“Ne zanemarujte životnu zbilju”. Shiva je jasno poručio: “Pokušaj što dublje možeš prodrijeti u svoj um i nastavi se kretati, idi dalje, idi dalje. Pritom ne zaboravi stvarnost vanjskog svijeta jer budeš li je zanemarivao, tvoj unutrašnji mir također će biti pomućen.” – Shivina Dharma

Jednoobrazan način pristupa sebi obično nudi samo jednu stranu medalje, dok drugu zanemaruje, preskače, smatra je “nižom”, nebitnom. S druge strane Ezoterična Nauka Tantre govori da čovjek ne može sebi prići samo preko “jedne ruke” i da posao koji je odrađen “jednom rukom” nije valjan posao jer u sebi krije mnoštvo nedostataka. Umjesto toga ona govori da pristup Probuđenju mora biti ispunjen potpunim kapacitetom koji određeno Biće ima, a to je njegova Potpunost ili Cjelovitost.
Samo Probuđenje uključuje Cjelovitost, ali ako nema Cjelovitog Pristupa Sebi, kako može Probuđenje ispoljiti istu tu Cjelovitost? Kao i mnoge druge stvari i to je jedna fina zabluda koja nastaje Degradacijom Učenja.
U tom pristupu Sebi čovjek zanemaruje dijelove koji čine sam njegov život pokušavajući, forsiranjem nekih drugih dijelova koje je njegov podjeljeni Um označio “bitnim” ili “višim”, dostići tzv. više razine Postojanja, određenu Sliku koju ima o tome, ili o onom što je o tome čuo. Takav pristup nosi upravo klicu Degradacije ili Stagnacije a ne Unutrašnje Evolucije kako Tragaoc misli.


Kada se osvrnemo na Tantre (Spisi) ili Vedske tekstove, u svima njima naći ćemo smijernice koje su upravo izrečene na način kao u gornjem citatu, da čovjek ne može zanemariti određenu zbilju u kojoj živi, da ne može da priđe samom sebi na tako uzak način gradeći tzv. Više Tijelo a zanemarujući sve ostalo što mora biti izgrađeno ukoliko želimo tzv. Više Tijelo, tj. ukoliko želimo dostići Besmrtnost izgradnjom Kauzalnog Tijela – i ova Ezoterična Ideja pogrešno je prenesena dalje i danas je skoro u potpunosti izmjenjena od Ideje koja se prvobitno pojavila.
Oni koji su u nekoj od Ezoteričnih Praksi (a ovdje ne mislim na ono što se time obično predstavlja)  jasno znaju zbog čega je potrebno shvatiti ozbiljno Spoljašnju Realnost, zbog čega čovjek mora da u svoj Unutrašnji Rad uključi Spoljašnjost, ali to Znanje bazira na činjenici da je njegov Unutrašnji Svijet programski odgovor na Spoljašnji i ukoliko on nije u stanju da to dvoje Balansira na Razumijevanju Spoljašnjeg i Unutrašnjeg onda neće moći ni postići ono što je sebi dao za Cilj.
Zanemarivanje Spoljašnjosti upravo odslikava zanemarivanje određenih Unutrašnjih dijelova sebe, što je odlika mnogih Sistema u Spiritualnoj Praksi. To je isto kao kada bi ste zbog nedostatka kondicije odlučiti da idete u teretanu i radite samo sa desnom rukom zanemarujući ostale dijelove tijela, nadajući se da ćete tako pridonijeti opštoj kondiciji. Evidentno je da će to djelovati u nekom postotku, ali to neće biti ni približan postotak koji je potreban za neko kvalitetnije podizanje fizičke kondicije.
Um je stvoren kao Aparat, na ovoj našoj razini, čija je svrha upravo izjednačivanje ili određeno Balansiranje između Bića i Spoljašnjosti. Samim tim pošto čovjek nema kontakt sa samim sobom, sem kroz nešto što nazivamo Podsvijesno, njegov Um je izgrađen kao kompjuterski program čije funkcionisanje ovisi o operateru koji na njemu radi. Na isti način Um je Program koji je podešen Spoljašnjošću i radi na principu Akcije i Reakcije, Spoljašnje Akcije i Unutrašnje Reakcije, rijeđe Unutrašnje Akcije.
Naš dan započinje Unutrašnjim Impulsom određenih Impresija (Samskare) koje čine da se probudimo iz Stanja Dubokog Sna i odmah poslje toga on ili uživa u produženom Snu dok funkcioniše u Spoljašnjosti ili je pod pritiskom iste, te na nju Reaguje. Dan mu se završava prestankom Spoljašnjeg Impulsa i ulaskom u predstanje Dubokog Sna, unutrašnjom fanatazijom, mišljenjem o proteklim reakcijama u toku dana ili tzv. izazovima Spoljašnjosti, te prestankom ili gašenjem Funkcija (Centara) – određeni Centar može biti aktivan u toku Dubokog Sna što rezultira Snivanjem tj. Snovima – što dovodi do gubitka tzv. svjesnog entiteta ili ti funkcionisanja određenih malih “ja” u njemu te on zapada u stanje Snivanja što vodi dalje u Dublje Stanje Spavanja ili Sna, Duboki San.
Cijelo vrijeme funkcionisanja
– uslovno govoreći funkcionisanja jer to bi značilo da NEKO ima mogućnost funkcionisanja u nama – on je pod Djelovanjem Spoljašnjosti koja određuje njegov Unutrašnji Prostor ili Um. Forsiranjem određenih dijelova Unutrašnjosti na način da njih favorizujemo u odnosu na nešto drugo, mi zanemarujemo mnoštvo dijelova sebe koji su potrebni za Harmoničan i Balansiran način Rada na Sebi. Upravo, sve što se proglašava Radom na Sebi u skladu sa sa Unutrašnjom Podjeljenošću nema nikakve veze sa istim. To je Rad PO sebi, ne NA Sebi. Mnoge zablude vladaju Spiritualnom scenom što je posljedica Degradiranog Čovjeka i njegove Uspavane Svijesti.
S druge strane, mi smo ovisni o Spoljašnjem u vidu Impresije koju primamo i koju obrađujemo, te je ispoljavamo ili živimo. Upravo tu se krije Tajna Oslobođenja. Oslobođenje nije nešto mistično kako se predstavlja u Spiritualnosti i Religiji, već je to plod Božanskih Zakona koji sa jedne strane koliko god imali veze sa njim toliko i nemaju. Usklađivanjem Svijesti sa tim Zakonima i Funkcionisanjem preko njih dešava se Oslobođenje Svijesti koja počinje razumijevati Zakone koji vladaju Univerzumom i počinje da Živi u skladu sa njima – tj. Božijom Voljom (Zakonom).
Impresija je ono što čovjeka drži zarobljenikom ovog Svijeta. Otuda Rad na Impresijama ili Utiscima je ono ka čemu Rad na Sebi vodi. Raditi sa Utiskom znači imati sposobnost raditi sa jako kratkim intervalom, biti sposoban osvijestiti Impresiju koja traje hiljaditi dio sekunde (uslovno govoreći) te na mjesto Uma kakvog sada imamo (Ličnosti) dovesti Svijest koja je izgrađena u skladu sa njenom Prirodom te Transformisati Impresije ili Utiske u Hranu za Svijest s kojom se grade Viša Tijela ili finalno Besmrtno Tijelo. Sada neću ulaziti dublje u priču o Besmrtnom Tijelu i Radu na njemu jer to kod većine izaziva pogrešne Ideje i Ubjeđenja. To je rezervisano za ljude koji su već duže i dublje u Radu na Sebi, a ne Radu po sebi.

Otuda, izbjegavanje Spoljašnjeg ne dovodi do Unutrašnjeg napretka već je odraz nečije nespremnosti na Unutrašnji Razvoj, nečije ljenosti, nemoći, straha, pogrešnih ubjeđenja i slično. Izbjegavanje Odnosa nosi istu konotaciju kao i izbjegavanje Spoljašnjosti. Ezoterična Tantrička Praksa koja je skoro pa nepoznata u svijetu, iako je svijet upoznat sa tzv. Tantrom i njenom Seksualnošću upravo govori da sve te Prakse ne vode nikuda a ponajmanje izgradnji Svijesti ili osveštavanju Impresija ili Oslobođenju bez obzira na kojem Dijelu Tantričke Prakse radila. Tantrička Praksa i njene opasnosti upravo se nalaze u tom Djelomičnom Radu na Sebi, u forsiranju dijela na nespremnim Temeljima, izbjegavanjem drugih djelova koji nas čine. Tantrička Praksa znači strahovito poznavanje svakog Dijela u onosu na Cijelinu Filozofske ili Teoretske Ideje u Učenju.

Shiva je rekao: Varttamaneshu vartteta – Živite u Sadašnjosti. Ili drugim riječima “nikada ne zanemarujte praktičnu stranu života”.

“Morate biti hrabri i vatreno sljediti svoju Dharmu, no nikada se ne smijete odreći svoje Jednostavnosti. Morate birati ispravan Put” – Shiva Dharma

Živjeti u Sadašnjosti nema neku mističnu konotaciju kako se inače daje u nekim New Age Učenjima ili u Učenjima koja su utemeljena na Degradaciji. Živjeti u Sadašnjosti znači Biti Ovdje i Sada – u ovom danu, onom što on nosi, onom s čim nas suočava, ne projektovati Ubjeđenja i Ideje koje imamo na Sadašnjost, osvještavati unutrašnje sukobe koji nastaju Spoljašnjom Akcijom, osveštavati Identifikacije koje imamo, itd. – Ovdje gdje se u ovom Trenutku, SADA, nalazimo sa svim što u sebi imamo. To je Živjeti u Sadašnjosti. Biti Ovdje i Sada. Ne u nekoj zamišljenoj “unutrašnjoj sadašnjosti”. Naravno, posljedica Bivanja Budnijim ima u sebi okus Bitisanja – Bitisanje samim tim znači Biti Sada i Ovdje – koje se ispoljava u osjećanju Prisutnosti u Trenutku, ali ne kako je to predstavljeno onima koji ni sami ne znaju što to znači. Drugo ime za Bitisanje je Prisutnost, a Prisutnost je oblik Opuštene Svijesnosti, a Svijesnost je oblik Pažnje ili Posmatranja u DVA pravca, a Posmatranje u Dva Pravca je oblik Posmatranja iz Centra ka Spolja ili iz Centra u Reakciju Unutrašnjeg Svijeta. A kako ćete Biti ako ne možete ni  Posmatrati? Ako ne možete biti Svijesni? Ako ne možete uskladiti Spoljašnjost i Unutrašnjost? Bježanjem u Ideje o Bitisanju, ili Sadašnjem Trenutku?
Sadašnji Trenutak ima niz Dimenzija i na svakoj je različit. Sadašnji Trenutak znači vidjeti i Spoljašnjost i Unutrašnjost povezane i vidjeti Čimbenika koji omogućuje tu povezanost, a prije svega Biti u svojoj Prirodi. Ponekad ne znam da li da se “smijem ili plačem” na ono što čitam da pišu “poznavaoci Sadašnjosti” ili njihovi sljedbenici. Nije ni čudo što čovjek svakim Duhovnim Radom samo Degradira a ponajmanje napreduje.
A s druge strane Sadašnji Trenutak je opet Ubjeđenje i Projekcija koju imamo u odnosu na nešto u nama od čega želimo da pobjegnemo. Jer oni koji to rade nijednom se nisu zapitali Šta i Zašto to Rade? Koji je Cilj toga? Šta će sa tim kada, recimo nekim slučajem, postignu to?
Šta ćete sa Bitisanjem kada ga postignete? Šta ćete sa tzv. Prosvijetljenjem? Šta ćete sa Besmrtnošću? Ići na Zrće na žurke za vijeke vijekova? Ili biti uljuljkani u mamino krilo za vijeke vjekova?
Želimo nešto a ne znamo što je to. “Pazi šta želiš jer možda Stvarnost učini da ti se želje ispune, a tada šta ćeš sa njima?”
Ako je čovjek nesposoban u Spoljašnjost Stvarnosti ne govori li mu to da nije uspiješan i u Unutrašnjoj? Ako čovjek ne može da se suoči sa Spoljašnjošću nije li to nesposobnost da se Suoči i sa Unutrašnjim?
Puno je pitanja koja traže strahovitu iskrenost od Tragaoca. Stoga nije ni čudno što u Ezoteričnom Radu imate samo nekolicinu od hiljada koji se zapute u Unutrašnju potragu.
Kada znate što je to što tražite, a ponajprije ZBOG ČEGA to tražite i želite onda nastupaju drugi koraci koji su bitni u Unutrašnjem Radu. Morate znati KAKO da to pojačate ili kako da aktivirate Emotivni Centar ili Devociju kako bi vas stalno držala usmerene na Cilj svog Unutrašnjeg Puta. Ali ako nema usklađenosti sa Spoljašnjim ili drugim riječima, Balansiranosti Spoljašnjeg i Unutrašnjeg nećete moći aktivirati Emotivni Centar na taj način da vas stalno drži usmjerenima na svoj Unutrašnji Cilj, Besmrtnost, Sjedinjenje sa Apsolutom i slično.

“Morate biti hrabri i vatreno sljediti svoju Dharmu, no nikada se ne smijete odreći svoje Jednostavnosti. Morate birati ispravan Put” – Shiva Dharma

Dharma znači Put Ispravnosti. Drugi prevod koji mi je mnogo Autentičniji jeste da je Dharma Sljeđenje Unutrašnje Autentične Prirode te njeno Ispoljenje svojim Životom i Sobom. “Vatreno i hrabro sljediti svoju Dharmu” znači imati Unutrašnju Jasnoću koja nastaje Balansiranjem Funkcija iznutra i Balansiranjem Spoljašnjeg Života u skladu sa Ciljem kojem težimo. Potpuno Emotivno Usmjerenje sa Hrabrošću suočavanja sa onim što nas odvlači od tog Puta znači “Vatreno i Hrabro sljediti svoju Dharmu”.
Čovjek koji Ispoljava ili Prati svoju Dharmu je Jednostavan Čovjek. On nije opterećen niti sebe bespotrebno opterećuje sa nizom okova kojim je Spoljašnji Čovjek opterećen ili ograničen. Biti Jednostavan je posljedica Bitisanja u kome Tragaoc shvata da je njegov Put u stvari sam Put Dharme koja je ispoljena njime i da to nije ono što je do sada živjelo njegov život. On je Jednostavan jer razumije da “nije on taj koji živi, već živi sama Dharma”. Odreći se te Jednostavnosti, Prostosti, Običnosti, Autentičnosti, Prirodnosti značilo bi pasti pod uticaj Uma i njegove zamke. Taj Put, taj način u kojem čovjek pazi na Zamke Uma, na kojem Čovjek razumije što su te Zamke i zašto postoje, jeste Ispravan Put ili Put Dharme, Shaevine Dharme.

U skladu sa ovim što sam pisao nije dovoljno samo ovo pročitati. Probajte dobiti svoje Iskustvo ovog.

Vježba:

Izdvojite tri dijela dana od po, recimo, 15 minuta da Živite Sadašnjost.
Dozvolite sebi da se Otvorite Stvarnosti i Životu oko vas. Ovaj put to Činite zbog Rada na Sebi, Pažljivi, Otvoreni, Jednostavni, Svijesni. To će vam biti svojevrsna zaštita od Djelovanja Stvarnosti na vas.
Dopustite da se vaša Unutrašnjost stopi sa Spoljašnjošću. Ne stvarajte Ideje, Koncepte, Pretpostavke, Ubjeđenja. Prosto se otvorite ali SVJESNO i sa ZNANJEM da je to vaša Praksa tj. da imate Cilj da doživite Direktno Stvarnost a ne svoju obradu Stvarnosti Umom.
Osjetite tu Spoljašnju Stvarnost oko vas, nemojte se štititi od nje Umom kako to inače činite. Budite Svjesni međudjelovanja Spoljašnjosti i Unutrašnjosti. Svijest je ono što spaja to dvoje a ne Um, kao u svakodnevnom životu. Budite Svjesni tog Dodira koji postaje dio vas, a ne dva dijela Stvarnosti, Spoljašnje i Unutrašnje. Izjednačite svoju Unutrašnjost ili Unutrašnje Ja sa Spoljašnjom Stvarnošću. Pogledajte joj u oči bez straha, jer za njim nema potrebe jer ste Svjesni. Samo budite Budni i pustite da DOŽIVITE to Sjedinjenje Spoljašnjosti i Unutrašnjosti. Dopustite im tih 10 ili 15 minuta da postoje dok primjećujete šta Um u pozadini pokušava da radi. Možda će da se buni, možda će pokušati da igra igre, navuče Maske, stvori određene Uloge, reaguje tjelesno tikovima ili bespotrebnim pomjeranjem. Ne ganjajte neku mističnu Sadašnjost pošto je to svejedno projekcija u velikom broju slučajeva. Samo svoju Unutrašnju Stvarnost ili Sadašnjost spojite sa Spoljašnjom Stvarnošću ili Sadašnjošću.
Ako treba podsjećajte se tih 10 ili 15 minuta da između vas i Spoljašnjosti nema razlike i da je to jedno te isto. Ili si mentalno recite: “Ja sam (osjetite to Ja kao spoj uma i tijela u ovom trenutku) Svjestan Spoljašnjeg i Unutrašnjeg Svijeta.”

To će biti vaše Iskustvo i znaćete o čemu sam pisao u ovom tekstu.

Brahma je cijelina Parama Puruse (najvišeg Spoznajnog Načela) i Parama Prakrti (Najvišeg Djelatnog Načela) te je Shiva pojavni oblik Brahme.

Drugim riječima Brahma ili Apsolutna Stvarnost je Cjelina Svijesti i Energije koji su ispoljeni u samoj simbolici Shive koji je Ispoljeni Oblik Brahme.
Svijet, Um, Svjesnost je Energija. Ono na čemu to počiva, temelji se, jeste Svijest.
Svijest je Izvorište Svjesnosti ili Istinskog Ja koje se ispoljava u Unutrašnjoj Stvarnosti. Bivanje Svjesnim znači osvjestiti Energije koje u nama Djeluju, koje čine naš svakodnevni osjećaj Sebe, ili Ja koji se gradi Djelovanjem Dijela Sveobuhvatne Energije ili Shakti ili Prakrti, tj. Triju Shakti ili Triju Guna ili Triju Sila.
Upravo osveštavanjem ovog o čemu danas pišem jeste osveštavanje Djelovanja Energije, Sila koje unutar nje Djeluju, Zakona po kojima te Sile Djeluju a to sve spada u Tantričko Ezoterično Učenje.
Isto kao što je Apsolut apsolut za cijeli Univerzum i ima svoje Zakone i Sile na isti način i naša Unutrašnjost i Spoljašnjost koju živimo ili preciznije koja nas živi, se ispoljava u skladu sa Apsolutom koji mi jesmo.
Bez Cjelokupnog Rada, Rada na svim Potencijalima ili Mogućnostima koje imamo ne možemo ovo ispravno odraditi. Čovjeku mora biti jasno zbog čega nešto radi i zbog čega se u tome nalazi. Mnogi koji su ušli u Rad još su brže iz njega izašli pod djelovanjem Odbojnika koji im govore kako su našli bolji ili veći Rad na Sebi. Upravo Sila Rada djeluje na njih i daje im ono što su u pozadini priželjkivali misleći da je to Rad na Sebi.
Cjelokupan Rad traži Cjelokupnog Čovjeka i sasvim je normalno da je takvih nekolicina. Ali svi moraju ulagati Napor da postanu Cjelovit Čovjek u Radu na Sebi. Što je i Cilj pristupnih Puteva. Dovesti Čovjeka do Glavnog Puta ili Ezoterične Nauke.
Svaki Dio Ezoteričnog može biti odrađen kao Cjelina ali ne bez Razumijevanja Cjeline.
Rad na Sebi je Dio koji ima za Cilj dovesti Čovjeka do Cjeline njega samog ili Univerzuma samog.
Stvarnost Spoljašnjeg i Unutrašnjeg treba postati Čovjekova Cjelina koja ga onda sama od sebe Oslobađa od djelovanja iste. On se na taj način Oslobađa onog što ga ograničava dubokim Sjedinjenjem sa samim Zatvorom koji ga sada drži u svojim kandžama.

To je Istinska Dharma ili Shaevina Dharma.

Namaskar
AtmaSambhava

Oglasi