51DZ8B8FVELOvom prilikom vas obavještavam da je prevod Gnoze od Mouravieff-a završen te da se ista može nabaviti u štampanom formatu – B 5, 266 strana – po cijeni od 15 eura. Imamo mogućnost slanja knjige pouzećem ali tada je u cijenu uračunat i PDV. Ukoliko ima zainteresovanih možete se obratiti ili na mail: bhaeravadeva@gmail.com ili posjetiti grupu na faceu: http://www.facebook.com/groups/samayatantra/ ili: http://www.facebook.com/tantrasampradaya
Sve ostale informacije oko preuzimanja, slanja i slično, možete dobiti na mail, ili na priložene linkove. Prijevod je na Hrvatskom jeziku.

(1)

Ustanovili smo da, u Svijetu koji je stvoren igrom tri sile, Zakon broja Tri reflektira tri temeljna uvjeta Stvaranja: statički, dinamički i ravnotežu. Nikad ne bismo mogli dovoljno naglasiti važnost ovog zakona. Sve što postoji u Svemiru, zapravo ili u potencijalu, postoji samo milošću kombiniranog djelovanja ovih triju sila.

Sad ćemo proučavati drugi temeljni zakon: Zakon broja Sedam. Ovaj zakon se ne odnosi ni na stvaranje ni na postojanje stvari i pojava u prostoru, nego na njihovu evoluciju u Vremenu. On se tiče djelovanja svih tipova kretnji na svim planovima svih stepenica Kreacije.

Da bismo bolje razumjeli Zakon broja Sedam, te uvidjeli njegovu važnost, moramo ispitati drugi aspekt problema. Vidjeli smo da dokle čovjek živi u takvoj džungli zakona, jedina šansa koju ima je da se stavi pod autoritet Zakona Izuzetka, ezoteričnog zakona koji mu omogućuje da izbjegne zbir ‘A’ utjecaja čije djelovanje u vanjskom svijetu direktno pogađa naš unutrašnji svijet. Kao djelovanje, ovaj bijeg također pada pod vladavinu Zakona broja Sedam.

U skladu s ovim zakonom, kao što ćemo vidjeti uskoro, svako djelovanje je podređeno jednoj ili brojnim promjenama u smjeru te kao posljedica je po načelu osuđeno na neuspjeh. Međutim, analizom djelovanja Zakona broja Sedam, shvatit ćemo karakter ovih devijacija, i njihovu neophodnost s objektivne točke gledišta. Naučit ćemo kako je moguće suzbiti ove devijacije te nastaviti u konstantnom smjeru u potrazi za našim ciljevima.

(2)

Priroda Zakona broja Sedam i njegova objektivna nužnost proizlazi iz destruktivnog karaktera Vremena, drugog uvjeta Stvaranja. Svojstvom ovog načela, sve što je rođeno ili stvoreno – uključujući čovjeka – osuđeno je na uništenje. Samom Svemiru još od njegovog stvaranja također prijeti uništenje kroz djelovanje Vremena. Oduvijek je bio potrebno suočiti se s ovom opasnosti. Zakon broja Sedam predstavlja sredstva kojima se uništavajuće djelovanje Vremena u određenoj mjeri neutralizira.

Kretnja se ne može odvojiti od njenog trajanja. Pošto je svo djelovanje ili vanjska ili unutrašnja kretnja, svako djelovanje zahtijeva Vrijeme. Zakon broja Sedam sastoji se točno u činjenici da se svaka kretnja, jednom kad je pokrenuta, podvrgava devijaciji u određenom trenutku i tada, nakon što prođe određenu daljinu u novom smjeru, drugoj devijaciji, pa onda opet. Ako je početni impuls dovoljno jak, putem njene zadnje devijacije nakon ocrtavanja Heksagona kretnja se vraća u točku odakle je krenula. Tako da se, pod utjecajem Zakona broja Sedam, svako djelovanje proizvedeno u Svemiru odvija u ciklusima (Sl. 31).

Clip

Dok je Zakon broja Tri prirodni zakon, Zakon broja Sedam je umjetan. Ako on i ne neutralizira uništavajuće djelovanje Vremena u potpunosti, barem ga ublažava namećući uzastopna iskrivljenja na svako djelovanje ili kretnju da bi se zatvorili u cikluse. U početku, za samo Vrijeme je utvrđeno da se iskrivljava, odstupajući  od pravca tako da se zatvori u veliki Ciklus koji obuhvaća sve podređene cikluse. Zbog Zakona broja Sedam, uništenje se ne pojavljuje u prvom ciklusu, niti u sljedećim ciklusima dok se sila početnog impulsa ne iscrpi. U međuvremenu, zakon omogućava oživljavanje bilo kojeg trenutka koji gubi svoju energiju i svoju brzinu, pružajući mu dopunske impulse u pravovremenim trenucima i točkama (Sl. 32).

Veliki Ciklus, koji opisuje krug Vremena od prvog impulsa božanskog ispoljenja do Ostvarenja, to jest, kraja Svijeta, zamišljen je u Tradiciji kao Vječnost. Vječnost, kao što smo ranije naznačili, prema tome nije beskonačna. Kao bilo koja druga stvorena stvar, ona je ograničena. Ona obuhvaća cijelu Manifestaciju, i sadrži u sebi ostvarenje svih mogućnosti i svih obećanja.

Krivulja vremena – rezultat Zakona broja Sedam – čini čak da se i to vrati u svoju polaznu točku nakon što opiše krug poligona Vječnosti. Tako razmatrana, kao što ćemo vidjeti poslije, Vječnost ima određeno trajanje, reda 2.1015 zemaljskih godina. Ova razmatranja krivulje Vremena i svih kretnji – uključujući bilo koje fizičko, mentalno ili moralno djelovanje bilo koje prirode – dopušta nam da damo definiciju Zakona broja Sedam.

Definicija: Bilo koja kretnja koja počinje u danom smjeru podvrgnuta je odstupanju u određenom trenutku.

Obrnuto: Da bi kretnja koja ide prema određenom cilju nastavila bez odstupanja u istom smjeru, nužno je pružiti joj adekvatne dodatne impulse u određenim trenucima i točkama.

Posljedica: Ako je prepuštena sama sebi, nalazimo da kretnja koja slijedi određeni cilj trećom devijacijom počinje ići u dijametralno suprotnom smjeru.

Ovo su suštinske karakteristike Zakona broja Sedam.

(3)

U ljudskoj aktivnosti na moralnom planu, za gornju posljedicu nalazimo da je primjenjiva u svakom trenutku. Koliko krvi je proliveno u ime Božjeg Sina koji je propovijedao Ljubav? Koliko okrutnosti, nasilja i zatvaranja je bilo nametnuto putem revolucija u ime slobode i bratstva? Možemo beskonačno umnožiti ove primjere.

U trenucima kad se pojavljuju, ove devijacije gotovo uvijek prođu neopaženo. Mi nastavljamo zamišljati da slijedimo isti smjer iako smo, bez da to uvidimo, neprimjetno dovedeni tome da idemo u suprotnom smjeru. U tom trenutku naše djelovanje na moralnom planu automatski prima novi impuls, koji dolazi iz reakcije onih oko izvornog impulsa. Što je snažniji, što ‘avangardniji’, što ‘revolucionarniji’, to je jača reakcija po načelu Ravnoteže. Na taj način kretnja u suprotnom smjeru, uobičajenim jezikom zvana reakcijom, ima takvu neočekivanu silinu da ponekad izgura pokretače početnog djelovanja daleko iza njihove polazne točke. Ovo je gotovo uvijek slučaj kod političkih doktrina.

Da bi se učvrstio prvi uspjeh, mora drugi impuls omogućiti njegovo iskorištenje. Povijest daje mnoge primjere nužnosti ovog drugog impulsa: gdje je on nedostajao nakon što su dobivene bitke, rat bi se često izgubio.

Moramo ukazati na još jedan učinak ovog zakona. Vidjeli smo da se moraju proći dvije uzastopne devijacije da bi se dostigao smjer suprotan početnoj kretnji. To znači da čovjek mora predvidjeti dva uzastopna dodatna impulsa, kako bi održao početni smjer kretnje, te osigurao uspjeh poduhvata.

(4)

Da bismo učinili korak naprijed u izučavanju Zakona broja Sedam, i tako razumjeli zašto mu je dano ovo ime, moramo se osvrnuti na odnos između materije i energije, te također na prirodu cikličkih kretnji koje ih karakteriziraju.

Suvremena pozitivna znanost utemeljila je blizak odnos između materije i energije, činjenice poznate ezoteričnoj znanosti od pamtivijeka. Danas, više nije drsko reći kako je materija samo statički oblik energije – čija je priroda iznad svega dinamička. Određene pojave koje su bile poznate od pamtivijeka već su omogućile jasno viđenje te tvrdnje: sferično svjetlo ili vatrena kugla, na primjer, koja posjeduje određene karakteristike specifične materiji, kao volumen i boja. Ali stanje znanja u prošlom stoljeću nije omogućilo produktivno proučavanje ove pojave; ona je ostala relativno neprimijećena zbog svoje rijetkosti. Skorašnji napredak pozitivne znanosti doveo je ponovnom otkriću, ako ne u svakom detalju barem djelomično, drevnog tradicionalnog znanja, posebice na području odnosa materija – energija. Tradicionalna ezoterična znanost razmatra manifestaciju sve energije kao oblik cikličke vibratorne kretnje. Ona dalje uči da je materija sastavljena od relativno ograničenog broja jezgara različitih kvaliteta, te je po prirodi analogna sferičnom svjetlu. Ove jezgre su animirane cikličkim vibratornim kretnjama varirajuće frekvencije i amplitude. Ovdje Tradicija uvodi pojam gustoće koji je primjenjiv na energiju kao i na materiju. Konačno, ona utemeljuje zakon prema kojem su: gustoća tvari i gustoća vibracija obrnuto proporcionalne.

Uvijek u skladu s tim tradicijskim učenjem, količina jezgara u materiji, jezgara koje su da budemo precizni sama materija, je minimalna. Volumen koji zauzima neki objekt, što god da on je, ispunjen je onim što zovemo vrlo brzim tragovima kretnji: kretnji ograničenog broja jezgara. Sve ovisi o gustoći ovih kretnji te njihovoj brzini. Što su vibracije teže i tromije, to je veći broj jezgri potrebnih da bi sastavile tijelo, i obrnuto. Znamo da je brzina kretanja u mogućnosti promijeniti fizičke karakteristike materije. Na primjer, kad rotiramo svijetli komad papira na osovini pri pet do šest tisuća okretaja u minuti, on postaje sposoban prepiliti komad drveta. Na ovoj frekvenciji naš komad papira izgleda kao disk, iako je zapravo kvadrat. Ako povećamo brzinu rotacije mnogo iznad one spomenute gore, disk, kao što se ispostavilo, će za naša osjetila poprimiti izgled čvrstog predmeta u mirovanju. Tada bismo mogli dotaknuti list papira bez opasnosti da nam se ruke otpile.

U svjetlu ove teorije struktura materije izgleda analogno onoj Svemira, kojeg promatramo ‘iznutra’, s rotacijom zvjezdanog sustava. Već smo o tome govorili (Poglavlje VIII) i rekli da ako bismo – smanjivši sebe na proporcije infinitezimalnog bića – bili u mogućnosti promatrati naša tijela iznutra, kao što promatramo tijelo Svemira, ne bismo percipirali ništa drugačije. Struktura Svemira je strogo uniformna na svakoj skali, uz rezerve uslijed primjene načela Relativnosti.

(5)

Tradicija razmatra sve kretnje kao ubrzanje ili smanjenje vibracija istog reda. Ona odbacuje ideju stabilnosti, budući da sve što postoji čini to kao rezultat kretnje, te se nalazi u perpetualnom stanju kretanja. Isto tijelo može ostvariti – te obično i ostvaruje – nekoliko kretnji u isto vrijeme. Tako je naš planet Zemlja animiran velikim brojem kretnji, od kojih se dvanaest smatra za primarne. Što se tiče našeg satelita Mjeseca, on je obdaren sa stotinjak. Na mentalnom planu, i čak na fiziološkom planu, mi često možemo promatrati zbir suprotnih komponenti u jednom te istom obrascu kretnje: jedan dio napreduje, drugi nazaduje; za ništa  se pravilno ne može reći da je stabilno. S ezoterične točke gledišta, stabilnost je nezamisliva; ona je izmišljotina. Jedina stabilnost koja bi se mogla priznati je stabilnost u kretanju: ovaj fenomen je od prvotne važnosti, jer je to ono što je omogućilo stvaranje materije kakvu je znamo, u njena tri oblika.

Oglasi