46513808623284764_UIpWw9hq_c

Da nastavim u skladu sa prethodnim tekstom na Blogu.
Većina Sistema Unutrašnjeg Razvoja koristi niz Informacija i Ideja koje imaju za cilj zamjenu postojećih Ideja i Informacija koje se oslanjaju na Ličnost koja je usmjerena na Spoljašnje, koja izgradnjom u odnosu na Spoljašnje pokušava da izgradi specifičnu unutrašnju strukturu koju nazivamo “sobom”. Ti Sistemi imaju kao namjeru mjenjanje te strukture Ličnosti, kako bi se tačka iz koje čovjek Percepira sebe i život promjenila i omogućila drugačiju vrstu Impresija koje će samim tim izmjeniti i Spoljašnji život svakog čovjeka. Promjenom strukture mjenjaju se čovjekove vrijednosti, njegovo Vredovanje Svijeta, kako spoljašnjeg tako i unutrašnjeg. Promjenom čovjekovih vrijednosti mjenja se sam način života koji on vodi, ali i uklanjaju Impresije koje su stvorile tu određenu Strukturu koju nazivamo sobom a koja je struktura Identifikacije sa Procesima unutar Uma i procesima izvan čovjeka, tj. unutar Spoljašnjosti.
Ta promjena, ili težnja ka promjeni, započinje na razne načine čovjekovom intencijom ka promjeni, tj. ka nečemu što nije onakvo kakvo je bilo do tog trenutka, ispunjeno bolom, patnjom, strahom, strašću, depresijom, tugom, i drugim negativnim iskustvima koja mu sljeduju kroz Identifikaciju i samodefiniciju kroz Spoljašnje. U tom momentu nastupa određena potraga za nečim što je “izvan ovog svijeta” koje će mu omogućiti promjenu ili bolje stanje od onog u kojem se nalazi u određenom momentu njegova života. Ta promjena započinje drugačijom vrstom ideja, impresija, koncepata na koje se tada oslanja u potrazi za nečim boljim. Unutar te promjene on zamjenjuje stare Vrijednosti nekim drugim Vrijednostima koje se nazivaju “s onoga svijeta” ili “duhovnim” ili “bogobojažljivim” vrijednostima te se igra ponovo nastavlja u vidu spirale unutrašnjeg razvoja. Vrijednosti koje je prije imao više nisu vrijednosti koje sada ima, ali onaj koji vrednuje ostaje isti.

On postaje malo suptilniji, malo okrenutiji ka sebi, ali sada to “sebe” ispunjavaju ideje o bogu, raju, boljem životu i slično. On teži zadovoljenju spoljašnjeg koje je nazvano spiritualnim ili religioznim i koje više nije tako grubo kao što je bilo prije “tog života”. On je dostigao određenu promjenu, postao malo suptilniji, više nije kao led, već više kao Voda. Ono što se u stvari desilo, nije promjena kako to očekujemo, već zamjena ideja i koncepata, zamjena vrijednosti, zamjena impresija koje su sačinjavale tzv. Sopstvo ili ti Dušu i koja je sada ispunjena jednom vrstom drugačijih Ideja i Koncepata ali koji su i dalje Ideje i Koncepti. Stvarnost je i dalje udaljena, ali je pokrenuta određena promjena koja je i dalje vezana za Spoljašnje. To je slika klasične Religioznosti, ili Religije na nivou prva tri Čovjeka.
Kada “bogobojažljivost” i ideja Religije postanu akutne, kada se vidi da se ništa nije izmjenilo, nastupa druga promjena, čovjek kreće u daljnje istraživanje, razotkrivanje “onog dubljeg” što stoji iza čovjeka. To je znak da se dešava Sazrijevanje Sopstva, Sazrijevanje Čovjeka i on počinje novu potragu za “sobom” i “smislom”. Ta potraga ga gura u ono što nazivamo Spiritualnost. Drugačije Ideje, drugačiji Koncepti u zavisnosti od tipa Čovjeka kojem pripada, u zavisnosti od Impresija i Utisaka koje sačinjavaju tzv. Dušu Čovjeka. Njegova Suptilnost se mjenja. Dobijanjem novih Ideja i Koncepata on mjenja strukturu “sebe”, Ličnosti koja sada traži neku jaču “drogu” od Religiozne, nešto što mu daje više slobode od Religije i njenih Ideja i Koncepata. Njegova Duša postaje mnogo fluidnija, njegove Identifikacije postaju drugačije, ali ono što se Identifikuje ostaje isto, naravno mnogo suptilnije, fluidnije, ali isto. Supstanca koja ga čini kao Biće ostaje ista. Njegova Religija i Spiritualnost se mjenja, on sada teži ne raju, ili milosti božijoj, već prosvjetljenju, sjedinjenju ili nekoj drugoj riječi koju ne razumije, kao što nije razumio ni riječ “raj”, ni riječ “milost božija”. Promjena Ideja, Koncepata, Vrijednosti daje mu osjećaj da se on promjenio. S jedne strane jeste, s druge strane nije. Jeste, jer se mjenja Struktura koja postaje fluidnija, mjenjaju se Ideje, mjenjaju se Identifikacije, mjenja se određeno Shvatanje života i njega samog. Nije, jer ono što treba da se promjeni ostaje i dalje zakopano izvan mogućnosti da ga promjena strukture Uma promjeni, jer nije ni vezano sa tom strukturom. No, prihvatamo da se nešto u čovjeku promjenilo, jer je promjenio sistem Vrednovanja, sistem Vjerovanja, Ideje koje ga čine, Koncepte koji ga ispunjavaju, Strukturu koja ga uvezuje u neusaglašenu cjelinu.

Prvu promjenu od Spoljašnjeg ka Unutrašnjem Čovjeku na nivou svakodnevne religije, doživljavaju mnogi, kao mjenjanje moralnih vrijednosti i mjenjanje strukture Uma. Drugu promjenu doživljava nekolicina ali još uvijek poveći broj ljudi. Svaka od tih struktura ljudi ispunjava svoju svrhu unutar spoljašnjeg života, unutar života same planete, duboko povezana sa njom i svrhom Univerzuma u kojem se nalaze. Svaka od tih struktura ispunjava svoju zadaću u sveopštem razvoju Života koji nas okružuje i koji nas je stvorio.

Treća vrsta ljudi je uveliko rijeđa. Ambis koji se nalazi između prve dvije strukture i treće strukture skoro da je nemoguć za prelazak, ali prelazak se dešava. Treća vrsta ljudi je “sol ove zemlje”. Ona je Polje spremno za sjeme, ali i to Polje ima svoje podjele u skladu sa kvalitetom zemlje. Iako je kvalitet zemlje kao polja sjetve dobar za treću vrstu ljudi, on još nije dovoljno pripremljen da primi najsuptilnije sjeme koje će dati svoj Plod kada dođe Žetva. Treća vrsta ljudi je shvatila fantaziju Duhovnosti, ludilo Religioznosti u svakodnevnom smislu te riječi, onim što nas okružuje. Oni više ne vjeruju u raj, u prosvjetljenje, u ideje sveopšte ljubavi, sveopšteg jedinstva. Te Ideje izazivaju osmjeh kod njih, nevjericu u svoja vjerovanja i ideje koje je prije imao, ali i razumijevanje potrebe toga u svrhu Unutrašnje Evolucije.
On je izgubljen. On je bankrotirao, on je izgubio sve vrijednosti koje je nekada imao i stoji sam ispred Čuvara Praga koji ga pita ko je on i šta hoće.
Pitanje nema odgovora, ili je odgovor ponajmanje smislen. Odgovor je, ako se uopšte odgovori, veoma jednostavan. Čistog pogleda, odbačenih ideja i koncepata odgovor zvuči kao truba apokalipse. Odgovor je: “ja”. U njemu nema mističnih ideja, mističnih koncepata. U njemu nema projekcija ni fantazije. Prosto “ja” koje stoji ispred zgrade Suda i čeka presudu. Ukoliko je odgovor stigao iz usta koje više nemaju ništa sem prostog “ja” Čuvar se sklanja i on ulazi u prostoriju u kojoj ga čeka MOGUĆNOST života, MOGUĆNOST njega samog. Ta MOGUĆNOST traži prosto “ja”, koje je uvidjelo sve vrijednosti koje je imao kao bezvrijedne, kao samozaštitu, kao bježanje od sebe, kao pokušaj prevare nečeg što ga na svim nivoima prevazilazi. Ovo je Četvrta vrsta ljudi. Čovjeka koji je Dobra Zemlja, zrela za Sjeme i zrela da da plod. Ali i ta vrsta ljudi podjeljena je na nekoliko razina. Kao i kod vrste tla na koju će pasti Sjeme, tako i kod Dobrog Tla postoje podjele, ali te podjele sada se oslanjaju na mogućnost primanja Znanja i Primjenu istog. Od te četri podjele (put, stjene, trnovita zemlja i dobra zemlja) sastoji se Četvrti Čovjek i njegova Mogućnost daljnjeg razvoja. On u sebi sadrži Sjeme Mogućnosti koje može dati jednog od Viših Ljudi koja će nasljediti daljnju Evoluciju Svijesti u skladu sa svojim Razumijevanjem. To je Ezoterični Put. Sve ostalo uslovno se naziva Ezoteričnim, a ako sam kritičan mogu reći da je i Četvrti Čovjek još uvijek Spoljašnji, a ne Unutrašnji kako to kaže riječ “Ezoterično”.

Šta čini takvog Čovjeka? Kakav je njegov Put? Šta je to Put Ezoteričnog Razvoja? Šta on traži od Čovjeka koji ide njime? Sve ovo su pitanja na koja se mogu dati odgovori koji su jasni do srži, izvan mističnog palamuđenja.
Prije svega, takav Čovjek je ispunjen razočaranjem u Religiju i Spiritualnost, razočaranjem u svoje projekcije, svoje ideje, svoje tripove koji su ga ispunjavali i koji ga još uvijek ispunjavaju. On počinje da shvaća da sve što je naučio nema nikakvu vrijednost osim samozavaravanja, što samim shvatanjem u njemu budi određenu Mogućnost koja mu može omogućiti Unutrašnji Razvoj. Započinje preispitivanje svih Ideja, svih Koncepata koje je primio, ili u koje je vjerovao ili koje su mu pružale samoutjehu.
Njegov Put je Put, koji bi Moravjev nazvao Prilazni Put, koji se sastoji od preispitivanja svih Vrijednosti, preispitivanja Mogućnosti koje ima, Otrežnjenje od Spiritualno-Religiozne Hipnotisanosti i Sugestibilnosti onog koji je Hipnotisan, odbacivanja onog što ga je činilo i davalo mu osjećaj lične vrijednosti, veličine, superiornosti ali i inferiornosti s druge stane jer to nije odvojeno jedno od drugog, itd. Njegov Put se sastoji od svakodnevnog samo-ispitivanja, upoređivanja sa Idejama Ezoteričnog, odvajanja korisnog i beskorisnog, sagledavanja motiva i ciljeva koji ga u svakom momentu ispunjavaju, preispitivanja istih, suočavanja sa projekcijama u kojima je on uvijek na prvom mjestu, razumijevanja da drugi nisu drugačiji od njega, učenja novih Ideja, mjenjanja mišljenja, mjenjanja strukture fizičkog, suočavanja sa Mehaničnim, pokušaja da izgradi snažniju strukturu koja treba zamjeniti Strukturu promjenjive Ličnosti, izgradnju određenog Svjesnog Entiteta koji stoji u pozadini svake reakcije i mjenja samu Reakciju u moguću Akciju (naravno, još uvijek ne shvatajući da je svaka Akcija u stvari Reakcija i da je svaka Reakcija u stvari Akcija). Ujedno njegov Put i ono što ga čini naizgled su odvojeni, ali samo naizgled. No, oni su jedno te isto.
Ideje koje prima ne smiju biti primljene bez Razumijevanja inače ponovo izgrađuje Lažni Entitet koji nazivamo “sobom” ili Ličnošću, ili pod-entitet Ličnosti Lažnu Ličnost. A Razumijevanje ne može biti izgrađeno ukoliko Ideje Ezoteričnog padaju na pogrešnu Zemlju unutar njega. Tu se vidi podjela Učenika (“Učenik je onaj koji Uči, ne onaj kojeg podučavaju!”, a to je Karakteristika Čovjeka na Ezoteričnom Putu a ne na Spiritualnom ili Religioznom) na Četri vrste Zemlje ili Tla. No, o toj Ideji se već pisalo a i pisaće se i kasnije. Jasnoćom koja je rezultat samog Razumijevanja Čovjek stiče nova Znanja, nove Ideje, nove Koncepte. On više nije Duhovan, ni Religiozan, on više nije slika prosvjetljenja, već više “slika” Uništenja bezvrijednog materijala koje je prije i u neznanju identifikovao sobom. On sada zna da je on prosta Svjesnost koja je ispunjena svim i svačim i koja mora biti Oslobođena Veza, Identifikacija, Negativnog, Ličnosti koju poznaje i koju je donedavno nazivao “sobom”. Kada se ta Svjesnost, ili To, Oslobodi beznačajnog, kada razvije Funkcije i počne da koristi drugačije mjesto unutar Sebe, tada se u njemu razvija Plod na Sjemenu Znanja koje je dobio i on postaje Stvarniji. Još uvijek nije Stvaran, ali je Stvarniji. Sunce nije izašlo, ali mrak više nije stvaran, već je rasvijetljen zrakama Sunca koje se pojavljuje na horizontu. Kada u njemu ostane prosto, jednostavno, obično “ja” izvan projekcije, izvan grube identifikacije Odgovor Čuvaru je jasan, stvaran, ima oslonac u Sebi. On je dostigao ono što većina na Istoku u svom neznanju nazivaju Samo-spoznajom, Prosvijetljenjem. Budan Čovjek stoji ispred Čuvara, Oslobođen nepotrebnog, razvijen do krajnjih granica, Razumljen, Zreo. Sjeme je palo na Dobru Zemlju i spremno je da počne davati Plod.

Put se time ne završava. Dapače, Put tada započinje. Jer Put nije drugačiji od onoga koji njime Putuje. Put i Putnik su se sreli.
Kada se odbace sve lažne Ideje i Koncepti, i kada se shvati da je i sam Prilazni Put samo Ideja i Koncept koji služe odbacivanju grubljih nivoa samog Čovjeka, Čovjek se kucne sa Stvarnošću i spreman je da stane na Put. Razumijevanje mu govori da je on sam Put kojim ide i da je Cilj on sam. “Problem” je sada suptilnije prirode, i sastoji se od zadnje De-identifikacije, a ona je Identifikacija sa Ja Jesam.
Ja Jesam označava Usebljenog Čovjeka, Čovjeka koji je Centriran i kojim više ne gospodari Slučaj, koji je izolovan od ludosti i Kralja ovog Svijeta. On je dostigao strahovit razvoj Ličnosti, tj. Uma koji je sada Sluga, a ne Gospodar. U njemu više nema ničeg nestvarnog, ali njegov daljnji Razvoj je umnogome teži nego razvoj koji je bio do toga. Zato većina na ovom nivou otpada. Većina u Ezoteričnom dostiže nivo Čovjeka 4, nekolicina Čovjeka 5. A nekolicina nekolicine ide dalje, dublje, oštrije. Na tom nivou, od Čovjeka 5 pa na dalje, započinje nova Oktava razvoja Čovjeka, ili započinje novi Stepenik stare Oktave – nebitna je Ideja i Koncept jer to je samo Ideja i Koncept.
Oslobođen Projekcija, Laži, Laganja sebe, uljepšavanja, uticaja “ovog svijeta” on sagledava da je i sam centar njegove Svijesti Lažan kao i sve ostalo. Ovo je teško razumijeti Čovjeku koji nije dostigao ili imao samo iskustvo ovog. Jer u prvim dijelovima Prakse, Čovjeku se kaže da je Ja Jesam njegovo Istinsko Ja, njegov Cilj. Na ovom nivou mu se kaže da je i samo Istinsko Ja ili Ja Jesam Laž.
Sada mu u tom Razumijevanju pomaže razumijevanje Kosmologije, Razumijevanje Identifikacije, Razumijevanje Guna ili Sila, i slično. Ono mu daje daljnje Odgovore za njegov Unutrašnji Razvoj. Na tom nivou započinje tzv. Indijska sveta knjiga Bhagavad Gita. Ona je pisana za Čovjeka koji je Budan. I kroz njene savjete i parabole, dati su mu načini daljnjeg Unutrašnjeg Rada.
On mora da shvati da je njegovo Ja, zbir Guna a ne on sam. Da je njegovo Djelovanje Djelovanje Guna (Triju Sila), a ne njega samog, da je svaka misao, ideja, koncept, emocija, pokret zbir Djelovanja Guna ili Sila i da to nema veze sa njim. Da je ono što je on u pozadini toga, osjećaj koji ima o sebi samo Djelovanje Guna a ne on sam. Da je Ja Jesam samo Djelovanje Sattvagune, koje nastaje simultano Djelovanju Rajaha i Tamaha. Da je sve to samo nova Laž i ništa više. Ali da mora da Djeluje, da se Ispolji u skladu sa svojom Dharmom, ali ovaj put da Dharmu ne shvata Lično, da je to on sam, već da Razumije šta je to, kako to Djeluje. To je Put unutar Puta. To je Razvoj i Rast koji ide dublje u samu Suštinu Postojanja. Put na kojem se nalazi nekolicina nekolicine. 1 ili 2 od stotina ljudi u Ezoteričnom.
Na tom Putu Ideje Tantre počinju bivati Razumljene i lake za daljnje Razumijevanje. Tantra počinje na Čovjeku 5. Ona postaje Unutrašnja, izvan tehnika i rituala koje krase prva tri Čovjeka ili čak i Čovjeka 4. Tantra počinje na Čovjeku koji ima Istinsko Ja, Ja Jesam. Ona počinje na nivou Agja Čakre. Agja Čakra je simbol Budnog Čovjeka, simbol Svjedoka, Gospodara, izvan djelovanja Pet Elemenata, na početku Istinske Ne-Dualnosti.
On u sebi raspoznaje Shaevu i Shakti kao Svijest i Energiju koje ga ispunjavaju. On shvata da je njegovo Ja Jesam određeni nivo Svijesti koji je ispunjen Trima Gunama koje čine njegov osjećaj njega samog. Razumije da i Shaeva i Shakti moraju biti sjedinjeni kako bi on išao dalje ili dublje u Unutrašnjoj Evoluciji. Trenutci Sjedinjenja doživljavaju se povremeno i označavaju dublje Razumijevanje, rušenje zadnjih granica koje su oko Prirode izgrađene. U tom rušenju on shvaća da nema razlike između Svijesti i Energije, da nema razlike između njega i svijeta oko njega, on doživljava bljeskove Jedinstvene Svijesti. Ono što još ne zna jeste da i sama Jedinstvena Svijest ovisi o njemu kao Entitetu koji postoji u pozadini svega. Da je samim tim i to iskustvo prosta Laž i da se na njemu ne smije zadržavati.
On osjeća trenutke istinske Praznine, Prostornosti, nefokusirane Svjesnosti, ali ne zna da je i to Laž kao i sve ostalo. Jer postoji neko kome se to Dešava. Neko ko tome svjedoči. Jer ono što Jeste, ono što Je i što nazivamo Istinska Priroda, daleko izvan bilo kakvog Svjedočenja i mogućnosti viđenja. No, kroz te bljeskove on ulazi u nivo Objektivne Svijesti. Doživljava je, žudi za njom i sve dok je neko doživljava i žudi za njom on nije u mogućnosti da u nju dođe.

Kao što je isti slučaj sa Stanjem Budnosti, tako je isti slučaj sa Stanjem Objektivne Svijesti. Ako je nešto naučio, shvatiće vremenom da ne smije da se zadržava na tome i da se uvijek usmjerava na samo Izvorište koje omogućava postojanje Iskustva, jer svako Iskustvo je i dalje Dualnost, i dalje postojanje Entiteta koje je odvojeno od onog što Iskušava.
Objektivna Svijest neće biti “dosegnuta” sve dok postoji neko ko to iskušava. Sam Svjedok je Prepreka, samo Stanje Jedinstvene Svijesti je prepreka, samo postojanje njega kao Čovjeka ili Bića je prepreka. To je već Čovjek 6.
On dostiže, iskušava, dobija bljeskove, osjeća miris Stanja, ali još uvijek nije u tom Stanju. Spolja, on je Probuđen, biva Majstorom, vodi druge, ima Znanje, može da se Ispolji i da Sile rade u njegovu korist (čuvajte se ovog ako ne Razumijete), posjeduje snažnu Volju, Unutrašnji Mir, Jasnoću, Razumijevanje, Vidi (Vidovit je),  otvorena mi je Agja Čakra (ovo nije mistično već stvarno i ima sasvim drugačije značenje od onog što se pod krinkom spiritualnih učenja predaje o Agja Čakri.) tj. on je Jedno sa Postojanjem (prosvijetljenje Agje) ili drugim riječima on je samo Postojanje, on je Bog, Apsolut. Ali..

Ali.. on je to. I to je prepreka.
Ja sam Jedno, Ja sam Apsolut, Ja sam Postojanje, Ja sam Budnost, Ja sam San, Ja sam ..
On je Jedno, On je Apsolut, On je Postojanje, On je Budnost, On je San, On je ..
To je Jedno, To je Apsolut, To je Postojanje, To je Budnost, To je San, To je ..
S tom razlikom da je “Ja sam” umrlo. Nestalo. Nema ko da bude Jedno, Apsolut, Postojanje, Budnost, San ili … .
Kada se sve to “naseli” u prostor ili Kuću koja je nekada bila naš Tragaoc koji je krenuo u potragu za Sobom, kada sam on nestane i Kuća bude ispunjena onim što je Traženo, tada kažemo da je Čovjek Oslobođen, da je stigao na Cilj. Čovjek je postao Čovjek 7. Budno, Oslobođeno Biće sa mogućnošću Djelovanja, Ispoljenja, Volje, Jasnoće, manifestacija samog Apsoluta. To je smrt Tragaoca i Rođenje Najvišeg. No, nema ko da uđe u to Stanje. Ali Stanje ima u koga da uđe, ukoliko je teren pripremljen, ukoliko je Sjeme palo na Dobru Unutrašnju Zemlju, ukoliko je Plod bio sladak i koristan. To je Manifestacija Najvišeg na ovoj Planeti, u ovom Sunčevom Sistemu i njegov Razvoj i Rast se dalje nastavlja na nivou Galaksije.
Potpuno oslobođen Čovjek biva kreatorom Galaksije. A ovo je nova Ideja koja ima svoje Značenje koje ne može biti shvaćeno ukoliko postoji Neko Ko Ovo Shvaća.

Dostizanje ovog ide kroz Odbacivanje svega što niste vi. A može i na drugi način, a to je Afirmativni Pristup. Iako u biti, između njih nema neke velike razlike. Sve može biti sam Apsolut od početka, kao u Afirmativnom Pristupu, ali i dalje sadrži ideje Ezoteričnog Rada, malo prilagođenije za taj način ali iste Ideje.
Trezvenost, Razumijevanje, Jasnoća, Jednostavnost, Cilj, sve to je ono što mora ispunjavati Čovjeka na Ezoteričnom Putu koji želi da stigne na svoje odredište. Prodornost, Oštrina, Nepokolebljivost, odbacivanje ludila, laži i pretvaranja, Razumijevanje Puta i Sebe, sposobnost pronicljivog viđenja sebe i onog što ga čini, nepokolebljivo i istrajno kretanje ka Cilju koji si je postavio, spremnost na suočavanje sa svim što se u njemu nalazi bez skretanja pogleda i pokušaja samoopravdanja, pokušaja uljepšavanja onog što vidi, spremnost da se odbaci sebe-ljublje, egoizam, fantazija kao odbojnik od Stvarnosti, spremnost da se proba gorčina Svijeta i samog sebe u tom Svijetu, to je sve što treba da krasi Učenika na ovoj Stazi. Bez toga, on je obični Imitator koji na jeftin način pokušava da plati cijenu koja se od njega očekuje. Takav čovjek više nije cirkusant koji mami aplauze već Stvaran Čovjek daleko od spoljašnje fasade koja krasi većinu drugih, čak i u Ezoteričnom Učenju.

Zbog toga na ovom Putu nema puno ljudi, jer on ne daje utjehe, na njemu niste bogovi i boginje, niste ludaci koji se hipnotišu slikom koja im se sviđa, nema vrlina, nema ni mana, već sama Stvarnost koja se sagledava i odbacuje. Ovdje mentalni Dizniled više nije na snazi i nema vrijednost kao u pseudo-ezoteričnim učenjima, spiritualnim i religioznim učenjima. Tu ste kucnuti sa Stvarnošću i Mogućnošću, ali prije svega ovdje ste samo Obično, Jednostavno Ja koje stoji ispred Čuvara Besmrtnosti i koje mora biti žrtvovano za Cilj koji želi da postigne.
Ukoliko vam ovo nije jasno, ukoliko vam ovo ne daje odgovor na vaš Put, ukoliko vam se ovo ne sviđa, niste za ovaj Put. On nije za vas. No, ukoliko je Put kojim idete Istinski na kraju vas sve čeka upravo ovo isto. Možda kroz neki drugačiji Koncept ili Ideju, ali isto. Jer ovo nije obilježje nekog specifičnog, konceptualnog Puta, već Stvarnosti.

Namaskar
AtmaSambhava

Oglasi