69013_174846692672406_5040116_nMnoge stvari unutar Učenja, zbog ljudskog Uma, izgledaju komplikovane. Ali reći da one nisu komplikovane isto je zabluda kao i reći da su one komplikovane. Rečeno je da je svaki Kosmos u stvari replika Višeg Kosmosa koja se odražava unutar Nižeg te da tim međudjelovanjem nastaje Kosmos Drugog reda, tj. u skladu sa Djelovanjem Guna, Sila, nastaje rezultat međudjelovanja dva Kosmosa, Višeg i Nižeg. Da bi čovjek razumio svoju svrhu on mora poznavati manifestaciju Apsoluta, koja ne smije biti mistična, jer njegovo razumijevanje onda neće biti shvatljivo, već apstraktno i pod velikim uticajem nižih sila. Postavlja se pitanje zašto mnoga Učenja, ili gotovo sva Učenja, zahtjevaju poznavanje Manifestacije Apsoluta, ili Kosmologiju, Znanost o Manifestaciji Kosmosa?
Odgovor je veoma jednostavan i prost. Zato što svaka manifestacija u sebi sadrži Manifestaciju Apsoluta, tj. identična mu je. Razlika je u broju Guna ili Sila koja u određenom Kosmosu djeluju, tj. čine ga. Drugim riječima, možemo reći da je razlika u Srazmjeru, drugačijem djelovanju istih Zakona i njihovom broju.

Svaki Kosmos sadrži Vrijeme, Prostor i Materiju (Manifestaciju, Kreaciju, različitu Vibratornu frekvenciju). Ali na svakom nivou ispoljenja Guna, to Trojstvo Prvobitnih Guna se mijenja u skladu sa Razinom Manifestacije. Apsolut je zbir Kosmosa i zbir Manifestacije Guna ispoljenog Univerzuma. Naravno, svaka Kreacija mora imati i svoju drugu stranu, a to je ono što obično nazivamo Nespoznatljivo ljudskim Umom, tj. Neispoljeni Apsolut. Kao što je Manifestovani Apsolut određeno Stanje, tako je i Nemanifestovani Apsolut također, Stanje.


Ljudska Svijest, da primjer kažemo na poznatom, dijeli se na Četri Stanja Svijesti. Duboki San, San, Budno Stanje i Objektivna, Transcedentna Svijest. U različitim Učenjima ta Stanja se različito pojašnjavaju, iako većina poznatih Učenja priča jednu te istu priču. No, ona je malo drugačija. Duboko Stanje Sna je određeno utrnuće Čulnosti, tj. utrnuće svakodnevne ljudske Svijesti. U njemu svakodnevna samosvijest nema funkciju iako dio Uma uvijek, u određenom postotku bdi radi očuvanja tijela. Duboki San znači gašenje tzv. svjesnog Uma i funkciju podsvijesti i nesvjesnog koja se manifestuje kao snivanje.
Drugo Stanje je San. U ovom već kreće razlika između Ezoteričnog Učenja i svakodnevnih Učenja oko nas. Za Ezoterično Učenje San je svakodnevna aktivnost čovjeka. Tj. njegova tzv. budna svijest. U drugim Učenjima to je Snivanje – aktivnost podsvjesti i rad asocijacija koje uzrokuju određeno snivanje. U Snu, čovjek se rađa, živi i umire. Njegova čula rade punim kapacitetom i definišu njega i svijet oko njega. On putem njih funkcioniše, tijelo radi svoj posao, on živi, radi, zaljubljuje se, svađa se, mrzi, voli, i na kraju umire. Cijeli njegov Život provodi se u Snu. Čovjek Spava. Iako u mnogim Tantričkim Učenjima ovo stanje se smatra kao i kod drugih Učenja, da je to Stanje Snivanja, u Ezoteričnom Tantričkom Učenju to je San svakodnevnosti Čovjeka.
Treće Stanje je Stanje Budnosti. Učenja govore da se čovjek nalazi u tom stanju i to je velika prepreka upravo samim Učenjima. Zbog Degradacije ili Sile koja se manifestuje u Univerzumu i djeluje na Mehaničan način – Saincara, Avidya, Maya i sl. – na pogrešan način definiše se Stanje i samim tim čovjek je ubjeđen da je već Budan. Naravno, svaki Čovjek u svom životu doživljava Stanje Budnosti u bljeskovima, po nekoliko sekundi ili minuta i opet upada u Stanje Sna u kojem zaboravlja Stanje Budnosti, i ponovo sniva sne o Životu i Smislu. Stanje Budnosti je Stanje Samo-Svijesti, tj. Svijesti o Sebi. Sebi, ne kao tijelu ili umu, već Sebi kao Procesu Svjesnosti, Procesu u kojem čovjek ZNA da je Budan. Znanje o Budnosti je Proces u kojem se Svijest vraća na samu Sebe, u kojem Um Osjeća i Zna da je on Svjestan Sebe. No, taj Proces nije samo Svijesnost Sebe, već u sebi sadrži i niže procese, tj. San i Duboki San. To je piramida unutar koje se svako niže Stanje oslanja na Više, ali i u kojem međudejstvo Dva Stanja Stvara Treće. U Budnom Stanju Čovjek je Svjestan Procesa Čula, Procesa Uma i onog koji to sve Posmatra, Doživljava, Vidi. Samim Viđenjem Čovjek, ili žiža Unutrašnje Svijesti biva odvojena od Viđenog, ali ne i potpuno Oslobođena nižih Stanja.
Svaki nivo u sebi sadrži i prethodne nivoe, tj. u Budnom Stanju prisutni su Procesi Nesvjesnog i tzv. “svjesnog” Uma, kao i Proces Dubokog Sna. No, za razliku od Nižih Stanja u ovom Čovjek posjeduje sam sebe, da se tako kaže. U njemu Čovjek može da bude Gospodar, ali taj Gospodar ponekad zapada u San. Kako se kreće ravni Budnosti, Gospodar je sve više Prisutan i Svjedoči Procesima nižih Stanja, čak i u njima, dok je zahvaćen njima u određenom nivou, on može u svakom momentu da se odvoji i uđe u Povišeno Stanje Svjesnosti u kojem niže ne dotiče Gospodara, već on u određenoj mjeri, više ili manje, ima Moć nad njima. Takav Čovjek posjeduje Svijest o Sebi kao Ja Jesam ili Svjesnosti Postojanja koja on jeste, posjeduje određenu kontrolu nad onim što se naziva “sobom”, određenu Moć Svijesti i Upravljanja, tj. Djelovanja, Moć Akcije kada je intenzivno povezan sa Onim Što Jeste, Moć upravljanja Emocijama i Razumom  – često puta se kaže mislima, ali to nije u ljudskoj moći, tj. ne može se imati potpuna kontrola nad mislima, jer misli postoje čak i u Probuđenom Stanju, no to traži neku drugu temu – određenu vrstu Uticaja na Stvarnost oko njega, jer ona nije odvojena od samog Posmatrača, itd. To Stanje mnogi, u zabuni, nazivaju Prosvjetljenje. U Povišenom Stanju Budnosti, Čovjek dodiruje Objektivno Stanje, ali u grubljem obliku. On na momente doživljava ono što bi se nazvalo Savikalpa Samadhi, tj. Unutrašnje Sjedinjenje Svijeta, Procesa Posmatranja i Posmatrača. On sagledava da ništa nije odvojeno od njega, da je on žiža samog Života i ukoliko to proglasi najvišim stanjem sa njegovim Rastom i Razvojem je završeno. Mnogi koji su ušli u ovo Stanje, nazvali ga Probuđenošću, nazvali ga Mističnim imenima bez poznavanja Kosmologije, Čovjeka, Uma, Guna, Procesa i slično, ostali su u njemu i dalje nisu napredovali.
Sva ova Tri Stanja manifestacija su Guna. To niste vi. To nije vaša Priroda. Čak i najdublje Stanje u kojem Posmatrač biva na momente ili duže vrijeme Sjedinjen sa Posmatranim nije Stanje Probuđenja ili Stanje Objektivne Svijesti.
Četvrto Stanje Svijesti je Objektivna Svijest. O njemu su pisane pjesme, hvalospjevi, stihovi, ali nikada nije Objektivno Objašnjeno. Niti može biti, ali može biti opisano, u određenoj mjeri. Četvrto Stanje u sebi sadrži sva ostala Stanja Svijesti, a u isto vrijeme nalazi se izvan njih. Koliko god da je ovisno o njima, toliko je neovisno o tim Stanjima. Ono u sebi uključuje Niže, ali Niže ne uključuje njega. Kada se Svijest o Trojnoj manifestaciji dovede u Ravnotežu, kada Gune bivaju Uravnotežene, “mističnim” Djelovanjem Neispoljene Stvarnosti te Čovjek tim Činom u potpunosti se Stopi sa Stvarnošću, te sam kao individualnost nestane, on ulazi u svoju Istinsku Prirodu, ono o čemu sve tradicije govore i pjevaju hvalospjeve sa krovova, ali o postizanju i problemima postizanja, te preprekama, ne govore ništa.
Kada nestane svaka podjela na Ispoljeno, Neispoljeno, na posmatrano, čin posmatranja i posmatrača, kada se sve to stopi u jedno u kojem nestaje Moć Doživljavanja jer nema Djelovanja Guna, čovjek ulazi u Probuđeno Stanje u kojem razumije da čak i on sam ne postoji, da je sve iluzija Uma, iluzija koja nastaje Identifikacijom sa Gunama koje se manifestuju u skladu sa sadržajem ili impresijama Svijesti, njenim “asocijacijama”, tj. mjehurima nedefinisanih impresija unutar nje. Tada On (Čovjek) Razumije da je on sam zbir Manifestacije Sila ili Energija i onog što naziva Svijest, tj. Informativne Stvarnosti koja je sjedinjena sa Energijom i daje određenu Realnost Doživljaja, Stvarnost koju živi. On shvata da je Univerzum Mentalni proizvod Svijesti (Informativnog polja) i Energije (Djelovanja Sila ili Guna), ali da On (kao Priroda) nema nikakve veze sa tim, nije to, istovremeno koliko i jeste to. To znači doživjeti sebe izvan Sebe, doživjeti život, tijelo, um, procese, posmatrača kao mjehure unutar Objektivne Svijesti koji nemaju nikakvu Stvarnost samu za sebe već su određene, tačno ispoljene, matematičkim ili informativnim sljedom i manifestacijom Energije koja ih materijalizuje. On tada razumije da je Vrijeme Energija, da je Prostor Informacija i da je Materija Kreacija. Ali on nije nijedno od toga. On je Apsolut koji je Manifestvovan u svekolikom postojanju oko Njega.

Svakom Razinom gospodari broj Zakona Manifestovanog Kosmosa u skladu sa brojem Guna koje se u njemu Ispoljavaju. Tj. različita Gustoća Vibracije određuje Razinu određenog Kosmosa. Gurđijev je dao tabelu Vodonika koja govori o određenoj Gustoći Vibracije i možete to naći kod njega.
U svakom ispoljenju ili različitoj Gustoći postoji osnovni Vodonik oko kojeg se u srazmjeru na Razinu množe, dodaju, stvaraju dodatni Vodonici koji čine određenu Razinu, tj. ispunjavaju je. Svaka Razina djeluje pod istim Zakonitostima viših i nižih Razina Ispoljenja. No, u svakoj je Vrijeme, Prostor i Materijalnost različita i ovisi o Razinama na kojima se ispoljava. Tako da Čovjekovo Vrijeme, Prostor i Materijalnost nisu isti kao Vrijeme, Prostor i Materijalnost Ćelijskog Svijeta, ali ni kao Materijalnost Planetarnog ili Astralnog Svijeta. Upravo međudjelovanjem Astralnog ili Planetarnog Svijeta i Svijeta Ćelija nastaje ono što poznajemo kao Čovjek, kao živi svijet na ovoj planeti. Sama Planeta, koja pripada Planetarnom Svijetu, nastaje međudjelovanjem pojedinih Planeta i Sunca, i čini zajednicu Tijela Sunca i Planetarnog Svijeta. Na isti način Ćelije stvaraju Čovjeka. One su Kosmos Čovjeka, Mikrokosmos. Kao što Ćelije Čovječanstva čine određeni Kosmos u odnosu na jednog Čovjeka koji je dio Čovječanstva, isto kao što Drvo čini Šumu, na isti način mi smo dio Kosmosa Planete, dio smo svekolikog Organizma Sunca koje je dio Organizma Galaksije, koja je dio Organizma Ispoljenog Apsoluta koji je Manifestacija Neispoljenog Apsoluta.
Iako svaki dio može da tvrdi da je on zaseban entitet, da nije ovisan o drugom, to je određena Iluzija Identifikacije svakog dijela. Rad Ćelija, njihovo međudejstvo čini naše tijelo, koje je manifestacija Informativnog Plana i Energetskog Plana – Vremena i Prostora – te samim tim cjelina Ispoljenja određene Razine. Svaki Čovjek u skladu sa tim Zakonima doživljava Svijet na svoj tzv. individualan način. Tu nema ništa individualno, ali zbog Djelovanja Guna i nemoći da se odvoji od njih, nedovoljne Kristalizacije Svijesti on to ne vidi. Ništa u ovom Univerzumu nije odvojeno već je sve dio Cjeline Manifestovanog Apsoluta.
Kao što su sve Ćelije, organi, nervni sistem, mozak, ali i dah, hrana koju jedemo, utisci koje primamo, DIO ČOVJEKA, na isti način svaki aspekt Manifestacije je Dio Apsoluta, Ispoljenog Apsoluta.

Objekt Svjedočenja svojim postojanjem, SIMULTANO, “stvara” – iako je u biti stvar međudjelovanja – samog Posmatrača procesom koji ih spaja i nazivamo ih Viđenjem, Posmatranjem. Određena Cjelina u Ispoljenju koja je DIO Više CJELINE, koja je DIO.. itd. Svaka Ćelija ima svoje procese u kojima ona misli da je jedinka, da je odvojena, da učestvuje u svijetu Ćelija baš kao i Čovjek koji sebe doživljava odvojenim, zasebnim entitetom. Na isti način Viši Kosmosi isto to doživljavaju, ali na svojoj Razini.

Upravo, Put ka Sebi ne može biti i nije odvojen od Kosmologije. Kao što Put određene Ćelije mora biti u skladu sa Ćelijskim Kosmosom, koji je u skladu sa Mikrokosmosom Čovjeka, tako i Put Čovjeka nije odvojen od Viših Kosmosa i on je dio njega. No, kako je Ćelija zahvaćena individualnošću koja je Zatvor Guna, tako je i sam Čovjek zahvaćen Individualnošću koja je Djelovanje Guna na višem niovu. U svakom momentu mi smo sadejstvo Višeg i Nižeg. Imamo mogućnost, da to tako kažem, ispoljiti niže, ali i više.
To znači, da svaki čovjek svojom manifestacijom, Stanjem Svijesti, Svijetom, Unutrašnjim Svijetom biva ispoljenje Razina ali i sam te razine ispoljava kroz sebe. Početi Uviđati međudejstvo spoljašnjeg i unutrašnjeg svijeta to je jedan od prvih koraka ka Unutrašnjoj Spoznaji u kojoj, na vrhuncu njene moći, sam Čovjek nestaje i Razumije Šta on Jeste. Razumije da čak i Budni Osjećaj Ja nije ništa drugo do Manifestacija Guna na tom nivou, Manifestacija sadejstva Svijetova i bez tog Razumijevanja on ne može dalje da napreduje. Svaki otkucaj Srca, svaki impuls organa, ćelija koje čine organe čine osjećaj koji imate i nazivate sobom. To čak niste vi, to nije vaše. A opet, sve što to čini jeste vi. Svaki impuls Planete, ostalih Planeta, Sunca, Galaksije čini dio vas, a opet je poseban i zaseban. Vaša Individualnost nije ništa drugo do Vibracije Vremena i Prostora koja daje Manifestaciju, tj. vas.
Unutrašnjom Spoznajom prvo nestaje vi koje traži neko “sebe”.
Jer Razumije pitanje: Koje SEBE???
To budi Strah kod onih koji to dotaknu nepripremljenog Uma, nepoznavanja Manifestacije, Kosmologije, Guna, tzv. Individualnosti. Svaka Ćelija, koliko god htjela da bude zasebna, je dio organizma koji ste vi, a osvjetljava ga, baš kao Sunce, vaš osjećaj Postojanja, Života koji nazivate “Ja”. To je Sunce vašeg Organizma. I to “Sunce” održava Organizam nazvan vašim imenom. On je Centar Unutrašnjeg Sunčevog Sistema, ali i nešto više. On je sama Unutrašnja Galaksija. Jer Osjećaj Ja nastaje Djelovanjem Guna koje se ispoljavaju unutar Ispoljene Stvarnosti – Galaksije – baš kao i Sunce unutar Galaksije u kojoj se nalazi.
Biće Čovjeka je sama Galaksija na nižem Razmjeru. Vaša Priroda je Galaksija. Vi ste Djeca Galaksije (Zvjezdanog Neba) i Majke Zemlje. Ali djeca koja trebaju da se razviju i rastu, koja još uvijek nisu odrasla. Spiritualnost, Religija, čak i Ezoterično je prilagođeno duhovnom vrtiću u kojem se nalazi Čovjek. Kraj Rasta i Razvoja ne postoji na našoj Razini. Probuđenje je početak Istinskog Rada a ne njegov rezultat. Probuđeno Stanje je Stanje naše Istinske Prirode, ali tek nulto Stanje. Rad je povratak na to Početno Stanje, ili simbolično rečeno, Odrastanje Čovjeka koji je sposoban da bude Odgovorno Biće Univerzuma, koje zna svoje porijeklo. To je Odlutali Sin u Ezoteričnim Parabolama. To je Povratak Sina Kući u istim tim Parabolama.

U Stanju Sna Čovjek je zarobljen Viđenjem ili Doživljajem Svijeta koji ima. Nije Iluzija Svijet oko nas, već je Iluzija doživljaj Svijesti. Iluzija je Entitet koji ga doživljava kroz proces duboke Identifikacije ili Vezanosti sa Procesima Djelovanja Guna. On Svijet doživljava odvojenim od Sebe. Sebe odvojenim od Svijeta. Tek u Budnom Stanju počinje Uviđanje Sjedinjenosti Svijeta i onog koji mu svjedoči. Svaki doživljaj “jedinstvenosti” spušta ga ponovo u San. Svaki doživljaj Budnosti, izdiže ga iz Sna i pokazuje mu obljesak Objektivnosti, ali ne i njeno Razumijevanje, ne i Bitisanje u tom Stanju. Sve Parabole pojašnjavaju to, ali Čovjek u Stanju Sna to doživljava kao San, samim tim i uzrokovano nivoom sa kojeg Vidi, on te Parabole, Priče, Bajke, Simbole doživljava na ograničen i iluzoran način. No, upravo zato što svijet i svijest koja percepira doživljava stvarnim, daje mu stvarnost, nadmoć, smatra to sobom, on ostaje zarobljen svijetom i razinom svijesti koja ga definiše.
Kosmologija ima za čin dati pojašnjenje Manifestacije Apsoluta, ali i pojašnjenje Unutrašnje Kosmologije jer smo mi “načinjeni na Njegovu Sliku”. Sve što On “proživljava” u nama se manifestuje na isti način, ali srazmjerno svijetu u kojem se nalazimo i razini na kojoj je taj svijet. “On je Bog na svojoj razini, ja sam bog na svojoj razini.” – nepreciznog citiranja da citiram Gurđijeva i trenutak njegovog Razbuđivanja. Ali to Razumijeti traži Duboko Trenje koje čovjek mora da prođe. Trenje njegove Svijesti ili Kristalizovanog Ja u odnosu na San u kojem se nalazi. Momenat u kojem “Ja” Razumije ovo izrečeno, momenat je Razbuđivanja i početak Manifestacije koju nazivamo Osveštavanje.

Osveštavanje je Proces spuštanja Višeg Razumijevanja i Svijesti u Svijet ograničenog Kosmosa, tj. Um i Tijelo. Osveštavanje znači Manifestaciju Višeg unutar Nižeg. To je dovođenje Svjesnosti u Proces Sna. O – ispunjavanje – Svjestiti – dovesti temelj kroz Svjesnost. Osvijestiti nešto znači spustiti Svijest koja je izvan Procesa koji se Osveštava u sam taj Proces, te dovođenjem Svijesti Razumijeti Proces koji se zbiva sa Više i Sveobuhvatnije Razine.
Upravo zbog Mogućnosti koju Čovjek svojim Postojanjem ima, on zadobija mogućnost da unutar svakodnevnog Života dovede nešto što nije i samim svojim postojanjem ne pripada toj razini ispoljenja. No, da to što dovodi nema mogućnost Ispoljenja, tj. da nije Suptilnije Razine koja Temelji grublju, on ne bi mogao da se Oslobodi onog što ga drži zarobljenim na određenoj Razini. Upravo o tome posredno a nekad i direktno govori Kosmologija. Kada se ona Razumije, Razumije se Unutrašnja Manifestacija koju doživljavamo sobom, ali i ona koja nam omogućuje dublje Osveštavanje i dolazak do Svjesnosti o Sebi kao jedne strane Procesa Osveštavanja i Spuštanja te Svijesti u procese Niže Razine.
Kada se to Razumije onda se Razumiju različite Manifestacije koje učestvuju u procesu Osveštavanja. A ovo je samo dio toga.

Kosmologija, proučavanje Filozofije, proučavanje Teorije Ezoteričnog Učenja – pod ovim mislim na Ezoterični Dio svakog Učenja ukoliko on postoji – daje kompletnu sliku Procesa Osveštavanja. A s druge strane Proučavanje mora biti Ispunjeno Praktičnom Primjenom na svim razinama Razumijevanja. To je proces koji se naziva Put Oslobođenja.

Oglasi