Kada život primamo “zdravo za gotovo” mnoge stvari ostaju zagonetne, ne poznajemo ih, nemamo ni iskustvo ni informacije koje bi o njima mogli da imamo. Život percepiramo kao seriju događaja koje mogu da imaju, ali ni ne moraju da imaju, bilo kakvog dodira sa nama, tj. bilo kakve veze sa nama. Život i jeste serija događaja ali samo onda kada smo u njih uključeni. Da bi nešto postalo događaj to mora imati određenu povezanost sa nama. Slučajni prolaznik može biti događaj, ako u njemu prepoznamo svog nekadašnjeg kolegu iz školske klupe, ali i ne moramo tog čovjeka da poznajemo. Opet s druge strane, ako se pojave Asocijacije u nama na tog čovjeka on postaje događaj.
Stol pored kojeg prolazimo nema nikakve veze sa nama sve dok ga ne zakačimo prstom, ne sjednemo da jedemo, ne tražimo stvari koje smo ostavili na njemu.
Sve što uključuje određeni Odnos sa Objektima oko nas jeste Događaj. Sve što isključuje bilo kakav Odnos sa nama ne znači nam ništa i nema nikakve veze sa nama.
Ako ovo razumijemo, onda razumijemo i pojam Odgovornosti koji se često puta pominje u raznim Učenjima. Jer sve što je vezano sa nama, sve sa čim smo u Odnosu jeste određeni Događaj a sam Događaj to ne može biti ako nije u Odnosu sa nama. S tim Uvidom možemo uvidjeti da određeni Objekt je sa nama povezan određenim Odnosom. A taj Odnos može postojati samo ako unutar nas postoji odgovarajuća Unutrašnja Stvarnost koja reaguje, ima akciju ili je na bilo koji način uključena u Odnos sa Objektom.
S tim saznanjem mnoga Učenja govore da mi možemo da utičemo na Stvarnost oko nas. Ali šta je ta Stvarnost o kojoj ta Učenja govore? Što znači Stvarnost?
Sa naše tačke gledišta Stvarnost je upravo određeni Događaj u koji smo uključeni, na koji reagujemo, s kojim smo u nekom Odnosu, koji na bilo koji način u nama Vibrira i ostavlja trag. No, Stvarnost ima nekoliko dimenzija. Ali ona koja je nama interesantna i koja se ispituje Radom jeste ona koja je povezana sa našim Unutrašnjim Stanjem. A opet, Unutrašnje Stanje je povezano sa Stanjima Svijesti. Koja su opet sa nama povezana našim Reakcijama, Idejama, Asocijacijama, Pridavanjem Značaja, Identifikacijama, ili ukratko pogrešnim ili ispravnim radom Centara. Stoga se i kaže da je Stvarnost Subjektivna. Ono što nazivamo Objektivna Stvarnost nije moguće shvatiti sve dok u nama ne postoji Objektivno Stanje Svijesti. S tim možemo shvatiti da je Stvarnost određena reakcija, ili bolje rečeno, određeno međudjelovanje Unutrašnjeg Stanja Svijesti sa Spoljašnjim Okolnostima. Stoga, razumljivo je da samo promjenom Unutrašnjeg Stanja mi možemo izmjeniti Spoljašnji događaj. Ali da ne bude zabune, mjenjanje Spoljašnjosti u određenoj mjeri je moguće, ali ne u potpunosti jer ona koliko god ovisi o nama ovisi i o drugim Zakonima i Ljudima oko nas. No, ono što se mjenja jeste naše Unutrašnje Stanje koje na drugi način shvata i doživljava Spoljašnju Realnost i samim tim određena Spoljašnja zbivanja nestaju iz našeg života.

Posmatrajući Ideje Rada i shvatajući da je naše Unutrašnje Stanje ono koje nas vezuje i određuje određene Spoljašnje Događaje možemo shvatiti da već samim početkom Rada mi dolazimo u situaciju da mjenjamo ili drugim riječima, da Transformišemo određene unutrašnje reakcije, dijelove Ličnosti, određene Mehanizme ili mala “ja”, i samim tim Rad koji vršimo jeste upravo Transformacija određenih Uticaja i Utisaka koje primamo spolja putem Ličnosti, na koje reagujemo i koji nas samim tim određuju i filtriraju Stvarnost.

Život oko nas, ili drugim riječima, Stvarnost oko nas jeste Iluzija. No, kamen je i dalje kamen, drvo je i dalje drvo, a slučajni prolazik i dalje slučajni prolaznik. Pošto je Život u stvari naša reakcija na Objekte – određeni Događaj – oko nas ova izreka dobija malo drugačiju dimenziju i govori da je ono što mi tumačimo kao Život obojano našim filterima, reakcijama, asocijacijama, itd. i da je to Iluzija. Mi živimo sopstvenu Iluziju koju nazivamo životom. Dok je Stvarnost drugačija od onoga što mi doživljavamo.
Kada se slučajni prolaznik okrene i nešto nam neugodno dobaci mi ga uključujemo u svoju Unutrašnju Stvarnost i shodno njoj reagujemo na Situaciju ili Događaj koji je u tom trenutku nastao. Ali naša reakcija će biti opet pod određenim Unutrašnjim Stanjem koje je karakteristično tom trenutku. Ako smo kojim slučajem i mi sami negativno raspoloženi, reakcija će dodatno biti osnažena tom situacijom u kojoj se tog trenutka nađemo, a ako smo kojim slučajem ravnodušni reakcija će biti opet shodna tom usklađivanju Unutrašnjeg Stanja sa Spoljašnjom Situacijom. Sada, ovo može da ima stotine kombinacija.

Ezoterično govori da smo mi pod stalnim Uticajem određenih Realnosti koji čak ni ne percepiramo, ali isto tako i određenih Realnosti koje vidimo i percepiramo. Ono kaže da na nas Utiče i Sunce, i Mjesec, i Planete, ali i mnogo viši Planovi koje ne vidimo i koje čak ni ne naslućujemo sem u nekim izuzetnim situacijama. Recimo, svi ćemo reći da u nekim situacijama reagujemo zbog toga što neke određene Planete ili Sunce, ili Mjesec na neki težak, pomalo neobičan način utiču na našu planetu i da to utiče i na nas same. Ali ono što ne znamo, što nam rijetko pada na pamet, jeste da taj Uticaj nije volja Planeta te da i one reaguju shodno određenom Uticaju koji do njih dolazi sa Sunca, a opet i samo Sunce reaguje shodno Uticaju koji dolazi sa viših nivoa Galaksije u kojoj se nalazimo, a ova opet shodno grupi Galaksija, itd..
Stoga ne možemo reći da je određeni Uticaj koji nam se dešava samo ograničenog karaktera. Ili ne možemo reći da će svi ljudi na isti način doživjeti isti Uticaj. Čovjek u kojem je dominantan Motorički Centar prima drugačiju vrstu Uticaja od onog u kojem je aktivan Intelektualni Centar. Ili čovjek u kojem su svi Centri u ravnoteži prima drugačije Uticaje, sa istih mjesta kao i mi, ali u skladu sa uravnoteženim Centrima.
Upravo zbog toga Ezoterično ima za cilj čovjeka upoznati sa različitim aparatima unutar nas i načinom na koji oni djeluju, jer njihovo djelovanje upravo određuje i Uticaje koje ćemo primati, koje ćemo odbijati ili prema kojima ćemo biti ravnodušni.

No, iako kažemo da svi primamo i reagujemo, kao i da odašiljamo određene Uticaje možemo reći da je to međudjelovanje mnogo komplikovanije od onoga koje nam je predstavljeno ili koje sebi predstavljamo. Dok sada čitate, ovaj tekst ima određeni Uticaj na vas, samo što mnogi toga nisu svjesni. Na isti način svaki dio oko nas Utiče na nas na mnoge različite načine, a opet svi su oni povezani sa Unutrašnjom Realnošći, tj. Stanjima Svijesti u kojima živimo.
Razumjeti Uticaje znači razumijeti način na koji funkcioniše Univerzum. Jer nijedan dio Univerzuma nije odvojen od drugog dijela i oni su u međusobnom odnosu. To isto može se lako uvidjeti u funkcionisanju našeg tijela. Nijedan dio nije zaseban, sve je usko povezano, isprepleteno, ima određeno međudijelovanje. Na isti način, sva viša Tijela su povezana sa ovim Fizičkim tijelom. Svi Centri, ili Funkcije u nama su isto tako povezane. Djelovanje jednog Centra utiče na drugi i obrnuto. Samim tim ako su Centri balansirani oni primaju uticaje Viših Centara i sprovode njihovu Volju. (“Neka bude Tvoja Volja, a ne moja.”)

No, Učenje govori da moramo biti sposobni da se izolujemo od određenih Uticaja i da se otvorimo drugim Uticajima. Ovo Učenje nije kao druga Učenja koja zahtjevaju odvojenost Učenika od svakodnevnog Života, već aktivno učešće u njemu. Iako nam u početku nije jasno zašto ovo Učenje traži da je čovjek pod raznim životnim Uticajima a govori o tome da se moramo izolovati od tih istih Uticaja, vremenom i Radom polako se počinje shvaćati zašto se od Učenika traži da nastavi sa životom koji je ranije imao, i da se ne izoluje od Uticaja svakodnevnog Života.
Ukratko. Recimo da ste ušli u neko od Učenja i da ste u nekoj mjeri bili izolovani od svakodnevnih Uticaja, kao što je to slučaj u određenim Školama na izolovanim mjestima. Nakon obuke, vi ćete se ponovo morati vratiti nazad u svakodnevni Život, i samim tim, ponovo ćete potpasti pod Uticaje pod kojima ste ranije bili. Logika nam kaže da smo sada pripremljeni, ali da li je to tako? Da li smo stvarno pripremljeni za te Uticaje ako smo bili izolovani od njih? Kako se možemo pripremiti za određene Uticaje ako nismo ni bili pod njima, ako ih nismo proučili, ako se nismo naučili suočiti sa njima?
No, šta ako ste ušli u Učenje poput ovoga, koje je od vas tražilo da vodite i dalje život kakav imate, da i dalje budete pod Uticajima pod kojima ste sada i da naučite da se od njih izolujete ili da se suočite sa njima? Što će to od vas napraviti? Bićete sposobni da se nosite sa tom vrstom Uticaja i vremenom oni više neće uticati na vas. A s druge strane razvićete sve ono što su oni u specijalnim Školama razvili, s tom razlikom da oni moraju ponovo da uče o životu i da ponovo moraju naučiti se izolovati od Uticaja od kojih su pobjegli. Da li vam je sada jasnije zašto ovo Učenje traži od čovjeka da Radi na Sebi u svakodnevnim okolnostima u kojima se nalazi?

Ali, ako je to tako, i ako Učenje traži da budete u kontaktu sa svakodnevnim Životom kao i prije, kako onda da se izolujete od Uticaja koje on ima na vas ili kako da se s njima suočite, ili kako da zagospodarite sa tim Uticajima ako je to moguće?

Sjetite se što je to Događaj! Malo prije smo o tome pričali. “Sve što uključuje određeni Odnos sa Objektima oko nas jeste Događaj”.
A šta je to Odnos? “A taj Odnos može postojati samo ako unutar nas postoji odgovaraćuja Unutrašnja Stvarnost koja reaguje, ima akciju ili je na bilo koji način uključena u Odnos sa Objektom.”
Ili: “Stvarnost je upravo određeni Događaj u koji smo uključeni, na koji reagujemo, s kojim smo u nekom Odnosu, koji na bilo koji način u nama Vibrira i ostavlja trag.”
Ili: “Stvarnost je određena reakcija, ili bolje rečeno, određeno međudjelovanje Unutrašnjeg Stanja Svijesti sa Spoljašnjim Okolnostima.”
I naravno ovo: “Unutrašnja Stanja su povezana sa Stanjima Svijesti. Koja su opet sa nama povezana našim Reakcijama, Idejama, Asocijacijama, Pridavanjem Značaja, Identifikacijama, ili ukratko pogrešnim ili ispravnim radom Centara.”
Razumijete li sada, kako smo povezani sa Uticajima, kako na nas djeluju i što Rad govori da morate učiniti, ili još bolje što Rad govori da ne morate učiniti?
Učenje kaže: nemojte biti identifikovani, nemojte imati negativne emocije, nemojte pridavati značaj, nemojte biti mehanični, nemojte biti nesvjesni, nemojte fantazirati, nemojte maštati, nemojte ići za asocijacijama, itd., itd.
U stvari, Učenje je orijentisano ka određenom Ne-Djelovanju, a ovdje pod Djelovanjem mislim na ono što svakodnevno govorimo, što svakodnevno mislimo da mi Djelujemo, da smo sposobni da Djelujemo. Znači, nemojte nešto činiti i već to vas odmiče od mnogih Uticaja i već  samim tim imate određenu Slobodu koju do sada niste imali.
Sloboda od Uticaja je ono što inače smatramo Slobodom kojoj težimo kao ljudska bića. No, ono što većina ne zna a to je da je Sloboda i dalje ograničena. Ukratko, ne možete biti Slobodni u smislu u kojem to mislite. Ali možete biti Slobodni od većine stvari kojoj sada robujete, koje vas sada drže u zatvoru i to je upravo ono što Učenje govori o Uticajima.

Oglasi