LotosSada kada smo pojasnili način djelovanja Ega i njegovu težnju za stanjima koja je proglasio poželjnim, pokušaću vam približiti kako ti koncepti i ideje Spiritualnosti grade Ego.
Koncepti i ideje koje postoje unutar Spiritualnosti su djelo samog Ega. Ako ste shvatili što vam govorim do sada, ovo vam sada treba biti lako za razumijevanje. Pošto ništa izvan Ega ne postoji, tj. ne postoji u smislu koje bi mi mogli razumijeti na ijedan poznat način, Ego je smislio put, pravila, zakone, ideje i ideologije koje mu trebaju pomoći da on postigne stanja Svijesti za koja je čuo da postoje.  No, kako je on čuo za ta stanja Svijesti?

Od kada je nas kao ljudi, među nama su postojali ljudi koji su skužili cijelu igru Ega i Stvarnosti koju percepira i intenzivnim radom, postigli su ono što nazivamo Oslobođenje. Sama ideja Oslobođenja Egu nije poznata sem po posljedicama koje je primjetio kod tih ljudi ili koje su ti ljude prepričavali. Iako su znali da razgovor ne može nikom dati to iskustvo, postojala je potreba koja prevazilazi takvo saznanje da se to iskustvo koliko toliko približi čovjeku, da bi i drugi mogli dobiti mogućnost da se i sami Oslobode. Vremenom desilo se da su ta iskustva zapisivana, prenošena dalje i dešavalo se da ponovo neki ljudi “ulaze” u ta stanja Svijesti. Što je stvaralo neki kontinuitet. Postepeno te ideje su se pretvarale u “recept” koji je imao za cilj da čovjeka koji je razočaran u život kakav je vodio, nezadovoljan istim, odvede u stanje Svijesti koje je on svojim Ego procjenio za poželjnim, tj. projektovao je sjećanje na bolnu prošlost u nadanje za boljom budućnošću. On je od tih ljudi tražio da ga vode na putu ka tim stanjima Svijesti. Znajući da ne postoji recept koji je nekog trebao da dovede do spoznaja koje su oni sami ostvarili i s tim do Oslobođenja, oni su se našli u neobranom grožđu. Morali su nešto dati, ali šta? Tada su pokušali pojasniti načine dolaska do te Svijesti stvaranjem koncepata, ideja, ideala koji su trebali pomoći onom potencijalnom tragaču da se oslobodi svega onoga što ga sputava da osvjesti to stanje Svijesti. I to i nije bio neki problem dok su ti Majstori bili živi ili dok su tragaoci bili s njima. Problem nastaje posle njihove smrti ili odlaskom tragaoca. Nedovoljno iskusni prenosili su dalje ideje koje su čuli u tzv. želji da i ostali dobiju te informacije i znanja koja su im prenijeli Majstori. (Kažem takozvanoj želji, u pitanju je jedna sasvim jednostavna igra ega, koja se zove pridavanje važnosti). Pošto čovjek u početku svog života od svijeta uči imitiranjem to ostaje njegov osnovni način učenja cijelog života. Oni su imitirali ono što su ti Majstori radili potpomognuti konceptima koji su im ostavljeni. Vremenom, oko takvih tragalaca stvarao se krug ljudi koji su također postali zainteresovani priloženim i imitacijom koja ih je privukla. Taj krug ljudi vremenom se pretvarao u organizovanu duhovnost. Ponavljali su se koncepti, ponavljale se ideje, ideali, imitacije. Ali niko ko je doživio Oslobođenje kraj njih nije bio. Tako da su te ideje i koncepti zamjenili Istinsko “iskustvo” Oslobođenja.


To se nije moglo desiti sve dok je Majstor bio živ, jer bi na vrijeme reagovao. Stvar je u tome da Majstor može izmisliti neke koncepte, ili neka objašnjenja koja i dan danas kolaju spiritualnim učenjem, ali da ih ne može do kraja pojasniti. Već ih prenosi na najbolji mogući način u nekom određenom trenutku u zavisnosti od zrelosti učenika i njihovom stanju trenutne svijesti. Kao što znate, kokoškama ne možete čitati Bhagavad Gitu ili Bibliju ili Kuran. Sve što kokoška može napraviti jeste glasnije kokodakati. Ista stvar je sa nama ljudima. Sjetite se koliko ste puta čuli neke stvari, ali niste imali stepen razumijevanja za njih. Godinama kasnije kada ste ponovo naletili na te stvari, u potpunosti ste ih razumjeli čudeći se kako to ranije niste uvidjeli. Znači, da bi do razumijevanja došlo potrebna je razvijena Svijest i zrelost koju tada nismo imali, a koju sada imamo. Isti problem je  sa spiritualnim učenjima.
U momentu kada se desi krivo razumijevanje ili se tragaoci uhvate izrečenih koncepata kao pijani plota, živ Majstor ima mogućnost da djeluje i da te koncepte na vrijeme uništi, obezbjeđujući da koncepti sami po sebi ne prežive. Također kada se učenikova Svijest i zrelost razviju do određene granice koja je potrebna, Majstor također uništava koncepte ukazujući na direktnu Stvarnost koja se krije iza koncepta, tako da učenik zadobija mogućnost da tu Stvarnost osjeti i da je živi, tj. da se Oslobodi ili doživi Probuđenje. Ali to nije moguće ako je Majstor napustio tijelo, ili ga učenik prije nego što je stekao spiritualnu zrelost napusti i ode sam biti svoj majstor. Naravno, uvijek postoje iznimci, jer nije uvijek svakom potreban Majstor, ali malo je takvih koji su ta stanja Svijesti doživjeli bez živog Majstora.

Ego koncepte koje je čuo koristi na sasvim kriv način, ali on drugačije ni ne zna. Jer neznanje je njegova priroda. On sebe pronalazi u tim konceptima i idejama i svoju sliku o sebi brani na osnovu projektovanja na te koncepte i ideje koje je čuo. On ih prisvaja i misli da ih razumije te ih koristi u svojoj pogrešnoj percepciji. Pogrešnu percepciju opravdava uz pomoć pogrešno shvaćenih koncepata i ideja te ulazi u začaran krug iz kojeg je izlaz skoro pa nemoguć. No, on to ne vidi, prosto zato što je poistovjećen sa tim konceptima i idejama i potajno je već sebe ubjedio da ih razumije i da je Oslobođen, jer su mu ti koncepti i ideje približile tzv. stvarnost i sada ih on projektuje na sve oko sebe. Ako se kojim slučajem neko ili nešto ne slaže sa tim konceptima i idejama ili drugim riječima, sa njim samim, on te ljude ili tu situaciju proglašava Egom te se odlučuje na borbu sa Egom koji je projektovao na čovjeka ili situaciju u kojoj se nalazi.

Ego ne može uništiti sam sebe, ali proglašavajući jedan dio sebe neprihvatljivim te objavljivanjem borbe protiv tzv. Ega on sam sebe opravdava i daje smisao svom traganju. Zamka je takva da čovjeka može držati zarobljenog životima, ne samo godinama, kao što u stvari i čini. Proces je veoma jednostavan u momentu kada ga shvatite i sagledate barem jedan određeni dio, onda je jasno da i ostali djelovi koji možda ni ne vidite u tom trenutku, nisu daleko od tog jednog koji ste shvatili.

Nikad ničemu ne objavljujte rat i neprijateljstvo jer će se drugi dijelovi kojih niste svjesni pobuniti i imaćete neograničen sukob koji ničeg dobrog neće donijeti. Shvatite da je sve što znate Ego, potvrdite si to kroz posmatranje i Svjesnost i to je put koji će vam obezbjediti način da se iz zamišljenog zatvora izvučete. Ne možete osuditi nešto što je bit vaše egzistencije na ovoj razini. No, ono što možete učiniti jeste uvidjeti način njegovog rada i smisao koji pokušava nametnuti. Samo razumijevanje smisla Ega i njegovih projekcija i procesa donijeće vam pobjedu koju toliko želite.

Idealizacije

Kada razumijete procese Ega i njegov razvoj te ono što on pokušava da nametne u cilju samoodržavanja postaje vam jasno zašto smo skloni idealizovanju pojedinih segmenata spiritualnosti kao i idealizaciju cijele spiritualnosti. Ukratko, idealizacija nam omogućava da slobodno projektujemo sve želje, nadanja, strahove na nepostojeću budućnost, da stvarima, pojavama i ljudima pridajemo preveliko značenje, da u nebesa uzdižemo sve ono što je Egu bitno kako bi sam sebe kroz to potvrdio[1].

U Univerzumu ne postoji ništa što je bitnije od nečeg drugog, stoga idealizacija ne postoji. Ona je aktuelna samo tamo gdje ima dvojnost i gdje je Ego gospodar.
Kao na gornjim primjerima, Ego je identifikovan sa svim za što je procijenio da je dobro za njegovo samopotvrđivanje, a idealizacija mu služi kao način pridavanja pretjeranog značaja, jer kroz to od dobija samoopravdanje i samopotvrđivanje svojih izbora. Na taj način on je ubjeđen da vrijedi i da zna ono što je izabrao.
Kada razmislimo, svako naše iskustvo koje doživimo jeste oblik identifikacije, čak bi mogao reći da je samo značenja Ega u stvari Identifikacija. Čim smo identifikovani, mi smo zakoračili na stazu Ega. Stoga, u tom svijetlu, možemo li mi ikada ostati bez Ega?
Teško, ali nije nemoguće. Ova tvrdnja, kada se uporedi sa ovim što sam do sada rekao o Egu izgleda proturječna, ali ćete kasnije vidjeti zašto je ona baš “na svom mjestu”.
Znači, sa svim onim što nas potvrđuje i daje nam osjećaj pretjerane važnosti Ego manipuliše. Prije je manipulisao sa stvarima i ljudima koji su mu nešto značili. Sada kada smo zakoračili na Stazu ka Sebi on manipuliše i idealizuje učenje, učitelje, autoritete i sam svoj put kako bi sam sebi pridao važnost i osjećao se prihvatljivim. No, u biti većinu stvari koje idealizuje on sam ne može da razumije niti da ostvari u praksi. Jer da je sposoban ostvariti bilo šta, to bi bio kraj idealizacije. Samo razumijevanje i praktična primjena bi mu pokazale stvarnu vrijednost idealiziranog. Svako ko je doživio neko od iskustava nema potrebu da nešto više ili manje cijeni ili drugim riječima da nečemu daje na većoj vrijednosti u odnosu na drugo. Sama istina direktnog doživljavanja, ako je živa unutar čovjeka, mu to zabranjuje.
S druge strane imamo ljude koju su doživjeli stanje Budnosti na neko određeno vrijeme i poslje tog iskustva, kada se desio povratak u ovu realnost tj. kada se opet ličnost oporavila i ušla u svakodnevnicu, doživio je divljanje Ega i preveliko pridavanje značaja iskustvu koje je proživljeno. Ako u tom trenutku nije pojačan Rad na Sebi a samim tim i pojačana Svjesnost čovjek upada u zamku Ega koja mu govori da je to što je doživio ima neku vrijednosti te na osnovu umišljenosti i pridavanja značaja dotičnom iskustvu on ni ne primjećuje da od iskustva više nema ništa i da je ostalo samo sjećanje.
Prije nekoliko godina spiritualnom scenom u bivšoj Jugoslaviji vladala je pomama za Intenzivima Prosvjetljenja i Gnoze. Lično poznajem dosta ljudi koji su prošli kroz Intenzive i doživjeli direktno iskustvo na neka od pitanja sa kojima se radi na Intenzivima Prosvjetljenja i Gnoze. Samo iskustvo trajalo je možda i manje od sat vremena po gornjoj granici intenziteta djelovanja. Uvid koji se desio u prirodu JA donosi jaku ekstazu koja može da ide od krajnosti plača do krajnosti smijeha te na kraju u neku laganu ravnodušnost. Obično posljedice iskustva traju dan ili dva, ali u nekim slučajevima za koje znam trajali su čak i po sedam dana. U tom trenutku, samog direktnog iskustva Istine, čovjekov Ego je na minimumu. Ali iskustvo koje se doživljava nije Probuđenje, već je uvid u najviši oblik naše ljudske prirode, da tako kažem, u oblik u kojem nastaje iskustvo ove razine i ništa više. Ono što se naziva probuđenjem nema veza sa Ja Svješću koja se osjeća prilikom tog iskustva. Probuđenje je stanje u kojem svaki oblik identifikacije nestaje, čak i sama Ja Svijest, te bilo koji oblik u kojem se prepoznaje odvojeni entitet. U samom iskustvu na Intenzivima još uvijek ostaje Posmatrač koji svjedoči iskustvu. U trenutku Probuđenja i sam Posmatrač nestaje, on se rastapa i sjedinjuje sa svojom Istinskom Prirodom. No, to ne znači da sami Intenzivi nemaju nikakvu svrhu. Nije loše doživjeti Ja Svijest koja je u osnovi ljudskog iskustva, jer kasniji rad sa njom pomaže odbacivanju identifikacija i koncepata. I sama Ja Svijest je koncept, ali koncept koji na kraju sam od sebe otpada, kada ga magnetskom silom privuče njegova Priroda.
Ljudi su ubjeđenja, što je samo jedna od idealizacija, da čovjek koji je imao “iskustvo” Probuđenja više nema Ego. Itekako on ima Ego, jer Ego je osnova ljudskog iskustva. Ta idealizacija nastaje na osnovu nepoznavanja materije spiritualnih tekstova, neimanja sopstvenog iskustva, te ubjeđenja koja su negdje usput pokupljena i dato im je na značenju. Ego ostaje sve dok imate ljudski oblik, samo tada Ego više ne vodi glavnu riječ. On je integrisan u vašu Prirodu i pojavljuje se kao čisti oblik Ja Svijesti koji je oslobođen suvišne identifikacije sem one osnovne koja mu je potrebna da bi živio u ovoj realnosti.
Ono što se dešavao poslje tih Intenziva je ono što sam vam namjeravao reći. Masa ljudi ušla je u pojačano ispoljenje Ega, neki su čak završili i na lječenjima. Tako da se tih godina moglo prisustvovati raspravama ko je koliko prosvjetljenja imao, čije je bilo dublje, ko je imao odgovor na koje pitanje, dodavana su nova pitanja sve zbog zarade organizatora i ljudskih ovaca koja su tražila odgovore na ta pitanja. Bilo je zanimljivo sve to posmatrati, čaki i biti dio tih ljudi, jer sve na kraju ispadne jako dobro iskustvo za onoga koji dalje Radi na Sebi, jer može i na drugima ali i na sebi da vidi štetnost vrednovanja i pridavanja značaja.
Ja Svijest je oblik u kojem se Ego manifestuje i ništa ne može biti oslobođeno Ega sve dok se Ja Svijest ne sjedini sa Izvornom Prirodom. Čak i poslje toga Ego je prisutan, ali više ne u ovom obliku na koji smo navikli. Duhovnost baš kao i materija nije oslobođena Ega, niti može biti. Jer se idealizacijom Ego kroz nju gradi. On kroz duhovnost, ako je vodila ispravnom cilju sa dobrom i iskrenom motivacijom, sazrijeva da bi na kraju se apsorbovao sam u sebi i transcendentirao se. Svi Majstori imaju strahovite Egoe. Ali njihov ego više nije identifikovan sa glupostima kao naš, niti ima idealizacije. Oni tačno znaju kakvu šta vrijednost ima i nema potrebe da se neka vrijednost i značenje pojačava idealizacijom.

Ništa nije oslobođeno Ego igrica. Čak ni Rad na Sebi, jer i to je samo oblik rada sa Umom ili ti Egom. Nikakav Rad ne može da vam da iskustvo Probuđenja, ali može da dovede do odbacivanja identifikacija i koncepata koji nas vuku dolje, što mu i jeste cilj da bi se na kraju i samo JA odbacilo i čovjek sagledao Stvarnost sebe i svijeta.
Prva stvar koja se u Radu zbiva jeste odbacivanje idealizacija i unutrašnje i spoljašnje važnosti. Morate sebe sagledati u čistom svjetlu. Morate vidjeti što je to što imate, kakva je vrijednost stvari oko vas, kako vi gradite svoje vrijednosti kroz stvari, odnose i življenje. I odbaciti sve slike o sebi koje ste stekli. To je rad na ukidanju robstva i robovlasništva Egu.
Uvijek se sjetim jedne izreke, mislm da sam je pročitao u nekoj knjizi od Koelja: Opustite se, Univerzum ni ne zna da postojite.
Ovo mi je bilo veliko otreženjenje, koji i dan danas koristim kada shvatim da sam upao u identifikacije i pridavanje značaja.


[1] Jedno od značenja Idealizacije jeste: Unutar Slike koju imamo o sebi i svijetu oko nas to bi značilo jače pridavanje značaja određenom segmentu te slike koja postaje nosiva struktura ostalim slikama o sebi i svijetu oko nas.

Oglasi