186899453257729101_KyCToSI0_cMože li čovjek koji ne poznaje Sebe, ne biva u Unutrašnjem Stanju ili Svijesti biti Autentičan i Spontan? Da li je reakcija Spontanost? Da li je glupost Autentičnost?
Ljudski San traje od kada je čovjeka. U Snu on izmišlja stvari, ideje, koncepte. Te ideje, koncepte, smisao i besmisao proglašava visokim stanjima svijesti, kako bi sam sebe zavarao koliko i druge oko sebe.
Fantaziju, Laž i Ludilo proglašavaju Autentičnim Duhovnim Učenjem, Ispoljenje svega toga nazivaju Spontanošću.

Hajde da se vratimo nekoliko koraka nazad.
Da bi smo Razumijeli što znači Biti Autentičan, Biti Spontan moramo Razumijeti šta je to što smo mi, što je čovjek, što je ispoljenje, Univerzum. Čovjek nije različit od Univerzuma jer se u njemu sprovode svi Zakoni koji se sprovode u Univerzumu, s tom razlikom da su Zakoni Univerzuma veći, tj. srazmjerni Tijelu Univerzuma, a Zakoni u Čovjeku su srazmjerni Tijelu Čovjeka (nebitno sada kojem tijelu, bilo fizičkom, astralnom, mentalnom ili kauzalnom). Ne možemo razumijeti Autentičnost sa Snom, niti Spontanost unutar Sna. To nije ni Autentičnost ni Spontanost. Ali ako smo nešto proglasili Autentičnim ili Spontanim onda smo objavili da smo već takvi i samim tim ne možemo stići do Autentičnosti i Spontanosti.


Proglašavanjem Sna Budnošću mi smo zatvorili mogućnost Razbuđivanja. Proglašavanjem Reakcije, impulsivne Emotivne Reakcije, Instinktivnog ispoljenja, Spontanošću time zatvaramo mogućnost da budemo Spontani. Proglašavajući Autentičnim ispoljenje Zakona unutar nas, koji su obilježje Sna, koji se dešavaju u zavisnosti od “ja” ili Ličnosti ne znači da smo Autentični a samim tim zatvorili smo mogućnost Autentičnosti.

Ispunjenost Uma kao vrsta Uslovljenosti Učenjem nije Autentičnost niti Spontanost. Autentičnost je odlika Istinskog Ja koje je odvojeno od Lažne Ličnosti i Ličnosti. Spontanost je ispoljenje Svijesti a ne riječi, emocija, misli ili fizičkog ispoljenja koje je Reakcija na Spoljašnjost. Ukoliko se ispoljavamo Spontano unutar Reakcije na nekog to nije Spontanost, to je Reaktivnost. Autentičnost ne može da Reaguje, ona Djeluje. Spontanost nije Reaktivnost to je Ispoljenje Autentičnosti, ili Svijesti o Sebi. No, u Snu u kojem se nalazimo možemo to proglasiti Autentičnošću, Spontanošću, Budnošću. San nam daje “slobodu” da zatvor proglasimo Slobodom, da “sebe” proglasimo Probuđenim, da se klanjamo sebi i fantaziji koju imamo kao najvišim i najvećim.
Autentičnost ne vidi Sebe kao Autentičnost, a ponajmanje ide okolo i dokazuje Sebe kao Autentičnost. Spontanost ne vidi Sebe kao Spontanost, a ponajmanje dokazuje i priča drugima da je Spontana. Ljubav Sebe ne vidi kao Ljubav, a samim tim ne dokazuje se drugima u želji da je vide kao Ljubav. Sve te Kvalitete su Kvalitete jer su DIO Bića koje je Sjedinjeno ili ima doticaje Sjedinjenosti. Upoređivanje, dokazivanje, raspravljanje, mudropreseravanje ne pokazuje Autentičnost, Spontanost, Probuđenost ili šta već, već pokazuje udaljenost od toga. Čovjek koji ima te Kvalitete ispoljava te Kvalitete, ne traži dokaze za njih, niti da ih neko prihvati ili odbaci, a drugi Svjedoče Kvalitetama koje on ima. Čim je potreba da se Kvalitete pokažu to je znak Imitacije. Znak Lažne Ličnosti a ne Autentične ili Spontane Osobe sa Kvalitetama Budnosti. To je Zamka Uslovljenog Uma koje ne prepoznajemo kao Uslovljen Um jer smo ga proglasili Budnim Umom, Probuđenim Umom.
Univerzum ne zna da je ispunjen Ljubavlju jer je on sama Srž Ljubavi. On ne zna da je Prisutan, da je Budan, da je ovakav ili onakav, već ON JESTE TAKAV, ali ko tome može da svjedoči? Samo neko ko je naizgled, zanemarimo sada Ne-Dualnost, odvojen od njega. Vi, ja, neko treći koji je naizgled unutar Univerzuma na odvojen način. Na isti način Čovjek koji TO JESTE, koji ima Kvalitete, koji je Budan, Probuđen ili šta već NE ZNA i NE MOŽE DA ZNA da je probuđen, budan, da ima Kvalitete. On može da svjedoči svojoj “drugačijosti” tj. da percepira sebe u odnosu na svijet oko sebe, ljude oko sebe, da percepira Kvalitet koji je drugačiji od svakodnevnog Kvaliteta i da na osnovu toga zaključi, PUTEM UMA, da je Budan, da je Probuđen, da je ko zna šta. Ali to NE MOŽE DA ZNA. On JESTE TO, ali TO ŠTO JESTE ne može da zna da je takvo, sem ukoliko ispred sebe ne vidi San, ili nekog ko je Budniji od njega. Tada može da procjeni, PUTEM UMA, da je na nekom određenom nivou Svijesti.

Postoji nekoliko Razina Ispoljenja Bića koje Jesmo. Zanemarimo sada ono što Tantričko Učenje kaže da postoji samo Jedno Biće, a to je Brahman ili Bog. Sam Čovjek unutar sebe ima Mogućnost da ima Četri Tijela. Fizičko, Astralno, Mentalno i Kauzalno. Da bi smo znali šta su ta tijela moramo poznavati Zakone koji Čine ta Tijela. Da bi smo znali način Funkcionisanja tih Tijela moramo znati Kvalitete Energije kojima se određena Tijela manifestuju, izgrađuju i hrane. Da bi smo mogli ispoljiti Viša Tijela od ovog moramo znati kako da se oslobodimo Zakona koji vladaju nižim Tijelom, Energiju kojom se hrani Niže Tijelo, način na koji to čini, zašto, te kako da obezbjedimo Energiju Višem Tijelu ali i izolujemo se od Zakona koji vladaju Nižim i drže nas u Zatvoru Nižeg.
Ezoterično Učenje nije Mističnost, jer Mistika je za one koji ne poznaju Zakone, koji ne žele da se s tim uopšte upoznavaju, koji svoje smeće rado nazivaju Mističnim. Ezoterično Učenje je jasno, precizno, poznaje Suštinu, ali i Manifestaciju, poznaje Zakone koji to čine, poznaju Um, poznaju Sebe.
Tanta kao Ezoterično Učenje nije Mistično slavljenje bogova i boginja sa neznanjem šta je to u stvari. Ona nije prepričavanje i  sljepo naklapanje spiritualnih kokošaka dok jurcaju za pjetlom i jajetom koji su snjele. Ona je Poznavanje, Znanje, Rad na principima i Idejama te njihova Manifestacija u svakodnevnom životu, jer se jasno i precizno zna zbog čega svaki dio čovjeka mora manifestovati Znanje i Stanje Svijesti. Ali “bogu hvala” postoji niz Učenja koje više služe zaštiti Usnulih Robova Okolnosti doli potrebi za tim Učenjima. Otuda i toliko Učenja jer je toliko različitih ispoljenja Sna i ljudske Ludosti (Ličnosti).
Postoji samo nekoliko Istinskih Učenja, i svi imaju isti Temelj. Razlika je samo u jeziku, načinu pojašnjenja ili određenom Konceptu. Sve ostalo je Imitacija tih Učenja u skladu sa Snom u kojem se nalazimo. Što je San raznolikiji to su “učenja” raznolikija i “specifičnija”. Autentičnost i Spontanost je jedna jedina, ali se ISPOLJAVA na različite načine u skladu sa Umom koji se oslanja na Autentičnost, tj. na Istinsko u Čovjeku. Čak je i kokoš u kokošinjcu Autentičnija i Spontanija od njih koji se time diče i kokodaču naokolo da bi pokazali svoju specifičnost (tzv. “autentičnost”). Jednostavnost, Radost, Samosvijest, Saosjećanje, Ljubav, Vrlina, Savjest, običnost, najobična ljudskost, itd. sve to su manifestacije Autentičnosti. A ispoljenje toga u skladu sa Sviješću o Sebi jeste Spontanost.
To nisu Reaktivnost, komplikovanost, raznolikost emocija (negativnih i pozitivnih emocija), raznolikost učenja, zemaljska “ljubav”, imitacija Vrlina, Moralnost kao zamjena Savjesti, Koristoljublje kao tzv. Suosjećanje, itd.
Tzv. “autentične” i “spontane” osobe se takmiče svojom ludošću i specifičnošću ludosti i to je najčešće obilježje žene koja nije probuđena, obilježje tzv. “shaktii” koja nema vezu sa Sviješću, već je Svijest duboko identifikovana Zakonom i Manifestacijom (Shaktii).
No, nije to samo problem, problem je mnogo dublji i opasniji nego što nam se čini. Jer “doći će mnogi u Njegovo ime” i pokazaće veća čuda od onih koja je on pokazao kako bi manipulisali Čovjekom. Ali pazite kažem ČOVJEKOM ne njegovom imitacijom. A Čovjek je samo Svjestan Čovjek, sve ostalo je Životinja sa intelektualnim Centrom, ili dvonožac sa Tri Centra (Funkcije) kojima prevladavaju Animalni instinkti.
Djelovanje Svjesnog Čovjeka nije instinktivno, nije mehanično, nije stimulisano spoljašnjim, već Unutrašnjim koje se ispoljava kroz Sloj koji je predstavljen Učenjem (kažem PREDSTAVLJEN), a to znači pod stalnom kontrolom Unutrašnjeg Mjeseca kao Centra Gravitacije i Unutrašnjeg Sunca kao Svijesti. Unutrašnji Mjesec mora da kontroliše Emocije i da je jedna određena Individualnost koja je pod kontrolom Svijesti. Samim tim to je Unutrašnji Centar Gravitacije koji preuzima ljudski Život u procesu Razbuđivanja. Svako Ispoljenje takvog Čovjeka ili onog koji teži takvom Čovjeku mora biti prožeto Znanjem i Sviješću, tj. sa Unutrašnjom Odvojenošću od Identifikacije, od Ličnosti i Lažne Ličnosti kao Manifestacije Zakona Zemlje i Zakona Spoljašnjeg Mjeseca. On ne smije biti identifikovan ni sa Učenjem, ukoliko želi postati Svjesno Ljudsko Biće. On mora znati koji je cilj Učenja, Ideja, koji je cilj Učenja i ispoljavanja Ideja Učenja. To je samo PRST koji ukazuje na mjesec, a ne cilj sam po sebi.

Normalno je da Čovjek koji teži tome da postane Svjesno Ljudsko Biće prati Učenje koje mu se daje s tim ciljem kojem teži. Jasno je da se Identifikuje sa Idejama Učenja, ili simbolima Učenja (bogovi, boginje, demoni i slično). Ali ukoliko zamjeni Učenje sa Ciljem u njemu će se stvoriti Pogrešna Kristalizacija. On će biti kopija Učenja, kopija Ideja, ali ne i ono što treba biti. Mnogi ovo negdje u sebi znaju, i pokušavaju na neorginalan način biti Autentični, ili svoju mehaničnost i nekontrolisanu emotivnost proglašavaju Spontanošću. Uzrok tome je Slika koju o sebi imaju, tj. dio Lažne Ličnosti, a ne Bića ili Svijesti. No, čak ni to nije problem ukoliko je ta Slika prepoznata kao Slika o Sebi, ili Lažna Ličnost, ono što se predstavlja, automatizam Predstavljanja, jer postoji mehaničko ispoljenje ali ne i Svijest koja samu sebe laže. Gore od toga je Laž u odnosu na Sebe jer ona sprečava da se dođe do same Srži Manifestacije ili Postojanja. Nije problem ni Gluma jer ona je potrebna unutar Spoljašnjeg, ali je opasna Identifikacija sa Ulogom. Nije problem ni reakcija koja nastaje zbog “trnovitog Emotivnog Centra” već je problem ako nema ko da Uvidi Reakciju, da se odvoji od nje, da je sagleda i zna odakle je došla.
Imitacija Učenja može biti opasna, još je opasnije imitiranje Majstora, jer se ne zna odakle to dolazi, ili se mjesto iz kojeg dolazi potreba za Imitacijom – a to mjesto možemo naći u Slici o sebi, fantaziranju, samo-laganju, sebe-uvažavanju, sebe-ljublju, itd. – proglašava Svjesnim, Budnim, Autentičnim, Spontanim, Prosvijetljenim.

Imate li potrebu da svakom loncu budete prosvijetljeni poklopac? Imate li neutaživu želju da nešto što je neko rekao komentarište, da pametujete, da ispravljate “krive drine”? Imate li potrebu da budete prepoznati kao majstor, budan čovjek, babayoga? Pokušavate li ubjediti druge u svoje istine? Pokušavate li zadovoljiti standarde duhovne osobe? Da li se smatrate duhovnim, da li se smatrate Učenikom, ili možda Majstorom? Smatrate li sebe nezamjenjivim? Mislite li da ima “neko sebe” u Budnom Stanju, a onda tu informaciju koristite za manipulaciju? Smatrate li svoju Negativnu Reakciju Spontanošću? Ili ludilo koje ispoljavate jer ste “probuđeni” Autentičnošću? Ili fanatizam proglašavate Svijesnošću a ne vidite ga kao Pogrešnu Kristalizaciju? Opsjednutost “sobom” i “učenjem” smatrate Svjesnim Gravitacionim Centrom? I da ne idem dalje, ovo je sasvim dovoljno Čovjeku koji Radi na Sebi. Ostalima neće biti dovoljno ni da im pokažeš pakao koji su napravili jer će ga proglasiti “rajem”.

Mislite li da Autentičan Čovjek misli da je Autentičan? Da Spontan Čovjek misli da je Spontan? Mislite li da imitacijom nekog Vrhunskog Majstora i da ponavljanjem pitanja koje su oni postavljali postajete ili jeste Probuđeni? Brkanjem razina ispoljenja u smislu “sve sa jednim”[1]? Ni najluđi, u pozitivnom značenju, Tantrički ili Zen Majstori nisu bili toliko ludi.

Jasno je da svi težimo tome da budemo Autentični, Spontani, ili barem većina tome teži. Lično tome ne težim jer to nije cilj, to je posljedica. Cilj je biti Budan, Ispoljavati Sebe, uravnotežiti se, biti usaglašen sa Najvišim, ili onim Višim od mene u ovom trenutku i slično. A posljedica može biti Autentičnost, Spontanost, Jednostavnost, itd. ali ne i Cilj. Jasno je da treba petlja da bi se pogledali ujutro u ogledalo i priznali svoju Laž, svoje Licemjerstvo. Mislite li da Budan Čovjek ne vidi da je Lažan, da je Licemjer? Varate se ako to mislite. Možda su vam to prodali u nadi i želji prodavanja slike o sebi, ali ukoliko ne vidi svoju Laž, svoje Licemjerstvo, Ludilo koje još njime vlada, onda nije Budan, samo imitira Budnost. Obilježje Budnog je da NE VIDI nimalo razlike između SEBE i DRUGIH, ali ne u mističnom prodavanju magle, već u svakodnevnom, ljudskom smislu. Ne u tzv. Svijesti, već u ludilu Ličnosti. Budan ne leti jer zna da nije dobio krila, već hoda po zemlji, i to objema nogama. On zna da sedam dana sa njegovim roditeljima će mu pokazati sav sjaj njegove Budnosti, zna da će najopušteniji trenutak pokazati mu koliko mu je stalo do Svjesnosti i Budnosti i Učenja.

Lako se obmanemo, proglašavajući se višim nego što jesmo. A još lakše krenemo da branimo svoje Ludilo. Kada bi smo toliko vremena uložili u Unutrašnji Rad, preispitivanje – te jako niske i neprosvijetljene prakse – uskoro bi smo pretekli i Isusa, i Budu, i Shaevu i sve ostale koji su se ovdje pojavili. Jer Budan vidi gdje se nalazi i zna zašto se tu nalazi. A onda govori u skladu sa onima koji su oko njega, ne onima koji su daleko iznad njega. A imitator, taj je prepun probuđenosti, spiritualnosti, stihova svetih spisa, autentičnosti, spontanosti i čega sve ne – ili ti, “što je babi milo, to joj se i snilo”.

I za kraj.
Ako imate Ljubav, ako ste Spontani, ako ste Autentični, Jednostavni ili šta već, velika je vjerovatnoća da imate ugodne Snove. Jer Ljubav, Autentičnost, Spontanost, Jednostavnost samu sebe ne mogu da vide.
Kao i u ovom svijetu, nečija specifičnost se dokazuje titulom, želja da se pokaže koliko je neko drugačiji, bolji, veći od odrugih. Na isti način sa svim tim “titulama” ili tzv. “kvalitetama” dokazuju se egom (Lažnom Ličnošću) opsjednuti ljudi. Oni koji to stvarno imaju, ne nazivaju se takvim jer se takvim ni ne doživljavaju. To je za njih SVAKODNEVAN OSJEĆAJ, to je za njih NORMALNO I OBIČNO.
Čim ste time specifični, čim se time dičite, pokazujete, mamite aplauze Uspavanih, vjerujte daleko ste od tog stanja. Jer da ste u njemu, ne bi to ni znali. Prosto zato što bi to ZA VAS BILO NORMALNO, OBIČNO, SVAKODNEVNO.

Namaskar
AtmaSambhava


[1] Misli se na popularni Zen Vic o čovjeku koji je došao da kupuje Hot Doga i na pitanje prodavača “s čim će Hot Dog”, on odgovara “Jedno (jedan) sa Svim”. – Primjer koji se u Zenu naziva “Bazdiš na Zen” s kojim se pokazuje nečija potreba za Imitiranjem i pogrešna opsjednutost Učenjem.

Oglasi