Oznake

407761_258563380933839_2127682154_nNeću ulaziti u duboke filozofije, to mi nije cilj. Oko nas je mnoštvo filozofija o nastanku Univerzuma i njegovom funkcionisanju. Više mislim lopticu spustit na zemlju i pojasniti vam kako mi doživljavamo stvarnost oko nas i kako je kreiramo.

List papira koji se nalazi ispod slova koje čitate je čiste bijele boje i da bi na njemu mogli da percepirate bilo šta, to što percepirate ne smije biti iste boje kao list. Znači da bi mogli bilo šta doživjeti mora biti Svijest ili Stvarnost koja nema nikakva obilježja i mora postojati Ispoljena Stvarnost. Jedino kroz suprotnosti mi možemo percepirati svijet i Stvarnost oko nas. List i tekst na njemu nisu odvojeni jedno od drugog. Ista stvar je i sa Vrhunskom Stvarnošću i Svijetom oko nas. Oni nisu razdvojeni. Doživljaj razdvojenosti stvara naša percepcija.
Također možemo zamisliti još jednu situaciju. Zamislimo neku prostoriju koja je ispunjena bijelom svijetlošću. Kada bismo stali u tu prostoriju ne bi mogli da znamo koliki ona prostor zauzima, ne bi imali bilo kakav osjećaj za prostor, ne bi znali što je gore a što je dole, ne bi mogli percepirati bilo šta sem bijele svijetlosti oko nas. Ako bi htjeli da nešto vidimo u toj prostoriji morali bi prostor ispuniti objektima različitih boja kako bi mogli da percepiramo bilo koji oblik ili objekt u prostoru u kojem se nalazimo. Ista stvar je sa Stvarnošću u kojoj se mi nalazimo.

Kada bi na neki način izbrisali sve objekte oko sebe, što bi se desilo? Jeste li ikada probali da zamislite kako bi bilo da nema nikakvih objekata oko vas? Što bi ste tada percepirali? Ništa. To bi bila vaša percepcija. Vidjeli bi ništa. Ne bi mogli znati koliki je prostor oko vas, jer ne bi imali s čim da ga uspoređujete. Ne bi mogli vidjeti boje, jer ne bi imali s čim da ih uspoređujete. Shvatate?

Svijet ne bi mogli da percepirate, jer sve suprotnosti koje sada percepiramo, ne bi postojale. Nakon nekog vremena izgubili bi i osjećaj za sebe. Ostala bi Praznina unutar vas i oko vas. Sjedinili bi se sa tim i sva osobnost bi nestala. Za postojanje bilo čega oko vas mora biti suprotnost.

Ovo je odgovor na pitanje zašto oko nas postoji takvo što kao “zlo” i “dobro”, zašto mora postojati suprotnost. Mi ne bi mogli da percepiramo bilo šta ako nemamo suprotnost s kojom bi je usporedili. Da bi znali da je vatra vruća, morate osjetiti hladnoću. Da bi znali što je ugodno morate doživjeti neugodno. Kako bi ste mogli izabrati život koji je ispunjen duhovnošću morali ste doživjeti ispoljenje u materijalnosti. Stoga ne smijemo sebi dozvoliti da osuđujemo materijalnost ili bilo koju suprotnost sada kada smo izabrali duhovan život. Jer baš  zahvaljujući toj suprotnosti mi poznajemo i ovu stranu. S druge strane, ova strane ili drugim riječima Spiritualnost ne bi mogla postojati da ne postoji Materijalnost. I to moramo imati na umu kada posmatramo i prosuđujemo da je nešto bolje od drugog. Sklonost prosuđivanja je igra uma kako bi pridao veću važnost onom što je on izabrao i što stavlja na pijadestal. Ali o tome ćemo malo kasnije mnogo više reći i pojasniti te osnovne mehanizme Uma koje koristi kako bi sebi i svom životu dao posebno značenje.

Sada, hajde da probamo pojasniti još jedan način na koji funkcioniše Stvarnost, također putem simbolike. Svi manje više znate kako funkcioniše kompjuter te na koji način on radi. Uzećemo sada njega za primjer pomoću kojeg ću pojasniti ovo što planiram da vam objasnim. Sam kompjuter možemo posmatrati kao Neispoljeno, pod ovim mislim na samu osnovu računara, tj. njegovo kućište u kojem se nalaze svi elementi koji su potrebi da bi računar mogao raditi. No, sa svim tim komponentama on može da se upali ali ništa nećemo vidjeti na ekranu. Znači, potreban mu je operativni sistem. Kompjuter posmatrajte kao Neispoljeno koje kao takvo uvijek ostaje isto, ili za ovu priču kao Nirguna[1] Brahman, dok je operativni sistem ispoljeni dio, Saguna[2] Brahman, Brahman sa kvalitetama.
Saguna Brahman ili operativni sistem računara jeste Windows. Znači on posjeduje sve kvalitete koje su mu potrebne da bi mogao da radi, ili u smislu Saguna Brahmana, on posjeduje sve Kvalitete koje su potrebne za Stvarnost koju mi percepiramo. On sada može da “stvori” cijeli svijet koji poznajemo, jer je svijet ispunjen Kvalitetama Saguna Brahmana. U smislu priče o računaru, windows ima sve potrebne drajvere i fajlove koji su potrebni da bi mogli instalirati sve ostale programe koji su nam potrebni za naš rad sa računarom.
Kada imamo osnovu instaliramo ostale programe koje koristimo, jer imamo na šta da ih instaliramo. Da računar nema operativni sistem, on ne bi izgledao kao što izgleda danas. Tj. mi ne bi mogli instalirati potrebne programe za rad na računaru. Da Saguna Brahman nema Kvalitete mi ne bi poznavali ovaj svijet. Saguna Brahman je ispoljeni Brahman tj. suprotnost Nirguna Brahmana (neispoljene stvarnosti). Drugim riječima, sama naša Pra-bit se ispoljila kao dvojnost, jer samo kroz dvojnost moguće je kreiranje. U kontekstu naše priče dvojnost čine osnova računara tj. njegovi fizički dijelovi i operativni sistem kao njegova suprotnost. Tada je omogućen rad računara.

Windows možemo posmatrati kao osnovu Uma. A programe koje smo instalirali na računar, možemo posmatrati kao dijelove Uma ili ličnosti. Svaki program koji imamo instaliranog na računaru, radi uz pomoć operativnog sistema. Bez njega (Uma) programi (ličnosti) ne bi mogli da rade, tj. ne bi postojali. Svi programi (ličnosti) odražavaju našu osobnost. Svaki taj program ima neku svoju stvarnost a kombinacija programa daje stvarnost koju mi doživljavamo. Ni za jedan program ne možemo reći da je lošiji od drugog. Oni, prosto, samo odrađuju ono što je u njihovoj pozadini ili drugim riječima on odražava svoju prirodu koju možemo pratiti sve do samog Nirguna Brahmana ili ti do računara. Svaki dio računara u kompletu ovisi o ostalim komponentama. Na isti način funkcioniše Stvarnost koju poznajemo.

Morao sam vam ovo na ovakav način predstaviti, sada na početku ove naše priče, kako bi kasnije imali neku osnovu, koju ćemo naravno dopunjavati, za daljnje razumijevanje onog što planiram na vam prenesem. Ovo je samo jedan opis koji ima za cilj da pojasni princip na kojem sve ovo što percepiramo djeluje, u smislu dualnosti. Ali pošto je dualnost samo Iluzija (ovo ćemo kasnije dobro pojasniti) moramo shvati još samo ovo, što ću pojasniti dodatkom na ovaj primjer.

Dualnost u stvarnosti ne postoji[3]. Ono što nama izgleda kao dualnost je zbog izbora jedne krajnosti koju živimo. U momentu kada naš unutrašnji izbor prestane, doživljavamo da vidimo jednu te istu “supstancu” koja prožima sve oko nas, zajedno sa nama samima. Za tu “supstancu” nema imena, niti je možemo klasifikovati pomoću bilo kakve klasifikacije. Jer kada je počnemo percepirati ne vidimo je odvojenu od sebe, tako da za takve ljude kažemo da su Budni ili Probuđeni. Ta “supstanca” je upravo ono od čega je izgrađeno sve što postoji. Mogli bi je nazvati Sviješću, samo je problem u tome što imenovanjem a naročito riječima koje koristimo i koje imaju svoja značenja u koja su ugrađeni filteri uma, ne možemo dobiti ispravnu sliku. Mogao bih reći da je to Nirguna Brahman. Ali to vam ne znači ništa. Samo još jedna riječ, još jedno obilježje i koncept koji će Um da stavi u neku od svojih ladica ubjeđujući sebe da sada zna o čemu se radi.
Neispoljeno (Neizrecivo; Nirguna Brahman) skriveno je Ispoljenim. Ono je gradivna tvar koja je “odgovorna” za postojanje svega oko nas, kao i nas samih.

Probajte uvijek kada je riječ o ovakvim stvarima koje pokušavaju da definišu stvarnost prići sa rezervom. Ne zbog toga što možda to nije tako ili možda jeste. To stvarno nije bitno, ako vi sami ne vidite Stvarnost. S druge strane, ovo su opisi koji samo liče i koju pokušavaju definisati nešto radi lakšeg razumijevanja materijala koji će se kasnije iznositi. I kao takvim ih treba posmatrati te im ne pridavati veće značenje od onoga kakvo ima.
No, nastavimo dalje. Cijela naša percepcija Stvarnosti koju percepiramo ovisna je o kvalitetama Uma koje imamo. Drugačije rečeno, programi (ličnosti) koji su u nas ubačeni poslje rođenja (instalacije programa i windowsa) nam pružaju percepciju koju imamo. Naša percepcija ne može biti drugačija nego što jeste sa Umom i njegovim podprogramima. Jer oni određuju kvalitet percepcije, što se odražava na našu Stvarnost.

Na nekom primjeru to bi bilo ovako: čovjek se rodi i u početku njegov Um je čist i nije opterećen nikakvim podprogramima. Odrastanjem u porodici on prvo sebe izražava putem emocije, nakon toga postepeno prelazi na mental (misli, intelekt) te nakon toga na fizičko izražavanje. Tj. u njegov Um se ubacuju podprogrami. “Izbor” tih podprograma i programa određuju roditelji i njegova najuža porodica u početku, dok se kasnije to proteže na okolinu, prijatelje, školu, autoritete. Za sada zanemarimo za trenutak da je hardver ili računar ili dijete došlo već genetski predodređeno za još neke dijelove koji će igrati ulogu u njegovoj percepciji Stvarnosti oko sebe. Recimo da je osnova njegova razvoja bila ispunjena nacionalizmom ili rasizmom. On odrasta u porodici koja je opterećena tim programima Uma. Dijete ubrzo samo zadobija te programe i njegov kasniji život je opterećen rasizmom i nacionalizmom. On u svemu vidi rasističku i nacionalističku podlogu, kroz sve što percepira on percepira ta dva osnovna programa. On ne može da razumije, a i ne želi, ništa što uči dok sazrijeva, a koje je oslobođeno od ta dva programa. On odrasta pod njihovim terorom i vremenom ga mi prepoznajemo kao osobu koja je nacionalno ili rasistički orijentisana. On druge ljude kao i stvarnost dijeli na one koji su nacionalno ili rasistički orijentisani i ostale kao suprotnost tome.

Ovome možete dodati bilo koji mehanizam uma u vidu njegove osnovne ličnosti te razumjeti zašto ljudi ne mogu da percepiraju bilo šta oko sebe izvan tih mehanizama. U stvari, preciznije rečeno, oni nemaju izbor. Oni ne mogu da shvate da je svijet u globalu odavno odustao od rasizma i nacionalizma (zamislimo da je tako, barem se potrudimo dok ovo čitamo) jer oni ne mogu da percepiraju ništa drugačije od toga. Mi svijet percepiramo u zavisnosti od kvaliteta koje ispunjavaju naš Um. Sama Stvarnost o ovome nema pojma.

S druge strane, čovjek koji je odlučio da se samousavršava, koji se priklonio nekom od tradicionalnih puteva u svoj um ugrađuje programe koji odgovaraju onome što propagiraju ti tradicionalni putevi. Ovdje moramo još dodati pozadinu koja je njegova osnova koju je zadobio odgojem, što je jedna od dodatnih opterećavajućih okolnosti. Jer ona i određuje da je on našao opravdanja, ideje, ideale i slično u idejama i idealima nekog od tradicionalnih puteva. Tako da programi koje tradicionalni putevi ubacuju u njegov Um već imaju dobro podlogu. Oni ne bi opstali kada bi se ubacili na drugačiju osnovu Uma, kao što primjećujemo kod drugih ljudi. Ako je čovjek bio odgajan u uvjerenju od strašnog oca koji mu sudi, ako je bio odgajan u pretežno patrijahalnoj porodici, ako je uvijek imao pravila koja je morao poštovati i slično, onda je “normalno” da je takav čovjek privučen idealima koji popagiraju takav način duhovnosti ili materijalizma. Jer on ne može da drugačije percepira stvari. Zato i kažemo da on za drugačiju stvarnost ne zna. To ne znači da nema drugačije Stvarnosti, samo da on nema izbor (nemojmo ni sa ovim biti rigidni. Ne zaboravite da su ovo sami primjeri koji su približno grubi. Sve nam ovo služi našem boljem razumijevanju kroz različite primjere.)

Naša Stvarnost nije opterećena bilo kakvim obilježjama ili karakteristima. Sve karakteristike i obilježja dali smo mi pomoću našeg aparata percepcije, Uma. Stvarnost nije uznemirena tumačenjem, prosuđivanjem da li je nešto dobro ili loše, očekivanjima, prošlošću, budućnošću. Ona odražava samu sebe u svakom momentu i ne pravi bilo kakve razlike. Mi smo ti koji prave razliku, koji donose sud, prosuđuju, oslobađaju optužbe ili doživotno sami sebe zatvaramo u rešetke iluzije. Kamen koji vas udari po nozi nije iluzoran sa ove naše razine percepcije, iluzorno je značenje koje smo njemu dali. Ljutnja koja izađe iz nas je samo naša reakcija. Kamen neće imati osjećaj manje vrijednosti ako vas je udario po prstu, niti osjećaj više vrijednosti. U stvari, kamen neće imati nikakav osjećaj vrijednosti. Slijed događaja koji je doveo do toga da dobijemo udarac kamenom u nogu može biti prije vezan za našu percepciju stvarnosti, tj. vezan je samo načinom na koji se je on našao na našoj nozi. On sam je oslobođen te zle “kobi”. Niti je zaslužan za to što je pao na našu nogu, niti će reagovati kada ga šutnete dalje. Bojanje događaja je uvijek o nama ovisno, a boje zavise od boja programa koje koristite.


[1] Nirguna – Bez Kvaliteta

[2] Saguna – Sa Kvalitetama

[3] Dualnost je iskustvo Uma koji možemo posmatrati kao dio Stvarnosti koji je odvojen tankom opnom od polja Jedinstvene Svijesti. Tek kada je dio Jedinstvene Svijesti odvojen on može percepirati objekte izvan sebe. No, stanje odvojenosti ne postoji, ono je iluzija Uma. Slično kao u analogiji sa kapljicom vode i Okeanom.

Oglasi