama koje su nam nametnute i koje su podržane od okoline. U tu sliku o sebi uključeno je procjenjivanje i vrednovanje okoline ali i nas samih. Tako da te procjene i vrednovanja utiču u velikoj mjeri na slike koje stvaramo i koje nadograđujemo na osnovne slike o sebi. Vrednovanje postaje oblik prestiža koji nas izdvaja iz okoline i čini to da nas okolina cijeni i poštuje zbog postignutih uspjeha, što automatski pojačava sliku o sebi kao i ono kako nas drugi vide. Jedna od današnjih vrijednosti jeste materijalno bogstastvo i uspjeh. Ako ste bogati i uspješni društo vas favorizuje i vas uzima za mjerenje tuđih bogatstava i uspjeha. Pošto svako od nas osjeća da mora da se dokaže pred drugima, a sam ne može naći unutar sebe materijal ili karakteristike koje bi ga izdvajale iz okoline mi prihvaćamo nametnute norme i kroz njih pokušavamo pokazati svoje vrijednosti kako svijetu tako i sebi. Ne zaboravite, svijet je naše ogledalo i ako se slika koju projektujemo iz sebe dobro uklapa u ogledalo svijeta i mi smo zadovoljni, ispunjeni, imamo samopouzdanje.

Unutar spiritualnih učenja svima je jasno da je slika o sebi samo jedno stajalište kojim pokušavamo iskazati Ko mi jesmo kao ljudska bića. Ali da ta slika nije nikako naša prava i istinska stvarnost. No, umjesto da tragalac se zaputi ka direktnom spoznavanju onog što on jeste u svojoj prirodi, ili ka direktnom viđenju svojih kvaliteta koje ga krase kao Biće, on rađe prihvata ponuđene stereotipe koju su mi ponuđeni te sebe kroz njih pokušava ispoljiti i pokazati se u tom svijetlu.
Kao i u materijalnom okruženju (mislim na svijet oko nas, tj. fizički svijet) mi prihvatamo ponuđene vrijednosti, imitiramo ih i pokušavamo da nas svi vide u takvom svijetlu. Ista stvar je i u spiritualnom okruženju. Ono ima svoje vrijednosti koje su naizgled drugačije od materijalnog okruženja. Ali to je samo naizgled. U stvari nema razlike u tim vrijednostima i one služe da se kroz njih potvrdimo jer mi u spiritualnost ulazimo ovakvi kakvi sada jesmo, tj. nosimo sebe sa sobom. A to sebe je građeno od slika koje imamo o sebi.
Spiritualnost nam nudi nove vrijednosti što automatski znači da vrijednosti koje imamo ili koje smo gajili toliko godina moramo odbaciti i zmjeniti sa novima. Sada više ne posmatramo uticajne ličnosti i ne kopiramo njihove vrijednosti već smo se okrenuli vrijednostima koje imaju tzv. spiritualne ličnosti i pokušavamo prekopirati njihove vrijednosti te sebe sagledati kroz njih.

Ono što vam želim reći je da nisu vrijednosti pogrešne, već je pogrešno ono što tim slikama želimo sakriti, a to je mehanizam straha od odbacivanja, neprihvaćenost, osjećaj manje vrijednosti i slično. Slike služe da sebe ne vidimo onakvim kakvi jesmo, jer sami sebe ne možemo prihvatiti, tj. ubjeđeni smo da ne možemo jer ne odražavamo vrijednosti za koje mislimo da da su potrebe i koje nam nameće okoline. S druge strane ne poznajemo sebe niti ono što jesmo, drugim riječima nalazimo se u dubokom neznanju a izlaz vidimo u onima za koje imamo dojam da znaju ko su i što su i prosto ih kopiramo i želimo da budemo kao oni.
Izlaz nije u kopiranju i oponašanju, već u hrabrom suočavanju sa slikama koje imamo o sebi i svijetu i viđenjem njihove prave vrijednosti, skidanju sa pijedestala i pronalaženju unutrašnjih vrijednosti koje imamo. Početak Rada na sebi jeste razumijevanje da mi nismo tuđa kopija i da moramo se osloboditi svih projekcija koje imamo i koje projektujemo na svijet i na sebe. No, pod uticajem sila Uma mi smo i spiritualnost okrenuli u dokazivanje i imitiranje. Jako je malo ljudi oko nas koji su spremni odbaciti slike koje imaju, a i kada smo u njihovoj blizini mi ih osjećamo i vidimo kao autoritete, ili kao ljude koji imaju neki specifičan unutrašnji magnetizam. To nije ništa specijalno, to je samo smjelost da budu što jesu bez imitiranja i stvaranja novih slika o sebi. A to je svrha sve spiritualnosti i Rada na Sebi.


[1] Sjetite se, Um ne može raditi ako nema s čim da se mjeri i upoređuje, tako da je to osnova Uma, s jedne strane.

Oglasi