“Istinito, bez laži, sigurno i najistinitije, ono što je iznad je kao ono što je ispod, i ono što je ispod je kao ono što je iznad, radi izvođenja čuda Jedne Stvari. I kao što su sve stvari od Jedne, kroz kontemplaciju Jedne, tako i sve stvari imaju svoje rođenje od ove Jedne Stvari kroz adaptaciju. Sunce je otac toga, Mjesec majka, Vjetar to nosi u svom stomaku, dadilja je tome Zemlja. Ovo je otac svih savršenih stvari cijelog svijeta. Moć toga je integrišuća, ako se pretvori u zemlju. Ti ćeš razdvojiti zemlju od vatre, suptilno od grubog, blago, polako, i sa mnogo razmišljanja. Ono se izdiže sa zemlje do neba i spušta se ponovo na zemlju, i prima moć superiornih i inferiornih. Tako ti imaš slavu cijelog svijeta; otud, neka svo nerazumijevanje nestane pred tobom. Ovo je snažna sila svih sila, prevazilazeći svaku nematerijalnu i prožimajući svaku čvrstu stvar. Tako je svijet stvoren. Otud sve divne adaptacije, od kojih je ovo način.”

Hermes Trismegistus

Šta je generalni problem čovjeka, šta je to što ga tjera da skloni pogled u drugu stranu, da izabere jedan pravac i da na njemu inzistira, fanatički se držeći onog o čemu taj pravac, filozofija, ideja, koncept pričaju ne smijući da pogleda i u drugom pravcu te sagleda svo ludilo onog što se oko njega zbiva, podržavajući isto to ludilo svakim činom, a misleći da je protiv njega?
Je li duhovan čovjek samo Duh ili je i materija, da li je Duhovnost u negiranju jednog zarad drugog, koliko smo spremni ući u sebe i sebe vidjeti kao Cjelinu Ispoljenja, a ne dio koji mora da pobjegne sa ove planete ili iz robstva koje proglašavamo Slobodom?

Čovjek u Duhovnosti često misli da je riješio sve probleme svijeta prostim činom ponavljanja mantre ili ideje određene Škole, sljeđenjem ideja koje, kao ni sve ostale, nisu njegove niti o njima ima ikakvog pojma. Akutno stanje Sna nije riješeno, ali je zaobiđeno na jedan jako lukav način, unošenjem sredstva Oslobođenja u San. Ako sredstvo Oslobođenja unesem u San, da li je San prestao? Da li je manji? Ili sam na njega naljepio strahovito jaku ovojnicu koja ga može pojačati?
Mehanika Uma čovjeka tjera da, u skladu sa Idejama i Asocijacijama koje su u njega ugrađene, prihvata i odbacuje sve što dođe ispred njega, bez da taj dio sagleda neovisno o Idejama i Asocijacijama koje se u njemu nalaze. Primajući Ideje o Učenju on ih prima sa već usmjerenim Umom u određenom pravcu, ili u skladu sa Samskarama koje se već nalaze u njemu i koje su odredile Um i njegov kvalitet. On, s primanjem Učenja, biva usmjeren ka pojačavanju određenih predispozicija koje nosi sa sobom, a koje nisu osveštene ili čak do kraja ispoljene, ne shvatajući da on sam ne može ni da misli, a kamoli da Djeluje, bez predispozicija koje već ima, izvan vječnog kruga Samskare koji ga vrti i goni u pravcu ispoljenja, ili drugim riječima Karmičkog Ispoljenja. Karmičko Ispoljenje označava Ispoljenje unutar određene forme, nebitno sada koje, ali ono što nije dovoljno shvaćeno jeste ŠTA se to ispoljava unutar određene forme i da li je i sama forma upravo Karmičko Ispoljenje.
Karma ili Akcija su često brkani pojmovi, iako sama riječ Karma označava Uzrok i Posljedicu, ona još označava i fizičko ispoljenje ili Akciju Tijela, Akciju Čula, Tjelesno Djelovanje (Ispoljenje). Ta Akcija ili Karmičko Ispoljenje jeste Reakcija Potencijala Samskare, Psihičkog Momentuma Samskare. Impresije koja je dovoljno snažna da unutar tzv. Sopstva zadržava određeni oblik sa potencijalom ispoljenja. U stvari, mogu reći da je tzv. Sopstvo, ili Jiiva ili Duša u stvari skup ili zbir Impresija, Potencijala Ispoljenja koje su skupljenje manifestacijom Jiive kroz sve Inkarnacije. Otuda dolazi da je materijalno ispoljenje u stvari Ispoljenje Samskare, Vriitiya, Vasana, ili Unutrašnjih predispozicija unutar kalupa ljudskog iskustva i u skladu sa ličnim predispozicijama čovjek živi svoje Karmičko Ispoljenje. Njegov Um, emocije, iskustva života, događaji sve što mu se zbiva unutar onog što naziva “individualni život” jeste upravo samo Karmičko Djelovanje s kojim je bazno Identifikovan kroz Prvobitnu Identifikaciju “Ja Jesam” sa Prvobitnom Gunom Manifestacije u njegovom, ličnom, slučaju.

Kroz to viđenje čovjeka možemo doći do sagledavanja da je sve ono što se čovjeku dešava u stvari dio manifestacije Guna, kao prvo, a kao drugo, sve što prima spolja unutar ovog svijeta – u kojem živi po mjeri kojom je izmjeren i prosuđen prijašnjim ili prikupljenim psihičkim momentumom – određeno mjestom na koje će pasti kada uđe unutar njega putem čula koja su strogo programirana i filtera uma koji je tačno određen. Stoga pitanja koja o sebi mora da pita nisu pitanja koja on postavlja jer prima “zdravo za gotovo” sve što dolazi do njega, pod lažnim ubjeđenjem da je on sposoban da Razumije, da je Svjestan, da je Budan, da Zna, da Može, da Djeluje i slično.
Takav kakav jeste, Čovjek je Omamljen, Usnuo i u tom Snu i Omamljenosti on prima Ideje Duha, ili Duhovnosti, koje razumije u skladu sa gore izrečenim, bez daljnjeg preispitivanja samog primaoca tih Ideja. To je generalni problem Duhovnosti i ljudskog ispoljenja unutar nje.
Forsiranjem jednocentričnosti, kako bi to Gurđijev rekao, čovjek upravo “djeluje” pod strogo određenim Zakonima koje prihvata kao “sebe”, s kojima je Identifikovan i koji kroz sve te filtere primaju Ideje Učenja te ih naposljetku manifestuje. No, pošto Ideje Učenja nisu nešto što je dato u smislu trenutne promjene, sem u nekim izuzetcima, iste te Ideje nizom života i mjenjanja Psihičkog momentuma, dovode čovjeka do određene Razine Svijesti na kojoj on Razumije Manifestaciju, Djelovanje, Svijest te dobija mogućnost da promjeni ili ubrza Djelovanje Ideja, sa znanjem koje ima o Sebi i Univerzumu. Kroz to Znanje on Zna o čemu se radi, na koji način, šta znače Ideje, zna kako one dolaze, kako se “primaju” unutar njega, i samim tim ima mogućnost promjene, ali i kasnijeg Djelovanja u skladu sa Sviješću i Zrelošću koja iza toga stoji. To je Budan Čovjek. To je Probuđeno ljudsko Biće koje sada ima druge zadatke bez kojih nema mogućnosti Oslobođenja. To je nastavak Rada na Sebi koji ide iza Stanja Budnosti.

No, da se vratim na početak.
Čovjek kakav jeste ne može primiti Ideje Učenja u čistom obliku, otuda i laži i manipulacije unutar Ezoteričnog Učenja koje se kasnije dijeli na Religiozno i Spiritualno. Djetetu u vrtiću ne možete reći Istinu jer je ono ne može razumijeti. Isti slučaj je i sa Čovjekom koji nije Svjestan ili Budan. On mora dobiti Istinu u skladu sa Stanjem Svijesti u kojem se nalazi. Za Čovjeka u Snu to je Istina koja je prilagođena i koja nije Istina već nešto što bih mogao nazvati Istinitije od injekcije Sna, Laži i Ličnosti kojom je definisan. Ideje Boga, Učenja i Unutrašnjeg Razvoja i Rasta strogo određene nivoom na kojem se nalazi, sktrogo prilagođene njegovoj Zrelosti koja obuhvata Intelektualne i Emotivne Funkcije.
Ono što je još jedan problem u svemu ovom jeste njegovo ograničenje koje stavlja na Spoljašnji Svijet u skladu sa svojim Razumijevanjem. On djeli sebe u skladu sa podijeljenošću Uma na sebe koje prihvata i koje jeste, i na sebe koje mu se ne sviđa. Ono što bi u Transpersonalnoj Psihologiji nazvali Persona i Sjenka. No, to nije jedina podjela. Podjela na Um i Tijelo je još jedna. Pa podjela na Ego i Duhovno unutar sebe, pa podjela na Sopstvo i Ne-sopstvo i slično. Sve to su podjele koje dolaze iz njega samog i koje on zbog svoje Nesvjesnosti ne može da vidi ili percepira a još manje da ih poveže sa samim sobom i djelovanjem njegove Ličnosti. Sama Ličnost je podjela i možemo je podjeliti dalje u skladu sa Znanjem koje postoji o Psihologiji Čovjeka. Ali da sada u njega ne ulazimo.
No, iako Učenje radi podjelu zarad boljeg shvaćanja, Istinsko Učenje je ne radi na dubljem nivou s kojeg dolazi. No, ukoliko se preskoči Psihološki Dio i čovjek se uzme kao Psihološki Budan Čovjek, nailazimo na problem koji neće moći biti riješen sve dok se ne suoči sa onim od čega je pobjegao, od čega je skrenuo pogled jer mu to ne odgovara a samo skretanje dolazi od podjele koja je on sam.
Ukoliko on podjelu sebe nije prihvatio kao DIO Rada na Sebi, ali sa saznanjem da je ona iluzorna i Lažna on nije sposoban primiti Učenje na pravi način. Ukoliko nije podijelio sebe na dio koji Radi na Sebi i dio koji se tome opire, on nije sposoban primiti Učenje. Ukoliko on ne razumije da je dio s kojim radi DIO njega samog i da je on uvijek u skladu sa Sviješću koja je on sam, on nije sposoban primiti Učenje.
Tako dolazim do toga da 90% ljudi u Duhovnom ili Ezoteričnom, NIJE sposobno primiti Učenje. A ovih 90% je samo blagost u procjeni sa moje strane.
Ako ovo ne možete imati na pameti, ili sjećati se ovog, da ste možda u tih 90% ljudi i da možda ni vi ne možete primiti Učenje, onda ste upravo definisali sami sebe u tih 90% koji ne mogu da prime Učenje. Čovjek koji sebe može staviti u ovih 90% i vidjeti sebe kao nekog ko ne može primiti Učenje je Čovjek koji prima Učenje, s tim da to nije mudroser koji ovo koristi kao samoopravdanje, već ISKREN ČOVJEK. A ISKREN čovjek sebe UVIJEK vidi u prvih 90% ljudi koji nisu sposobni primiti Učenje. A neću vam objašnjavati zašto.

Podjeljen primajući Učenje on prima dijelom koji je prihvatio i kojim se Identifikovao, a ne dijelom koji treba primiti Učenje. Djeleći sebe na dio na kojem radi i dio koji Radi na Sebi, on mora ujedno znati da je to iluzorna podjela koja je potrebna kako bi Dio koji Radi na Sebi mogao da primi Učenje, ali i da taj dio ne smije biti sljepo prihvaćen zbog toga što A Uticaji, ili Uticaji Života mogu da budu u skladu sa Uticajima Učenja te na taj način skriveni Učenjem. Zbog toga on mora s vremena na vrijeme da preispituje čak i samog Posmatrača ili Posmatračko Ja koje vrši Rad. Bez toga, mnoge stvari podržane Životnim Uticajima ili Generalnim Zakonom bivaju skrivene i uzrokuju sporiji rad ili čak i određeni stepen Degradacije. A to je čest slučaj kod ljudi u Radu na sebi po Ezoteričnim Principima.

S druge strane, ono zbog čega sam započeo temu a nisam mogao da započnem bez pojašnjenja o čemu se radi, jeste problem Spoljašnjeg. Mnoga Učenja isključuju Djelovanje Čovjeka u Spoljašnjem. Čak i mnoga Ezoterična Učenja. Jasno je da Čovjek ne može Djelovati Uspavan, već da mora da probudi Ja koje je sposobno da se Ispoljava u skladu sa Sviješću koju ima. No, ukoliko on misli da mora da čeka kako bi se to Ja probudilo, već čini prvu grešku u Ispoljenju. Čovjek ne može da se ne ispoljava. Možemo reći da se njemu dešava Ispoljenje, nije nikakav problem ni tako postaviti Ispoljenje, a možemo reći da se Ispoljava i da Djeluje ali pod jasnim Znanjem šta to znači. No, on nikako ne može da spreči Ispoljenje, već mora naučiti kako da se Ispolji. To je zaseban dio Učenja. Ispoljiti se u skladu sa onim što Učenje govori i na koji način Čovjeka usmjerava jeste dio Učenja Ispoljenja. Ali on mora znati sve što se u Učenju o Usnulom Čovjek govori kako bi mogao zaobići zamke koje ga čekaju Ispoljenjem, kao i moći procjeniti potrebu Ispoljenja i Spoljašnjeg Svijeta. On mora znati šta se u njemu Ispoljava, kako i zašto, kao i znati odakle dolazi uticaj Spoljašnjeg koji on prima. Mnogo je onog što Čovjek na Unutrašnjem Putu mora da zna i da pazi. Zato se i kaže da je Unutrašnji ili Ezoterični Put pakao za Učenika koji nije spreman za njega, a za one spremne i Zrele, stalno Iskušenje ili Provjera samog Učenika.
Prije svega on – Učenik – ne može da ne misli, da ne razmišlja, da ne koristi Um koji ima i koji se oblikuje u skladu sa Učenjem i njegovom Sviješću. On mora naučiti filtrirati informacije Svijeta u kojem živi, vidjeti odakle one dolaze, šta znače, s kojim ciljem su plasirane. Onda mora vidjeti na koji dio u njemu one “padaju” tj. “liježu”. Tada mora da se jasno postavi prema njima, da ČUJE šta one govore i da VIDI (Emocija i Intelekt) šta znače njemu, koji je odnos njega i tih informacija te da u skladu sa tim Viđenim i Čutim Djeluje ali iz Svijesti i Znanja o Sebi.
Tek tada moguć je ispravniji Odgovor na podražaj Svijeta u kojem se nalazi. Tek tada je moguće da Svijet oko njega bude njegov Učitelj.
Sada možete vidjeti šta znači ono što većina Usnulih Duhovnjaka ponavljaju ili odgovaraju zašto nemaju Živog Majstora. “Život je moj Učitelj!” ili “Ja učim od Života!”.
Ne znam da li bi Budan Čovjek plakao nad tim ili bi se smijao ljudskoj ludosti.

Izbjegavanje Spoljašnjeg je pogrešna upotreba Učenja. Ali i odgovor Čovjeka koji to radi na pitanje koliko je spreman za Učenje. On ne shvata da je on građen od Spoljašnjeg koliko i Unutrašnjeg i da je naposljetku ono što je proglasio Spoljašnjim samo Unutrašnje. I da ga to tzv. Spoljašnje određuje koliko i Unutrašnje. Sve dok jede, pije, spava, ima tijelo, itd., on je određen Spoljašnjim i to je Unutrašnji Svijet njegove Svijesti i njegova Unutrašnjeg Rasta i Razvoja.
On naravno, ne treba da se upliće u poslove “djece ovog svijeta” ali ne i da od njih bježi. On mora naučiti Djelovati u Ravnoteži unutar Svijeta u kojem se nalazi. Jer je on DIO tog Svijeta i Svijet je DIO njega samog.
S druge strane on mora naučiti PRIMJENITI UČENJE u Svijetu s kojim je vezan, čiji je on Rob ukoliko želi da se Oslobodi. Zato se kaže da je Samospoznaja samo prvi stepen Probuđenja, a da je Realizacija Spoznaje drugi korak unutar Unutrašnjeg Rada, Rada Probuđenog Čovjeka.
No, ovo što pišem samo je mali dio onog što stoji iza Ispoljenja i prosto ne može stati u jedan članak. Problematika Ispoljenja je mnogo šira od ove koju sam ovdje započeo.

Ispravnija Procjena Čovjeka i njegovog Unutrašnjeg Rada je ona koja uključuje kompletnog Čovjeka i njegovo Okruženje u kojem se nalazi, otuda i dolazi da Ezoterični Rad mora biti započet u okruženju u kojem se čovjek u momentu kretanja na Stazu nalazi. Iako se njegov Rad nalazi Unutar njega, u skladu sa značenjem Ezoterično, također to ne znači da je Spoljašnje izvan Čovjeka. To je greška u tumačenju izraza “Ezoterično”. Izraz označava da je takav Čovjek oslobođen spoljašnjeg Rada, tj. ritualno-tehničkih načina Rada i pojašnjenja, oslobođen Učenja za Spoljašnjeg Čovjeka. On nije oslobođen i Spoljašnjeg u vidu Ispoljenja, jer to je dio njegova Života. Ali on mora dovesti Silu Učenja u Spoljašnje sve dok nije Budan. On mora da bude Svijest koja je sposobna za procjenu i Spoljašnjeg i Unutrašnjeg. Jer on, Izvorno, nije nijedno od toga, ali ovo ne smije biti uzeto nekritički.
“On Izvorno nije nijedno od toga” – znači da se govori o Čovjeku koji je potpuno Sjedinjen sa Prirodom, sa onim Šta Jeste, a ne da je to isprika Uslovljenog i prestrašenog Čovjeka.
Nirguna Brahman nije Ispoljen, ali je Saguna Brahman Ispoljeni dio Neispoljenog Nirguna Brahmana. Stoga, Apsolut u svojoj Cjelosti izgrađen je iz Ispoljenog i Neispoljenog Brahmana. A ne samo od jednog, kao što nam “prosvijetljeni” oko nas svakim korakom demonstriraju svoje “duboko prosvijetljenje i znanje”.
Ovaj tekst nije imao za cilj dati vam gotove Odgovore, već potaknuti Razmišljanje i omogućiti vam da shvatiti Unutrašnji Rad na malo dublji način. Isto tako ovaj tekst nije napisan za one koji se Ispoljavaju i Vide Brahmana oko sebe – tj. Afirmativni Pristup. Već i za one na Negacijskom Pristupu jer u Ezoteričnom Radu oba pristupa su zastupljena, ali zbog neznanja većina misle da je Rad samo Negacijski Pristup.
Negacijski Pristup je lakši. Afirmativni teži. Negacijski je obilježje Intelekta, a Afirmativni obilježje Emotivnog Centra. Tek oba daju Cjelovit Unutrašnji Rad.

Zbivanja u Svijetu ne trebaju da budu vaša briga, ali vaše Ispoljenje u Svijetu treba. Ukoliko ne vidite Globalnu Sliku, i ne djelujete na Lokalnom nivou u kojem ste uključeni, vi niste sposobni za Ezoterični Rad. Vi ste nešto što usporava tu Silu. Upravo Negativni Ezoterični Centri na taj način započinju Djelovanje protiv “Pozitivnih” Ezoteričnih Centara. A mogu reći i da u toj bitci uveliko vode.
Znanje koje vam se daje može doći iz jednog od ova Dva Centra. I većina Znanja, čak i Ezoteričnog Znanja dolazi iz Centra koji ima malo drugačije Ciljeve od Unutrašnje Evolucije Čovjeka. Razlika je strahovita iako je Znanje isto. Upravo vaše bježanje, nemoć, zbunjenost spoljašnjim zbivanjima, nejasnoća, strah, samoopravdavanje, odbojnici, pogrešno primanje Znanje, Nesvjesnost, itd., uveliko podupire Negativni Ezoterični Centar i način njihova Djelovanja. To je upravo što i rade mnoštvom Informacija kojima vas bombarduju. Čak i ljudi u Ezoteričnom Učenju povlače se usljed tih informacija i djelovanja tog Ezoteričnog Centra. I to je upravo u njihovom planu. Problem Istočnog Ezoteričnog Centra jeste što nije dovoljno pojašnjen u javnosti i nižim oblicima Unutrašnjeg Rada. Otuda i Spiritualno-Religiozni metodi koji dolaze do Spoljašnjeg Čovjeka usmjereni su u krivom smijeru i djeluju na suprotan način od onog na koji bi trebali da djeluju. No, to je već neka druga priča.

Morate naučiti Ravnotežu Naučenog i Ispoljenog. A ne opravdavati sebe i bježati od Ispoljenja. Čovjek je Cjelina u Potencijalu i kao takav on mora kao Cjelina započeti Unutrašnji Rad na Sebi. Iako je Istočni Centar još jak u nekoj mjeri, to ne znači da informacije iz njega bivaju dobro razumljene upravo zato što padaju na Čovjeka koji je Uspavan i Nesvjestan. Bez obzira odakle Učenje dolazi, ulaskom u Čovjeka, ono ulazi u moguće iskrivljenje i samim tim pogrešnu upotrebu. Stoga je Ezoterično Učenje bilo skriveno i još je takvo u većini slučajeva. Zbog toga se ono davalo samo “izabranima” tj. onima koji su spremni i pripremljeni za Cjelovit način Rada. Ostali dobijaju prilagođenu verziju, ali i bivaju pušteni da sami izaberu način primjene u skladu sa svojom Nesvjesnošću.
Jasno je da većina nema šansu, i da većina ne može da Uči po Ezoteričnom Učenju, ali potreba za raskrinkavanjem i razjašnjavanjem Učenja dolazi zbog onih koji su spremni za ovakav Put. A ostalima to može biti podrška nivou na kojem se nalaze.

Namaskar

Oglasi