shiva1[1]Osim nejasne slike o tome što je ljudski život, i kamo on vodi, čovjek se ispunjava određenim teorijama i filozofijama, na intelektualnom nivou, ili određenim vjerovanjima i emotivnim usmjerenjima na emotivnom nivou, kako bi sam sebi nametnuo određenu “filozofiju” ili Ideju ljudskog kretanja ka određenom cilju koji kao živo biće on ima. Svaki je čovjek ubjeđen da ljudski život, ili kompletan život u Univerzumu, ima određeni cilj kojem stremi i koji mora da ispuni. Čovjek ne može da prihvati da ne postoji takav cilj, te da je on stvoren zarad nečeg drugog, ili da je on proizvod slučajnog djelovanja Sila Kreacije. Otuda u ljudskom nagonu potreba da se taj Cilj kretanja ljudskog života nađe i da se usmjeri ka njemu.
S druge strane, religiozno-spiritualne ideje daju određenu formulaciju tog cilja, formulaciju kretanja kojim bi čovjek trebao da ide. Ta Ideja koja se provlači raznim Učenjima daleko je iznad ideje materijalnog svijeta u kojem čovjek sine kao varnica, i jedini njegov cilj je da ostavi nekog iza sebe, ili da napravi nešto po čemu će se pamtiti prije nego što nestane.
Svaki Cilj definisan je onim što traži cilj – kao prvi i osnovni uzrok – i razinom postojanja s kojeg se traži cilj – tj. onim s čim je neko ograničio sam sebe, ili onim da li on sebe smatra tjelesnim ili energetskim ili ko zna kojim bićem. No, kroz svaki taj dio provlači se određeno odvajanje razina ili nivoa na koje se stavlja naglasak zanemarujući ili negirajući ostale dijelove na kojima naglasak ne postoji.
Filozofija ili Teorija koja naglašava jedan dio na uštrb drugog dijela siromašna je i nepotpuna. Te u sebi sadrži jednousmjerenost negiranjem jedne razine s ciljem naglašavanja neke druge. To je cijepanje, dijeljenje Čovjeka, ne njegovo Sjedinjenje ili Ocjelovljenje.

Prije svega, Čovjek nije samo jedno. Kao što bijelo svijetlo u sebi sadrži vidljivi niz sedam drugih boja, tako ni čovjek nije samo jedno svijetlo ili jedna boja spektra, već niz boja koje se ispoljavaju pod jednim svijetlom. Otuda dolazimo da je Čovjek više od onog što sebe smatra, da je više od onog što njegov ograničeni vid mu govori. Čovjek je spektar ispoljenja Svijetla (Svijesti) koje se ispoljavaju kroz njegov Život u pokušaju izražavanja same Svrhe Postojanja na svim razinama njegova Života.

U momentu kada krene u potragu za Sobom, u skladu sa predispozicijama koje postoje u njemu, on se okreće određenoj filozofiji, određenim idejama koje sljedi i koje su uvijek odraz njegovih skrivenih predispozicija, težnji ka ispoljenju na kojima je naglasak. U skladu sa tim on pronalazi određeno Učenje kroz koje pokušava da se ispolji, ali i da pronađe smisao svog postojanja. Svako Učenje daje određene nagovještaje koji su povezani sa svim drugim Učenjima, ali način ispoljenja ili Učenja ne mora i nije isti unutar različitih Učenja. U skladu sa dominantnom Funkcijom on izabira Put kojim će se kretati, ali kao što znate, nisam neko ko je jednocentričan i nisam neko ko može pisati ili govoriti o jednocentričnom ispoljenju. Stoga ni ovaj tekst nije o tome.

Svako Učenje, filozofija, teorija čovjeku govori šta da čini. “Ne čini ovo, čini ono”, i tome slično. Ali kao i sve u  životu niko od njih nema stvarnu potvrdu ispravnosti svoje unutrašnje mudrosti. Zato i kažemo da je to filozofija i teorija, dok je Praksa malo drugačija. Kao Čovjek, u sebi imam niz funkcija koje se u svakom momentu ispoljavaju, niz čula koja svojim funkcionisanjem daju kompletan doživljaj svijeta – ograničenog čulnošću – koji doživljavam, kroz koji živim. Reći da sam samo energetsko biće bilo bi isto kao i ograničiti se na određeno čulo zanemarujući ostala. Stoga, ne mogu reći da sam samo biće ovog ili onog aspekta ispoljenja i percepcije, već da sam biće koje percepira Stvarnost Života sa pet čula, a ponekad i šestim, koji koristi sve organe ispoljenja u svrhu življenja i ispunjenja svoje svrhe – tj. onog što mislim da je svrha. Ako sam socijalno biće onda imam ograničenja koja moram poštovati. Ako sam pripadnik neke škole onda imam ograničenja koja moram ispunjavati, a samim tim nekih drugih se suzdržavati. To nije Tantričko Učenje.

A opet, nije ni Tantričko Učenje oslobođeno nekih ograničenja ili zahtjeva od Učenika.
Jedan Majstor je rekao: “Nemoj biti zbunjen mnogim knjigama, mnogim teorijama i filozofijama, mnogim dogmama. Budi vođen utemeljenjem u Yogi.”

Onda šta je to Yoga, koje to Yogi – Tantrik?
Mnogi ljudi misle da Yoga znači: “Yogashcittavrttinirodhah” – “suspenzija svih psihičkih predispozicija”. Ako sve psihičke predispozicije budu suspendovane neće biti nikakve akcije. Neće biti nikakvog ispoljenja. Ali neaktivnost Uma ne znači da je postignut Cilj. Takav čovjek se nalazi u bezosjećajnom stanju, i samim tim on ostaje izvan polja ispoljenja ili djelovanja ili akcije. Samim tim Tantra takvo stanje ne priznaje i ne prihvata.
Neka druga definicija kaže: “Sarvacintaparityago nishcinto yoga ucyate” – “Tamo gdje je ne-mišljenost to je stanje Yoge.” Ali kada Um postane bez misli, to je određeni vakum. To isto tako ne može biti Yoga, jer riječ Yoga znači Sjedinjenost.
Ne-mišljenje je negativno stanje, isto kao i suspenzija svih psihičkih predispozicija.
Ispravno mišljenje ili tumačenje je da “Yoga znači Sjedinjenje.”
“Samyoga yoga ityukto jiivatma Paramatmanah.” – “Sjedinjenje ograničenog sebe ili ‘ja’ sa Kosmičkim Sebe ili Ja, jeste Yoga.”
Kada ljudsko “ja” postane Jedno sa Kosmičkim Ja to stanje se prepoznaje kao Yoga. A čovjek koji je postigao to Stanje naziva se Yogi, Tantrik.
Svrha ljudskog života skrivena je njegovim ograničenim “ja”. Njegovom Unutrašnjom Identifikacijom sa “ja”.
Ljudsko “ja” radi na određenom principu djelovanja Triju Guna, ili Triju Sila koje svojim ispoljenjem Kreiraju kompletan Univerzum, a samim tim i Unutrašnji Univerzum svakog Čovjeka. Zato i kažemo da je Čovjek Identifikovan određenim ispoljenjem koje prepoznaje kao “sebe” te kroz koje, u međudejstvu, nastaje njegov osjećaj “ja”. Svaki objekt, bio on spoljašnji ili unutrašnji, unutar Čovjeka izaziva određenu Identifikaciju koja izaziva osjećaj “ja”. Drugim riječima, kretanje i Djelovanje Guna unutar Čovjeka ili Svijesti koja tome “nesvjesno” Svjedoči izaziva osjećaj “ja” kroz koji Čovjek ima osjećaj da on vidi, on čuje, on djeluje, on se ispoljava. To je osnova Identifikacije ili poistovjećenja Svijesti sa kretanjem i Djelovanjem Guna.

Kada se naše oči susretnu sa nekim Objektom spolja, naše oči postaju, u prvoj fazi viđenja, subjekt. Oči postaju Subjekt a spoljašnji predmet Objekt – tako možemo reći da je Oko u stvari prvi sloj “ja”.
U sljedećoj fazi oko postaje određena vrsta objekta a prolazeći kroz nervni sistem, slika ili spoljašnje u koje gledamo, dolazi do određenog dijela mozga, te taj dio postaje subjekt, ili “ja”.
U trećoj fazi, subjekt postaje Svijest koja kroz dio u mozgu “vidi”. Tako da taj dio u mozgu postaje objekt koji se vidi.
To su tri stadija viđenja u skladu sa Djelovanjem ili ispoljenjem Guna. U svakom odnosu, svakoj akciji, ispoljenju, sudjeluju Tri Gune ili Tri Sile. Unutar svakog dijela – viđenja koje sam opisao – iako taj svaki dio može biti nazvan određenom Silom ili Gunom u skladu sa operacijom koja se dešava, postoji novi niz Triju Guna ili Sila koje obezbjeđuju tu fazu. No, sada mi nije cilj da to do detalja pojašnjavam.

Spoljašnji Objekt ne može biti doživljen bez vas – svijesti “unutar” vas. Na isti način, sve što je viđeno, bilo to spoljašnje ili unutrašnje, postaje Objekt Viđenja, te u skladu sa tim ne može biti doživljeno bez Svijesti koja u pozadini postoji i koja u stvari Vidi. U završnoj fazi ili novoj Trijadi Guna, osjećaj “ja vidim”, “ja postojim” postaje vaš osjećaj “ja” koji poznajete i s kojim se “družite” u svakom momentu. Baš kao i kod pojašnjenja doživljaja određenog Objekta na isti način, sudjelovanjem Triju Guna, nastaje nova razina “viđenja” ili doživljaja koje ide iza svakodnevnog “ja” ili svakodnevnih “ja” kroz koja funkcionišemo i koja se smjenjuju u skladu sa doživljenim ili u skladu sa funkcijama koje doživljavaju određeni Objekt. Stoga možemo reći da su Objekt doživljaja i sam doživljaj uključeni u ljudski osjećaj “ja” koje Čovjek ima. Zbog toga kažemo da Čovjek nije Jedno Ja, već niz malih “ja” koja nastaju procesom koji sam opisao i koja se smjenjuju u svakom momentu u skladu sa Djelovanjem Sila ili Guna i njihovom odnosu na višoj ili nižoj Trijadi. Otuda Čovjek nije Jedinstveni Osjećaj Ja, već niz impulsa koji identifikacijom postaju različita “ja” unutar jednog Čovjeka. U skladu sa izraženom funkcijom, Čovjek doživljava podražaj jačim ili slabijim, ili više fizičkim, više emotivnim ili više intelektualnim. Ali u svakom doživljaju koji određena Funkcija prima čovjek ima isti osjećaj “ja”, tj. on misli da je to on, da on vidi, on čuje, on se kreće, on djeluje i slično. To je osnova Iluzije o kojoj Učenja govore.

Iza “ja” koja doživljavaju određeni Objekt, bio on spoljašnji ili unutrašnji, postoji osjećaj koji bi mogli izraziti riječima “ja znam da ja postojim”. Nova struktura ili Trijada. To Ja od “ja znam da..” jeste osnova Istinskog Ja. Svaki Čovjek zna da “on postoji”. No, nije svaki Čovjek toga u svakom momentu Svjestan. To Ja koje postoji iza “ja djelovanja”, je Ja Svjedočenja, ili prvi nivo Višeg Ja. To Ja pripada Trijadi Unutrašnjeg Oslobođenja, ili prva stepenica u Sjedinjenju sa Apsolutom, ili Kosmičkim Ja.
Spoznajno Ja nije finalno Ja. Ono nastaje Trijadom djelovanja koju prepoznajemo kao prva Trijada u Osjećaju “ja” koja se oslanja u silaznom toku na Više Ja, ili uzlaznom toku na Niže “ja” ili “ja” koje nastaje Objektom i Subjektom te njihovim odnosom.
U toj novoj, Višoj Trijadi Spoznajni Entitet je Ja, ali Entitet koji postoji iza tog Ja je sljedeća razina Unutrašnjeg osjećaja Ja, i to nije finalno Ja.
Iza njega je ono što se naziva Najviše Ja, ili “Ja koje zna da ti znaš da postojiš”. To Ja koje zna da ti znaš da postojiš jeste Najviše Ja, ili Ja Univerzuma.  To JA je JA Najviše Svijesti. To JA je Parama Purusha u Tantričkom Učenju. I to JA običan čovjek naziva Bog.

Tantričko Učenje kaže da “ako uvijek znaš ili ako si uvijek svijestan da Najviše JA u svakom momentu “vidi” ili Zna šta god da činiš, šta god da misliš ili osjećaš, nećeš postati poročan ili ograničen čulnošću, nećeš stupiti na “stazu degradacije unutar života”. To je JA kojem Čovjek treba da teži, s kojim treba da se Sjedini, s kojim sve ljudske predispozicije moraju biti Sjedinjenje, kako bi on bio Oslobođen.
Suspenzija Uma ili činjenje da Um bude slobodan od svih misli nije značenje riječi Yoga. Značenje riječi Yoga je: kretanje tvog Istinskog Ja u odnosu na Najviše JA i Sjedinjenje tvog Individualnog Ja, Istinskog Ja sa Najvišim JA. To je Značenje riječi Yoga i značenje riječi Yogi ili Tantrik.

Kako postati Jedno sa Njim, kako se Sjediniti sa Njim?
Mnogi ljudi kažu, unutar Spiritualnog Učenja, “da putem djelovanja – akcije – možemo postati sjedinjeni sa Njim”. S jedne strane oni su u pravu, a s druge ne. Akcija ili Djelovanje je mjenjanje određenog položaja. Promjena spoljašnjeg ili unutrašnjeg položaja, ili kretanje u određenom smijeru, to je Akcija. U spoljašnjem, ali i u unutrašnjem Prostoru mi smo uvijek u određenoj Akciji, određenom Kretanju, promjeni mjesta. Akcija može da vodi u odnosu na Cilj koji smo postavili ili kojem težimo, a može da vodi dalje od istog Cilja koji smo postavili. Stoga sama Akcija, može, ali i ne mora da nas dovede do Sjedinjenja sa Najvišim JA. Ona mora biti podržana nečim jačim, višim kako bi nas dovela do Sjedinjenja sa Najvišim JA.

Drugi kažu: “kroz sljeđenje ili učenje (Znanje) određenog Spiritualnog Znanja ili Učenja ili Nauke Čovjek će postići Oslobođenje, i dostići svoj Cilj.”
Šta je Znanje?
Znanje je subjektivizacija spoljašnje objektivnosti. Drugim riječima, kada svjedočite određenoj spoljašnjoj pojavi, kroz spoljašnje-unutrašnju projekciju (kao što sam pojasnio ranije kako ona nastaje), postajete svjesni ili dobijate znanje o postojanju određenog spoljašnjeg objekta ispred vas. Samim tim proces subjektivizacije može biti unutrašnjo-spoljašnja subjektivizacija ili samo unutrašnja subjektivizacija. Kada je to samo Unutrašnja Subjektivizacija kažemo da je to Spiritualno Znanje. Pošto u toj subjektivizaciji ili Znanju sudjeluju dva procesa, spoljašnje-unutrašnja subjektivizacija i samo unutrašnja subjektivizacija, može doći do iskrivljenja Znanja, i samim tim degradacije u odnosu na Cilj koji smo postavili. Ta vrsta Znanja može nas voditi ka određenoj krućoj materijalizaciji ili ka suptilnijim razinama. Kroz Spiritualno Znanje moguće je dostići Cilj, ali moguće je i zamjeniti Cilj ili promašiti Cilj. Samim tim Spiritualno Znanje može ali i ne mora da nas dovede do Sjedinjenja sa Najvišim JA.

Ostaje nam sada i treća mogućnost, treći smijer kretanja ka Sjedinjenju. Taj smijer je kroz Emociju, ili kako to nazivaju na istoku Devociju.
Šta je Devocija?
Devocija je odvraćanje, povlačenje, svih vaših naklonosti sa spoljašnjih objekata, ali i psihičkih “objekata”, te njihovo okretanje ka Najvišem JA.  To je Emotivno Usmjerenja ka Najvišem JA, kao uzroku svega, kao temelju svih Akcija, Znanja i Osjećanja.
U prvoj fazi Devocije Čovjek osjeća da je Najviše temelj svih osjećanja, naročito osjećanja Sreće, Zadovoljstva, Radosti i on se okreće Najvišem kao temelju kroz koji neće ovisiti o spoljašnjoj sreći, radosti ili zadovoljstvu, već će to biti temeljeno Sjedinjenjem sa Najvišim. Čovjek u toj fazi ne želi nikakvo drugo zadovoljstvo, ništa što bi mu Najviše JA ili Bog mogao dati na spoljašnjem planu, već na Unutrašnjem. On osjeća i zna da je TO izvor njegova Postojanja i da Sjedinjenje sa tim daje najčistije i najviše Osjećaje koji nisu ovisni o Spoljašnjem. Stoga on ne želi da tim Sjedinjenjem nešto dobije Spolja, već želi da to postane njegov Temelj kroz koji će on Postojati ili Obitavati u neizmjernoj Sreći, Radosti i Zadovoljstvu.
Druga faza Devocije je kada Čovjek koji teži Sjedinjenju ne želi ni takvo zadovoljstvo, sreću ili radost. On se predaje Tome jer zna da je to izvor njegova Postojanja, jer zna da je ON taj koji živi a ne Čovjek, jer zna i osjeća da TO se ispoljava svakim atomom u Univerzumu. Samim tim Činom, Čovjek ne želi zadovoljstvo, radost ili sreću već njegova želja za bilo čim nestaje u osjećaju Sjedinjenja u kojem doživljava da TO živi, da TO djeluje, da TO zna, da je TO samo sebi cilj, sredstvo i motiv. Da je TO objekt, proces svjedočenja i sam Svjedok.
To je finalna faza Devocije ili finalna faza koja se može nazvati Savršeni Bhakti.

Cilj Unutrašnjeg Razvoja nije samo usavršavanje, Znanje, Osjećanje već Sjedinjenje sa Najvišim JA ili Apsolutom ili Bogom, ako tako želite. Cilj je Stapanje (Sjedinjenje) Individualnog i ograničenog Ja (Istinskog Ja i nižih “ja”) sa Izvorištem.
Ljudsko “ja”, pa čak i Istinsko Ja ne može da bude samo sebi cilj, niti ono može da ostane ukoliko dođe do Sjedinjenja. Čovjek ne može da osjećanjem “ja činim ovo ili ono”, ili “ja nisam običan čovjek, već kroz Spiritualnost sam iznad drugih” doći do ovog Sjedinjenja. Jer “ja” mora da se istopi, da se rastopi u Univerzalnom JA. Čak i Svjedok, Istinsko Ja, koje poneki osjećaju još uvijek je udaljeno od Finalnog Sjedinjenja, baš koliko i obično, ljudsko ili ljudska “ja” su odvojena od Istinskog Ja. Samo kada Čovjek Razumije da je on produkt, da je Univerzum produkt Najvišeg JA i da je to uvijek i svugdje Ispoljenje Najvišeg JA može da krene u finalni Cilj koji je Sjedinjenje ili rastapanje Individualnog Ja u Univerzalno JA, ili Kosmičko JA.

Cilj i Život Čovjeka koji je krenuo ka Sebi treba da vodi ka Sjedinjenju i Rastakanju ljudskog “ja” sa Istinskim Ja, koje treba da vodi Sjedinjenju ili Rastakanju Istinskog Ja sa Najvišim Ja. To je Trijada Unutrašnjeg Razvoja i Rasta.
Ukoliko ste stekli dojam da Intelekt i Fizičko nisu bitni u kretanju ka Najvišem Sjedinjenju, pogriješili ste. Upravo Razvojem Intelekta i Učenjem, te Akcijom ili Karmom na Spoljašnjem koje je u skladu sa Unutrašnjom Devocijom, dešava se Sjedinjenje sa Najvišim JA. Što znači da Znanje treba da vodi Sjedinjenju. Da Karma ili Akcija treba da bude uvijek u skladu sa Najvišim JA i da Osjećaj ili Devocija (Emocija) mora uvijek biti Usmjerena na Najviše koje se osjeća kao Istinsko Ja – kao najniže ispoljenje Najvišeg. Što objedinjuje sve Tri Funkcije u Jednu Cjelinu koja je Stapanje na nižem nivou čiji je cilj dostizanje Najvišeg JA, ili Sjedinjenja sa Apsolutom. To je Finalno Oslobođenje ili dostizanje onog što je Cilj i Život.

Namaskar
Bhaerava Kaala

Oglasi