4Istinsko Ja se razotkriva samo onda kada su svi Centri u ispravnom načinu rada, da tako kažem. Kada oni rade na finijoj Energiji od one koju sada imate. A da se to postigne, puno znoja mora da se iznoji. Spiritualnost koju toliko veličamo nije uopšte spiritualnost, već imitacija spiritualnosti. Sve su to samo koncepti u koje vjerujemo i ništa više. Ne naša stvarnost.
Zato imamo toliko “majstora”, ali nema nijednog “probuđenog učenika”. Niti oni koji se predstavljaju kao “majstori” znaju, niti “učenici” koji se tako predstavljaju ne znaju što pitaju.
Možete juriti Istinsko Ja cijelog života, i nećete ništa napraviti. Dapače, u sljedećem ćete upravo raditi istu stvar, i tako nekoliko hiljada puta. Dok ne uvidite o čemu se radi. To što su nazvali Probuđenjem u onome koji je to “doživio” tj. koji je shvatio to, razumio, ili kako bi rekli, Iskusio (iako je ovo nepravilno rečeno) izaziva bujicu smijeha, ali i plakanja. Jer odjednom shvata, razumije da NIKADA nije jurio Istinsko JA, niti da to može da juri, ganja, puzi prema njemu. Jer to što je jurio jeste samo projekcija njegovih nižih Centara, a to čemu se osvjedočio u tzv. “iskustvu” je upravo ono što je cijelo vrijeme tu, samo njega nije bilo. No, i to ima svoje pojašnjenje, svoje Zakone, i ono na čemu se to bazira. Što sada ne mogu da vam pojašnjavam jer zahtjeva neka drugačija shvatanja, pravila, zakone koji moraju da se pojasne prije toga.

Upravo čitam (prelistavam) neku knjigu o Advaiti, koju je (su) napisali moderni gurui ovog doba, i interesantno je ono što tamo piše o Istinskom Ja, o pokušaju da se to Ja uhvati (knjiga je “Steps in Hunting the I”), da se ostvari ono što zovemo Samorealizacija, tj. tzv. Probuđenje. Sve su to fine riječi koje se ponavljaju već hiljadu, ili dvije, godina. Koju god da sam knjigu, ili kojeg god da sam “gurua” upoznao a da se zasniva na Advaita učenju, sve su ih krasile iste priče, prepričavane storije o jurenju Ja, Probuđenju i slično. Naravno, nadam se da nećete mi zamjeriti što se malo igram sa ovim što čitam i čujem, ali mi je cilj prvenstveno sa stanovišta Rada opisati to što oni više ili manje bezuspješno pokušavaju da prenesu na učenike.
Stvar je u tome da u tim pričama ima dosta interesantnih stvari, interesantnih viđenja i opisa o Istinskom Ja, koje manje više ne možete potvrditi sve dok se u njih sami ne uvjerite, naravno, ako ste imali sreće da naletite na nekog KO JE STVARNO doživio to “iskustvo” Sebe, a ne kao većina u današnje vrijeme, koji samo pokušavaju da zarade koju kintu na lakovjernim tragateljima. No, i to je sasvim opravdano, jer “krpa uvijek traži svoju zakrpu”, ili kako bi to kod nas rekli, “svaki lonac ima svoj poklopac”.
To je kao što sam imao prilike upoznavati ljude koji svoj “rad” zasnivaju na Učenju Nisargadatte ili Ramane Maharšija. Jako zanimljivi i interesantni ljudi, pretežno duboko zavarani sa onim što koriste u svojoj potrazi, tj. svojim Umom. Učenja takvih giganata, kao što su ta dvojica Majstora, su nešto što čak ni oni koji su imali “iskustvo” Probuđenja (tj. onog što mi tako nazivamo) ne mogu da shvate, razumiju, ili da praktikuju. Čovjek, sa Umom, koji nije pročišćen ne može ni da shvati izvan koncepta koji gospodari njime, o čemu takvi Velikani pričaju, prosto zato što stanje Ja nije stanje nikakvog “ja” kojeg poznajete, niti je stanje bilo kakvog osjećaja koji imate o sebi. Stanje Istinskog Ja samo se naziva “Stanje Istinskog Ja” ali nema nikakve veze sa bilo kakvim Ja. Čak ne bih mogao reći da je to bilo kakvo Stanje. Stanje, u našem tumačenju te riječi, jeste opis određene tačke u kojoj se Um u nekom trenutku nalazi. Tj. da li je Um u stanju sna, u stanju svakodnevnog sna (tj. kako bi se reklo u “stanju svakodnevne budnosti”), stanju Budnosti, tj. Svjesnosti o Sebi. Čak i stanje koje se naziva Turiya, više nema nikakve veze sa Stanjem. Stanje znači da postoji nešto na čemu se nešto drugo zasniva. Kada nema ničeg u odnosu čega bi postojalo bilo šta, kada nema suprotnosti, o kom Stanju možemo pričati?
Stanju u odnosu na šta?

Objektivna Svijest ili Turiya, koje mi nazivamo Stanje prosto iz razloga što drugačije to ne možemo opisati, jeste “stanje” u kojem nestaje bilo kakvo “ja” koja posmatra bilo šta. To nestajanje “ja” jeste pojavljivanje Pozadinske Svijesti (kako i to nazivamo, prosto da bi lakše opisali) koja je Temelj bilo kakve Realnosti.
Recimo, primjera radi: Kada percepiramo Prostor, to uspjevamo percepirati samo zato što postoje OBJEKTI u Prostoru. Kada percepiramo ili, da tako kažem, shvatamo da postoji vrijeme, znači da se mi krećemo iz jedne tačke u drugu i to kretanje, razvoj, tok, nazivamo Vremenom. Mi ne možemo da percepiramo ni Prostor ni Vrijeme izvan određenih tačaka koje nam služe kao referentne tačke pomoću kojih se orjentišemo. Prostor je koncept koji mi nesvjesno prihvaćamo da postoji jer nesvjesno ili svjesno primjećujemo stvari u “nečemu” tj. Prostoru. Na taj način, mi nesvjesno znamo da postoji Prostor, a samim tim krećući se kroz Prostor shvatamo da postoji i Vrijeme, iako je Vrijeme jedna, možemo reći, dogovorena stvar, nešto što mi podrazumijevamo, što u biti ne postoji. Kada bi, uz pomoć neke moći ili čuda, izbrisali stvari iz Prostora, mi Prostor ne bi mogli da percepiramo. Prosto zato što ne bi imali referentne tačke s kojom bi mogli da uporedimo tačku s koje gledamo, percepiramo.

Ili prosto, zamislite da oko vas ne postoji ništa, nikakve stvari, kako bi ste znali u kojoj tački Prostora se nalazite? Kako bi znali koliki je taj Prostor? Da li bi postojalo Vrijeme? Ako postoji, s čim bi ste ga mjerili, tj. u odnosu na šta? I još mnogo pitanja na koja ćete ostati bez odgovora.

Sada, idemo korak dalje.
Kada primjećujete različita “ja” tj. kada percepirate misli, emocije, određene senzacije, u odnosu na šta ih percepirate? Što omogućuje tu percepciju?
Kretanje, pokret, odnos između različitih “ja”, kretanje energije koju nazivamo Emocijom, ili šta?
Kada bi vam neko izbrisao ono što omogućuje percepciju unutrašnje realnosti, kako bi ste znali da nešto postoji u vama i da se to kreće, zauzima neki Prostor u vama?
I šta u odnosu na to znači “Stanje”? “Stanje” čega?
I naposljetku, koje Ja?
Šta je to Ja ili “ja”?
Nije li to još jedna identifikacija sa nečim u odnosu na nešto?
Identifikacija sa stolom u kuhinji u odnosu na frižider, šaljivo rečeno.
Ili bi, ako se trudimo da budemo precizni, mogli nazvati samo to što ostaje na kraju, Stanjem. Sve ostalo je nešto što je prolazno i sa čim se identifikujemo u odnosu na nešto drugo. Ali, problem sa tom riječju jeste što smo se svi mi “dogovorili” da stvari koje mjenjaju svoje oblike, formu, energetsko stanje, ili šta već, nazivamo “Stanjem”.
No, pravo značenje riječi “Stanje” jeste nešto integrisano, konstantno, da tako kažem nešto Cjelovito, Postojano. Pošto u nama nema ništa Postojano, kako bilo šta od toga možemo zvati “Stanje”?
Ovo samo pokazuje koliko ljudi plitko razmišljaju, koliko ne koriste mozak koji imaju, a samim tim robuju mehaničkom razmišljanju, asocijacijama koje se pojavljuju i nazivaju Razmišljanjem.
Ono što neko “doživi”, “iskusi”, tj. prepozna TO nazivamo Probuđenjem, Samospoznajom, Samorealizacijom. No, problem koji tu nastaje jeste ono što sam stavio pod navodnike. “Doživi”, “iskusi”, “uvidi”, i slično. To su opet samo dogovorene fraze koje se koriste radi boljeg sporazumijevanja. Svi ti koji su “doživjeli”, “iskusili”, “uvidjeli”, “prepoznali”, u većini slučajeva, NE OSTAJU u tom Stanju.
Pitanje je ZAŠTO?
Što je to što uzrokuje da neko uđe u to Stanje, tj. “prepozna ga” ima “iskustvo” i što je to što uzrokuje da on ne ostaje u njemu?
E na to pitanje, svi gurui kao i novopečeni majstori, nemaju odgovora. Ne znaju.
Pitanje je zašto? Zašto ti majstori nemaju odgovor na to? Zašto ne znaju kako da dođete u to stanje? Zašto ne znaju kako da u njemu ostanete? Zašto ne znaju što vas vuče dole?
Prosto zato što ni sami nemaju Znanje o preprekama koje se pojavljuju, ne znaju ni kako su se našli u tom Stanju, niti što ih je povuklo dolje, niti što moraju da odrade kako bi to ubuduće izbjegli.
I zato mogu da daju, recimo na primjer, ovakav odgovor:
“Pitanje: I have being trying to locate my sense of beingness for a long time but I can’t find it.

Odgovor: Don’t give up. The proof of your existence is already there. It is LOVE. The feeling which exists in your heart and which makes all things move is Love. Connect deeply with it. One way is to close your eyes and think deeply about that one person or being who brings a smile on your face. He/She could be anybody- son, father, mother, or a deity or Guru or any other being. That motherly love you have for that person/being will instantly connect you to your sense of beingness. LOVE IS BEINGNESS. Later this Love will itself transform into something more beautiful. It will spread from close family members to neighbors and then to the whole world especially those who will need you. You will never be able to separate your self from others whether a human being or animal or even inert objects (oneness). LOVE brings the real purification, not these flashy techniques. The ultimate state of love or samadhi is SILENCE itself (beyond Consciousness).”

Ili:
“Pitanje:  While meditating so many thoughts disturb me.

Odgovor: Many times the mind wont let you settle down and will keep disturbing you. This is its nature. Bring the mind back into the sense of beingness. The most important factor is to keep up with your Sadhana. Even during non-meditating hours bring the mind to the sense of beingness (LOVE) and feel it in regular intervals. Sometimes there are going to times when your mind will not co-operate no matter what you do. If you don’t feel like meditating for a day or two, Skip it. Enjoy your sense of beingness and don’t make meditation and self-inquiry look like a job. Always remember this journey is a marathon and not a sprint. Needless hurry is needless delay.”

Na prvi pogled ovo su jako fini odgovori.
Mehanički odgovori, koji se temelje na neznanju o ljudskoj prirodi, prepričavani eonima s majstora na majstora, prenošeni sa Uma na Um. I ništa više.
Kao što ni ovi koji su ovo pitali, nemaju pojma o onom što pitaju, tako ni ovi koji davaju odgovore nemaju blage veze o tome što odgovaraju.

Na primjer ovo pitanje: : “I have being trying to locate my sense of beingness for a long time but I can’t find it. (Pokušavam da nađem, da lociram, moj osjećaj bivanja već duže vrijeme, ali ga ne mogu naći)”

Prvo, njegov (čovjekov) osjećaj bivanja jeste smjena različitih raspoloženja, različitih identifikacija, različitih malih “ja” koji svaki čas zauzimaju određeni položaj u nečem što nazivamo Unutrašnji Prostor. Njegovo, ljudsko, bivanje jeste sjećanje na promjenu različitih stvari u njemu. Čovjek, kakav u ovom trenutku jeste, nema nikakvu postojanost, ne zna ništa izvan identifikacije, ne poznaje nikakvu Cjelinu u sebi, nema osjećanje sebe izvan memorije koja čak nije ni memorisana njegovom voljom, već činjenicom pamćenja određenih Centara. Čovjek ima ideje o sebi i svijetu oko sebe. Ali ne i stvarno Znanje o tome. Pošto ne postoji ništa postojano u njemu, kako čovjek može da na nepostojanim stvarima traži nešto što postoji samo u određenim stanjima Svijesti (uslovno govoreći)? Nešto što od njega traži da je konstantan, integrisan, da postoji nešto što, sem naziva koji koristimo, jeste Individua. Pošto čovjek nema Individuu ili Individualnost, kako može naći svoje osjećaj bivanja? Može imenovati nešto sobom, ali uz pomoć čega je to imenovao? U odnosu na šta?
Sasvim je “logično” što je postavljeno ovo pitanje.

Odgovor je još ljepši.
Don’t give up. The proof of your existence is already there. It is LOVE. The feeling which exists in your heart and which makes all things move is Love. Connect deeply with it. (Ne odustaj. Dokaz tvog postojanja je oduvijek ovdje. To je Ljubav. Osjećaj koji postoji u tvom srcu i koji čini, da sve stvari postoje – pokreću se – jeste Ljubav.)”

Predivan odgovor. I to stvarno u nekoj mjeri jeste tako. Ali šta to znači? Što je to Ljubav? I gdje je ona u ovom trenutku?
Pošto nema postojanosti, kako može postojati nešto takvo kao što je Ljubav?
No, idemo polako i da ovo pojasnimo. Što je to ljubav kojoj se toliko klanjamo?
Ljubav koju mi poznajemo jeste seksualno-emotivni podražaj, hemijska reakcija koja se u nama zbiva izvan naše volje, izvan našeg htjenja. Mehanički čin u kojem dolazi do hemijske reakcije na određenu osobu, određene karakteristike neke osobe, ili da tako kažem na nečije dupe, sise, oči, miris, ton glasa i tome slično. Da li je to Ljubav koja se toliko veliča u svim tim “svetim tekstovima”, tekstovima raznih “majstora i gurua”?
Ako mi ne poznajemo nikakvu drugu ljubav sem hemijske reakcije, koju naravno ne smijemo niti dozvoljavamo da je tako nazovemo, kako možemo pričati o nekoj Ljubavi koja prevazilazi bilo koje shvatanje Uma? Koja prevazilazi bilo kakav koncept? I dapače, kada bismo mogli da osjetimo tu Ljubav, o kojoj se toliko priča, što mislite što bi to značilo?
Ili recimo ovo pitanje:
While meditating so many thoughts disturb me. (Mnogo misli me ometa dok Meditiram)”

Što je to Meditacija? Šta to znači kada neko Meditira? Što je to što Meditira? Na što? I da li je, koncentracija ne nešto, Meditacija ili samo to tako nazivamo?
Meditacija je stanje povišene Svijesti o samom Sebi. To je jedan od najpreciznijih odgovora koji koristimo kako bismo pojasnili što je to Meditacija nekome ko o tome ne zna ništa. Ali to nije pravi odgovor. To je samo pojašnjenje. Preciznije od ovoga, ali da se opet zadrži koliko toliko sličnost kao taj odgovor jeste, Meditacija je upravo samo Stanje Svijesti koje neko ili nešto traži. Drugim riječima, Meditacija je Povišeno Stanje Svijesti, sama Svijest o samom Sebi; BITI – ne tražiti to, ZNATI – ne imati informacije o tome, i slično. Ako je to Meditacija (a i to je jedan koncept i jedno pojašnjenje), kako onda neko može Meditirati ili juriti neko “ja” ili ganjati određeno stanje Svijesti koje je podloga bilo kojem stanju Svijesti, jer da njega nema ne bi bilo ni toga koji ga ganja, kada je ono što traži upravo to što traži to stanje?

Vidite li koliko mi koristimo koncepte, riječi, ideje, pojašnjenja, ili tome slično a da nemamo pojma ni šta to znači, da ni ne poznajemo ništa od toga o čemu pričamo?

Drugo, misli, emocije, osjećaji, ono što se percepira u tome što nazivamo “meditacija” nema nikakve veze sa onim što Jeste To Stanje Meditacije. Tj. da pojasnimo, ono što Jeste i ono što nazivamo Ljudskom Prirodom, ili Prirodom samog Univerzuma  jeste kao Prostor koji postoji cijelo vrijeme iako mi o njemu imamo samo pojam, koncept, nesvjesno “sjećanje” koje cijelo vrijeme Jeste i koje je Postojano. Sve što se nalazi u tom Prostoru nije sam Prostor. Na isti način, ono što vi Jeste u svojoj Prirodi, tj. da budem precizan, ono što je Priroda svega postojećeg u ovom Univerzumu jeste Stanje, određena Svijest, Nepromjenjivo, Nevidljivo (sve su to opisi TOGA) jeste TEMELJ, OSNOVNA STVARNOST u odnosu na koju postoje misli, emocije, tijelo, um, percepcija, senzacija, ideja, ideologija, filozofija.. itd.. itd.. i sve to postoji samo zato ŠTO POSTOJI STANJE POSTOJANJA, BIVANJA da tako kažem. I sve što u tome postoji UJEDNO nije to Stanje, ali i Jeste to Stanje. To viđenje, tj. Razumijevanje zahtjeva da čovjek može da vidi DVIJE kontradiktorne strane u ISTO VRIJEME, što opet simbolizira da ON NIJE NI JEDNO OD TOGA ŠTO PERCEPIRA. On SAM, iako nesvjesno izvan Kristalizacije, JESTE STANJE SVIJESTI SAMOG UNIVERZUMA, no to ne može da percepira jer je ON IDENTIFIKOVAN sa pokretima Energije. Tj. kako bi to Tantrici rekli, “Shiva je poistovjećen sa pokretom, tj. Shakti”.

Stoga odgovor koji je dat:
Odgovor: Many times the mind wont let you settle down and will keep disturbing you. This is its nature. Bring the mind back into the sense of beingness. The most important factor is to keep up with your Sadhana. … (Mnogo puta um vas neće pustiti da se smirite i nastaviće da vas uznemirava. To je priroda uma. Dovedite Um nazad u osjećaj bivanja. Najbitniji faktor je da zadržite svoju Sadhanu. …)”

To je odgovor koji je dat.
Jel’ to neka zajebancija?

Ako ste Očajna Domaćica odgovor je savršen. Pošto je većina samo Očajne Domaćice, onda je ovaj odgovor savršen. Kakvo pitanje takav odgovor. Kakav lonac, takav poklopac.
Imate osjećaj da ste dobili odgovor, ali taj odgovor ništa ne pojašnjava. Ostajete “glupi” kakav ste i prije njega bili. Obojica završavaju sa infantilnim osmijesima na licu i ništa više. Krug se nastavlja.
Naravno, ima tu i nekih zanimljivih odgovora, ali nećete sa njima ništa postići.
Šta su vam oni dali? Da li STVARNO imate nešto što ste dobili nekim od odgovora koji vam je dat na takvim “satsanzima”? Da li ste sem emotivne satisfakcije i mentalne razbibrige dobili ikakav PRAKTIČAN ili TEORETSKI odgovor koji vam je omogućio da nešto napravite od sebe?
Ne vjerujem. Barem one koje vidim poslje toga i s kojima razgovaram, dolaze još zbunjeniji nego što su bili prije toga.
Prvo, kažu to je Priroda Uma. Što je to Um? Što je to tzv. “priroda” Uma? Što to znači?
Kako to da misli ne prestaju da se kreću? Kako to da emocije ne staju? Zašto nas to uznemirava i kako sve to djeluje?
Misli nemaju veze sa onim što mi Jesmo, ali dok ne Spoznamo to, vlastitim Iskustvom, to niko ne može reći, niti iko može da tvrdi to sam za sebe. Misli, koje nam se pojavljuju dok “meditiramo” su pokreti unutar Centara, memorisane stvari koje putem određenih Asocijacija bivaju “izazvane” nezavisno od naše volje ili našeg htjenja. Na isti način, Emocije koje imamo isto tako su prosto pokreti Motoričkih dijelova Centara. Kada mi vidimo određene Misli, ali pazite rekao sam VIDIMO, doživljavamo, to znači da se ono što Posmatra u nama, sem ako nije Svjesnost, bazira na drugom Centru koji Posmatra drugi Centar. Kao što vidimo, kada nismo identifikovani, pokret Energije ili Emociju to samo znači da naše Posmatranje dolazi iz drugog Centra, Intelektualnog Centra i samim tim možemo da posmatramo Emociju. Drugim riječima, u tom određenom trenutku mi se ne nalazimo u tom Centru koji možemo da Posmatramo.
Pošto smo navikli da smo MI MISAO jer smo POISTOVJEĆENI sa MIŠLJU posmatranjem, tj. tzv. “meditiranjem” Centar u nama radi dalje nezavisno od toga što mi radimo, tj. gdje se mi nalazimo. Pošto se naše Posmatranje bazira na nekom drugom Centru a ne na ISTINSKOM stanju koje “prevazilazi” niže Centre, a još manje što MI NISMO SVJESNI, taj Centar u kojem se temelji naše posmatranje MOŽE da VIDI misli i samim tim registruje da Centar razmišljanja radi. Mi mislimo da smo odvojeni i da smo postigli “stanje meditacije”.

CentriU stvari, dešava se sljedeće, kao što je prikazano na ovoj slici. Ograničeno Sopstvo, ili što bi mogli nazvati Duša, Osnovno Ja u određenim trenutcima poistovjećeno je sa određenim Centrom (prikazana su samo Tri, iako ima još osnovna dva, ali za sada nebitno). Nekada se tačka poistovjećenja nalazi u Intelektualnom, nekada u Emotivnom, nekada u Motoričkom. Svaki od ta tri Centra mogu da posmatraju jedan drugi, ali NIKADA sami sebe. Recimo, kada smo više u Emotivnom Centru mi možemo posmatrati proces misli koji se dešava u nama, jer, recimo, on potiče iz Intelektualnog Centra (ovo je pojašnjenje koje dajem nije do kraja tačno, ali poslužiće za razumjevanje i razgovor) i samim tim pošto se naša “meditacija” temelji na Emotivnom Centru mi možemo da vidimo Misli koje se pojavljuju, ali NE VIDIMO da mi posmatramo iz Emotivnog Centra ili recimo iz Motoričkog Centra. Ili kada primjetimo da su Emocije u pokretu, da imamo različita Raspoloženja, određene Emocije, to znači da se naše Posmatranje vrši iz jednog od druga dva Centra.
ZATO možemo da vidimo da imamo mnogo misli, da imamo Emocije, da imamo Senzacije i slično. To ne znači da smo u Povišenom Stanju Svijesti, već da se Posmatranje vrši iz drugog Centra i ništa više.
Ovo što ovaj “advaita majstor” pokušava da pojasni jeste da se vaša Meditacija mora “vršiti” iz Emotivnog Centra te na taj način vi nećete biti poistovjećeni sa mislima, tj. to mu je “riješenje” koje nudi kako da vas misli manje ometaju. Ali ako se nekim slučajem Emotivni Centar iz kojeg Posmatrate pokrene, tj. dođe u određeno Raspoloženje, Negativnu Emociju, ili tome slično, što će tada biti? Šta će vam tada reći?
No, pomenuo sam jednu riječenicu u gornjem pojašnjenju: “… a još manje što MI NISMO SVJESNI …”.
Kada smo Svjesni, a ne samo kada Posmatramo, u nama se aktiviraju dva ili više Centra. Svijesnost ne može da postoji ako u nju nisu uključena dva ili više Centra. I to je ograničena Svjesnost, ali je Svjesnost.
Kada smo Svjesni, postoji Intencija iz dva ili više Centara. Samim tim kada postoji svjesna Namjera, tj. Impuls da budemo Svjesni, Centri koji bi mehanički radili ne mogu da rade jer se Energija iskorištava iz kompletnog Centra. Tada se zaustavlja proces mišljenja, proces Emocije, proces Pokreta i slično.
Problem je samo: Na koliko dugo?
No to još nije Viša Svijest, niti je Stanje Meditacije, ali najviše LIČI TOM STANJU. Kada smo Svjesni, ali u punom smislu te riječi, sva Energija je iskorištena za sam taj čin, samim tim prestaju misli, emocije i pokreti i mi nemamo nikakav “pokret” i to nazivamo Istinskom Svjesnošću.
No, to još nije Istinska Svjesnost. To je imitacija Svjesnosti.
Istinska Svjesnost dolazi iz dva Viša Centra, ali tek tada kada Niži Centri postignu dovoljno veliku vibraciju, ili veću brzinu kretanja, finiju Energiju. Jer Vibracija Viših Centara je isuviše brza, ili bolje reći finija, tako da Niži Centri ne mogu da je dugo “podržavaju” ako sami nisu pročišćeni.
Zato vas “ometaju” sve moguće misli, emocije, senzacije i slično. I sve dok ti Centri nisu počeli da se “hrane” sa boljom, finijom Energijom, što je već sasvim druga priča od ove koju sada pričamo, nećete uspjeti u tome. Ili ćete imati, kao i ti tzv. “majstori” trenutke koji ni sami ne možete pojasniti i daćete im ko zna kakvo tumačenje ali NIKADA ono kakvo ono jeste, trenutke “probuđenosti”, osjećanje “istinskog Ja”, prosvjetljenje na tzv. intenzivima i slično.
No, oni vam ne mogu to ovako pojasniti kao u ovom tekstu. Jer ONI SAMI nemaju blage veze o ovom. Čak i oni koje nazivate “vrhunskim majstorima”.
Istinsko Ja se razotkriva samo onda kada su svi Centri u ispravnom načinu rada, da tako kažem. Kada oni rade na finijoj Energiji od one koju sada imate. A da se to postigne, puno znoja mora da se iznoji. Spiritualnost koju toliko veličamo nije uopšte spiritualnost, već imitacija spiritualnosti. Sve su to samo koncepti u koje vjerujemo i ništa više. Ne naša stvarnost.
Zato imamo toliko “majstora”, ali nema nijednog “probuđenog učenika”. Niti oni koji se predstavljaju kao “majstori” znaju, niti “učenici” koji se tako prestavljaju ne znaju što pitaju.
Možete juriti Istinsko Ja cijelog života, i nećete ništa napraviti. Dapače, u sljedećem ćete upravo raditi istu stvar, i tako nekoliko hiljada puta. Dok ne uvidite o čemu se radi.
To što su nazvali Probuđenjem u onome koji je to “doživio” tj. koji je shvatio to, razumio, ili kako bi rekli, Iskusio (iako je ovo nepravilno rečeno) izaziva bujicu smijeha, ali i plakanja. Jer odjednom shvata, razumije da NIKADA nije jurio Istinsko JA, niti da to može da juri, ganja, puzi prema njemu. Jer to što je jurio jeste samo projekcija njegovih nižih Centara, a to čemu se osvjedočio u tzv. “iskustvu” je upravo ono što je cijelo vrijeme tu, samo njega nije bilo. No, i to ima svoje pojašnjenje, svoje Zakone, i ono na čemu se to bazira. Što sada ne mogu da vam pojašnjavam jer zahtjeva neka drugačija shvatanja, pravila, zakone koji moraju da se pojasne prije toga.
Imamo pojavu mase “advaita majstora” u posljednje vrijeme. Ali to su prosto samo imitacije Majstora koji imaju sasvim pogrešne Ciljeve ali i Motive zbog čega to rade. I dok god je “ovaca za šišanje” (Očajnih Domaćica) biće i takvih “majstora”. Oni su dobri da vam unište bilo kakav napredak, ili da vam daju utjehu. I to je njihova stvarna vrijednost. No, oni postoje zato što ljudi samo imitiraju Spiritualni napor, zato što njih ni ne zanima nikakav Rad, već utjeha, ubjeđenje, imitacija, fantazija. Zato razne Šimleše, Slavinski, Makaje, Sahovi i slično, postoje. Da vam daju utjehu i laž koju tražite.
Rad zahtjeva mnogo više od onoga što mislite da zahtjeva. Oni koji su stvarno Majstori u Radu ne osjećaju se nimalo Majstorima, jer znaju da su i dalje samo Učenici, jer vide koliko toga postoji a o čemu blage veze nemaju. Istinski Majstor vam nikad neće reći da je Majstor, da je Probuđen, da je Budan. On će sam govoriti, možda, da je iskusio to stanje, ali da ga to prevazilazi. Ili da je dodirnuo takvo što, ali da nema pojma o tome. On zna kako se do njega dolazi, što to znači, šta treba da uradite i slično, i sam zna koliko ON SAM mora da radi na tome.
Malo je Advaita Majstora. A još manje je onih koje su oni Probudili.
Jer ni oni sami nisu znali kako su se našli u tome. Ni Ramana, ni Nisargadatta, ni ko zna ko drugi ne može vam dati KAKO da dođete u to Stanje. Oni vam pričaju o njemu, oni pričaju o tome što su napravili i kako se to desilo, ali NE ZNAJU kako su ONI SAMI to doživjeli. Otuda priče o tzv. Karmičkoj Zrelosti, o Zrelosti Bića, o Karmi, o Milosti i slično. Ali to nisu prava pojašnjenja. Oni JESU MAJSTORI koji su ostvarili vrhunska stanja Svijesti, ali jesu li vam dali način na koji da dođete tamo?
Nisu. Pričali su samo o onom kako SU ONI ušli u to stanje. I manje više, rekli su vam da je TO SAMO U NJIHOVOM slučaju. I taj sam “prelazak” u to Stanje, nazvali su Milost. Ali da li ste spremni da živite kao biljka za ovaj svijet? Da li ste spremni “žrtvovati” sve što jeste radi tog Stanja?
Mislim da niste. Jer da jeste, sada bi vi bili taj Majstor.
Od Nisargadatte, ili Ramane, uče drugi Majstori. Od njih ne mogu da uče tzv. “učenici” koji nisu ni u stanju Budnosti. Da bi se razumio Nisargadatta i da bi od njega mogli da učite, morate biti Budni. Morate imati Svijest o Sebi, u svakom trenutku. Tek tada, vi ste spremni da možete Učiti od takvog Velikana. Biće vam u nekoj mjeri jasno što Nisargadatta kaže kada kaže: “Ja nisam nikad rođen”.
Ili kada kaže: Što god da se dešava i doživljava kao iskustvo, zbiva se u svijesti onda kada se pojavi “ja jesam”.
Ili: Svjesnost je u sveukupnosti; ona neće izdvojiti jedan dio manifestacije i reći: “Ja sam to”.
Ili: Suština kombinovanja pet elemenata je osjećanje bivanja, postojanja.
Ili: Kada imate znanje, vidite da je ista svijest o “Ja” sveprisutna, sve dok je svjesnost tu; ali svjedok svjesnosti nema “Ja Jesam”, a to je vaša istinska priroda.
Kada bi nekim čudom, čovjek koji traži, uvidio što će biti sa njim kada se desi takvo što kao Probuđenje ili ono što Nisargadatta govori, ili što Maharši govori, pobjegao bi glavom bez obzira od bilo kakve Meditacije, razotkrivanja i slično. Mi imamo koncept, ideju što to znači. Ali ne i STVARNO što to znači.
Vi, tj. ono što sada smatrate sobom, će umrijeti u toj spoznaji, kao što će nakon nekog vremena tijelo i um koji imate isto tako ZAUVIJEK umrijeti. Ovo što sada čita, ovo što sada piše ovaj tekst, tj. vi i ja, neće nas biti nakon smrti. Nestaćemo zauvijek. Isto to se zbiva u trenutku Istinske Samospoznaje, Probuđenja. Ono što tada ostane, više nema nikakve veze sa vama. I niko ne zna što ćete poslje toga biti. I to je stvarnost. A ti vaši Jnaniji, isto tako, kao i njihovi učenici, o ovom nemaju pojma.
Jedan je Nisargadatta, Maharši, Dattatreja, ili ko već. To su Himalaje u ljudskom postojanju. Ali to nisu oni koji su bili pre Probuđenja. NJIH NEMA kao onih koji su se rodili u ovom tijelo. POSTOJI nešto što ni sami oni nisu znali da će postojati, niti da je njihovo Istinsko Biće.
Kada bi znali, kada bi samo pretpostavili, što će od vas ostati kada se nekim slučajem Probudite, NIKADA ne bi tražili Probuđenje. I sve dok ovo NE OSJETITE I NE SPOZNATE bićete jako daleko od Probuđenja, kao i ti vaši “advaita majstori” koji niču ko gljive poslje kiše.
Trenutak kada se MANIFESTUJE Stanje Svijesti, koje nazivamo Probuđenjem, Istinskim Sopstvom i slično, vi umirete, nestajete, sagorjevate. I to nije ništa lično, niti se vas išta pita. Kada se TO stanje ispolji kroz nekog Majstora, u tom trenutku, nebitno od toga koliko je duboko “prodro” u to Stanje, on nestaje. Sve što “on” osjeća jeste da se nešto Ogromno, Strahovito, Jako, Nevidljivo, Neiskazano, NEŠTO što je toliko Moćno i Britko, Cjelovito i Nedjeljivo, u tom trenutku “kroz njega” prolazi. Nešto što je mnogo veće od njega samog. To su prvi trenutci u kojima Majstor počinje da dotiče nešto što ga prevazilazi, nešto što nazivamo Probuđenjem. I samim tim on ZNA da on NESTAJE, UMIRE.
“On više nije od ovoga Svijeta”.
Mogu opisivati to, u mjeri za koju znam, ali ne mogu ga opisati. To NEŠTO vas ubija i kada umrete, TO će se nastaniti u tom tijelu i ispoljiti se kroz “vaš” Um i “vaše” Tijelo.
Ne vi.

Oglasi