Do stapanja Posmatrača i posmatranog dolazi kada Posmatrač postane Svjestan Sebe kao Posmatrača. Tada prestaje se zanimati za posmatrano, koje je ionako istovjetno sa njim, a počinje se zanimati za samozanimanje, poklanjati Pažnju samoj Pažnji i bivati Svjestan svoje Svjesnosti.

Vanjsko je samo projekcija Unutrašnjeg i stoga se čini kao da Svjesnost dolazi iz viših dimenzija koje su izvan tebe.

Kod nekih ljudi, samorealizacija dolazi neprimjetno, ali moraju da se u to na neki način uvjere. Promjenili su se, mada to ne primjećuju. Takvi nespektakularni slučajevi često su najpouzdaniji.

Napusti sve ideje o sebi i jednostavno Budi.

Kad sa potpunom sigurnošću spoznaš da ti ništa osim vlastitih zamišljanja ne može zadati poteškoće, počet ćeš odbacivati svoje želje i strahove, koncepte i ideje te ćeš živjeti jedino u skladu sa Istinom.

Ako u stanju Svjedočenja upitaš samog sebe “Ko sam Ja?”, odgovor dolazi istog trena, iako bez riječi, u tišini.

U Istini ne pomažeš drugima, jer drugi ne postoje.

Onoga koji spoznaje ne možeš spoznati, jer ti Jesi taj koji Spoznaje. Činjenica Spoznavanja dokazuje postojanje onoga koji spoznaje.

Istinska Svjesnost – Samouvid – stanje je čistog Svjedočenja u kojem nema ni najmanjeg pokušaja da se u vezi s događajem kome svjedočimo učini bilo šta.

Spoznaj da je tvoja Istinska Priroda jedino čista svjetlost i da posmatač i posmatrano dolaze i odlaze zajedno. Ono što oboje čini mogućim, a ipak nije ni jedno ni drugo, jeste tvoj Stvarni Bitak. On nije Bitak “ovog ili onog”, već je čista Svijest o Bitku i Nebitku. Kad se Svijest usmjeri na sebe, javlja se osjećaj neznanja. Kad je okrenuta prema vanjskom, nastaje spoznatljivo. Zato je tvrdnja “ja poznajem sebe” proturječna, jer ono što poznajem ne može biti moje sopstvo.

Čovjek koji je postigao nepokolebljivo Razumijevanje neće se uzdržati od djelovanja. Djelovanje je provjera Istine.

Cilj je ne biti ništa, ne znati ništa i nemati ništa. To je jedini život vrijedan življenja i jedina sreća vrijedna posjedovanja.

Čovjek koji ima duboka iskustva širit će oko sebe samopouzdanje i hrabrost. Drugi će također djelovati inspirisani njime i steći vlastito iskustvo rođeno iz djelovanja. Verbalno učenje ima svoju korist jer priprema Um na otpuštanje svega što se nagomilalo.

Budno stanje razlikuje se od dubokog spavanja samo po prisutnosti Svjedoka. Zrak Svijesti osvjetljava dio našeg Uma i taj dio postaje naš san ili Budna Svjesnost, a sama Svijest pojavljuje se kao Svjedok.

Svjedok obično poznaje samo Svjesnost. Sadhana se sastoji u tome da se Svjedok najprije vrati Svjesnosti o samom Sebi, a preko nje u čistu Svijest. Svijest o Sebstvu jeste Joga.

Duša ne preživljava Oslobođenje, jer je ideja o Duši projekcija Ega.

Nemoguće je doživjeti Iskustvo najvišeg Sjedinjenja a da prethodno nije oslobođeno čovjekovo  Istinsko JA.

Stvarno Buđenje počinje kada prestanete da lutate, da tragate i samo se prepustite svom Unutrašnjem vodiču da vas dovede gdje vam je mjesto u ovom životu.

Onaj koji sljedi Put, ne razmišlja o načinima na koje se njegovo postignuće ispoljava. Takav samo prati svoju Izvornu Prirodu.

Vještina Majstora je u njegovoj Nenamjernosti. Majstor ne djeluje iz Ega, već iz Prirodnog poretka stvari.

Pojmovi “ja vidim”, “ja osjećam” i “ja mislim” moraju iščeznuti iz polja svijesti. Stvarno je ono što ostaje kad više ne postoji lažno.

Ti samo projektuješ vlastite ideje. Tvoji sveti spisi i bogovi nemaju ovdje nikakvog značenja.

Sve dok imaš ideju da možeš uticati na događaje, ne možeš postići Oslobođenje. Uzrok robstva je upravo zamisao da djeluješ i da utičeš na događaje.

Kad jednom spoznate da sve dolazi iznutra, da svijet u kojem živite niko drugi nije projecirao na vas doli vi sami, vaš strah će nestati. Sve dok ne postignete takvu spoznaju, poistovjećivat ćete se sa vanjskim stvarima kao što su tijelo, um, društvo, nacija, čovječanstvo ili čak Bog i Apsolut. Ali to su sve različiti načini da pobjegnete od straha. Jedino kada u potpunosti prihvatite odgovornost za svoj mali svijet u kojem živite i počnete posmatrati proces njegovog stvaranja, održavanja i razaranja, moći ćete se osloboditi svog zamišljenog robstva.

Da bi uništio lažno, moraš dovesti u pitanje svoja najčvršća uvjerenja.

Postaćeš Slobodan tek onda kada shvatiš da sam uzrokuješ svoje robstvo i kada prestaneš kovati lance koji te vežu.

Usponi i padovi samo pokazuju da Učenje nije prihvaćeno srcem i da nije u potpunosti sprovedeno u djelo.

Ne postoji viđenje Stvarnog. Ko je taj koji bi trebao vidjeti i što bi on to trebao vidjeti? Ti možeš samo BITI Stvaran, a to u svakom slučaju jesi. Problem je samo mentalne prirode. Odbaci lažne ideje, to je sve. Nema potrebe za istinitim idejama. Takvih ideja nema.

Sve dok je pojedinac svjestan, postojaće užitak i bol. S njima se ne možeš boriti na razini Svjesnosti. Da bi se uzdigao iznad njih, moraš nadići i svjesnost, što je moguće jedino gledaš li na svjesnost kao na nešto što se događa tebi, a ne u tebi, kao na nešto vanjsko, tuđe, nametnuto. Tek tada postaješ Slobodan i od Svjesnosti, stvarno izdvojen, bez ičega što bi ti bivalno nametnuto izvana. Naravno, ne možeš istupiti iz Svjesnosti zato što se u njoj nalazi i sama ideja istupanja. Ali naučiš li gledati na svoju Svjesnost kao na groznicu, osobnu i privatnu u kojoj si zatvoren poput pileta u ljusci jajeta, iz samog tog stava nastat će kriza koja će slomiti ljusku.

Kad prepoznaš pojedinačno “ja” takvo kakvo jeste, kao klupko ideja, želja i strahova, a osjećaj “moje” kao nešto što obuhvaća sve stvari i ljude koji su ti potrebni radi izbjegavanja boli i postizanja zadovoljstva, shvatit ćeš da su “ja i moje” lažne ideje i da nisu utemeljene u Stvarnosti.

Kad shvatiš da si samo klupko sjećanja koje vezanost drži na okupu, istupićeš iz njega i pogledaćeš ga izvana.

Niko ne može reći “ja sam svjedok”. Predmet svjedočenja je uvijek osjećaj Ja Jesam. Stanje nevezane Svijesti jeste Svjesnost, “zrcalni um”. Ona se pojavljuje i nestaje zajedno sa svojim objektom i zato nije stvarna. Osjećaj “Ja Jesam” sudjeluje u stvarnom i nestvarnom pa predstavlja most između toga dvoga.

Svjedok je taj koji kaže “ja znam”. Osoba kaže “ja činim”. Tvrditi “ja znam” nije neistinito već samo ograničeno, ali tvrditi “ja činim” u potpunosti je lažno zato što niko ništa ne čini. Sve se događa samo od sebe, uključujući i nastanak ideja da je osoba ta koja čini.

Univerzum je ispunjen djelovanjem, ali ne postoji onaj koji djeluje. Postoji bezbroj osoba, malih, velikih i golemih koje zahvaljujući poistovjećivanju sa tijelom zamišljaju da djeluju. Ali to ne utiče na činjenicu da je svijet djelovanja jedinstvena cjelina u kojo sve ovisi o svemu i sve utiče na sve. Zvijezde duboko utiču na nas i mi duboko utičemo na njih. Istupi iz djelovanja u Svjesnost, ostavi djelovanje tijelu i umu jer je to njihovo područje. Ostani čisti Svjedok, sve dok čak i svjedočenje ne nestane u Vrhovnoj Stvarnosti.

Ideja o osobnoj odgovornosti dolazi iz priča osobnog djelovanja.

Kad ti se dogodi želja ili strah, shvati da nisu pogrešni želja i strah, da ne trebaš odbaciti njih, već osobu koja želi i strahuje.

Znaci napretka su oslobođenost od svih strahova, osjećaj lakoće i radosti, duboki mir iznutra i obilje energije usmjerene prema van.

Sve dok nisi u Miru, ne možeš vidjeti ono što je Istinito. Miran Um je od presudne važnosti za ispravnu percepciju, a ona je neophodna za samoostvarenje.

Naposljetku, tvoj jedini problem jeste gorljivo poistovjećivanje sa svim što percepiraš. Odbaci tu naviku i neprestano se prisjećaj da nisi ono što se može percepirati. Upotrijebi svoju moć Budne Odvojenosti. Vidi samog sebe u svemu što živi i tvoje će ponašanje izraziti tvoju viziju. Kad jednom shvatiš da na ovom svijetu nema ničega što bi mogao nazvati svojim, gledat ćeš ga izvana kao što posmatrač gleda predstavu na pozornici ili sliku na platnu, čudeći se i uživajući, ali nedodirnut.

Sve dok se osjećaš kompetentnim, sve dok vjeruješ svom znanju, Stvarnost je izvan tvog dosega. Sve dok Unutrašnju pustolovinu ne prihvatiš kao način života, ništa od otkrića.

Radi ono u što vjeruješ i vjeruj u ono što radiš. Sve drugo uzaludno je gubljenje vremena.

Kad nestane želje i straha, nestaje i robstva. Emotivno uplitanje i obrazac sviđanja i nesviđanja koji zovemo karakter i temperament  je ono što stvara ropstvo.

P: Da bih Spoznao Boga moram ga prihvatiti – kako je to zastrašujuće!
M: Prije nego uzmogneš prihvatiti Boga, moraćeš prihvatiti sebe, a kako je to tek zatrašujuće!

Posmatraj samog sebe u potpunoj tišini i nemoj se opisivati.

Blaženi su oni koji više ne traže dozvole da budu ono što Jesu, oni su spasioci planete.
Sigurnost leži u odluci da se više ne branimo.

Sve što nas stiska, ograničava, izaziva psihičku bol, savršeno tačno nam pokazuje što nam više nije potrebno u životu. Ne možemo da se oslobodimo nečega ako nismo svjesni da to postoji. Kada ga prepoznamo i odustanemo od toga da pronalazimo opravdanja kako bismo se zadržali, još jedan korak smo bliže totalnoj Slobodi.

Da bi se došlo do najvišeg, na Putu do Spoznaje Suštine svih stvari, za sobom moraš ostaviti sve što nisi, sve što je lažno, moraš preći preko leša starog Ja.

Da bi se ušlo u Vječnost, da bi se napravio posljednji korak, spoznavalac mora nestati. Možete samo BITI sve to, ali ne možete ZNATI sve to.

Dok god ne osvjestimo da razlozi za sve što činimo u životu, najvećim dijelom, ne potiče od našeg Prirodnog Bića, već ima uzrok u nečemu što je izvan našeg Istinskog Ja, iluzorno je da ćemo stvarno napredovati na svom  Putu.

Postati Oslobođen znači ići bez straha pravo u Nepoznato, jer na kraju krajeva, nemaš šta da izgubiš.
Treba da rastvoriš vjerovanja koja si stvorio o sebi, da bi mogao da otkriješ ko stvarno Jesi.

Postoje ljudi koij su sasvim opušteni. U njihovoj Svijesti nema napetosti, nema napora, nema želja. Za njih ne postoji “postati”. Oni ne žele nešto da postanu. Oni Jesu, oni Bitišu. Trenutak je za njih Vječnost.

Samoća je Umjetnost. Umjetnost Meditacije. Biti potpuno usredsređen u sopstvenom Biću bez ikakave žudnje za nekih drugim ili nečim drugim.

Nisargadatta Maharaj

Oglasi