Jedan dio iz Komentara ili Tumačenja Bhagavad Gite.

1. Nakon što su se moja armija i armija Pandava okupile na polju Dharme, na polju Kuru, mjestu gdje su se sastale sve Ksatriye, šta se zbilo, o Sanjaya?

                 U nekim komentarima riječ Kuru, tumači se kao spoljašnji i unutrašnji organi percepcije, ili čula. Polje ili Ksetra (Kšetra) u ovom slučaju označava tijelo, ali kao potencijal koji omogućava susret obiju “vojski”, mjesto koje omogućava i nižem ali i višem susret i ispoljenje.

                Unutar svakog Čovjeka, kao polja, dešava se ispoljenje niže Prirode i više Prirode koje su najčešće u sukobu jedna sa drugom, i kao takve pripadaju različitim ravnima ispoljenja. Ali zbog nepoznavanja Jastva ili Sebstva čovjek zamjenjuje svoj pravi Identitet sa stvorenim identitetom s kojim je Identifikovan, za koji je vezan u svom neznanju pod dejstvom Avidya Shaktii ili Avidyamaye. No, tijelo također kao polje označava i mjesto susreta kontradiktornih osjećanja, mira i nemira, ljutnje i tolerancije, itd.

                Na ovaj način počinjemo shvaćati da je naše tijelo polje u kojem se sukobljavaju zaraćene strane, u kojima svakodnevno postoji sukob između dvije ljudske prirode, jedne s kojom je najčešće identifikovan uz pomoć spoljašnjih čula i za koju misli da je njegova istinska stvarnost i one ka kojoj je krenuo i koja “nije od ovog svijeta” te koja pripada njegovoj Istinskoj Stvarnosti, njegovom Biću. Kada čovjek krene na Stazu ono što u njemu izaziva najveći sukob upravo je ta identifikacija sa čulnošću pomoću koje Ličnost preuzima ulogu u njegovom životu i od koje se čovjek najteže oslobađa jer je sa njom cijelo vrijeme identifikovan ili vezan, misleći da je to on. U momentu kada on stupi na Unutrašnju Stazu on jednim dijelom svog Uma prihvata pravila i zahtjeve Staze, tj. prihvata određeno kretanje po novoj liniji kojom se do tada nije kretao, po novim pravilima koje do tada nije poštovao i skoro nije za njih ni znao. No, još uvijek vezan je za svoju nižu prirodu, ne shvatajući da je ona laž koja ga drži u snu.

                Polje Kuruksetre je polje suočavanja između neznanja i znanja, između Uslovljenosti i Raz-uslovljenosti, između Usnulosti i Budnosti. Iako se na strani “neprijatelja” ili strani Dhrtarashtre nalazi mnogobrojna vojska, čak i poznata imena ratnika, na strani Pandava, ili strani Bića, nalazi se Najviša Stvarnost materijalizovana u ovom spisu kao Krishna.

                Ličnošću dominiraju niže kvalitete sebeljublja izražene kroz Dhrtarashtrine sinove naročito kroz Duryodhana koji predstavlja sve materijalne želje koje Ličnost ima i kroz koje pokušava da održi svoje, neprirodno i nezakonito, stečeno kraljevstvo. Čovjek, nepoznavajući Sebe i misleći da je on ono što misli i osjeća, kao mislioc unutar sebe, identifikovan njime, prihvata nepostojeću stvarnost mislioca koji je sklon stalnim promjenama mišljenja, osjećanja ali i tzv. djelovanja te identifikacijom sa njim zamjenjuje Istinsko Sebe sa stečenim ili odgojem stvorenim sobom.

                Kuruvama dominiraju nečiste strasti, neznanje, uslovljenost, ili ukratko lažnost i pretvaranje dok Pandave predstavljaju prirodu Čistog Znanja i djelovanja pod tim Znanjem u skladu sa višom Prirodom. Kuruvama ili stečenom Ličnošću stalno dominira sebeljublje i identifikacija, želja za posjedovanjem, identifikacije koja ponavlja i koja misli “sve ovo je moje”, “sve ovo sam ja”.

                Kada kažemo da je BhG knjiga koja predstavlja Ezoterično Učenje, a Ezoterično Učenje u prevodu znači Unutrašnje Učenje, onda mislimo da ona nije pisana u spoljašnjoj interpretaciji kako se to inače misli i najčešće tumači. Ona označava, kao i svaka sveta knjiga, Unutrašnju Stvarnost, Unutrašnje Polje u kojem se dešava sukob između dvije Stvarnosti, stečene i Istinske Stvarnosti i kao takva mora biti tumačena. Upravo prvim stihom započinje tumačenje koje se odnosi na Unutrašnjost Čovjeka a ne spoljašnje ili istorijsko značenje kako se to inače podrazumijeva. No, moramo shvatiti da Zrelost Čovjeka određuje način tumačenja određene svete knjige i za svakog Čovjeka bez obzira na Unutrašnju Zrelost svaka sveta knjiga daje određeno značenje i znanje, pa makar ona bila shvaćena i bukvalno kakav je danas slučaj na svim razinama tumačenja BhG, Biblije, Kurana i slično. To govori da samo Unutrašnja Zrelost određuje kako ćemo nešto shvatiti i kako se Čovjek Razbuđuje njegova Zrelost raste i omogućava mu kretanje Unutrašnjom Stazom.

2. Vidjevši vojsku Pandava postrojenu u borbenu formaciju, Duryodhana priđe svom Učitelju i izgovori sljedeće riječi:

                Duryodhana predstavlja Materijalne želje a njegov Učitelj Dronacharya tumači se kao Navika, stimulator svih sklonosti. Vidjevši vojsku koja je stajala nasuprot njegove vojske, a bivajući sposoban manipulisati sa lažnima i izvrtati istine, ali i imajući političku lukavost Duryodhana je mudro prišao Navikama, Dronacharyi, pokušavajući pridobiti njegovu pažnju i naklonost laskanjem i lažima.

                Kao što je kralj Dhrtarashtra sljep od rođenja, a predstavlja upravo Ličnost koja je sljepa i koja ne može da Vidi, tj. ne može da bude izvorištem Budnosti, Duryodhana je isto, kao i svi kraljevi sinovi, sljep, ali ova sljepoća vezana je za Unutrašnju sljepoću, sljepoću ka višem, sljepoću koja Čovjeka sprečava da uvidi Višu istinu od proste Materijalne želje i težnje.

                U svim tumačenjima ovog stiha govori se da je čin Duryodhane u stvari čin Straha. Čin uz čiju pomoć on pokušava da sklopi “prijateljstva” ili pakt sa drugim dijelovima Uslovljenog Uma i od njih zadobije pomoć u predstojećoj bitci.

                Ako to posmatramo sa te strane znajući da, sama za sebe, Ličnost i njeni djelovi ne mogu da postoje, te da se svi dijelovi Čovjeka ispoljeni u Mehanizmima ili malim “ja” kako bi to Mr. Gurđijev nazvao, možemo shvatiti ovaj potez određenih komandovajućih “ja” ili Lažne Ličnosti. Ona mora da stekne određenu prednost ulizivanjem i skupljanjem “prijatelja” i “saboraca” kako bi pobjedila u bitci Života, bitci između Dharme, Istinskog, i Lažnog u Čovjeku.

                Svaki dio, ili pod-dio Ličnosti izražen riječju Mehanizam ili malo “ja”, samo ne može ništa postići, ali kada se udruže pod određenim vođstvom i skupe dovoljno “pristalica”, tj. malih “ja”, u jednu neprirodnu strukturu koju možemo nazvati i Ego ili Lažna Ličnost postoji velika mogućnost da dobiju bitku na Unutrašnjem polju, ili Kuruksetri.

Oglasi