253138_339701832786174_1022698299_nYávannakśiiyate karma shubhaḿcáshubhamevaca
Távannajáyate mokśo nrńáḿ kalpashataerapi.

“Sve dok je Reaktivnog momentuma, gdje je nezadovoljena reakcija, ne može biti Mokshe.”

Svijet koji poznajemo Svijet je Reakcije. Ovo nije Svijet Slobodne Volje kako mnogi misle, ili kako mnogi pretpostavljaju. Reaktivni Momentum kojem robujemo i koji čini nas, Ljude, nije Akcija kako pretpostavljamo, čak i kada Čovjek krene Stazom Oslobođenja, sve dok u njemu se ne stvori Nezavistan Subjekt ili Entitet koji je oslobođen Akcije i Reakcije, on ne može imati ono što nazivamo Slobodnom Voljom, ali ono što on može imati jeste mogućnost da sagleda svoju Reaktivnost, da je prekine pod nekim drugim, višim Zakonima, da je ograniči i kontroliše. Naša najdublja želja za Sjedinjenjem, potraga za Višim dijelom nas, Izvornom Prirodom je prosta Reakcija. To je ujedno impuls Bića, ali i impuls nezadovoljnog Uma. Ideja Oslobođenja ne može da postoji sama za sebe. Ona je prosto druga strana medalje Robstva. Ideja Oslobođenja nije ništa drugo do suprotnost Robstva u kojem se nalazimo. I sada se postavlja pitanje može li Čovjek Idejom Oslobođenja uopšte doći do nečeg što je označio Idejom Oslobođenja?

U Dualnom Ispoljenju rečeno je da gdje god da je određena Akcija mora postojati suprotna, po intenzitetu ista, Reakcija. No, u filozofiji Ezoteričnog Tantričkog Učenja postoji ista definicija malo drugačije rečena, tj. malo izmjenjena u skladu sa dubljim Razumijevanjem. Ona kaže: “Gdje god je Akcija, tu je i ista ali suprotna Reakcija, pod uslovom da Tri Fundamentalna i Relativna faktora ostanu neizmjenjena. Gdje god da se desi promjena tih Tri Fundamentalna i Relativna faktora, Reakcija neće biti ista Akciji. Ta Tri Faktora su Prostorni, Vremenski i Materijalni (fizički) faktor. Ovo Troje se naziva Tridanda na Sanskritu.”


TRI na Sanskritu znači Tri kao i na hrvatsko-srpskom jeziku. Danda znači nosilac, stub.
U momentu nastajanja Akcije, postoji momentum koji je jednak samoj Akciji ali suprotan, njega nazivamo Reakcija. On je u trenutku Djelovanja Akcije ili Sile Akcije stvoren i postojan, ali ne mora biti vidljivo ispoljen. On može ostati zanemaren ili nevidljiv posmatraču, ali to ne znači da on ne postoji. Kao kod trenja gume i ceste, guma predstavlja Akciju u odnosu na cestu, dok cesta predstavlja Reakciju. To dvoje daje Treću mogućnost, koja je Rezultat Akcije i Reakcije, a to je Kretanje koje je Treća Sila, ili Sila Rezultata. Bez Treće Sile ne bi bilo nikakvog Dešavanja. To je Zakon Djelovanja, Zakon Ispoljenja. Da bi bilo šta postojalo u ovom Univerzumu mora biti pod Djelovanjem Triju Sila koje nisu zasebne, koje nisu odvojene, već čine jedinstvenu cjelinu Manifestacije ili nekog određenog Djelovanja. No, iako to vidimo odvojeno, razumijemo u nekoj mjeri odvojeno, kao u ovom primjeru, te Tri Sile koje čine da se krećemo u određenom smijeru dio su Više Trijade, ili Trijade koja je odgovorna i svojevrsna Manifestacija koja je dovela do trenja gume i ceste i samim tim kretanja u određenom smijeru. Ona nije odvojena, nije zasebna, već je dio veće Cjeline.
No, svaka od tih Sila pripada i pod Tri Fundamentalna i Relativna faktora koje sam gore opisao. Sve u Univerzumu je pod određenim Kretanjem. Ništa ne miruje. Iako mi u većini slučajeva nismo sposobni da sagledamo kretanje Univerzuma, jer je drugačiji Fundamentalni i Relativni Faktor koji djeluje na različitim dimenzijama, ili ispoljenjima Univerzuma. No, iako ne vidimo to ne znači da i mi nismo uključeni u to Djelovanje. Sunce ima svoja Tri Fundamentalna i Relativna Faktora, Planeta svoje, Planetarni sistem svoje, Galaksija svoje, Ćelije svoje, Ljudi i svi ostali svoje. Sve to utiče na Akcije i Reakcije, ili na Tri Sile Manifestacije te samim tim one mogu da se mjenjaju, da budu podređene ili nadređene, da potpadaju pod Više ili Niže Sile Manifestacije, da sarađuju sa njima, da se kreću u odnosu na nešto drugo ili u skladu sa nečim trećim. U skladu sa tim i Tantričkim aksiomom, svakoj Akciji koja se desi može ali i ne mora biti ista Reakcija jer na nju istovremeno djeluju Tri Fundamentalna i Relativna Faktora koji su u odnosu na Viši ili Niži Svijet.
Kretanje automobila, iako je određeno trenjem, tj. Akcijom i Reakcijom, određeno je i sa Trima Fundamentalnim i Relativnim Faktorima, koji imaju svoje odnose sa Trima Silama Manifestacije.

Kada to ne bi bio slučaj, tada bi sve ostalo nepromjenjeno, tj. ne bi imalo mogućnost bilo kakve promjene. Kada bi čovjek bio ograničen samo na Trijadu Djelovanja Sila, unutar Fizičkog Svijeta, ograničenog Materijalnošću, on ne bi imao mogućnosti da se promjeni, da izmjeni sam sebe, jer u tom slučaju Faktori ne bi mogli da prodru i djeluju sa Višeg na Niži Svijet, te bi on bio bespovratno zarobljen u Svijetu u kojem se nalazi. Materijalistička Filozofija, Teorija, Psihologija i slično, ograničena je tim Djelovanjem, jer u sebi ne podrazumijeva i Tri Faktora sa Viših i Nižih Svijetova oko Čovjeka.

U odnosu na Unutrašnju Sadhanu, ovi Zakoni su malo teži za razumijevanje. Pošto smo većinom tjelesno orijentisana bića, mi lako percepiramo spoljašnji svijet i promjene na materijalnom nivou, ali teže na unutrašnjem, suptilnom nivou. Svaki Svijet djeluje pod istim Zakonima, ali na različitim nivoima Suptilnosti. Tj. Nivo Suptilnosti je Relativan i pod Zakonom Triju Fundamentalnih i Relativnih Faktora, ili Tridandom.
Kada Čovjek u svoj život unese određenu Unutrašnju Sadhanu, on unosi pored Triju Sila Manifestacije i Tridandu koja tada u skladu sa prvim djeluje na Čovjeka na drugačiji način od onog pod kojim je on bio prije unošenja Unutrašnje Sadhane. Recimo da je čovjek bio orijentisan na više zakone, na tzv. Spiritualnost. U jednom momentu on shvati da nema ništa od toga i postane orijentisan na loše, na materijalnost, na zadovoljenje želja. I pošto još nema promjene Tridande u skladu sa Trima Silama, njemu krene sve da se ostvaruje. Bolje živi, uspješan je, sve mu ide od ruke. On zaključuje da mu je bolje biti loš, neodgovoran, da mu je bolji život sada nego kada je bio Moralan, Spiritualan i slično. To je zbog toga što Akcija prijašnjeg života još nije prekinuta, što ona još uvijek ima određeni zamajac kretanja i nije nastupila Reakcija.
Kada su Buddhu pitali: “Zašto dobar čovjek pati, a loš ne, koji je razlog tome?”, on je odgovorio:
“Grijeh se čini veoma dobrim jer Reakcija na Grijeh još nije započela.”
Recimo da je čovjek kupio kartu za nižu klasu u vlaku, ali je sjeo u višu klasu. On je sretan jer je uspio da zezne sistem, te je uz pomoć te prevare on zadobio bolji položaj, bolje mjesto, ugodnije mjesto. No, uskoro nailazi kontrolor i nalazi da taj Čovjek ima kartu za nižu klasu, te da je pokušao da prevari nekog, sam sistem. On je sa manje novca, manje ulaganja, ušao u višu klasu. U tom momentu kontrolor ga izbacuje iz vlaka ili ga policija uhapsi zbog prevare. U tom momentu nastaje Reaktivni Momentum. Čovjek je sretan sve dok ne započne kretanje Reaktivnog Momentuma.

Na isti način, Čovjek koji je krenuo ka Unutrašnjem Osveštavanju, Oslobođenju, pokreće određene Reaktivne Momentume koji su bili kao potencijal unutar njega i čekali trenutak kada će se ispoljiti, jer bez uravnoteženja Triju Sila, ne može biti ni Oslobođenja. Stoga, on mora da plati cijenu svog Oslobođenja, ali sa Razumijevanjem onog što se događa, onoga što mora da plati kako bi se Oslobodio.
Posmatrajući Materijalni Svijet čovjek zaključuje da oni koji su loši bolje prolaze od onih koji su dobri. Ali to je zato što je njegovo viđenje ograničeno materijalnošću, ograničeno Faktorima koji ovise samo o jednoj dimenziji. On ne može da sagleda ostale dimenzije postojanja koji su Više ili Niže od postojeće.
Svaki Čovjek je ograničen Reakcijom, bila ona Dobra ili Loša. Dobra Reakcija na Akciju je kao Zlatni Lanac. Loša Reakcija na Akciju je kao Lanac od Željeza, ali oba su Lanci. Oba Čovjeka drže u smijeru i na nivou na kojem se trenutno nalazi i ne može biti promjene, ne može biti nikakve riječi o Oslobođenju.
Kada Čovjek Unutrašnjom Sadhanom započne proces Oslobođenja koji nije ovisan o Tridandi ovog svijeta, već u sebi sadrži Tri Sile i Tridandu viših i nižih svijetova, on mora da u skladu sa težnjom očisti sve što ga drži na nivou na kojem se nalazi, jer bez neutralizacije, ili uravnoteženja Sila ne može biti ni Oslobođenja. U njemu postoje i Dobre i Loše Reakcije – ono što bi neuki nazvali Karmom, no riječ Karma znači Akcija i vezana je ispoljenjem – koje moraju biti uravnotežene. Dobar Čovjek će u skladu sa svojim Zlatnim Lancem dobiti dobre Reakcije, ali će njima biti ograničen isto tako kao i Loš Čovjek. On će biti njima vezan i neće moći da se Oslobodi sve dok Karma nije do kraja ispoljena.

Yávannakśiiyate karma shubhaḿcáshubhamevaca
Távannajáyate mokśo nrńáḿ kalpashataerapi.
“Sve dok je Reaktivnog momentuma, gdje je ne-zadovoljena Reakcija (“Ne-zadovoljena Reakcija” znači da nije došlo do uravnoteženja bez obzira na tzv. kvalitet Reakcije.), ne može biti Mokshe.”
Kada je čovjek oslobođen bilo koje Reakcije u Tantri se naziva Iishvara, “onaj koji uživa Oslobođenje” – “tamo gdje nema Reakcije, gdje je Reakcija u potpunosti zadovoljena – ispoljena ili završena – tj. u potpunosti završena”.
Koju god da ste Akciju odradili, morate čekati njeno zadovoljenje, ili čekati njen završetak, a to znači da mora da se desi Reakcija.
Onda kako Čovjek da postigne Spasenje, Oslobođenje, Mokshu? Jer što god da učini on je pod djelovanjem Karme, ili drugim riječima on je ograničen Akcijom i Reakcijom.
Tijelo je materijalna mašina. Um je ektoplazmička mašina. Tijelo mora da se pokreće, da radi. Um također. Samim tim što god da oni rade, to proizvodi određenu Akciju ili plaća cijenu Reakcijom.
U odnosu na Oslobođenje, on mora da se oslobodi bilo dobre, bilo loše Reakcije. U slučaju da on želi da se Oslobodi Reakcije on će se truditi da ne učini ništa loše, ali i to je već djelovanje koje će ga okititi Zlatnim Lancima, tj. donijeće mu dobru Reakciju.
Ako to gledamo na ovaj način, što god da učini on je ograničen, čak i da prekine sva dobra i loša djela to je opet određena Akcija i samim tim privlači kao svoj potencijal Reakciju samo u neispoljenom obliku koja čeka momenat ispoljenja.
Na Sanskritu ovo Polje Djelovanja (fizičko i psihičko) naziva se Kurukshetra. “Kuru” znači Djelovanje. “Kshetra” znači Polje. “Kurukshetra” znači Polje Djelovanja. Tijelo Čovjeka se još naziva i Dharmakshetra ili Polje Dharme, Spiritualne Prakse.
Ovo tijelo koje imate je mogućnost Spiritualne Prakse. Kada Um biva odvojen od Tijela, on ne može da čini bilo kakvu Praksu. Sve dok je spojen sa tijelom on je u mogućnosti da čini Unutrašnju Praksu. Tijelo koje imamo je tijelo u kojem se naša Akcija i Reakcija najbolje ispoljava i omogućava nam da činimo Unutrašnju Praksu Oslobođenja. Kada odbacimo tijelo, kada nastupi smrt, nikakva Unutrašnja Praksa neće biti moguća ukoliko nisu izgrađena Viša Tijela. A da bi do toga došlo Čovjek mora vršiti svoju Praksu dok je u tijelu.
Po Tantričkom Učenju najbolje vrijeme započinjanja Unutrašnje Prakse je od 16 do 49 godine života, jer su žljezde u najboljem “položaju” za izvođenje Prakse. Prije nisu dovoljno izgrađene, poslje njihovo djelovanje slabi. U ljudskom tijelu ima 50 žljezda. 50x2x10. Ukupan zbroj bitnih i nebitnih žljezda, da tako kažem, jeste 1000. Svaka žljezda funkcioniše ka spolja i ka unutra (x2). I sve djeluju u 10 pravaca, 5 unutrašnjih i 5 spoljašnjih. Što daje 50x2x10=1000.
Svih 1000 bitnih i “nebitnih” žljezda i pod-žljezda kontroliše Pinealna Žljezda. Sve su to Psihičke funkcije ili funkcije Duše. U Ezoteričnim Učenjima se kaže da ima oko 900 i nešto malih “ja”. Ezoterično Tantričko Učenje kaže da je 1000. Mislim da oko toga nema potrebe da se raspravlja, jer ni jedni ni drugi baš i nisu u mogućnosti da odrede da li je ima 10 više ili 10 manje. Što je sasvim svejedno.
Unutar nas postoji mogućnost kombinacija 1000 različitih psihičkih faktora ispoljenja. Otuda i toliko različitih ljudi, tumačenja, ideja, i slično. No, svih tih 1000 faktora su dvopolne, ili dualne i jedna drugu podržavaju, kao i kod ispoljenja koje može biti unutrašnje ili spoljašnje. Samim tim, postavlja se pitanje, da li je moguće Oslobođenje Čovjeka?
Može li Čovjek, pored svega ovog s čim je ograničen, da dostigne Oslobođenje, da se Oslobodi ili Spasi Zatvora u kojem se nalazi?I, mislim, da je to svrha svih Učenja na ovoj planeti, savršenih i manje savršenih, filozofskih i teoretskih i praktičnih. Mudrovali ili ne, sve je određeno sa tih 1000 različitih psihičkih faktora koji se kombinuju u različitim ispoljenjima, pod različitim Silama i Tridandama.

Rekli smo da se Tantričko Učenje ispoljava na Tri načina, stadija. Shaktii (Shakta) Sadhana, Vaeshnaviiya Sadhana i Shaeva Sadhana.
Shaktii ili Shakta Sadhana podrazumijeva borbu protiv Inercije, protiv Tamahgune. To je odvajanje, de-identifikacija od svega što Posmatrač vidi, Posmatra, čemu Svjedoči. Ona u sebi uključuje i ostale dvije, ali u kombinaciji sa njom. Tj. Shaktii Sadhana se dijeli na Vaeshnaviiya i Shaeva Sadhanu, a isto tako i ostale dvije u sebi sadrže druge dvije Sadhane. Isto kao i Ispoljenje i Kombinacija Guna. Svaka Guna u sebi sadrži potencijal druge dvije Gune, određenu Kombinaciju drugih dviju Guna (Sila).
Shakta je onaj koji je odlučio da probudi svoju Svijest i da se bori protiv negativnih uticaja statičke prirode (inercije). Takva osoba se konstantno bori protiv psihičkih i fizičkih elemenata koji ga vuku ka Inerciji, Statičnosti, Negativnom ispoljenju, tj. ispoljenju ka nižoj životinjskoj, da tako kažem, prirodi. Takav čovjek se ne boji lošeg života, ne boji se teškoća, ne predaje se pesimizmu, depresiji, već se bori protiv mizerije ljudskog života sa žarom revolucionara. To je kriterij Tantričke Prakse koja se naziva Shaktii Sadhana, ili Shakta Sadhana. Sa tom borbom Shakta sakuplja određenu Silu, određenu snagu koja mu pomaže u daljnjem napretku. Ta Snaga ili Sila, Moć (Shaktii) nekada se može nazvati i De-identifikovani Entitet, ili Posmatrač ili Svjedok, ili Svijest koja je odvojena od manifestacija faktora robstva.
U drugoj fazi, Prakrtii (Energija, Priroda, ljudski Um) voljan je da zauzme sklonište pod Purushom, tj. Sviješću. Um je voljan da se prikloni Svijesti koja se počela izgrađivati u Čovjeku. Ljudska Svijest ili Um želi da stane u sklonište Najviše Svijesti, te samim tim postane bespristrasan, indifirentan, nedodirnut, neutralan, ravnodušan i da ostane absorbovan u Kosmičkom Toku ili Prosvijetljenju. To se naziva Vaeshnaviiya Sadhana.
U ovom stadiju Sadhaka ostaje nezainteresovan za ono što se naziva Purusha i Prakrti. On teži tome da postane Sjedinjen sa Brahmanom, Tokom Probuđenja ili Prosvjetljenja. On ne pravi ni dlaku razlike ili analize u vezi borbe sa nečim ili ne-borbe sa istim tim. On teži Sjedinjenju a ne borbi sa krajnostima, jer Razumije da bilo kakva borba pod bilo kakvim pogodnostima ili uslovima je krajnost koja ga vodi ka Akciji ili Reakciji, koja ga odvaja od Sjedinjenja sa Najvišim. Jedino što je bitno jeste ostati Sjedinjen sa Kosmičkim Tokom ili Unutrašnjim Blaženstvom, ili Brahmanom (Apsolutom, Bogom). Vishnu znači sve-prožimajući, sve-obuhvatan.
Ova faza ima dva stadija. Lilabhava i Nityabhava. Kada Um oscilira između dva različita Kosmička Ispoljenja, Saincaru i Pratisaincaru, i biva sjedinjen čas sa jednim, čas sa drugim, to se naziva Lilabhava. On biva čas sjedinjen, čas poistovjećen sa nečim. On je ispunjen i smijehom i suzama, i blaženstvom i patnjom.
U Nityabhavi ne postoji takva oscilacija. U njemu je Sadhaka u čvrstom “zagrljaju” Najvišeg, vječnog i nepromjenjivog.
Razlika između Nityabhave i Shaevabhave je skoro zanemariva.
Shaeva Sadhana je potpuno Sjedinjenje Sadhake i njegovog Cilja, Brahmana. Čovjek doživljava Nirguna Brahmana, tj. on sam postaje On.
U Tantričkoj mitologiji postoji priča o sva tri stadija Prakse. To je priča o vjenčanju Shaeve i Sati, ili Dakshayani. Vjerujem da ima negdje na netu ova priča pa je možete pročitati.

Ta Tri Stadija Prakse praktično označavaju borbu protiv onog što nas vuče ka životinjskim nagonima, borbu protiv ljudske prirode koja nije očišćena i koja je pod različitim djelovanjima koja nazivamo Akcijom i Reakcijom, koja su pod komandom različitih psihičkih sklonosti unutar nas. Drugi stadij nastaje trenjem prvog Stadija i čovjek prestaje da se poistovjećuje sa dobrim ili lošim Reakcijama, ili Ispoljenjima, niti teži ijednim od njih. On počinje da se poistovjećuje sa Najvišom Sviješću, počinje da razumije (uzima sklonište) da on nije ni dobro ni loše, da nije ni jedna suprotnost koja mu se dešava. “Dešava” jer tada shvata da on nije ni dobar ni loš, da nije nijedna krajnost “njegovog” Uma, tj. da Um s kojim je do jučer bio poistovjećen nije on sam, te da je Um manifestacija Psihičkih Sklonosti (1000 različtih “ja” ili malih volja, ili sklonosti). On započinje aktivnu fazu potrage i de-identifikacije od svega što percepira, od svakog pojedinačnog malog “ja” i shvata da je on sam Manifestacija Najvišeg – “Bog stvori čovjeka na svoju sliku”. Ta faza omogućuje mu da se odvoji, da zapečatira kretanje prema Najvišem. I rekao sam da Tantričko Učenje tu fazu dijeli na dva stadija. Prvi je Lilabhava ili stadij u kojem to odvajanje nije u potpunosti, te on još uvijek biva povučen ispoljenjem, biva povremeno identifikovan kretanjem Uma u skladu Saincare, tj. od Apsoluta ka Manifestaciji, od Centra ka Periferiji. Drugi Stadij je u skladu sa Pratisaincarom ili kretanjem Uma od Periferije ka Centru, tj. Čovjek shvaća da je njegova Istinska Priroda Vječna i Nepromjenjiva (Nitya). Te odvajanje postaje trajno i on počinje uživati plodove svoje Unutrašnje Prakse.
Treći Stadij je stadij u kojem on više ne vidi razliku između Apsoluta i Sebe, tj. Apsolut postaje On, a On postaje Apsolut. Ne postoji više odvojeni Entitet već je sve to Manifestacija Apsoluta ili Brahmana ili Boga. Tada, on kreće na drugačiji Put od onog koji mu je bio do tada poznat i kojim se kretao. On biva Oslobođen, Spašen.

Muiṋca pure muiṋca pacchato majjhe muiṋca bhabassa Páragú,
Sabbattha bimuttamánáso na puna játijaraḿ upehisi.
“Ne smiješ trčati za i jednom psihičkom slabošću, ne smiješ cijeniti nijednu psihičku slabost. Ne smiješ ići za memorisanom prošlošću bez obzira koliko ona bila slatka. Tvoj jedini Cilj je Parama Purusha (Najviša Svijest, Apsolut, Brahaman), i tvoj jedini motiv mora biti zadovoljenje Parama Purushe svakom tvojom Akcijom. Ne čini ništa loše, i ponudi svoje Dobre Reakcije Dobre Akcije Najvišoj Svijesti.”

U ovom se krije mnoštvo odgovora onom koji ima Oči i Uši da Vidi i Čuje. Ovdje je skriven način na koji čovjek započinje Put Oslobođenja, koji može biti pojašnjen, ali govoreći iz mog iskustva ne bi trebao biti pojašnjen i ja ga neću pojasniti.
Upravo, shvatite ovo kao impuls koji morate sami dovršiti. Kroz cijeli tekst, koji može izgledati pomalo kontradiktoran, pomalo nedovoljno pojašnjen (s razlogom), probajte svojom Moći Uma da izvadite pojašnjenje i Razumijevanje koje će vam omogućiti Rad na Sebi, pojasniti dodatne Zakone i Načine Oslobođenja i pomoći vam da vaša Praksa postane sveobuhvatnija, da postane ono što će vas Osloboditi. Razumijevanje mora biti vaš Unutrašnji Napor, a ne nečiji Odgovor i pojašnjenje koje od vas neće tražiti nimalo Napora, jer takvo Oslobođenje je Slabo Oslobođenje.
Kao i dijete koje mora da se samostalno razvija, tako i Dijete koje teži Oslobođenju mora uključiti sve Alate koje ima kako bi se Razvilo, Napredovalo, i na kraju Oslobodilo. Niko vam ne želi i neće dati gotove odgovore, sem smijernica koje će biti ispitane samim Životom oko vas, kako bi se provjerila dubina Razumijevanja. Morate uložiti Napor jer Napor je Cijena vašeg Oslobođenja.

Tantričko Učenje traži Spremne Ljude, a ne one koji misle da su spremni da krenu Putem Oslobođenja. Odgovori se nalaze svuda i svima su dostupni, baš i kao Najviša Svijest iz koje sve izvire i sve u nju se vraća. Ali nisu svi dostupni tome. Dostupnost tome je Cijena koja morate platiti kako bi se Oslobodili.
Nadam se da ste voljni platiti tu Cijenu.

Namaskar
Bhaerava Kaala

Oglasi