394170_341364245895106_1665826961_n

“Utilitarizam je pravac u Etici koji polazi iz postavke da je etički ispravno ono djelovanje koje povećava ukupnu sreću u svijetu, tj. promiče opće dobro. Korist treba da bude osnovno načelo i kriterij čovjekova djelovanja.”

Ezoterična Učenja smatraju da čovjek koji nije koristan, koji ne može, ne želi da bude koristan, kako bližnjem, tako svijetu ne može biti koristan ni samom sebi, a samim tim ni Učenju.
Prije nego što se upustim u ovo komentarisanje da se vratimo nekoliko koraka nazad. Šta je to Čovjek? U najprostijem definisanju Čovjek je biće sa nekoliko Funkcija koje ispunjavaju ono što se naziva Psihologija, koji ima sposobnost “djelovanja”, sposobnost razlučivanja, savjest, svijest, mogućnost razvoja intelekta i tzv. Inteligenciju, koji je sposoban ostvariti sveobuhvatnu interakciju sa drugim pripadnicima svoje vrste, ali i vrsta ispod njega kao neko ko ima mogućnost kontrole ili usmjerenja “nižih” vrsta. Čovjek je umni i tjelesni aparat sposoban za komplikovane radnje, vrhunac evolucije prirode čija je svrha biti gospodar svijeta u kojem se nalazi i koji ima inteligenciju koja mu to omogućava.
Ezoterično za Čovjeka kaže nešto “slično”.


Čovjek je zbir Kosmičkih Zakona manifestvovanih na tijelu i Umu u vidu Funkcija koje u većini slučajeva ovise o Slučaju, proizvod susreta Spoljašnjeg i Unutrašnjeg, susreta Uma i Spoljašnje stvarnosti. Čovjek je mašina, leš koji je odgovor Uma na Spoljašnji pritisak ili trenje. Biće koje je Mogućnost, a ne Stvarnost kako ono to voli da misli. Biće obdareno Mogućnošću razvoja i rasta, koje je trenutno ispunjeno mehaničnošću, koje ne kontroliše ništa unutar sebe, niti ga unutar njega samog ima. Biće koje je zaboravilo svoj Potencijal i najnižu funkcionalnost proglasilo Najvišom funkcionalnošću. Čovjek je biće stvoreno iz dva razloga, kao jedan od aparata koji prosljeđuje i prima Kosmičke Vibracije između Planete na kojoj se nalazi i ostalih Planeta, Sunca i Kosmosa; i kao mogućnost Unutrašnjeg Razvoja u skladu sa Potencijalom koje ima kao Biće ili Manifestacija Univerzuma. Njegove Mogućnosti su velike, dok je njegova Stvarnost mehanička, ispunjena zaboravom, nemoći, strahom, bolom, vezanostima, ograničenjima svake vrste, nepoznavanjem istine o sebi kao Čovjeku, fantazijom, lažima, pogrešnim idejama, pogrešnim ciljevima (grehom), itd. Čovjek je Mogućnost, ne završeni proizvod kako on to voli da misli, čak i onda kada je visoko Svjesno Biće i dalje je dio Višeg Plana, dalje je Ispoljenje i Manifestacija Višeg, no to mu je skriveno upravo samim karakteristikama Identifikovane Svijesti koja ne vidi niti može da razumije svoj položaj i smisao na Planeti i samom Univerzumu.
Tako dolazimo do toga da je trenutni Čovjek Mašina, Robot, Leš koji hoda (zombi) koji je i dalje iskorišten od Prirode na način da je Ćelija Višeg Organizma (Zemlje), kao način interakcije Planete i Univerzuma koji je razvijen u određenoj mjeri, ali ne i dovršen kao proizvod. Obdaren Mogućnošću Inteligencije (Svijesti) ali koji koristi mehaničke ili Životinjske nagone sa razvijenim mozgom koji omogućava komplikovane radnje i funkcije koje koristi za svoje lično Uspavljivanje, kroz samo-dopadnost, kroz potragu za ugodnim, želju usmjerenu ka spolja, kao supstanca koja reaguje na Spoljašnji pritisak i koji je razvijen samim spoljašnjim pritiskom. Pojedinci pokazuju stremljenje ka Višem koje ubrzo biva utamljeno stvarnim stanjem njihove Psihologije i trenutnog Stanja (San, tzv. budno stanje, stanje funkcionalnosti) kroz koje pokušavaju da dostignu Više ali najčešće kroz sopstveni filter “najvišeg” karakterističan za primitivnu zajednicu i njihovo nepoznavanje Kosmičkih Zakona i Djelovanja, uvijek linijom manjeg otpora. Tako da želja za Najvišim biva stimulisana Bajkama, Mitovima, nepoznavanjem Stvarnosti, lažima, Fantazijom, ličnim sviđanjem i ne-sviđanjem, somnabulizmom koje ispunjava fantaziju i infantilnu emotivnu stvarnost. Stvarnost proglašavaju ostvarenom intelektualnom manipulacijom i emotivnom infantilnošću kroz koju njihov samo-zaborav postaje sve dublji i dublji bez stvarne mogućnosti za promjenom.

Sada, da se vratim na početak.
Može li Čovjek biti koristan okolini na Svjestan način, izvan projekcije i iskorištenosti Prirode i Zakona koji njime vladaju? Može li Mašina da ima svoju Slobodnu Volju ili Slobodu Izbora? Može li Reakcija na Stvarnost da bude nešto što će biti predvodnik Evolucije za koju se predstavlja? Može li Neosvešteni Čovjek biti Koristan na način na koji bi to trebao u svrhu Evolucije cijelog sistema u kojem se nalazi, omogućavajući Evoluciju sebi i ostalim vrstama na ovoj planeti?

Mislim da može, u momentu kada stvarno postane Čovjek. Sve dok je kombinacija Animalnih i ljudskih osobina on NIJE sposoban da bude koristan, nije sposoban da stane na vrh Evolutivnog Sistema i sprovede Unutrašnju Evoluciju Elemenata na Zemlji. Ali da bi to mogao on mora razumijeti šta jeste i šta može postati.
Cijela Ezoterična Znanost bazira se na ovom. “Postati Mogućnost koju ima.”
Ali da bi je postigao Čovjek mora prije svega VIDJETI šta jeste u Stvarnosti koju nije sposoban da Uvidi. A to znači novi početak na novim temeljima koji će biti ispunjeni Šokovima koji mu neće dozvoliti da se Uspava.
Gurđijev je rekao da bi čovjeku trebalo ugraditi organ koji bi ga stalno podsjećao na njegovu prolaznost, na moguću smrt koja je pred njim. Samo tada bi postojala mogućnost da se Mašina Osvijesti, da Leš postane Živ.
Pretpostavimo da se Biološkoj Mašini ugradi takav jedan organ. Šta bi se desilo? Mašina ima tendenciju ka padu, ka manifestaciji sve veće nesvjesnosti, tako da bi taj organ, u teoriji, kod većine samo pogoršao stanje, gurnuvši ga u sve dublji ambis manifestacije Nesvjesnog koji bi doveo do mogućnosti samouništenja. S druge strane možemo reći da postoje grupe i pojedinci koji bi imali koristi od ovog organa. No, da li bi te grupe i pojedinci mogli da prežive u metežu koji bi nastao, to je već druga priča.

Sada, može li Mašina biti koristna okolini, društvu, drugima, sebi?
Može ukoliko je Svjesna Sebe, ukoliko jasno razumije svoj položaj, svoju međuovisnost o drugima, okolini u kojoj se nalazi, itd. Tako dolazimo da teorija Utilitarizma pada u “vodu” jer je neosnovana, ali da ona ima Stvarnost ukoliko je primljena na određeni način u skladu sa Razvojem i Rastom Čovjeka kao pojedinca.

“Gubitak je veze sa velikim Daom doveo do nastanka običaja i zakona.
Tada se pojavilo znanje i domišljatost, došlo je do velikih laži.
Tada je nestala harmonija u obitelji, pojavila se dužnost i obaveza.
Tada je u zemlji nastao kaos i nered, pojavila se potreba za vladarima.”

“Gubitkom Daoa preovladavaju vrline,
gubitkom vrline preovladava dobrota,
gubitkom dobrote preovladava pravednost,
gubitkom pravednosti preovladavaju običaji.
No običaji su prazan sjaj, zavaravanje i početak kaosa.”
– Lao Ce

Današnja Spiritualnost, a i Religija i ono što se uslovno naziva Ezoteričnim (svaka baba koja se bavi onostranim naziva se ezoteričnom) upravo je dokaz da čovjek nije koristan ni sebi ni okolini, a samim tim ni drugima. Sem velikih riječi i imitacija on nema stvarnu korisnost. Prije svega, korisnost se ogleda kroz niz manifestacija u svakodnevnom. Ako čovjek ne zna da radi posao za koji je obučen, bez laganja i pretvaranja da ga zna, kako može biti koristan? Ako nije sposoban da se cjelokupno brine o sebi kako može biti koristan? Ako je stalno Lažan, ispunjen Fantazijom, Negativnim Emocijama, kako može biti koristan? Ako je svo znanje koje ima samo pozajmljeno, ako ga ne Razumije, ne može da primjeni, kako može biti koristan? Ako mu je potreban San ili Izmišljanje (Fantazija) kako bi sebe ubjedio u uzvišenost, bio superioran ili inferioran (dvije strane istog novčića) kako može biti koristan? Ako nije sposoban da vidi Sadašnjost (kako to Tantra definiše, ne moderni advaita “učitelji”) kako može biti koristan?
Sadašnjost mu pokazuje njegovo stvarno stanje, ali ako je to viđenje ispunjeno identifikacijom, lažima, prilagođavanjem koje je nesvjesno, i slično, kako može biti koristan? Kako može da sagleda Mogućnost koju ima ili trenutno stanje u kojem se nalazi i Razumije mjesto sa kojeg treba da krene?
Svjestan sam da većina ne misli ovako i da je većina reaktivna na ovo što pišem, ali upravo to je trenutno stanje. No, ni ne pišem za “probuđene”, za većinu, za vanzemaljce i bogove (boginje) na planeti, već onima koji imaju Stvarnu polaznu tačku a to je Viđenje trenutačnosti i Laži kojima su svi ostali ispunjeni. Cilj mi je prenos Ezoteričnog Učenja i to je jedan od razloga pisanja.

Kada već pišem o Korisnosti, koja je karakteristika Osveštenog Čovjeka moram napomenuti da je Korisnost ono što omogućava Rast i Razvoj pojedinca, ali i grupe kao i cijelog ljudskog postojanja (roda). Bez toga, kako mislite da ćete se Osloboditi? Da bi ste se Oslobodili potrebno je niz Kvaliteta koje ima Oslobođena Svijest, a jedna od njih je poboljšanje ili unaprijeđenje okoline u kojoj se Manifestujete. To ne znači da imate kosmičku ulogu, da imate svjetsku ulogu, to samo znači da djelujete u svom “dvorištu”. Ne možete se osloboditi sve dok niste očistili svoje “dvorište”, sve dok niste izvršili svrhu koja vam je namjenjena i koja nije nimalo mistična kako vas ubjeđuju, već prosto obična.
Ezoterično zahtjeva Korisnost. Gurđijev je imao običaj reći da ukoliko čovjek nije koristan njemu, neće biti koristan ni Učenju, ni Okolini. Ukoliko ne zna da bude koristan, ukoliko nema znanje o nečem običnom, ni Ezoterično mu se ne može prenijeti. Ukoliko je sposoban da skuha kafu, da zna kako da je napravi, da razumije postupak, već mu se može prenijeti određeno Ezoterično Znanje.
Mistične “škole” se razbacuju raznim terminima i pojašnjenjima koji su na nivou infantilnog klinca, koje nemaju nikakvo stvarno značenje, prepune tehnika samo-zadovoljenja ali ne i Istinske Korisnosti. Jasno se zna kakav Um može da pripada tim “školama”, kao što se zna kakav Um može da pripada Ezoteričnom, ali to ne znači da je u Ezoteričnom “manje kukolja”, dapače, prepuno je “kukolja” koje će biti iskorišteno kao “hrana” umornom putniku koji neumorno korača ka Cilju. A to sam svjedočio nemalo puta. Većina je samo “hrana” za one koji neumorno koračaju ka Cilju, ali taj Cilj nije manje Koristan ili manje traži Korisnost Čovjeka.
Čovjek mora biti Koristan okolini. Neki su korisni kao Hrana, neki kao materijal izgradnje, neki kao vibratorna mašina za manifestaciju Kosmičkih Zakona ka Zemlji i od nje, neki kao mogućnost razvoja Planete i Sunčevog sistema, neki kao nosioci određene Ideje, itd. No, Korisnost se također mjeri i po svakodnevnoj Korisnosti. Na koji način radite svoj posao, koliko ste Korisni na taj način? Koliko ste korisni u prenosu Znanja? Koliko ste korisni kao neko ko Razumije i može da Djeluje u skladu sa svojim Razumijevanjem?
Učenje nije apstraktno, ono je strahovito jasno i djelotvorno, ali samo za Čovjeka, ne njegovu imitaciju. Ukoliko Čovjek teži Unutrašnjoj Ravnoteži on prije svega teži i Korisnosti. Tj. on ne može da polovično radi posao koji radi, ne može polovično da radi bilo koji posao, njime ne može da manipuliše Sila Ljenosti kako bi posao polovično odradio, ili da nema znanja o tome što radi, ili da obično pranje suđa ne smatra svetim činom. Čin je definisan Svjesnošću Činioca, a ne samom svetosti Čina. Duhovnost je ispunjena Činovima koji nisu vaši, već su vam nametnuti kao Čin imitacije i Razvrstavanja Kukolja od Žita. Religija isto tako. Ezoterično je još oštrije po tom pitanju, naravno ne imitacija Ezoteričnog. Korisnost ne može biti izbačena iz Unutrašnjeg Usavršavanja, jer ona je njegov neizostavni dio. Nije Cilj sam po sebi, ali je posljedica Cilja. Korisnost je Manifestacija Osveštenog Čovjeka, Budnog Čovjeka. No, sada ne smije to biti pomješano, kako to Um voli da učini i generalizuje.
Korisnost pojedinca u Ezoteričnom nije ista korisnosti pojedinca u Svakodnevnom. Nije umanjena niti uveličana. No, postoji razlika. To je kao kada bi se kazaljka na satu smatrala većom ili manje korisnom od satnog mehanizma. Oboje ima svoju svrhu, ali na različitim dimenzijama i na različite načine. Prije svega greška upoređivanja daće pogrešan zaključak, kao i mehanika Uma koji će momentalno staviti nešto u jednu “ladicu”, a nešto drugo u drugu “ladicu”. To je svakodnevna Mehanika Uma, njegova Uslovljenost koje Duhovnost nije oslobođena. Razumijeti Mehanizam djelovanja znači Razumijeti Sebe i ono što čovjek živi i radi. Primjeniti Razumijevanje znači Korisnost predanog Znanja i Razvijene Svijesti. Učenik nije Koristan ukoliko svoje filmove projektuje na Učenje, on je beskoristan i kao takav biva odstranjen iz Učenja. Isto tako on nije koristan ni kao Nekritički Um koji bez Kritike i bez Razumijevanja ponavlja riječi Učenja, i samim tim već se nalazi na margini Učenja. Za takve su smišljeni određeni Pravci u kojima oni imaju korisnost. U Ezoteričnom Učenik koji ne Uči nije koristan, ukoliko ne napreduje nije koristan, ukoliko samo iskorištava Znanje za sebične ciljeve nije koristan, ukoliko nije koristan u svakodnevnom nije koristan ni u Učenju. Njegova Korisnost proporcionalna je nivou njegove Svijesti, kao i nivou njegovog Razumijevanja. Ukoliko je njegova Svijest ili Razumijevanje biti Koristan 30 minuta dnevno, onda je jasna njegova Razina, Rast i Razvoj. Ukoliko je on Koristan u većini svoje Svakodnevnice na niz načina, onda je jasna njegova širina i veličina Svijesti, Rasta i Razvoja, tj. Kristalizacije. Naravno, imamo ljude koji su Mehanički Korisni, i to može da zavara. Mehanička Korisnost nije Korisna u Ezoteričnom Učenju. Ali Korisnost kao Manifestacija Svijesti, Razumijevanja, Razvoja i Rasta ne može biti Mehanična jer je uvijek u skladu sa Silom Ezoteričnog Učenja. Stari Sufi Majstori su bili u većini slučajeva zanatlije. I Učenik koji nije proveo niz godina na učenju zanata nije bio podoban da bude primljen za Učenika, jer samim tim nije koristan Ezoteričnom Učenju. Današnja Spiritualnost je razvodnjena mogućnošću da svaka Očajna Domaćica (“domaćin” ili papučar) zna Spiritualne postulate i naravno Prosvijetljena je. Te u skladu sa “prosvijetljenošću” to manifestuje na domaćinstvo i okolinu. Toga je na pretek. Ništa stvarno nemaju sem umišljenosti da nešto posjeduju. Na isti način i današnja Duhovnost je Umišljena i ništa ne posjeduje. Posjedovanje je Stvarno u odnosu na Unutrašnji Rast i Razvoj. Prenos Učenja rade ljudi koji su umišljeni svojom veličinom, i mogućnošću intelektualne ili emotivne manipulacije, kao i njihovi “učenici” koji reflektuju samog “učitelja”. Čovjek koji se Razvija i koji Raste ne može biti time zadovoljan. On će postavljati niz zadataka, niz prepreka koje imaju za cilj odvajanje Kukolja od Žita.
Većini je preča njihova infantilna ljubav koja je hemijska reakcija na međunožje partnera omotana ugodnim ili manje ugodnim celofanom koji nazivamo ličnost i tjelesnost, od Unutrašnjeg Rada iako su tzv. “učenici”. Preča im je kafa sa prijateljom ili prijateljicom na kojoj će ispričati “velike priče” o nečijem međunožju ili hemijskoj reakciji na pripadnika iste životinjske vrste od Ezoteričnog ili Spiritualnog ili Religioznog Rada. Oni će svaki mogući trenutak ispuniti sadržajem sopstvene svijesti pokazujući nivo do kojeg su došli i prosvijetljeno manifestvovati niz imitacija ili uloga “budnosti” i niz citata koji pokazuju njihovu vrijednost i učenje kojem pripadaju.
To su imitacija ili hrana za one na Stazi. Iako vjerujem da ovo nećete shvatiti, ali ako malo istražite postaće vam jasno što to znači.
Mogu li takvi ljudi biti korisni? Mogu li ja biti koristan ukoliko sve što napišem samo je kucanje mrtvih ruku po tastaturi bez ličnog Razumijevanja? Možete li vi to biti ukoliko je vaše Učenje hobi kojim se bavite a ne živite?
Kako onda može Čovjek iskoristiti Učenje o Oslobođenju, o Prenosu Duha, o Stazi i Probuđenju ukoliko je nivo njegove Korisnosti nalik majmunu koji korisno uništava banane i gricka grančice svakog drveta u potrazi za hranom? Naravno, Majmuni imaju svoju korisnost, ali to je Korisnost u skladu sa Zakonima Prirode.
I Čovjek ima svoju Korisnost, iako ne Svjesnu, a to je Korisnost u skladu sa Hranom Univerzumu, u skladu sa Ćelijom Planete kao što Ćelije ove ruke imaju korisnost u skladu sa Sviješću koja gospodari njima i iskorištava ih za pisanje teksta koji neće biti koristan ukoliko ga ne Razumije ono što treba da ga Razumije, Svijest u pozadini koja ima svoje Ciljeve i namjenu.
Razumijeti Korisnost unutar Ezoteričnog Učenja učiniće vas Čovjekom vrijednim da mu se preda Učenje. Ukoliko te Korisnosti nema, kome da se preda Učenje? Majmunu sa mozgom i inteligencijom razlikovanja gorke kafe od zašećerene kafe?
Čemu onda svi postulati kojima se kitite ako ne možete da ih Razumijete i primjenite u Praksi, ako niste Korisni, ako ne možete pomoći drugom, ako ne možete učiniti nešto, Djelovati u skladu sa Znanjem i Razumijevanjem, ako ne možete da nemate Reakcije na prosti tekst, ako ne možete kontrolisati ni 60 sekundi svoje misli, ako ne možete odvojiti se od Negativnih Reakcija? O kakvoj Korisnosti i Daru Učenja pričamo ako nismo sposobni Korisno napraviti obične svakodnevne životne stvari, odgovoriti na životne Akcije sa Sviješću i u skadu sa njom?

Cijeli ovaj tekst nastao je trenutkom kada sam Uvidio da bez svoje Korisnosti ne mogu da izvršim Zadatak koji imam. Ovaj Uvid je došao davno, prije nekih desetak godina. A danas sam ga se sjetio prostim čitanjem nekog foruma i svekoliko duhovnih ljudi na njemu u raspravi o korisnosti i duhovnosti.
Ljudi traže jednostavnost, jer su nesposobni da Razumiju, jer su nesposobni da koriste Um koji imaju, jer ih to baca iz Mehaničkog i asocijativnog razmišljanja koje njih koristi ne oni njega. Traže Intuiciju koja nije nimalo različita od Instinkta svake Životinje. Teže zadovoljenju sopstvene svrhe unutar Spiritualnosti onda kada više nisu korisni nikakvoj zajednici poslom ili djelovanjem koji se od njih traži. Kada nisu sposobni da niti žive niti poboljšaju život okoline, drugog ili sebe, tada odlaze u Duhovnost da bi ispunili “svrhu” tj. pobjegli i slagali sebe i druge o svojoj korisnosti, veličini i slično.
Stvarni Čovjek je koristan i u Spiritualnosti i u Religiji i u Ezoteričnom, ali samo onda kada je koristan i u svakodnevnom Životu. Bez toga on mehanizam svakodevnog života unosi u Unutrašnji Rad i uništava svaku moguću šansu za Unutrašnjim Rastom i Razvojem.
Upravo to je današnja duhovnost. Većina tzv. “majstora” ne znaju ni da skuhaju običnu kafu, a predaju “uzvišena učenja”, nisu sposobni da bilo šta korisno učine, sem da uče beskorisne ljude na beskoristan način kao i oni sami. To je sušta suprotnost Čovjeka koji je krenuo ka Sebi na jedan Odgovoran i Ozbiljan način, razumijevajući kamo se zaputio. Običan, svakodnevan “čovjek” takvog Čovjeka ne može da Razumije. On vidi njegovu površinu, ne i ono što Čini unutar njega.

Cilj svakog Učenja je Čovjek koji je Koristan, koji može da ispuni svrhu koja mu je data, s tim da ta svrha nije u upoređivanju. Poznato je da u mnogim Manastirima, Školama, Ašramima oni koji su shvatili Učenje, ali još nisu spremni da ga iznose, rade najobičnije, “najniže” poslove, od kuhara, do pomoćnika u kuhinji, preko čistača pa do vozača rikše ili čega već. Mnogi od njih su poljoprivrednici, obični čistači ulica, pekari, kovači ili nešto sasvim treće. Oni nisu na pijedestalu moći, manipulacije, prenosa Mrtvih Učenja. Jer ni ne mogu biti prepoznati prosto zbog Kvalitete prosječnog Spiritualnog Tragaoca.
Vaša Korisnost Planeti, Okolini, Društvu, Učenju, Majstoru i naposljetku Sebi je ono što se traži ukoliko želite da primite Učenje, jer za njega se mora platiti. Ali ta Korisnost ne smije biti Nesvjesna kao korisnost svakodnevnog čovjeka. Korisnost svakodnevnog čovjeka ispunjena je potrebama, novcem, zadovoljenjem čula, porodicom, željama, navikama, pokušajem bjegstva. A to ne može biti Korisnost Čovjeka koji teži Oslobođenju. To i nije Korisnost sa velikim “K”, već Iskorištenost Nesvjesnog čovjeka u svrhu Planete, okoline, društva, sistema oko njega.
Ukoliko ste krenuli Stazom, razmislite o ovom. Imaju li vaši Roditelji KORISTI od vas, ima li vaš partner Koristi od vas, ima li prostor u kojem se nalazite Korist od vas, ima li Život Korist od vas, ima li Učenje Korist od vas, imate li vi Korist od života koji vodite?
Ako sve to nema Korist od vas, onda ste, bojim se, pogrešili “posao” koji radite. Ali i to ima svoju Korisnost. Bićete Hrana onima koji su Korisni i koji znaju šta je to. A ni to nije loše. Kako reče jednom Majstor Obmane (Gurđijev), bićete korisni ili mjesecu ili suncu, a opet i bitno je ko će se nahraniti vama (nije citat samo po sjećanju). Neki će služiti da se prehrani Putnik kada se nađe u Pustinji i potrebna mu je Hrana za daljnji Napredak (ovdje svaka riječ ima Ezoterični smisao, ali na vama je da ga otkrijete).
Razmislite o sebi i svom životu i Korisnosti istog, ali i vas samih unutar Života. Ali iskreno i bez kompromisa, jer tada ćete shvatiti na što sam mislio ovim tekstom. Nije teško biti Koristan, samo je protiv Mehanike Života, a to jeste teško. To traži Entitet koji se Bori za Sebe.

Namaskar
“Jedno jedino “evo ti” vrijedi više nego deset “neka ti Bog pomogne”. – Lao Ce

Oglasi