1. Sanjaya reče: Obrhvanog suosjećanjem, ispunjenog tugom, očiju oborenih i ispunjenih suzama, Madhusudana, izgovori sljedeće riječi:

2. Od kuda iz tebe dolaze ta slabost, nedostojna plemenita čovjeka, koja ne vodi nebu već donosi nemilost, o Arjuna, u ovom presudnom času?

                Komentar s kojim sam završio prethodno poglavlje upravo govori o početku Drugog poglavlja Bhagavad Gite. Od kuda u nama dolazi motivacija za određenim činom, izuzmemo li činjenicu da čovjek ne može da Djeluje i ovu riječ “čin” koristimo svjesno i pažljivo znajući da je ona samo zamjenica za ispravnu riječ? Šta pokreće u nama određeno djelovanje, određenu akciju koju činimo ili koja nas tjera da se na određen način ispoljimo?

                Očigledno je da Arjuna ima problem koji sam ne može da riješi i očigledno je da mora preći na višu razinu Razumijevanja, i da mu za to treba pomoć Najviše Stvarnosti. On sam ne može da se izvuče iz Mehaničkog i Uslovljenog Uma, kao što niko od nas nije mogao sam da se izvuče. Došla ta pomoć izvana ili iznutra u vidu nadahnuća i Jasnoće.
Arjuna – čovjek koji Radi na Sebi – obhrvan je tugom i bolom, suosjećanjem prema svom Umu, Neprijatelju sa kojim treba da se bori, dobrano zakoračivši ka odustajanju od samog sebe i prepuštanju “sudbini” da ga dalje vodi. On ne vidi smisao Shaktii Sadhane, niti ona više može da mu da bilo kakav smisao. On ne vidi smisao u borbi sa navikama, željama, mehaničnošću, uslovljenošću jer koliko god da se s njima borimo one opstaju, one jačaju samom tom borbom, jer iza tih dijelova nas samih stoje eoni usavršavanja. Naš Um nije naivan protivnik. On je protivnik dostojan svake hvale, protivnik kojeg ne smijemo nipodaštavati.
Čovjeku koji je krenuo ka Sebi, koji je “plemenita roda”, koji se smatra Višim Čovjekom, Živim Čovjekom, nedostojno je predati se trenutnoj malodušnosti, strahu od poraza ili pokleknuti bez borbe sa Mehaničnošću. On to sebi ne smije dozvoliti. On više ne pripada Mehaničnom krugu Čovječanstva, ali još uvijek ne pripada ni Svjesnom krugu Čovječanstva. Ispred njega je još mnogo borbe i Napora koji mora učiniti kako bi zadobio milost i ušao u Najvišu Stvarnost, ili Svjesni krug Čovječanstva.
Unutar nas postoji niz Centara koji unutar sebe sadrže i više i niže dijelove koji istovremeno djeluju. Gledajući to kroz Chakre ili kroz Centre koje nazivamo Umovima, Instinktivni, Motorički, Emotivni, Intelektualni i Seksualni Centar. Ako izuzmemo Seksualni Centar i Instinktivni koji radi na zaštiti tijela, ostala tri Centra u nama podjeljena su na pod-dijelove koji u sebi sadrže i više i niže dijelove. U nižim dijelovima sadržana je Uslovljenost i Mehaničnost.
Ako isto to pogledamo sa nivoa Chakri shvatamo da svaka Chakra u sebi ima drugi pol, tj. negativni dio ili određene mane. Bez obzira na kojem Centru ili Chakri se Svijest ispoljila ona sadrži oboje, i negativno i pozitivno, i štetno i korisno i oboje se ispoljava kroz taj određeni Centar.
U Tantričkom Učenju se kaže da nije potrebno da se čiste više Chakre, više od Anahate, jer su one prirodno u čistom stanju, ali da mi živimo u prve tri Chakre koje su prepune nečistoća. Koje moraju biti očišćene Sadhanom.

                 Kada bi se Čovjek na mjestu Arjune suočavao sa Mehaničkog nivoa sa dijelovima kojih želi da se oslobodi on bi djelovao bez razmišljanja, ne misleći o posljedicama, ne misleći o motivaciji takvog djelovanja. Ali čovjek poput Arjune koji lako Uviđa svoj Um i njegovo djelovanje izgubljen je u onom što vidi. On još uvijek upotrebljava isti taj Um, a opet shvata da ga Um vodi u propast. No ne vidi šta dalje da čini, kako dalje da se postavi, kako da djeluje u skladu sa Najvišim Učenjem, Najvišom Sviješću.
Slabost koju trenutno Arjuna doživljava ne vodi Višem Životu, ne vodi Nebu. Nebo predstavlja Viši Život, Promjenu, ono najviše što možemo kao ljudska bića postići. Čovjek koji je u Radu na Sebi, još nije dostigao kapije Neba, a otišao je sa kapija Zemlje. Narodna izreka, “Ni na nebu, ni na Zemlji”, najbolje simbolizira stanje u kojem se Arjuna nalazi.
U Ezoteričnim Učenjima stalno se govori o Jasnoći, o Cilju, o Motivu, ali i preprekama koje se javljaju na Putu. Jedna od prepreka je upravo pogrešna motivisanost, ili Nejasnoća daljnjeg djelovanja ili kretanja na Stazi.
Ako ovo pogledamo iz svakodnevne perspektive možemo reći da svaki naš čin, bio on Reakcija ili Akcija, ili kako to mi smatrali, motivisan je određenim Unutrašnjem stanjem. Najčešće to Stanje je San. No, za čovjeka koji je u Radu, glupo je reći da svoje vrijeme provodi u Snu, naročito nekog ko je nivoa Arjune. On može da kontroliše svoj San, može da u njega unese Budnost. Stoga on nije pod njegovim potpunim djelovanjem kao svakodnevni, Uslovljeni Čovjek. No, unutar njega još uvijek djeluje Um koji mnoge motivacione faktore izvlači iz Uslovljenosti i Mehanike.

                Primjer: Kada imate određeno ispoljenje prema nekom, tipa svom šefu, to ispoljenje Motivisano je određenom Akcijom unutar Uslovljenog Uma, Mehaničnošću. Možda ste bili ljuti na nešto, ili ste bili malodušni i njegova akcija prema vama koja je bila sasvim normalna rezultirala je Reakcijom ljutnje. Šta je u vama tada pokrenulo tu Reakciju? Reći ćemo ljutnja koja je bila prije toga, jer smo bili obuzeti Negativnim Emocijama. Dio Uma koji je bio Negativan preuzeo je kontrolu nad cijelokupnim ispoljenjem i uzrokovao ispoljenje ljutnje na šefa koji ovaj put nije uopšte bio u toj ulozi šefa. Ili možemo to pogledati i na drugi način.
Recimo da sjedite u gradu na kafi i posmatrate prolaznike. Vaš um s vremena na vrijeme daje sasvim čudne i apsurdne komentare na prolaznike i vi ih vidite te se pitate odakle oni dolaze? Šta motiviše Um da daje takve komentare? Ako ste dovoljno Budni uočićete kako je to prosta Mehanika Uma koji je određeno mišljenje ili stav pokupio od ko zna koga, te sada tim stavom ili mišljenjem, ili konceptom i idejom obojava sve one koji ulaze u ladice ograničenja koje on koristi. Na taj način uviđate da u vama postoji niz Reakcija na okolinu koje i nisu vaše, koje dolaze iz ko zna kojeg dijela Mehaničnog i Uslovljenog Uma. Upravo zato to nazivamo Mehanično i Uslovljeno. Prvo jer se nalazi izvan vaše kontrole. Drugo jer je nečim Uslovljeno. A to je Um s kojim svakodnevno živimo i koji prihvatamo kao Sebe.

Ako na taj način pogledamo Dramu koja se odvija na polju Kuruksetre, Unutrašnjem polju Percepcije i tijela, onda shvatamo u kojoj se dilemi nalazi Arjuna i koja je uloga Krishne ili da kažem Madhusudane, pokoritelja Demona Madhua. Madhu još znači i nešto slatko, opojno. Možda je bolja riječ ili prevod “Pokoritelj Demona Opojnosti”. No, Madhu se može koristiti i u drugom smislu, a to je Opojnost Znanja, Opojnost Svijesti, ali tada ima drugačije značenje i drugačiji kontekst. Arjuna je opijen Stanjem u kojem se nalazi, ne vidi izlaz iz njega. Upravo nazivaju Krishnu imenom Madhusudana, on kao da traži pomoć u uništavanju te opojnosti koja ga ispunjava i od koje Jasno ne može da sagleda situaciju u kojoj se nalazi.
I čovjek je opijen Umom, i treba mu pomoć, jer sam nije sposoban da se suoči sa izvorištem svoje opijenosti. Otuda Učenje, otuda Ezoterične Škole i savjeti koje Učenje daje i traži da se njih držimo.

Oglasi