sri-yantra-3-gabriel-sampadAbhedajinana: Znanje koje dolazi od Ne-Dualnog Znanja ili Razlikovanja.

Jednom kada je upitan o njegovom Identitetu, Shankaracarya je rekao:
“Ja nisam ni Um, ni Osjećaj Ja (Buddhitattva), niti onaj koji čini (Ličnost – Ahamtattva), niti citta. Također ja nisam ni oči, ni uši, ni nos, ni jezik, niti koža; niti vazduh, niti vatra, niti voda, niti zemlja, niti Akasha (eter). Onda, ko sam ja ili šta sam ja? Ja sam Probuđena Shivina Svjesnost unutar individualnosti!”

Možemo reći da razlika između Najvišeg i njegove kreacije ne postoji, ali sve dok je kreacija ograničena, dok je zarobljena, ona se kreće u skladu sa Kosmičkim ciklusom kroz igru života i smrti. Kada Um, kroz proces Sadhane (Unutrašnje Prakse), iscrpi sve Reaktivne momentume (Samskare) on se Sjedinjuje sa Izvornom Prirodom. Jedini faktor koji odvaja Jiivatmu (ograničeno Sopstvo) od Paramatme (Najviše Svijesti, Istinske Prirode, Apsoluta) jesu Samskare i Upadhi (specifične kvalitete) Ograničenog Sopstva.
Tantričko Učenje kaže da svaka akcija, u skladu sa Samo-održavanjem ili Unutrašnjom Praksom,  nije moguća bez milosti Najvišeg. Ono kaže da ta milost ne dolazi automatski na svako biće, već samo na biće koje je steklo sjeme vrlina, koje je jednostavno, otvoreno, neukaljano identifikacijom. No, Učenje isto tako kaže da Najviša Svijest ne pravi diskriminaciju među bićima, već da je diskriminacija isključivo ljudska tvorevina, i da Ono “gleda” istim očima na svako biće, bilo ono svetac ili bilo ono grešnik. Ako smo kritični, a nemamo lično Iskustvo što ovo znači, zapašćemo u nerazumijevanje rečenog, poništavanje jednog i drugog.


U svakodnevnom ljudskom iskustvu razlikovanje poštenog i nepoštenog, dobrog i lošeg funkcija je njegovog intelekta koji tada utiče na Emotivni centar koji pomoću Voljenja i Ne-voljenja ojačava ovu diskriminaciju. Ista ta diskriminacija još je jača unutar religiozno-spiritualnih učenja i ukoliko nije Osveštena, a to znači Ispravno Razumljena,  ona sprečava daljnje napredovanje i Tragaoca drži na istom mjestu bez Unutrašnje Promjene.
To je isto kao što većina misli da se na ovom svijetu vrši Najviša ili Božija Volja. Pogrešno razumljeno Znanje kroz Informaciju koje treba da pripremi Um i osposobi ga za Unutrašnji Rast i Razvoj više utiče na degradaciju nego na Evoluciju Uma i samim tim na njegovo Oslobođenje.
S druge strane u Tantričkom Učenju se kaže da Individualno Sopstvo nije različito od Najvišeg Sopstva ili Svijesti i da su sva bića sjedinjena, da ne može da se radi na Sjedinjenju jer ono već postoji, ali da ipak svako biće mora da ulaže napor ka tome, napor ka Sjedinjenju, što ponovo izaziva različita razumijevanja, tj. nerazumijevanje Istine o kojoj Tantričko Učenje govori. Stoga imamo niz “gurua”, “majstora” imitatora, ali “poznavaoca” učenja koji prave strahovite diskriminacije, koji sami ne razumiju ili iskorištavaju Učenike na najgori mogući način, vezujući ih za sebe i svoja tumačenja a ne oslobađajući ih što bi treba biti njihova namjera i svrha. S druge strane tzv. “učenici” većinom “slobodnjaci” i “samostalni majstori” koristeći ove Informacije još se više zarobljavaju u Samskari, u Reaktivnom Momentumu, ne znajući da li su “Jedno sa Svim” ili su “Sve sa Jednim”, baš kao i lik u Zen vicu o Hot Dogu[1]. Upravo danas imamo mnoštvo ljudi koji “kao” osjećaju intuitivno Istinsko dok je to u stvari samo igra Emotivno-Intelektualnog Centra koji u skladu sa filterima Ličnosti nešto prihvata a nešto odbacuje (u skladu sa Samskarom, Vrittijima i Vasanama). Bez Napora ka Usavršavanju Uma ili Ličnosti, bez razvoja Intelekta i čišćenja Emocije oni pokušavaju da razumiju “istine” raznih Učenja koja im odgovaraju u skladu, opet, sa Samskarama i svim ostalim ograničenjima njihove Ličnosti i samog života koji vode.

Ono što Tantričko Učenja zahtjeva i Radi nije nimalo različito od onog što se danas poznaje kao metod Gurđijeva ili Č. Put, sem u nekim izmjenama samog Rada i korištenju dodatnih Centara koji ovi izbjegavaju. Što znači da Učenje traži strahovito poznavanje Uma, Ličnosti, načina rada Funkcija, Identifikacije ili Vezanosti, čišćenja Emotivnog Centra, razvoja Intelektualnih sposobnosti ili cijelog Uma, rada na sinhronizaciji Funkcija i Centara, i slično. Naravno Tradicije su različite, ali sve one govore o Istom na različit način u skladu sa određenim ispoljenjem onog koji je utemeljio određenu Tradiciju, koja odgovara različitim tipovima ljudi i njihovim funkcijama.
Sve to što Tantričko Učenje traži može se staviti u jednu jedinu riječ: Osveštavanje. A ona uključuje u sebi mnoštvo drugih riječi koji pojašnjavaju samu Praksu. Problem je u tome što sa svih strana imamo “poznavaoce” koji ne poznaju ni sami sebe ali zato “poznaju” Učenje. Tzv. “poznavaoci učenja” koji ne poznaju sebe, a još manje su Osvjestili Sebe, na već postojeće “sebe” dodaju ono što im se sviđa u skladu sa sopstvenim Nerazumijevanjem, ili težnjama njihove ograničene Ličnosti, te u odnosu na to tumače učenje na “intuitivan” način mažući oči onima koji ih sljede želeći da budu prevareni, želeći da budu manipulisani, a opet i to je u skladu sa Unutrašnjom Ne-Osvešćenošću. Otuda dobijemo i različita tumačenja Istina Učenja koja variraju od individue do individue i temelje se na Umu koji igra novu igru zavođenja sa samim sobom.

Učenje dolazi iz Ne-Dualnog Razlikovanja ili Abhedajinane, te se spušta na niže razine i u skladu sa razinom Manifestacije poprima oblik koji odgovara toj Razini ispoljavajući Znanje ili Razumijevanje u skladu sa Razinom. Ta Razina uvijek odgovara Razini Bića, tj. Svijesti određene Individue. Tako kažemo da je svako Znanje u skladu sa Razinom Svijesti onog koji ga Razumije. Ukoliko je Znanje “palo” na biće koje ima ograničeno Razumijevanje koje je u skladu sa nerazvijenim Funkcijama, nebalansiranim Centrima, ono će se izvlačiti ili manipulisati sa istim tim Znanjem pod krinkom Intuicije, ili drugim riječima ono neće biti sposobno pojasniti Učenje jer njegove Funkcije nisu Razvijene i nisu Usavršene. To će vremenom ili tzv. “predajom” sve više Degradirati jer u skladu sa Vibracijom takav čovjek ne može privući Više-vibratorno Biće koje bi bilo sposobno unijeti Kvalitet Budnosti ili Svijesti u Učenje koje dobija te ga podići na višu Razinu sprečavajući tako djelovanje Sila Saincare koje ga uništavaju i s tim djelovanjem više zarobljavaju onog koji upotrebljava to Znanje. Tu se krije potreba za tzv. “tajnošću” koja nije nimalo tajnovita kako nam ti manipulatori predstavljaju, već je otkriveno skrivena. Ali iako je otkrivena i ispred očiju svekolike javnosti Učenje ne može biti otkriveno jer nema onog koji ima Oči koje su potrebe da vide, niti Uši koje su potrebne da čuju. Oči Svijesti i Uši Emocije.

Da se vratim na početak.
Rečeno je da nema razlike između bića i njegovog Kreatora, ali da svako biće mora da uloži Napor kako bi dostigao to Stanje Nerazlikovanja, ili Sjedinjenja sa Najvišim. Ono što sprečava biće da bude Sjedinjeno ili da prepozna svoju Unutrašnju prirodu su Samskare, Upadhiji ili drugim riječima Reaktivni Momentum i Specifične Kvalitete tog bića. Jednostavnije rečeno, ono što biće sprečava da Uvidi da ono nije različito, da je ono upravo sama ta Svijest manifestvovana unutar tzv. Individualnosti (uzgred što znači da je Svijest manifestvovana ili ispoljena unutar Dualnog Iskustva) jeste njegova Identifikacija, Impresije koje prima i koje u sebi zadržava te koje ojačavaju Individuu koja je zbir navika, ideja, asocijacija, psihološko-tjelesnih reakcija (Ličnosti), koja je time naizgled “odvojena” od Stvarnosti dok je u biti sama Stvarnost bez individualnih kvaliteta (Upadhija – jedan od prevoda) koje imaju svoj Reaktivni Momentum (Samskara – jedan od prevoda). No, to traži Individuu koja je sposobna da prepozna ono što je Lično i odvoji se od toga, oslobodi se ličnog i ne bude vezana za ono što je do “jučer” bila ona sama, te koja će manifestvovati samo najviše Osjećanje Sebe izvan ograničenja Ličnošću, znajući da ne postoji nikakvo “ja” ili nikakav “entitet” koji živi u pozadini već da je tzv. “entitet” samo reakcija ili Djelovanje Guna (Sila), koje osvjetljavaju Samskare i Specifične Kvalitete (Upadhi) i daju osjećaj jedinstvenosti, individualnosti, specifičnosti, odvojenosti i slično.
Ako je ovo jasno, onda je jasno da najveći grešnik može biti Probuđen i može spoznati svoju Prirodu bez obzira na tzv. “grijeh” koji je počinio.
Sam Proces Rada ili Sadhane znači upotrebljavanje određenih načina ili savjeta koji moraju da preuzmu određenu ulogu u ljudskom životu kako bi skrenule Identifikaciju sa nižeg, grubljeg i usmjerila je na Više, te u skladu sa tim omogućila Transformaciju grubljeg u suptilnije, transformaciju Ličnosti u Svijest, Impresiju ponudila kao Hranu Svijesti, i pročistila postojeće Funkcije i Centre u skladu sa Učenjem ili Linijom ili Tradicijom te omogućila Manifestaciju Svijesti unutar određene “individue” ili određenog umno-tjelesnog sistema.
Probuđena Svijest ili Probuđeni Čovjek je upravo onaj koji shvata da iza Procesa u njemu nema nikakvog entiteta koji je odvojen, da nema nikakvog “ja” koje živi, već je to sve “iskustvo” Svijesti koja u skladu sa Manifestacijom i u skladu sa Djelovanjem Guna daje osjećaj “ja” koji je vezan Samskarom, filterom od kojeg je građen njegov Um, tj. njegovo Ograničeno Sopstvo, da nema nikakve individualne Duše ili Jiivatme doli Paramatme koja Temelji tzv. individualnost i ispoljava se kroz specifičnost manifestacije određenog bića.
Upravo to je ono što je Shankaracarya rekao u svom odgovoru na pitanje o tome ko je ili šta on jeste:
“Ja nisam ni Um, ni Osjećaj Ja (Buddhitattva), niti onaj koji čini (Ličnost – Ahamtattva), niti citta. Također ja nisam ni oči, ni uši, ni nos, ni jezik, niti koža; niti vazduh, niti vatra, niti voda, niti zemlja, niti Akasha (eter). Onda, ko sam ja ili šta sam ja? Ja sam Probuđena Shivina Svjesnost unutar individualnosti!”

Rečeno je da na kraju jedino Milost Najvišeg može da sjedini određeno biće sa Samim Sobom i da to nijedno biće, zasebno, nije u mogućnosti napraviti. Nešto slično govorio je i Nisargadatta Maharaj, kao i mnogi drugi Istinski Majstori.
Da bi se ovo Razumijelo potrebno je Razumijevanje Kosmologije Tantre ili Tradicije. Milost se zadobija poravnavanjem Vibracije tzv. Individue sa Vibracijom Apsoluta, što znači poravnavanje individualne Svijesti sa Apsolutnom Sviješću, ili prosuptiljavanjem Svijesti Bića sa Sviješću Najvišeg. Momenat Sjedinjenja koji je Milost Apsoluta označava momenat u kojem Apsolut “negira”, ili drugim riječima, neutrališe Djelovanje Guna, koje nisu sposobne to učiniti same zbog same njihove Prirode, te tzv. “milost” u stvari znači da je Svijest samog Bića koja nije različita od Svijesti Najvišeg, kroz prosuptiljavanje i Odvajanje od Manifestacije Guna do najjednostavnije ili najosnovnije Manifestacije Guna, u određenom momentu neutrališe Tri Gune ili Sile te se Manifestuje Nemanifestvovano ili Nirguna Brahman (Apsolut bez kvaliteta – Guna). No, isto tako ovo ima još jedno značenje a to je da se sve odvija posredstvom Emotivnog Centra koji se Transformiše u skladu sa Učenjem koje je Kristalizovalo Svijest te počinje manifestvovati svoju Istinsku Odvojenost ili De-Identifikaciju koja ukida manifestaciju individualnosti ili identifikovane Individue, te Manifestuje Više dijelove Bića, tj. njegove Više Centre koji su u dodiru sa Najvišim. No, ponovo finalno Sjedinjenje dolazi kroz “zamjenu” ograničenog Sopstva sa Neograničenim, tj. milošću Najvišeg.

Najviše se Manifestuje unutar tjelesnosti i uma određenog bića samo onda kada je Svijest ili Najviše personifikovano i nije ograničeno Ličnošću, relativnošću, tjelesnošću, ograničenjem i zatvorom.
Ovo Znanje funkcioniše i na spoljašnjem i na unutrašnjem planu. Kada je Um postao Ispoljenje Univerzuma, ili kada Um započne ispoljavati eskpanziju Univerzuma, on postaje jedno sa Kosmičkim Umom. Kada Um postane sjedinjen sa Individualnom Sviješću (Jiivatama), postižući Stanje Ne-Uma, Individualna Svjesnost i Najviša Svijesnost (Svijest – ili Paramatma) postaju Jedno.
Pjesnik Ramprasada je to izrekao na ovaj način:
“Postaćeš, moj prijatelju, ono što jesi, baš kao kada se vodeni balon, koji se uzdiže kroz Okean do njegove površine, ponovo postaje sam Okean, Voda.”
Stanje u kojem Znanje postaje Ne-Dualno Znanje, ali koje se može manifestvovati na niz načina u skladu sa Individualnošću, nazivamo Samprajinata Samadhi. Upravo o tome Sjedinjenju govori Pjesnik kroz pojašnjenje šta znači biti ono što jesi.
Učenje daje niz instrukcija, niz Informacija koje imaju određeni Cilj, a njihov Cilj nije ponavljanje tih Informacija, već mogućnost odrađivanja onog o čemu te Informacije govore. S druge strane Cilj Informacija i primjene jeste u Razvoju Uma koji mora biti usavršen i prosuptiljen do krajnje granice kako bi se Učenje moglo dalje prenositi i to je Istinski Zadatak svakog Učenika u Ezoteričnom Učenju. On ne može biti polovičan kao što je to slučaj u većini Spiritualnih i Religioznih Učenja. On mora postati Usavršen, Cjelovit i manifestvovati Najviše Znanje i Svijest (uzgred koji nisu odvojeni jedno od drugog) s ciljem prenosa Linije, s ciljem prenošenja Istinskog Učenja dalje, kako se ono ne bi izgubilo u vrletima ograničenog ljudskog postojanja ili ispoljenja. Polovični, tzv. “intiutivni” nemaju drugu svrhu doli one da zainteresuju pojedince koji imaju Zadatak, ili mogućnost, da nastave dublje ili dalje od onih koji su ih zainteresovali, da do kraja Sazriju i daju Plod koji može da da Istinsko Znanje. Oni su “Sol” ove Planete.
Nekolicina od tih, zadobija mogućnost, svojim Unutrašnjim Radom, da stvore ili manifestuju davno zaboravljena ili iskrivljena Znanja, ili da stvore određene kombinacije Učenja u skladu sa Vremenom i Prostorom, te prošire mogućnost prijema Učenja kod različitih Umova koji dolaze u vibratorni kontakt sa njima.
Da bi se Čovjek razvio prvo mora da se Oduči a onda ponovo Nauči. On prvo mora da Umre pa da se ponovo Rodi. A prije negoli Umre mora da se Razbudi. Samo Razbuđen, Budan Čovjek, može da Umre i ponovo se Rodi. A njegova svrha je nešto najuzvišenije koje može da se Manifestuje na ovoj Planeti, a to je upravo Prenos Linije, Znanja, Učenja, i njegova manifestacija do krajnjih granica. To znači da tzv. individualnost ili život koji je indvidualan, poseban, vaš, ne može da postoji. On mora biti žrtvovan pred oltar Najvišeg kako bi Manifestvovao Najviše i poništio djelovanje Sanicare na Najviša Učenja. To je njegova Sudbina, njegov Zadatak, njegov Smisao.

Osveštavanje tzv. individue, ili odvojenog sopstva Jiivatme započinje suočavanjem sa onim što vas čini takvim kakvi jeste. Proces Sjedinjenja je sam Proces De-Identifikacije ili Odbacivanja Lažnog, Osveštavanja Ličnosti i Razumijevanja što u njenoj pozadini stoji, što je Temelji te prihvatanje Istinskog Sopstva kao jedine Stvarnosti. O tome govore sve Ezoterične Tradicije, kroz različite načine koji su uvijek u skladu sa različitim Kvalitetama Uma koji ih proučava. A to uključuje osveštavanje svake Unutrašnje krajnosti koja čini određeni Um, svakog dijela Čovjeka u skladu sa Cjelinom ili Ne-Dualnim Znanjem (Razlikovanjem) ili Abhedajinanom. Sve ostalo, za takvog Čovjeka, je prosto gubljenje vremena i Energije, niti ima neku besmrtnu važnost.
Znanje o tome Šta Jeste mora da vodi čovjeka ka njegovom Najdubljem, ka Prepoznavanju Istinske Prirode koja se manifestuje kroz opnu Jiivatme sve dok Opna ne pukne Unutrašnjim Razumijevanjem i Jiivatma postane Manifestacija Paramatme. A tada Znanje i Bivanje prelaze na dublju Ravan Ispoljenja koja se ponekad u Tradiciji naziva Besmrtnost, tj. Biće stiče Besmrtnost samim onim Što ono Jeste.

Namaskar


[1] Dolazeći do prodavača Hot Doga, zen imitator je zatražio Hot Dog:  “Molim vas, jedan sa svim”.

Oglasi