Image87

Mahamudra[1] je iza svih riječi i simbola,
ali se tebi, Naropa, ozbiljnom i odanom,
ovo mora reći:
Praznini nije potreban oslonac,
mahamudra nema uporišta.
Ne čineći nikakav napor,
ali ostajući slobodan i prirodan,
možeš slomiti jaram –
i tako postići oslobodjenje.
***
Ako neko vidi ništavilo dok gleda u prostor;
i ako on tada umom posmatra um,
on uništava razlike
i postiže Budastvo.
Oblaci koji tumaraju nebom
nemaju korjenje, ni dom;
niti to imaju raznolike misli
dok plutaju umom.
Jednom, kada je sopstveni um uočen,
razlike prestaju.
Oblici i boje se stvaraju u prostoru,
ali prostor nema primjese ni crne, ni bijele.
Sve stvari proizilaze iz sopstvenog uma,
um nije zaprljan ni vrlinama ni porocima.
***
Tama prošlih vremena
ne može prekriti sunce koje sija;
dugačke kalpe samsare
ne mogu sakriti sjajnu svjetlost uma.
Mada se rječi izgovaraju da bi objasnile prazninu,
kao takva, praznina se nikada ne može izraziti.

Mada kažemo, Um je jarka svjetlost,
to je izvan svih rječi i simbola.
Mada je um u svojoj biti praznina,
on obuhvata i sadrži sve stvari.
***
Ne čini ništa sa tjelom, samo se opusti;
zatvori neumorna usta i ostani tih;
isprazni svoj um i ni na šta ne misli.
Poput šupljeg bambusa, mirno opusti svoje tjelo.
Ne daj i ne uzimaj ništa, odmori svoj um.
Mahamudra je poput uma koji ni za šta ne prijanja.
Praktikujući ovo, vremenom ćeš postići Budastvo.
***
Praksa mantre i paramite,
uputstva iz sutri i pravila,
i učenja iz škola i spisa,
neće donijeti ostvarenje Urođene Istine.
Um koji je ispunjen nekom željom
mora da teži cilju,
a to će samo sakriti svjetlost.
Onaj koji se drži tantričkih pravila, a ipak pravi razliku,
izdaje duh Samaye.
Prekini sve aktivnosti, napusti sve želje,
dozvoli da se misli uzdižu i padaju
kao da su talasi okeana.
Onaj koji nikada ne povredi ne-stalnost,
niti principe ne-razlikovanja,
podržava tantrička pravila.
Onaj koji napusti žudnju
i ne prione za ovo ili ono,
razumio je pravo značenje dato u spisima.
***
U Mahamudri svi su gresi izgorjeli;
u Mahamudri se oslobađaš
iz zatvora ovog svjeta.
Ovo je vrhovna buktinja Dharme.
Oni koji u to ne vjeruju su budale,
koje se oduvek koprcaju u bijedi i žalosti.
U borbi za oslobođenje
treba se osloniti na Gurua.
Kada tvoj um primi njegov blagoslov
oslobođenje ti je u rukama.
Avaj, sve su stvari na ovom svijetu beznačajne,
one su samo sjeme tuge.
Mala učenja vode u djela –
treba se osloniti samo na velika učenja.
***
Prevazići dualnost je carsko gledište.
Savladavanje nemirnog uma je kraljevska praksa.
Put ne-prakse je put svih Buda.
Onaj koji tim putem hoda postiže budastvo.
Prolazan je ovaj svet,
poput utvara i snova, supstancije nema.
Odreci ga se i napusti svoju porodicu,
presjeci uže strasti i mržnje,
i meditiraj u šumama i planinama.

Ako bez napora
ostaneš opušten u svom prirodnom stanju,
ubrzo će Mahamudra pobjediti
i postići ćeš Ne-postignuće.
***
Presjeci drvetu korjen i lišće će uvenuti;
presjeci korjen svoga uma i samsara će pasti.
Svjetlost bilo koje svjetiljke rasteraće u trenutku
tamu dugih kalpi;
samo bljesak jarke svetlosti uma,
sagorjeće veo neznanja.
Ko god prione za um
ne vidi istinu koja je iza uma.
Ko god nastoji da praktikuje Dharmu
ne nalazi istinu koja je iza prakse.
Da bi saznao šta je iza uma i prakse
treba odlučno potpuno preseći korjen uma
i gledati ogoljen.
Na ovaj način treba slomiti sve razlike
i ostati miran.
***
Ne treba davati ni primati,
već ostati prirodan – jer Mahamudra
je iza svih prihvatanja i odbacivanja.
Pošto alaya[2] nije rođena,
niko je ne može omesti ili zaprljati;
boraveći u carstvu nerođenosti,
sve će se pojave rastvoriti u Dharmati,
a samovolja i samovažnost iščeznuće u ništavilu.
***
Vrhovno razumjevanje
transcendira svako ovo i ono.
Vrhovna akcija
bez prijanjanja grli ogromnu punoću izvora.
Vrhovno dostignuće
je realizovati imanentnost bez nade.
Na početku jogi oseća svoj um
kako se obrušava poput vodopada;
na sredini toka, kao Gang,
on plovi polako i nježno;
na kraju to je ogroman beskrajni ocean
gdje se svjetlost sina i majke sliva u jedno.

Mahamudra je iza svih riječi i simbola…

Mahamudra je iza riječi i simbola. Riječi su način putem kojih prenosimo određeno Znanje, određenu poruku, ali samo određenom broju ili tipu ljudi. Pomoću riječi koje su stavljene u određeni kontekst poruku možemo prenesti putem priče, mita, bajke, ideje, koncepta i na taj način djelovati na Centre u čovjeku, u zavisnosti od Centra koji je dominantan, kako bi on sam shvatio, kako bi sam bio probuđen da krene ka određenom Razumijevanju Istina koje su skrivene riječima, motivima, parabolama. Najčešće svi ti načini djeluju na Emotivni Centar te putem njega uz pomoć riječi izazivamo određene Vibracije koje Čovjeka stimulišu ka kretanju ka Sebi, koje izazivaju neodređeno emotivno Stanje, iščekivanje, žudnju, koje “udaraju” na bol i patnju i koriste je s ciljem usmjerenja ka Dubljem, ka Drevnijem od prolaznosti Uma i Tijela. S druge strane Simbol je nešto više od riječi, on traži već poznavanje Sebe, traži da čovjek ima konstantan Centar u sebi koji je Razbuđen i usmjeren u određenoj mjeri, te se učenje dalje prenosi putem simbola. Riječi koje su na nižem elementu stavljene u određena Značenja u smislu rečenica ovaj put mogu postati Simboli koji se koriste uz tačno značenje svake riječi i onog na što ona upućuje.
“Mahamudra je iza svih riječi i simbola…” upravo znanje koje ona nudi prevazilazi ograničenje riječi i simbola koje se koriste u Učenju. I riječi i simboli su krajnosti, oboje traže poznavanje i oslanjanje na određenu Memoriju, određeno Znanje, kretanje između Da i Ne, između “dobrog” i “lošeg”, kretanje između dva kraja Dualnosti. Mahamudra nije u Dualnosti. Otuda ona je Temelj, ona je IZA.

Praznini nije potreban oslonac,
mahamudra nema uporišta.

Prvo, Praznina je riječ koja se često puta pogrešno razumije, ili da kažem nerazumije. Praznina nije prazna, ona je odsustvo onog što zaklanja Temelj, kao što oblaci zaklanjaju plavetnilo neba te ga bojaju u boju oblaka, tako i ono što nas ispunjava boja Prazininu u boju unutrašnje manifestacije – misli, emocije, “djela”, procesi u nama – te na taj način zaklanja Svijest koja je Temelj svih procesa, temelj cijelog Uma i Tijela.
Drugo, Praznina je sinonim, Simbol određenog Stanja Svijesti, tj. Četvrtog Stanja Svijesti koje je Temelj svim drugim stanjima – Budnost, San i Duboki San. Praznina nije prazna, već je ona drugim riječima Punina, ali Punina Odsustva procesa u kojim se Sunce Punine (Praznine) razotkriva samo od sebe. A Tome ne treba oslonac, jer To je Oslonac svemu ostalom. Tilopi se ovdje direktno ukazuje da oslonac koji tražimo u mislima i emocijama, djelima i procesima nije potreban jer on samo zaklanja istinsko Stanje, kao i svaki Koncept, Ideja u koju vjerujemo i iza koje se oslanjamo, skrivamo. Uporište kao i Oslonac potreban je onome koji Nezna, koji sebe gradi Idejama i Konceptima kojima ispunjava Um pokušavajući se sakriti iza toga. Onome koji je krenuo ka Suštini, Oslonac i Uporište samo postaju prepreka. Učenje postaje prepreka ukoliko je prihvaćeno kao sam Cilj. Učenje nije Cilj, ono je smjernica, putokaz, simbol, riječ i ništa više. Ono je bitno dok ne shvatite da ono ne može da vam da vas same, da vi niste ni Učenje, kao ni ono što traži to Učenje. Učenje je cesta koja vas vodi do trenutka kada u vama samo Učenje postaje Akutna buka koje se ne možete riješiti, koje je zatomilo svu buku svakodnevice i koje vas je izolovalo od svakodnevnice i usmjerilo na vas same. To je svrha svih Učenja, a samim tim i Tantre kao Vrhunskog Učenja. Naravno, ovo ne može biti razumljeno onim što je samo zauzeto bukom stvarajući i održavajući samo sebe kao jedini cilj.
Samo kada, Zrelost u vama, Razumije da se skrivate iza Učenja, ono prestaje da ima uticaj na vas, da postaje “suknja” iza koje se skrivate. Kada Zrelost koja vi jeste Razumije da nema ničeg što bi moglo da vas pomjeri i da ništa sem vas ni ne postoji, tada ste izašli iza skrivanja unutar Učenja, tada ste izašli iza barikade koje je Učenje postalo, i direktno, bez posrednika, percepirate Istinu.

Ne čineći nikakav napor,
ali ostajući slobodan i prirodan,
možeš slomiti jaram –
i tako postići oslobodjenje.

Napor služi održavanju slike koju o sebi imate, ili na koju projektujete svoj budući Rast i Razvoj. Napor ima svrhu jer upravo on vodi ka Ne-naporu. No, ukoliko se Napor, koji u ovom slučaju označava sljepo držanje za Učenje i sliku koju on daje, održava onda kada je potrebno da “šaka bude otvorena” to znači sprečavanje Istine i Slobode, ali i Prirodnosti da preuzme Unutrašnje mjesto koje joj je namjenjeno. Napor služi samo onom koji ne poznaje Sebe. Onom koji nema Sebe, ali i onom koji je na Putu sticanja Sebe. Kada je Sebe dodirnuto Napor postaje zamka i novi zatvor.
“.. ostajući Slobodan i Prirodan..” znači da se ono što je Postignuto, Dodirnuto pusti da djeluje, da se Ispoljava samo od sebe, bez stavljanja u posebnu “posudu” Ispoljenja, kao što je slučaj kada čovjek Radi na Sebi. Kada Čovjek, otpuštajući sve ono što ga je činilo, što je služilo da sakrije sam sebe od spoljašnjeg, da sebe izgradi kroz određene simbole, značenja, ideje pusti, kada se oslobodi toga, tada u njemu počinje da se prazni sve što je bilo potisnuto, čak i Učenjem, što je bilo zaogrnuto u simboliku i značenje koje je smišljeno kako bi ga oslobodilo djelovanja koje nije njegovo, koje mu je nametnuto, on tada u sebi doživljava ispoljenje koje biva viđeno, ali ovaj put Ispravno Viđeno, kao proces, kao oblaci koju putuju nebom, bez određene svrhe čija je svrha putovanje samo po sebi. On tada može da bude “Slobodan i Prirodan” i da dopusti postojanje svemu što se pojavljuje bez zadrške ili kontrole na svjesnom ili nesvjesnom nivou. Kada ste u Učenju, kada se držite savjeta i pravila, određene stvari se izoluju, bivaju posmatrane, bivaju kontrolisane vama ili Učenjem. One ne mogu biti doživljene sve dok Učenje biva u vama osnaženo vama samima. Kada se Razumije da je Proces Uma samo Proces i ništa više, da to niste vi, da ste vi ono što je u pozadini, što omogućava postojanje Univerzumu, tada možete biti Slobodni i Prirodni, bez sputavanja “ovo ne valja, a ovo valja”, “ovo ne treba, a ovo treba” i slično. Sve dok se to ne shvati i ne Razumije Učenje ima svrhu, Napor ima svrhu i vi ne možete biti Slobodni i Prirodni, jer Sloboda i Prirodnost mora prije toga biti Osvojena, mora biti zadobijena. Upravo, tome Učenje i služi. Oslobođenje nije proces Učenja, to je proces odučavanja. To je proces odbacivanja svega što ili s čim ste gradili sebe, s čim ste sebe ispunjavali u svrhu samo-definisanja. Čak i Učenje koje radite služi toj svrsi, Samo-Definisanju. Oslobođenje ne može biti postignuto držanjem i samo-definisanjem, jer vas nema u Oslobođenju. Postoji samo ono što je oduvijek i bilo Slobodno i Prirodno i što može ili jeste samo Oslobođenje.

Ako neko vidi ništavilo dok gleda u prostor;
i ako on tada umom posmatra um,
on uništava razlike
i postiže Budastvo.

Dualnost se održava prijanjanjem za Krajnost, prijanjanjem za suprotnost. Slika o sebi koju imate održava se prijanjanjem za određeni sadržaj koji je uvijek u suprotnosti sa nekim drugim sadržajem, prijanjanjem za Da ili Ne, prijanjanjem za Dobro ili Loše, Bijelo ili Crno. Vaši koncepti koje imate grade vas i drže u zatvoru. S njima, koliko god oni bili savršeni, vi bježite od sebe, gradite barikadu koja vas sprečava da budete Slobodni. Naravno da ta barikada ima smisao, no i taj smisao prestaje važiti onog trenutka kada je dostignut Centar koji je Svjestan u vama. Mahamudra nije za početnika. Ona je za one koji su ostvarili Viđenje o Sebi, koji su shvatili Šta Jesu. Ona je nastavak Puta u kojem Putnik i Put bivaju jedno te isto, bivaju spojeni, jedno drugo Ispoljavaju.
Razlike postoje jer njima ste određeni, definisani i njih tražite kako bi se vaš Um održao. Kada se vidi Ništavilo, ništavnost samo-definisanja, izgrađivanja sebe procesima, viđenim, sem same Svijesti o tome da ste Svjesni, tada započinje proces skidanja vela Iluzije, vela posebnosti, izdvojenosti. Vidjeti “Ništavilo dok se gleda u Prostor” znači Razumijeti da sve što imate nije vrijedno, da nema nikakvu vrijednost, sem definisanja, skrivanja i održavanja Iluzije o sebi. Prostor je ono što vas okružuje, izvana, i ono u čemu se nalazite Iznutra. Sve što se pojavljuje u Prostoru treba biti Ispravno Viđeno, Svjesno Viđeno i prepoznato kao Ništavnost, beznačajno, skrivanje. Tada se pojavljuje određeno Stanje Samo-Posmatranja, Svjedočenja koje mora biti viđeno kao Proces Svijesti i biti u isto vrijeme Svjestan Unutrašnjeg kao i Spoljašnjeg održavajući se u Sredini. Svjedočenje nije održavanje krajnosti, ono je Bivanje u sredini, izvan doticaja bilo koje krajnosti, koja vam se može sviđati ili ne-sviđati. To je biti izvan Da ili Ne, ali i izvan Da i Ne. U početku ono je Da i Ne, na kraju ono mora vidjeti i Da i Ne kao prepreku, jer i to je jedan veo Iluzije, mnogo viši, ali i dalje isti. Umom posmatrati Um znači podijeliti se u sebi, u svom Umu. Na posmatrača i posmatrano, jasno razlučivati da ono što Posmatra je i sam proces, ali proces koji vodi Viđenju, koji vodi Oslobođenju.
Ovdje je opisan proces Unutrašnjeg Rada na Sebi, Svjedočenja, Svjesnosti, Pamćenja Sebe. Također opisan je proces koji odrađuje i Transformaciju čiji je temelj u Svjesnosti i neprijanjanju za krajnosti već viđenju koje Transformiše Dualnost, Krajnost bilo koje manifestacije i samim tim Kristališe Svjest o Sebi.

Oblaci koji tumaraju nebom
nemaju korjenje, ni dom;
niti to imaju raznolike misli
dok plutaju umom.
Jednom, kada je sopstveni um uočen,
razlike prestaju.
Oblici i boje se stvaraju u prostoru,
ali prostor nema primjese ni crne, ni bijele.
Sve stvari proizilaze iz sopstvenog uma,
um nije zaprljan ni vrlinama ni porocima.

Postoji niz načina da Čovjek uđe u Povišeno Stanje, i sva Učenja koriste neke od tih načina kako bi pomogle podizanju Svijesti, tj. mjenjanju tačke iz koje Percepirate sebe i svijet. No, većina njih se oslanja na određenu Ideju i Koncept koji je u suprotnosti sa svakodevnim idejama i konceptima, koji izgrađuju određenu Kristalizaciju pomoću koje se dešava odvajanje i kontrola Uma. Opet sve to u zavisnosti od toga kojem Učenju pripadate, i šta Tradicija ili Linija tog Učenja govori. A to sve je upravo podržano Umom koji imate, jer bez njega i onog što ga gradi vi ne bi mogli biti u tom Učenju. Upravo to je prepreka ka postizanju dubljeg značenja, postizanju Oslobođenja i to vam neće reći, jer ili ne znaju i sami još uvijek vjeruju u to i rade na taj način, ili vam ne smiju reći dok ne postignete određeni stadij Unutrašnjeg Razvoja.
Rituali i Tehnike su za nezrele, jer time oni bivaju privučeni u skladu sa Unutrašnjom Zrelošću. Onaj koji je Razumio šta je tehnika i šta je ritual zna da je to produžetak njegove Samo-projekcije i Samo-definisanja. On je upravo sam Ritual i Tehnika. Naravno, i ovo što Tilopa pojašnjava je svojevrsna tehnika, ali uočite razliku između tehnika koje poznajete i ove. Ukoliko je razumijete onda razumijete da je ova “tehnika” uslovno tehnika, pojašnjenje koje je umnogome suptilnije i snažnije od ostalih i ide u samu srž svih problema, samu srž zatvora.
Ovaj stih je svojevrsno pojašnjenje Unutrašnjih Procesa kojima ste definisali sebe. Kada se to samo-definisanje primjeti i osvesti tada je opis stiha preneseno značenje onog što vidite Unutar Sebe kao Prostora, iako je i samo viđenje Sebe kao Prostora samo način, ne i Cilj ili kraj Putovanja. Doživjeti Sebe kao Prostor u kojem se dešavaju Procesi je stadij koji sljedi Osveštavanjem i Viđenjem, Odbacivanjem samo-definisanja. Prostor ne može biti samo-definisan iako Um može da se zakači i na to i da se kroz to definiše te samim tim očuva samog sebe.
Kada je prvi dio Stiha postignut tada nema opasnosti od novog samo-definisanja, ali ako on postane misao i ubjeđenje onda ta opasnost postoji. U Živoj Svjesnosti nema te opasnosti, samo u Imitaciji Svjesnosti. Sve što se pojavljuje biva prepoznato kao ometajući faktor, koji ima za cilj povezati Svjesnost, Vezati je za sebe i time postići novu Identifikaciju. Ako je Identifikacija kao Temelj Uma prepoznata onda ova “vježba” može dati rezultat, može vas odvesti iza Procesa koji se zbivaju. I Drugi dio Stiha samo pojašnjava na koji način se mora doživjeti sve što prolazi, svi Procesi, bez Vezivanja i bježanja u novo samo-definisanje.

Tama prošlih vremena
ne može prekriti sunce koje sija;
dugačke kalpe samsare
ne mogu sakriti sjajnu svjetlost uma.
Mada se rječi izgovaraju da bi objasnile prazninu,
kao takva, praznina se nikada ne može izraziti.

Mada kažemo, Um je jarka svjetlost,
to je izvan svih rječi i simbola.
Mada je um u svojoj biti praznina,
on obuhvata i sadrži sve stvari.

Um kao simbol Svijesti koja je Manifestvovana u sebi sadrži samu Esenciju koja Kreira Stvarnost. Čovjek nije različit od Univerzuma, samim tim svi procesi Univerzuma u njemu se ogledaju na manjem Razmjeru. Kada se ispoljava, Um svojom Moći Stvaranja vezuje se za Procese te ih osnažuje tim Vezivanjem, daje im Energiju ali i temelj. Kada se Odvezuje od njih on se vraća svom Izvorištu, oduzimajući Energiju od Procesa. On se Izoluje sam sobom i daje sam sobom. On je proces Ka i proces Od, u isto vrijeme. Možemo Um nazvati i Svijest i ponovo isto pojasniti, ali se ovdje Svijest simbolično predstavlja Prazninom.
Prošlost ne izgrađuje Živu Svijest, već izgrađuje Identifikovani Um koji je Vezan samo-definisanjem i potrebom da se iza nečeg skriva. Budućnost kao projekcija dešava se na znanoj Prošlosti, na krajnosti iskustva Prošlosti. Svaka vaša želja je Projektovana iz Prošlosti. A prošlost se održava samom Željom kao načinom Definisanja Osobnosti ili Osobina kojima sebe definišete. Tako da imate kruženje iz kojeg nema izlaza ni uz pomoć najsavršenijeg Učenja kao Koncepta, jer i ono je upravo osnaženo vašom Prošlošću i definisano vašom projekcijom Prošlosti na Budućnost. Izlaz se ne nalazi u definisanju, već Viđenju i jednog i drugog kao prepreke, Živom Svjedočenju koje osveštava Samskare i Transformiše ih što samim tim stvara Energiju kojom Svjesnost sama sebe gradi, jer i ona traži hranu kao i sve ostalo u ovom Univerzumu.
Prostor oko vas je Prostor, ali i sve u njemu u isto vrijeme. Na isti način, Um je kao Prostor temelj procesima, ali i sami procesi. Razumijevanje ovog odmiče vas od Identifikacije i Definisanja, dajući vam Percepciju koja omogućava Oslobođenje.

Ne čini ništa sa tjelom, samo se opusti;
zatvori neumorna usta i ostani tih;
isprazni svoj um i ni na šta ne misli.
Poput šupljeg bambusa, mirno opusti svoje tjelo.
Ne daj i ne uzimaj ništa, odmori svoj um.
Mahamudra je poput uma koji ni za šta ne prijanja.
Praktikujući ovo, vremenom ćeš postići Budastvo.

Stalna Identifikacija Uma sa Tijelom oduzima jako puno Energije, oduzima i mogućnost Viđenja. Govor je isto tako jedan od najjačih načina Identifikacije jer njime uvijek nešto definišete, izgrađujete ili oduzimate. Um identifikovan Mislima i Emocijama održava sam sebe u Procesima te se definiše njima u nadi da postoji, da je živ, da ima smisao. Istina se ne vidi od “oblaka” koji zaklanjaju nebo, kao što se Svijest ne vidi od “oblaka” misli, emocija, identifikacija, koncepata i ideja. Um traži tehniku, ritual kako bi se definisao i zaštitio. Mahamudra nije tehnika ni ritual, to je Živo Viđenje Stvarnosti koja vas čini, upravo takvim kakvi jeste. Citat, status, ubjeđenje, učenje – to je ono čim se gradite u nadi Probuđenja ili Oslobođenja. Sama Nada Probuđenja izgrađena je Prošlošću i njome Projektovana na nešto što je nazvala Oslobođenjem. Samim tim želja za Probuđenjem, sav Rad koji radite u stvari je Projekcija kojom sebe izgrađujete, kojom težite nečem što sada niste. Mahamudra je uviđanje da ni to čemu težite niste vi. Ali u isto vrijeme daje Istinitost, koristeći same riječi i simbole, kao način pojašnjenja, jer zna da ne smijete ostati sami i odvojeni od onog s čim ste do jučer sebe definisali.
“Poput šupljeg bambusa..” – nije isto kao i zamišljati da ste šuplji bambus. U ovakvim riječima morate Razumijeti svaku riječ ali i onu koja joj prethodi. “Ne daj i ne uzimaj ništa” – ne definiši se Procesom, niti se identifikuj njime kako bi nešto učinio. Ne čini ništa, sem Bivanja Budnim, Svjesnim. Iako je i sama Svjesnost Činjenje ali ona je potrebna sve dok to Činjenje može zamjeniti proces kojim se Svijest samo-definiše, vezuje, izgrađuje, održava. Biti Svjestan jedini je Cilj. Putem tog Cilj oslobađate se onog što vas je vezivalo i što vas je zatvorilo u Um koji održavate čak i samom težnjom za postignućem. Morate odbaciti i samu tu težnju i vidjeti je, Razumijeti je, kao Projekciju Uma, Prošlost unutar Budućnosti. Bivanje je samo sebi Cilj, Put i Istinsko Stanje, ali Oslobođeno Projekcije postignuća kojem težite istim Bivanjem. Inače ćete upasti u vješto stvorenu Zamku Uma.

Praksa mantre i paramite,
uputstva iz sutri i pravila,
i učenja iz škola i spisa,
neće donijeti ostvarenje Urođene Istine.
Um koji je ispunjen nekom željom
mora da teži cilju,
a to će samo sakriti svjetlost.

U Vigjana Bhaerava Tantri postoji nekoliko stihova koji govore o ovom. Učenje ima svrhu, ali ta svrha nije samo Oslobođenje. Ono je način da se postigne određena Odvojenost, Izdvojenost od Uticaja, oslobodi se identifikacije svakodnevnog, izgradi se Kristalizovani Centar Svijesti, i slično, ali Cilj Učenja nije Oslobođenje. Prije svega zato što se Oslobođenje ne nalazi u Krajnosti Učenja, niti ono može biti postignuto Centrima ili Funkcijama koje se podešavaju Učenjem. Supstanca koja čini, Ispunjava Univerzum i Čovjeka mora biti zgusnuta, a to ne može sve dok je rasuta Identifikacijom, Vezivanjem, rasuta Procesima. Ona mora biti zgusnuta Razumijevanjem i Svjesnošću. Um i rad sa njima ima svrhu u Procesu odbacivanja Lažnog, u procesu odvajanja Svijesti od Procesa i Spoljašnjeg. Put Tantre, naročito Samaye je Put u kojem se odbacuje sve što čini Proces jačim, sagledavanje svega postojećeg u nama i oko nas sa novim očima, izvan Dualnosti, ali ne negacijom Dualnosti kao načinom, već Razumijevanjem same Dualnosti. To nije moderan način, put koji se pojavljuje kao odraz Nerazumijevanja oko nas, i pokušaj da se prevari Stvarnost. To neće uroditi plodom, jer kako ćete prevariti onog koji je to sve kreirao, vaš Um? On zna koje zamke i prevare čini kako bi sam sebe prevario i održao u zatvoru. Ali vaš “svjesni” dio to ne zna, ne dozvoljava vam se da vidite. Prevareni ste. Slagani vrhunskim Lašcem. Vama samima.
Upoznavanje Uma je samo sredstvo koje ima za Cilj da vam da Uvid u to što on može, da vas nauči prepoznati njegovu igru, i zato se taj dio ne može preskakati ili zaobilaziti. Svakodnevno viđam “probuđene” koji su zaglavili u svom ludilu i kojem vode ostale. Njihov Um nije osvešten, oni su ga zaobišli i sada se kroz njega ispoljavaju misleći da su Oslobođeni. Otuda aksiom u Tantri da sredstvo Oslobođenja može postati najgori zatvor, zatvor koji ne možete percepirati.

Onaj koji se drži tantričkih pravila, a ipak pravi razliku,
izdaje duh Samaye.
Prekini sve aktivnosti, napusti sve želje,
dozvoli da se misli uzdižu i padaju
kao da su talasi okeana.
Onaj koji nikada ne povredi ne-stalnost,
niti principe ne-razlikovanja,
podržava tantrička pravila.
Onaj koji napusti žudnju
i ne prione za ovo ili ono,
razumio je pravo značenje dato u spisima.

Ovaj Stih govori sam za sebe, oslanjajući se na gornje Stihove kao temelj. Tantrička Pravila su pravila koja govore o Ne-Dvojnosti, Ne-razlikovanju, koja govore u poznavanju Uma, Svjesnosti, načinu Rada sa njom. Duh Samaye povređen je momentom izdvajanja, vrednovanja, oslanjanja na krajnost, podjelu, posebnost, itd.
Prekinuti Aktivnosti ne znači prekinuti se Ispoljavati. Tantra ne govori o tome. Prekinuti Aktivnosti znači biti pokretač reaktivno-aktivnog momentuma kojim ste izgrađeni kao Um. Vi niste onaj koji Čini, niti to možete biti. Vi niste Akcija. Um je Reakcija, samim tim on je temelj sljedeće Akcije na Reakciju. Ali ne i vi. Svijest koja posmatra ne može da čini, niti joj je Dharma Činjenje. Njena Dharma je Svjedočenje, dok je Dharma Uma Ispoljenje. A Dharma Uma je u stvari Dharma Ispoljene Prakrti ili Tri Sile, Tri Gune. Tri Gune su Manifestacija, dok je Svijest oslonac Manifestaciji, Ne-Manifestvovano.
Sve dok vjerujete da ste ono u što vas Um ubjeđuje, čim se on vezuje, što drži kako bi sebe definisao, ovaj Put je za vas nemoguć. Zato i kažemo da postoji Prilazni Put, a to je Put koji vas Uči kako da dođete do ovog o čemu Mahamudra govori, šta Tilopa iznosi. To je Vrhunska Misterija i Tajna.
Um je kretanje krajnostima. Bili u pravu ili ne, isto je. Bili ovo ili ono, isto je. Ne znate, i nema vas. Razumijevanje ovog u potpunosti traži Probuđen Um. Samo on zna koja se Tajna krije u ovom, i zašto je ovo Krajnja Istina. Jer on zna Šta je On, i samo to Znanje uklanja Krajnost, uklanja Prijanjanje, uklanja bilo koje Postignuće.
Sve dok želite napredovati ka Putu Oslobođenja, u zamci ste Uma. A opet, ako to ne želite u zamci ste Uma. Morate shvatiti šta je to što ide i kamo to ide. To Znanje i Razumijevanje već je početak Oslobođenja, tada Tilopa postaje jasan, direktan i Ispravno Razumljen.

U Mahamudri svi su gresi izgorjeli;
u Mahamudri se oslobađaš
iz zatvora ovog svjeta.
Ovo je vrhovna buktinja Dharme.
Oni koji u to ne vjeruju su budale,
koje se oduvek koprcaju u bijedi i žalosti.
U borbi za oslobođenje
treba se osloniti na Gurua.
Kada tvoj um primi njegov blagoslov
oslobođenje ti je u rukama.
Avaj, sve su stvari na ovom svijetu beznačajne,
one su samo sjeme tuge.
Mala učenja vode u djela –
treba se osloniti samo na velika učenja.

Grijesi su pogrešno usmjerenje, pogrešan cilj, pogrešan motiv. Grijeh nije sam Čin, već ono što u pozadini njega stoji. Oni koji ne Razumiju dali su vam pogrešna tumačenja, način manipulacije i ništa više. Grijeh je pozadina vaše Namjere da nešto Učinite. Da se ispoljite, jer se temelji na pogrešnom Znanju, pogrešnim Idejama. “U Mahamudri svi su gresi izgorjeli..” – da ali zašto, kako?
Grijeh s održava krajnošću, identifikovanom Sviješću koja teži definisanju, koje se dešava putem prijanjanja, projekcije, ideje koje su shvaćene kao Istinite i Stvarne. Kada ste u ravnoteži, kada ste u Svjedočenju, šta može prihvatiti krajnost, šta može da se identifikuje sa viđenim? Grijeha ne može biti ako nema onog koji je sam Grijeh. Zato se i kaže u Ezoteričnom Hrišćanstvu da ste vi sami Grijeh. Ali se srećom ne razumije. Vi jeste Grijeh. Ali koje “vi”? Vaš Um s kojim ste Identifikovani, koji vi jeste, jer “vi” imate tijelo i “vi” imate dušu. “Vi” koji to imate definisani ste upravo samim tim što imate. Umom. Vi ste Um. Jer da “vi” nekim čudom jeste Duša, bilo bi lako. Da ste Tijelo, opet bi bilo lako. Ali vi ste definisali sebe sa Umom. Onim koji ima nešto, koji posjeduje tijelo i dušu. Samim tim vi niste ni tijelo ni duša. To je vaš Zatvor.

“U Mahamudri se oslobađaš iz zatvora ovog svjeta.”

Prosto jer se oslobađate Procesa kojim je Um definisan. Premješta se vaša tačka Percepcije, u tome je Tajna Vrhunskog Učenja. Ali vam to neće reći jer ćete to shvatiti samim Umom i to će biti početak vašeg novog zatvora. Ovo je ono što se govori samo na uho Učenika. Time se može manipulisati, time se može napraviti šteta, ali i Oslobođenje. Ali Oslobođenje nastupa tek kada ste prozreli Um.

“U borbi za oslobođenje
treba se osloniti na Gurua.”

Jer samo neko ko je prozreo Um može da uvidi kada vi Umom ovo shvatate, kada iza toga stoji lažno ubjeđenje. A on vam to neće dozvoliti. On će slomiti i zadnje otpore i Laži kojima izgrađujete Pakao u sebi.

“Avaj, sve su stvari na ovom svetu beznačajne,
one su samo sjeme tuge.
Mala učenja vode u djela –
treba se osloniti samo na velika učenja.”

Beznačajne jer u sebi kriju lažni Identitet, jer njima je on izgrađen, održavan ali i na kraju razoren.
Mala Učenja kažu učini ovo, misli ovo ili ono, pokoravaj se pravilima koja su dali sveci, čitaj Gitu, čitaj Bibliju, oslanjaj se na život onih koji su Oslobođeni, ali ČIME se oslanjate, ČIME se sada definišete, ŠTA tim činite?
Djelo vodi u Identifikaciju, novi krug Samskare, jer ste njime definisali sebe. Veliko Učenje govori o tome šta ste i ko ste, te da ne možete ništa učiniti, jer niste stvoreni da bi činili. “Vi” u vama ne postoji, to je odraz želja, identifikacije, nadanja, vjerovanja, strahova, itd. “Vi” želi probuđenje kao nadanje kojim će se riješiti bijede i patnje, kojim će zamjeniti strah i bol, kojim će sebe definisati ali i dalje ostati to što jeste, “vi”. U Razumijevanju Istine Učenja nema nikakvog “vi” ili “ja”. Kažete “ja sam jedno” ali to jedno zaudara na vas. Ili ste vi ili ste jedno.

“Prevazići dualnost je carsko gledište.
Savladavanje nemirnog uma je kraljevska praksa.
Put ne-prakse je put svih Buda.
Onaj koji tim putem hoda postiže budastvo.
Prolazan je ovaj svet,
poput utvara i snova, supstancije nema.
Odreci ga se i napusti svoju porodicu,
presjeci uže strasti i mržnje,
i meditiraj u šumama i planinama.”

Ovdje se ne govori o načinu da prekinete Dualnost, već da je prevaziđete. Ne možete prekinuti Dualnost jer sam čin ili želja za prekidanjem je sama Dualnost, dolazi iz Uma koji upoređuje, a upoređivanje je Dualnost. Ovo nije “tehnika” ili “znanje” o prekidanju, bježanju, odbacivanju Dualnosti kao načinu da se iz nje izađe. Otuda ovo mnogima izmiče, mnogi ne Razumiju ovakve spise, niti ih tumače, niti mogu. Ovdje je riječ o Transformisanju Dualnog Viđenja, tj. o Transformaciji koja se oslanja na nešto što je već iza Dualnosti, izvan Dualnosti.
Dualan Um ne može prevazići Dualnost jer je on proizvod iste. Možete se lagati i pretvarati, imitirati i citirati “ne-dualne” citate, ali niste prevazišli Dualnost. Sama želja prevazilaženja nečeg, odakle dolazi? Iz Uma koji je Dualan, koji upoređuje i sada nešto želi na osnovu nečeg što je prije želio. Smiješna ideja prevazilaženja Dualnosti sa Dualnošću. Vama treba nešto što omogućuje Viđenje, Razumijevanje. Ovo je veoma suptilna Praksa. Ili kako to Tilopa naziva Ne-praksa. Ali ukoliko težite ovom vi radite Praksu, a Praksa je “neko nešto radi, zarad nečeg”, samim tim Dualna je. Nema prevazilaženja. Već Samo-zavaravanje.
Mir se ne pronalazi Nemirom, već se njime Razotkriva. Dualnost se ne pronalazi Dualnošću, već se njome Razotkriva. Ovo morate razumijeti. Riječ je o Razotkrivanju. Viđenjem sopstvene Dualnosti Dualnost se Razotkriva. Vidjeti Praksu kao način bježanja od sebe, kao način da se nikada ne dođe do postignuća jer i samo postignuće je Dualnost znači započeti Praksu Ne-Prakse, Rad Ne-Rada.
Opet Um može da radi praksu, ali ne i vi. Sve što se znali postaje prepreka koja ne može da se pređe ukoliko nema Razumijevanja Prakse. Vi ne radite Praksu. Ukoliko je vi Radite, onda ste zaglavili. Razumijevanje traži Um koji shvata i Da i Ne, koji shvata i Da ili Ne, ali koji je sposoban da ide iza tog dvoga. Ono traži Svijest koja je Osvijestila svoj Temelj i unutar njega percepira Pomjeranje Uma. Patanđali je smiješan u ovom Razumijevanju. Yoga, meditacija, Rad na Sebi sve to je prepreka ukoliko ovo Razumijete, ali ukoliko mislite da Razumijete upravo ste zakoračili na stazu Degradacije i propadanja.

“Odreci ga se i napusti svoju porodicu,
presjeci uže strasti i mržnje,
i meditiraj u šumama i planinama.”

Ovo je još jedan stih koji zbunjuje. Prije svega, Tilopa ne govori spoljašnjem. On ne govori Umu koji razumije samo Krajnosti. On govori Svijesti koja Razumije Um i koja vidi od čega se on gradi. Vaša porodica je vaš Um, ono što ga čini, Osobine, “ja”, Navike, Želje, težnje, itd. On je podržan Strastima i sukobima (mržnjama). Emocijom koja je prijanjanje, koja je gorivo Identifikacije. Šume i Planine nisu šume i planine oko vas, to označava, to je Simbol Unutrašnje Samoće. Izdvojenosti. Ali Unutrašnje Izdvojenosti. Prijašnji Tantrički Majstori, a i neki današnji, imaju i porodice, i posao, i odgovorni su prema okolini, a opet nisu njome definisani. Oni su u sebi odvojeni, oni su u Sanyasi, ali u sebi, ne spoljašnje kako se to inače misli.

“Ako bez napora
ostaneš opušten u svom prirodnom stanju,
ubrzo će Mahamudra pobjediti
i postići ćeš Ne-postignuće.”

Bez Napora ima nekoliko razina Razumijevanja. Očigledno je da će vam trebati Napor koji ćete ulagati u Praksu. Očigledno je da će vam ovo služiti kao Praksa, iako se govori o Ne-Praksi. Očigledno je da ćete Umom pokušavati shvatiti ova značenja. Tilopa nije glup. Tilopa je Vrhunski Tantrički Majstor. Njih ne možete prevariti.
Napor je krajnost. Napor je pokušaj da se izdignete, pobjegnete. Napor je pogrešan smijer, grijeh. Napor je i Svjesnost koja nije Sazrijela. Ali Napor je i pokušaj da radite ovakvo nešto na pogrešnoj osnovi. Razumijevanje nema Napora. Ono je “aha” trenutka u kojem se Horizontalna i Vertikalna osa dodiruju, sredina krsta. Sam Napor postaje Ne-Napor, ali samo kroz Razumijevanje, Viđenje, Direktno Znanje. Ne imitacijom istog.
Mnogo stvari je ovdje rečeno, tako da bi nam trebala knjiga da svaku od njih protumačimo.
Nenaporno Viđenje je Svijest oslobođena Krajnosti, oslobođena samo-definisanja, pokušaja da nešto učini, da se kreće, da doživi probuđenje. Ona više ne želi ništa sem da vrši svoju Dharmu. A šta je Dharma Svijesti?
Pa sama Svijest, Svjesnost, njena sama Priroda. To je Viđenje onog što jeste takvim kakvo jeste, tu gdje jeste, bez projekcija prošlosti na budućnost, bez želje da se kreće, bez želje za dostignućem.

Presjeci drvetu korjen i lišće će uvenuti;
presjeci korjen svoga uma i samsara će pasti.
Svjetlost bilo koje svjetiljke rasteraće u trenutku
tamu dugih kalpi;
samo bljesak jarke svetlosti uma,
sagorjeće veo neznanja.
Ko god prione za um
ne vidi istinu koja je iza uma.
Ko god nastoji da praktikuje Dharmu
ne nalazi istinu koja je iza prakse.
Da bi saznao šta je iza uma i prakse
treba odlučno potpuno preseći korjen uma
i gledati ogoljen.
Na ovaj način treba slomiti sve razlike
i ostati miran.

Temelj cijelog Stiha, ali i svih stihova je u dvije riječi.
Gledati Ogoljen.
Bilo šta drugo da se učini je pokušaj da se izgradi nešto na nečemu, da se izgradi Probuđenje na Umu, da se Dualnost pobjedi Dualnošću. To je propast u ovakvom Učenju, to je kretanje ka uništenju.
Čovjek je u Zamci koju je izgradio vješti prevarant. I pokušaj da se Razumije ne može da se desi ukoliko se vjeruje ovom prevarantu, ukoliko on nije osvješten, ukoliko se on Direktno ne vidi. Otuda i ovo znanje. Može se o njemu govoriti koliko želite, bilo kome, bilo kada, ali samo Nekolicina ima Stanje koje ovo može da Razumije. Otuda i nema straha od pogrešne prakse ili pogrešnog Razumijevanja.
Neću dalje tumačiti ovaj stih. Sem ponovo naglasiti njegov Temelj.

Gledati Ogoljen.

To je temelj sve Prakse. Ako ovo razumijete, dostignućete ono čemu cijeli univerzum teži, čemu se svi bogovi klanjaju, jer to je Način, Praksa koja vodi izvan Prakse, izvan Načina. Gledati i održavati to Stanje.
Ako ste razumijeli barem djelomično ono što sam gore pojasnio ovo će biti jasno. Jer u ovom nema kuda da idete, niti ima šta da postignete. Sve što je Cilj, Motiv, Želja, Kretanje je prosto GLEDATI OGOLJEN.

Ne treba davati ni primati,
već ostati prirodan – jer Mahamudra
je iza svih prihvatanja i odbacivanja.
Pošto alaya nije rođena,
niko je ne može omesti ili zaprljati;
boraveći u carstvu nerođenosti,
sve će se pojave rastvoriti u Dharmati,
a samovolja i samovažnost iščeznuće u ništavilu.

Upravo Alaya je izvorište iz kojeg Gledate Ogoljeni.
Meni je to na početku prakse bilo rečeno drugim riječima.
Zuriti u Datost.
Kada Zurite u Datost vi Ogoljeno gledate sve što se dešava, bez prosuđivanja, bez zauzimanja strane, bez težnje za dostignućem, bez projekcije, bez prošlosti. Vi GLEDATE u DATOST jer samo GLEDANJE ste VI. Nema prihvatanja ili odbacivanja, jer ono što Gleda prethodilo je i samom rođenju.
Svjesnost koja je Svjesna same Sebe kao Izvorišta nigdje ne ide, ničemu ne teži, niti bilo šta prihvata ili odbacuje. Njena Dharma je samo Svjedočenje.
Sve nestaje u tome kada se samo to i Praktikuje, a to je Praksa izvan Prakse, Djelovanje Ne-Djelovanjem.

Vrhovno razumjevanje
transcendira svako ovo i ono.
Vrhovna akcija
bez prijanjanja grli ogromnu punoću izvora.
Vrhovno dostignuće
je realizovati imanentnost bez nade.
Na početku jogi oseća svoj um
kako se obrušava poput vodopada;
na sredini toka, kao Gang,
on plovi polako i nježno;
na kraju to je ogroman beskrajni ocean
gdje se svjetlost sina i majke sliva u jedno.

Jasno je da Čovjek na Put kreće sa određenim Očekivanjem, Željom, motivom i ciljem puta. Ako ima sreće i naleti na Istinsko Učenje biće mu razotkrivena Tajna na vrijeme i samim tim omogućeno da odbaci sve to i da ostane u Izvorištu. Naravno, Put je potreban, Učenje je potrebno. I ono što morate shvatiti jeste da sve ima svoje Razine. Tako i ovo što je Tilopa izrekao.
On ne govori početniku, ne govori onom koji još teži ka nečemu, već nekome ko je Razumio cijelo kretanje, ko je Razumio Um. Zato ovakvi Majstori, kao on, imaju jednog ili dva Učenika, ali ne imitatora. Već Učenika. Ne sljedbenika, ne vjernika, ne zapisivača velikih i učenih riječi, već Svijest koja je već Oslobođena, ali joj fali finalna dorada.

Cijeli ovaj tekst se vrti oko par ključnih riječi, sve ostalo je samo pojašnjenje pred skok, kako bi se sumnjičavi Um smirio. Ništa više. Sve može biti stavljeno u par rečenica, u par strofa.

“Praznini nije potreban oslonac”

“Ne čineći nikakav napor,
ali ostajući slobodan i prirodan..”

“Ako neko vidi ništavilo dok gleda u prostor;
i ako on tada umom posmatra um,
on uništava razlike
i postiže Budastvo.”

“Jednom, kada je sopstveni um uočen,
razlike prestaju.”

“Mada je um u svojoj biti praznina,
on obuhvata i sadrži sve stvari.”

“Ne daj i ne uzimaj ništa, odmori svoj um.
Mahamudra je poput uma koji ni za šta ne prijanja.”

“Prekini sve aktivnosti, napusti sve želje,
dozvoli da se misli uzdižu i padaju
kao da su talasi okeana.”

“Onaj koji napusti žudnju
i ne prione za ovo ili ono,
razumio je pravo značenje dato u spisima.”

“Odreci ga se i napusti svoju porodicu,
presjeci uže strasti i mržnje,
i meditiraj u šumama i planinama.”

“Da bi saznao šta je iza uma i prakse
treba odlučno potpuno preseći korjen uma
i gledati ogoljen.”

“Ne treba davati ni primati,
već ostati prirodan..”

“Vrhovno razumjevanje
transcendira svako ovo i ono.
Vrhovna akcija
bez prijanjanja grli ogromnu punoću izvora.
Vrhovno dostignuće
je realizovati imanentnost bez nade.”

I to je sve.

Sve je izrečeno u ovih par stihova. A temelj je Gledati Ogoljen.
Znanje i Učenje imaju svrhu, ali do jednog nivoa, dalje ono gubi bilo kakvu svrhovitost već postaje zatvor u kojem ste zatvoreni, samim Znanjem i njegovom Svrhom. Sila vas je Oslobodila, ali sada je sama Sila postala Zatvor i to se desilo većini Učenja, kao i većini “budnih”.

Razumite ove stihove i Razumijećete Sebe. Naravno, u skladu sa Unutrašnjom Zrelošću koju imate.

Namaskar


[1] Mahamudra – Maha znači, Veliko, Veliki, nešto iznad ostalog, svakodnevnog. Mudra označava gest, Unutrašnji Stav, Simbol, nešto što omogućava određeno otvaranje ka nečemu.

[2] Unutrašnje prebivalište, unutrašnja praznina.

Oglasi