Često se čuje pitanje, unutar Tantričkog Učenja, ako je sve emanacija Najviše Svijesti, samog Apsoluta, ako je sve ovo njegova Mentalna projekcija, kako to da postoji toliko različitih stvari, bića, kako to da postoji toliko različitih ispoljenja, božanskih bića, ali i tzv. demona? Kako to da svi onda nismo upravo kao sam taj Apsolut? Zbog čega je onda Zlo a zbog čega Dobro? Što nam promiče u tom viđenju?
Zamislimo sada, u svojoj “glavi”, određenu scenu. Tipa nekoliko ljudi koji nešto rade unutar neke situacije, od kojih svaki od njih ima posebno ispoljenje, nebitno kakvo. Ako zamislimo takvu scenu u sebi, i probamo da svakom od tih zamišljenih likova damo određenu ličnost, niz karakteristika koje je obilježavaju, u skladu sa onim što predstavljaju unutar kompletne slike koju stvaramo, uskoro ćemo primjetiti da iako smo tim likovima dali određene karakteristike u skladu sa situacijom, oni ipak imaju određeno ponašanje koje i nismo zamislili ili orginalno mislili da bi tako trebalo biti, već se to sve samo od sebe razvija.


Ili oni koji su igrali igrice na računaru. Ti likovi uopšte nisu živi po našim mjerilima življenja. Oni imaju svoj način ispoljenja koji je duboko programiran. No, oni to ne znaju, oni misle da su  to oni. Ali mi znamo da oni mogu da postoje samo onda ako mi upalimo isti taj računar, ako procesor radi, ako operativni sistem iščitava podatke na hard disku, i oni postoje sve dok mi ne isključimo igricu ili računar. Ali ako ga ponovo upalimo, oni nastavljaju tačno tamo gdje su stali bez obzira koliko je vremena prošlo.
Prostor u kojem oni postoje jeste “mentalni” prostor ili pozadinska “svijest” računara. Izvan njega programski jezik ne može da funkcioniše a samim tim ni ti likovi u igrici ne postoje.
Na isti način, prostor u kojem se odvijaju likovi iz naše zamišljene priče jeste naš MENTALNI PROSTOR unutar kojeg smo, u skladu sa situacijom koju smo zamislili, postavili razne likove da igraju igru koju mi želimo da oni igraju. Tj. programirali smo ih. Ali kada se naša Svijest skloni sa te Mentalne Slike i same Ideje, gdje su oni? Gdje nestaju? Da li su ikada postojali?
Oni su tu, KAO POTENCIJAL same SVIJESTI KOJA IH JE ZAMISLILA, ali SAMI ZA SEBE oni ne postoje.

Sada, usmjerimo se na određenu situaciju koju smo doživjeli i koja je u nama izazvala određene reakcije. Nebitno je sada koja je to situacija, ali je poželjnije da je to nešto jednostavnije ili blaže po reakcijama.
Gdje se sve to zbivalo? Šta toj Reakciji i Situaciji daje Stvarnost?
Naravno, vi. Vaše usmjerenje, vaše vjerovanje i ideja da je to Stvarnost, a opet izvan tog uvjerenja ili ideje koja vam se vrti po glavi, potrebni ste VI, VAŠE POSTOJANJE, ŽIVLJENJE kako bi to postala stvarnost.
Zamislite da ste iznenada umrli, ili da se to dešava nekom drugom. Potrudite se da to stvarno zamislite. Koliko to ima veze sa vama? Sve te situacije, ideje, reakcije, gdje ste sada vi u tome? Ili gdje su sada one u vama? Postoje li ili vas i nije briga za tim?
Sve je Mentalno, zar ne?
Vi ste toj situaciji dali Realnost, ali SAMO ZATO što ste VI MOGLI da joj date realnost. Da ste recimo izgubili svjest, ne bi mogli da joj date Realnost, jer VAS NE BI NI BILO.
Sada, čemu još dajete Realnost? Što ste još prihvatili kao Stvarnost?

Tu možemo da pričamo i priče Samoopravdanja u smislu da i drugi čovjek, koji je učestvovao u igri ili situaciji u kojoj ste bili, također je bio tu, a on je realan. Njegovo postojanje je realno, stvarno?
Ali pitanje je, da li je baš tako?
Jeste li sigurni u to?
Opipavate ga, čujete ga, mirišete miris koji ima, vidite ga, možete ga i okusiti ako slučajno ga u afektu zagrizete. Sve to stoji. I to niko ne poriče. No, šta mu je to dalo Stvarnost? Šta je tom događaju dalo Stvarnost ili Realnost?
Pa vi zar ne?
Isto tako njegova realnost vas samih, je data njime.
Sada nećemo ići tako daleko da vam dokazujem da je iza jedna te ista Realnost, jer bi bilo previše, ovo je dovoljno.
Kao što likovi u vašoj glavi igraju igru koju igraju, a VI IM dajete Smisao, Realnost, Stvarnost, program po kojem igraju sa malim ili većim izmjenama, tako i tzv. realnost oko vas ili ona u kojoj vi učestvujete.

Dobro, ovo je površina.
Idemo sada malo dublje.
Rečeno je da je cijeli Univerzum Mentalna projekcija Najviše Svijesti. I da unutar te Projekcije svi imaju svoju Stvarnost koju žive. U toj stvarnosti “ja” pišem tekst a “vi” ga čitate. Ja pišem, vi čitate. Ja i Vi.
Sve je ispunjeno Njegovom Sviješću, koje “ja” i koje “vi”?
Sve je u vama ispunjeno vašom sviješću, pa čak i onda kada imate Negativne Emocije, čak i kada Razmišljate, čak i kada odlučite ili samo Reagujete. NE MOŽE BITI izvan vaše Svijesti. Jer niti bi bilo bilo kakve Reakcije, ili Akcije, ili bi čula mogla da rade. Sve se dešava UPRAVO zato što VI POSTOJITE.
Ćelije tijela čine samo tijelo. Mentalni obrasci i ideje, asocijacije i mišljenja, čine sam proces vašeg mišljenja ili razmišljanja. Pokreti u Vitalnom Tijelu čine Emocije koje osjećate i koje su povezane sa Čulima, znači percepcijom čula, ali i mišljenjem i pokretom. Opet JER STE VI TU.
DA VAS NEMA to ne bi imalo Stvarnost. Svaka misao, emocija, pokret, asocijacija, ideja, itd., ima svoju stvarnost samo zato što postoji PROSTOR Svijesti koja im to omogućava. Postoji prostor u vama unutar kojeg se dešava određeno zbivanje, određena tzv. stvarnost.
Misli i Emocije u nama mogu da imaju određeni sljed koji je povezan sa spoljašnjim, ali i ne moraju. Mogu da imaju i neki svoj sljed koji nastaje usljed memorije, asocijacije, međuodnosa unutar dva ili tri zbivanja spolja ili unutrašnjih zbivanja, sve to MOŽE a može SAMO ZATO što ima PROSTOR unutar kojeg se to ZBIVA. A taj Prostor ste Vi Sami.
Onda ko ima Stvarnost? Ko čemu daje Stvarnost? Šta je to Stvarnost za nas? Što je to Stvarnost za Druge?

Ukoliko nema Prostora unutar kojeg bi Univerzum mogao da se ispolji, ukoliko nema Svijesti koja bi tome omogućila ispoljenja, da li bi postojala Stvarnost likova iz igrice u Univerzumu, ili zamišljenih likova koji žive na nekoj planeti koju nazivamo Zemlja? Koji sada pišu tekstove, i čitaju iste te tekstove?
Koje “ja” i koje “vi”?
Naravno, mi to ne percepiramo u većini slučajeva. Mi percepiramo samo ono čemu je naša Svijest dopustila percepciju u skladu sa PROGRAMOM koji je u nas učitan. Tzv. Karma, Samskare, Vritiji, Vasane, naša Dharma, itd.. niz nerazumljivih riječi koje možemo ponavljati i misliti da ih razumijemo. No, i razumijevanje šta znači Karma ili Dharma ne daje ništa. Sem intelektualnog razumijevanja da sada poznajemo to što znači. Sve dok se ne poznaje sama Bit Riječi koju prihvatamo ili objašnjavamo neće biti Razumijevanja ali ni Širenja Svijesti, niti povećanja Svijesti ili Svjesnosti.
Tako s druge strane imamo određene Tantričke Tekstove i Učenja koja govore da je Univerzum Mentalan i shodno unutrašnjem nerazumijevanju mnoštvo “programa” – čitaj: ljudi – ima stavove o tome a da prethodno nisu ni razumijeli što to znači. Nekima se to sviđa, nekima ne. Nekima odgovara u njihovoj nesvjesti nekima u svijesti. I jedni i drugi su u krivu, jer ne znaju što to znači. A ukoliko to ne postane njihova “stvarnost” tj. njihov način življenja i razumijevanja onog što je rečeno time, onda ne možemo pričati o nikakvom Razumijevanju ili Znanju ili primjeni tog Znanja ili Razumijevanja.
Unutar nas se izmjenjuju Četri Stanja Svijesti, ili da budem precizan TRI Stanja Svijesti, Četvrti je već iznad i nema veze sa ova Tri. Unutar ta Tri Stanja u nama se dešavaju razne “stvarnosti” koje su tu ili zato što ih prihvatamo kao sebe, ili zato što ne možemo da učinimo ništa povodom njih jer ne znamo kako. Prihvatamo fluktuaciju Uma kao Stvarnost, prihvatamo fluktuaciju Energije kao Emociju, prihvatamo pokret tijela koje čini ono što Mentalno-Emotivni Proces kaže da čini ili se štiti na način da uključuje ova dva da se ponašaju u skladu sa situacijom u kojoj se ono nalazi. A to sve se dešava jer je NEKO rekao da je to Stvarnost i NE Uviđa da je ON JEDINA STVARNOST koja se ISPOLJAVA unutar čulnosti, mišljenja, emocije, pokreta, itd.
Kao što se cijeli Univerzum ispoljava zahvaljujući Prostoru unutar kojeg postoji, i ukoliko bi taj Prostor, nekim čudom, bio Svjestan Prostor (uzmimo da je to tako, ne tražim da vjerujete da jeste) i odlučio da se isključi kako bi otišao na kafu sa nekim tamo trećim Prostorom, šta bi se desilo sa Univerzumom?
Šta bi se desilo sa vašim problemima? Šta sa vašim mišljenjem da je ono što živite Stvarnost? Šta bi se desilo sa vama?
I onda se vrati sa kafe, i ponovo uključi igricu koja se zove Univerzum. Mislite li da bi znali da niste postojali? Mislite li da bi ste znali šta se desilo?
Kako bi ste to znali? Nije vas bilo. S čim bi ste to znali? Čulima, idejama, mišljenjem, ili čim? Sve to je bilo isključeno. U momentu kada se upali Prostornost, ili Svijest, u tom momentu u vama bi se nastavili svi Procesi koji su bili trenutak prije toga ugašeni kao da NIKADA NISU NI BILI UGAŠENI, kao da cijelo vrijeme postoji niz koji je povezan.
Tolika je Moć TOGA. I to je Njegov Mentalni Univerzum.
Onaj koji to Razumije Sobom, shodno tome ima istu tu Moć u određenoj Razini, ili Razmjeru. To znači, “imati zrno vjere”.

Kao što svaki lik u igrici radi i živi po programu koji mu je zadat i može da uči shodno programiranosti na isti način bića u ovom Univerzumu žive po programu Samskare koja stoji kao neispoljeni potencijal u pozadini svake “akcije” i shodno njoj to Biće se ispoljava ili ima Život. Čak i tzv. svijest svakodnevnosti je samo program koji je “stvaran” zbog struje koja ga ga ispunjava a dolazi “od nekuda” ili “od nečega”. I život koji taj program u sebi osjeća nije njegov, tj. on nije taj život. On je program ukoliko se nije De-identifikovao od Procesa i usmjerio ka najdubljem osjećaju “samog sebe”. A ima tu moć da se De-identifikuje samo zato što u Potencijalu koji je sama Prostornost Univerzuma postoji ta mogućnost.
Kada “spozna sebe” da li je on spoznao nekog individualnog “sebe” ili je samo osvjestio da je on sam taj Život, ili Struja koja je manifestvovana unutar Programiranosti koju je smatrao sobom?

Koje “ja” i koje “vi”?

Da, mi imamo slobodnu volju. Da, imamo i slobodu izbora. Da, mi već jesmo slobodna bića sa iskustvom čovjeka.
Odlične ideje, koje vas vuku u dublji samozaborav. Oni koji ih koriste kao doping ili savršenu drogu, nazivaju se Narkomanima Duhovnosti. Oni koji su upoznali što to znači su oni koji ŽIVE TU STVARNOST, tj. STVARNOST SE ŽIVI KROZ NJIH. To je Budan Čovjek, ili ako hoćete Probuđen Čovjek.
Šta tu možete da uvredite? Koga? Ili ko da to uvredi? Koje “ja” ili koje “vi”?

Upravo zato što To postoji  i što se ispoljava kao Prostornost Svijesti postojimo i “ja” i “vi” koji čitate ovaj tekst. I što god na njega rekli ili se identifikovali sa bilo čim u skladu sa njim ili protiv njega, sjetite se KO ili ŠTA se identifikovalo? Neki Program? Ili ako ćemo dublje, koje “ja” se identifikovalo? Jeste li vi to “ja” koje čita taj tekst? Jeste li vi to “ja” koje ga je napisalo i “vi” koje ga sada čita?

A odgovor na pitanja s početka teksta.
Ako ga niste shvatili nećete nikada. Još niste spremni da ga shvatite. Igrajte igru dalje. Dok se Prostor Svijesti ne isključi. I Vječno se Vraćajte na igru jer to nije vaša volja.
A ako ste kojim slučajem počeli da pretpostavljate o čemu se radi, pa makar kao neodređen osjećaj u vama, onda vam je jasno kako je sve to moguće.
Iako su svi Programi napisani, oni imaju mogućnost Učenja u skladu sa Potencijalom Triju Sila ili Guna koje stvaraju Univerzum te njihovim Ogledanjem u Kreaciji i ponovnim Kreiranjem. Ovo se dešava Simultano.
Igrica i ljudi u njoj koji imaju svoju priču, svoju ulogu, maske, ideje, misli, emocije, pokrete, su stalno u SADA. Jer je tačka SADA izvan njih. Vi ste NJIHOVA TAČKA SADA. Vaša Svijest koja igra igricu i koja kontroliše ispoljenje gašenjem ili paljenjem računara. Vi znate trenutak kada su se rodili, kako su nastali, koliko igraju, šta igraju. Vi to sve vidite kao SADA. Oni ne. Oni misle da postoji vrijeme koje teče linearno, od prošlosti ka budućnosti. No, vi znate da je Vrijeme samo ono što vi svojim Postojanjem omogućujete, da je ono povezano sa Prostorom jer da nije Prostora ne bi bilo ni Vremena. A da je Prošlost, Sadašnjost, Budućnost samo TAČKA trenutka Ispoljenja vas samih koju vi svojim Postojanjem omogućujete.

A sada, zamislite igricu koja se zove vaš život. Zamislite sve te ljude, rodbinu, sve čega se možete sjetiti. I bez lažnog samoubjeđenja pogledajte Laž i u oči i recite si, DA TO JE BILA MOJA VOLJA. To je bila moja odluka da tako živim. Da to sam JA.
Ako to možete, sasrećom. A ako ste dovedeni na rub s kojeg nema povratka onda je vrijeme da se Probudite u Snu i Lucidno si kažete: Zbogom pameti!!!
Jer u momentu kada uđete u Misteriju Stvarnosti, pamet će da se isključi. A sve što će vam Stvarnost pokazati jeste Ludost koju ste nazvali sobom i svojim životom.
Sve je Njegova Projekcija. Cijeli Univerzum je njegova Projekcija. Možete to nazvati i Projekcija TOGA. Meni je sve je jedno. A vama po vašem suđenju.
Pošto je sve Projekcija TOGA, postoji li “ja” koje piše ovaj tekst ili “vi” koji ga čitate? Ko je to “ja” ili “vi”?
Probajte da živite jedan sat, samo jedan sat (1 sat), sjećajući se toga. Pa onda nastavite da se ubjeđujete da je život koji živite stvaran i da je njegova Stvarnost IZVAN VAS.

Da Vas nema, ne bi bilo nikakve Stvarnosti. Ne bi bilo nikakve Realnosti. VI ne bi čitali ovaj tekst, niti bi postojao ikakav Univerzum unutar kojeg bi se nešto dešavalo.
Jasno je da kada se identifikujemo sa svim tim da je to Stvarnost. Ali probajte se SJETITI ovog. Probajte se USRED te “stvarnosti” SJETITI da STE VI STVARNOST, a ne dešavanje, situacija. I usmjerite se na TU Stvarnost koja vi Jeste. I tada odigrajte do kraja igru koja se desila. Vidjećete magiju u svom životu. Vidjećete Čudo Kreiranja, Čudo i Moć koju prirodno imate i znate Šta znači BITI STVARNOST izvan projekcije.
Ograničena je, naravno. To je ono na čemu morate Raditi, to je Rad na Sebi ali NA SEBI ne “na sebi”, ne na ličnosti. Jer ličnost je samo uključena u taj Rad.
Do sada ste radili na sebi, a poslje ovog ćete Radi NA Sebi, ne PO sebi.
Razlika je drastična.

Kada se desi osveštavanje, makar i na minut ili dva, dešava se vraćanje Sebi. To Sebe može biti malo, za sada, ali to je upravo Potencijal koji jeste.

Tantra je Nauka koja Čovjeka usmjerava u Središte samog Središta. Njega Samog.

Namaskar

Oglasi