Svaki Tip Čovjeka je Mehaničan. Nijedan Tip nije oslobođen od Mehaničnosti. Nebitno je na kojoj Funkciji ili kojem Tipu Čovjeka pripadamo, nad svim Tipovima vladaju isti Zakoni. Samo je različito ispoljenje unutar Mehaničnosti. Sve nam se dešava potpuno izvan naše kontrole.
Čovjek se nalazi u Snu, isto kao i u Dubokom Snu, kada sanja, njemu se dešava određena vrsta sna na koju on ne može da utiče svojom voljom. Na isti način kada se nalazi u Drugom Stanju Svijesti u njemu se odvija isti taj San, samo na mnogo prikriveniji, podmukliji način koji on ne prepoznaje kao San, već kao budnost.
Obilježje Sna jeste Mehaničnost, mentalno-emotivni procesi koji se u njemu odvijaju cijelo vrijeme i nad kojima on nema nikakvu kontrolu, spoljašnja zbivanja i njegove reakcije na njih, projektovanje na spoljašnji svijet unutrašnjih stanja, raspoloženja, ubjeđenja, itd. U tom Stanju on ne posjeduje Sebe, iako u nekim situacijama, naročito iznenadnim šokovima koji najčešće dolaze spolja, on se na trenutak osvijesti i dodirne Treće Stanje Svijesti koje ga ispuni živošću, budnošću, drugačijim okusom Stvarnosti i sebe sama. No, on nema mogućnost da se dugo zadrži u tom Stanju Svijesti jer ograničenja i Mehaničnost koja postoji u njemu veoma brzo ga spuštaju nazad u San. Ipak on zadržava sjećanje na Stanje koje je doživio i uporno pokušava da ga ponovo doživi, ali na jedan umjetan, nemoguć način, kroz San za koji ni ne zna da postoji.

Prva stvar u Radu koju počinjemo da shvaćamo jeste da mi ne možemo ništa učiniti povodom Unutrašnjih Stanja sve dok ne postoji Svjestan Entitet koji bi imao mogućnost kontrole i djelovanja.
San je ispunjen Identifikacijom, pogrešnim viđenjem Stvarnosti, obamrlošću, mnoštvom malih “ja” ili Mehanizama koji dolaze i odlaze bez naše volje, pridavanjem Značaja, egoističnošću, tj. orijentiranošću samo ka sebi, sebičnošću, itd. Zbog toga Rad počinje proučavanjem Unutrašnjeg Stanja Čovjeka.
Kako bi mogao da se probudi iz Sna koji sanja čovjek mora da upozna dijelove Mašine u kojoj se nalazi zarobljen i nad kojom vladaju Mehanički Zakoni Univerzuma i koji ga iskorištavaju za određenu svrhu ispoljenja Univerzuma bez njegove volje, bez njegovog pristanka.
Upoznavanje sa Mašinom je dugotrajan proces, ali prije svega, ne samo što to zahtjeva duži vremenski period, čovjek je ubjeđen da je on iznimak od Mehaničnosti koju vidi i osjeća oko sebe, u smislu prirodnih zakona ili ispoljenja prirode u kojoj se nalazi. Taj osjećaj iznimka u koji je ubjeđen omogućava istim tim Zakonima da ga drže u Snu i da ga iskorištavaju protiv njegove volje.

U mnogim Učenjima naglašava se da je čovjek u Snu, ali usljed osjećaja iznimka, čovjek je ubjeđen da se San dešava svima drugima samo ne njemu. Ezoterično kaže da se San dešava svima bez obzira o kome je riječ i da smo svi podložni njegovom Uticaju koji dolazi daleko iznad nas i naše mogućnosti djelovanja na njega ukoliko ne razvijemo Unutrašnji Organ koji je Svjesnost te se na taj način izolujemo od djelovanja tog Zakona.
Iako mnoga Učenja o tome govore, mi to shvatamo površno ili mislimo da se to nekom drugom dešava. I upravo to je jedan od načina da potpadnemo pod taj uticaj za koji mislimo da se dešava uvijek nekom drugom, a ne nama.
Rad zahtjeva od čovjeka da se dobro upozna sa tim Uticajem, sa svojim Snom u kojem provodi cijeli život, jer bez tog upoznavanja on ne može dobiti priliku da se Oslobodi Uticaja pod kojim se nalazi.

U Snu sanjamo razne snove, ali kada se probudimo uviđamo da ti Snovi nemaju nikakvu stvarnost, da su oni samo obična uobrazilja, fantazija koja nam se dešava jer vjerujemo u nju, jer smo identifikovani sa njom. Isto tako kada smo u tzv. budnom stanju u nama postoji tok Sna koji ide kroz pozadinu Spoljašnjih zbivanja i koji uvijek reaguje na Spoljašnja zbivanja.
Ako ujutro obratimo Pažnju na naše Unutrašnje Stanje uskoro ćemo biti svjedoci Sna koji se u nama dešava cijelo vrijeme i koji ne prestaje da teče budeći razne Asocijacije, Mentalno brbljanje, Negativne Emocije, mnoštvo malih “ja” koja se cijelo vrijeme izmjenjuju u skladu sa Snom koji trenutno sanjamo. Čim pokušamo da to promjenimo na nas odjednom djeluje mnoštvo Zakona kojih nismo ni svjesni i koji nas vraćaju u prvobitno stanje, Aktivnog Sna.
To nam pokazuje da smo samo ubjeđeni da nešto možemo, da smo izuzetak od pravila, da imamo svoju volju, da imamo jedinstveno “ja” i slično. Mi nemamo Jedinstveno Ja, jer da imamo mogli bi uticati na tok Sna koji u nama postoji, ali ne samo na nekoliko sekundi ili minuta već mnogo duže, ili bi ga mogli usmjeriti u određenom pravcu, ili bi bili nedotaknuti njime.
Stanje Jedinstva jeste Stanje Čovjeka koji ima Istinsko Ja ili u kojem postoji Gospodar. U tom Stanju u čovjeku sve Funkcije funkcionišu uravnoteženo, on ima kontrolu nad njima i može da se prilagodi bilo kojoj situaciju ili tu situaciju prilagodi sebi.
Pošto u nama nema Jedinstvenog Ja ili Stanja Jedinstva, to upravo postaje naš Generalni Cilj[1] koji moramo dostići Radom na Sebi. Ali da bi to dostigli “moramo upoznati neprijatelja”. Najgori neprijatelj nam je upravo Indentifikacija koja nastaje u Snu, ali i sve ono što ona uvezuje u svoje djelovanje, kao i pogrešno Funkcionisanje, naglasak na određenim Centrima, Negativne Emocije itd.
Posmatranjem čovjek shvaća da je on jedna Mašina koja se kreće pod djelovanjem Spoljašnjosti, koja reaguje pod djelovanjem Spoljašnjosti i koja živi nečiji život koji nema veze sa njim samim. Mašina ima svoje zakone. Neki dijelovi bolje funkcionišu (Funkcije i Centri), drugi dijelovi su zapušteni (nerazvijene Funkcije i Centri), treći dijelovi Sanjaju (slika o sebi, maštanje, ubjeđenja), četvrti se ljute (Negativne Emocije), peti igraju igru Maski i Uloga, itd. Ali njega u svemu tome nema. On ne postoji sem u najluđim snovima.
S tim Posmatranjem shvaćamo da moramo da nešto učinimo. Ali Ezoterično kaže da mi ne možemo nešto da učinimo, mi nemamo tu sposobnost u trenutnom Stanju Svijesti. Samim tim naslućujemo da moramo da promjenimo Stanje Svijesti u kojem se nalazimo. Moramo da se borimo za sebe. Borba za sebe počinje upravo sa Upoznavanjem Sebe, Stanja u kojem se nalazimo.
Pošto smo mi Reakcija na okolnosti, bile one Unutrašnje ili Spoljašnje, mi moramo spriječiti bespotrebne reakcije, tj. prije svega moramo ih Osvijestiti. Jer San u kojem se nalazimo jeste odsustvo Svjesnog Entiteta. Kako nema Svjesnog Entiteta to nam govori da smo mi, skoro u potpunosti, Nesvjesni.
Nesvjesnost je odustvo Svijesti o Sebi
, koja je obilježje Sna ili Drugog Stanja Svijesti. Iako smo Nesvjesni mi možemo da “živimo”, tj. nama se dešava nešto što nazivamo život, ali taj život liči na balon koji okružuje svaku osobu s kojom se susretnemo, koja nas sprečava od stvarnog dodira sa Stvarnošću u kojoj se nalazimo. Balon nam daje dojam da smo mi u Stvarnosti, da živimo Stvarnost. Ali Balon je ispunjen unutrašnjim reakcijama i procesima koji bojaju stjenke Balona i samim tim mi vidimo ono čega nema ili reagujemo na ono što ne postoji.
Pas koji laje na nas dok prolazimo pored njega nema ništa protiv nas, ali smo ubjeđeni da je on baš odlučio da nešto ima protiv nas. To u nama izaziva mnoštvo reakcija koje su isuviše “lične”, koje u nama izazivaju strah, oprez, ubjeđenja da su psi opasni po okolinu. Prije bi mogao reći da smo mi opasni po okolinu, a i Stvarnost nam to svakim danom sve više i više pokazuje. Potrebno je samo da otvorimo oči i pogledamo oko sebe i ugledaćemo mnoštvo ratova, uništene prirode, nestanka životinja, nemira među ljudima i uvjerićemo se da smo mi kao ljudska bića koja žive u Snu upravo uzrok opasnosti, i da Svijet oko nas nije opasan već da je Nesvjestan Čovjek taj koji čini svijet takvim kakav on jeste.
Ako želimo da steknemo kontrolu nad sobom, mi moramo da se pojavimo u pozadini Procesa koji se u nama zbivaju, kao Svjestan Entitet i da krenemo, za početak, da se s njima upoznajemo. Samo Svjesnim Naporom, tj. održavanjem Pažnje u početku, možemo da se probudimo iz Sna u kojem se nalazimo.

Zanimljivo je koliko smo mistifikovali određene nazive unutar Spiritualnih Učenja i koliko ne vidimo što oni stvarno znače. Isti slučaj je sa nazivom “Probuđenje”. To nije ništa mistično, nema nikakvo skriveno značenje, ali kada smo u Snu tu riječ shvatamo kao nešto Mistično, nešto izvan nas, nešto idilično. U stvarnosti ta riječ označava Buđenje iz Sna odvojenosti, Sna Identifikacije i Reakcije, te “dolazak” Gospodara ili Istinskog Ja u naš život, tj. Svjesni Entitet.
Kada Učenje kaže da je ovaj Svijet Iluzija ono ne govori o tome da je kamen na koji naletimo na cesti Iluzija, ali naša reakcija na njega jeste Iluzija. Jer naša reakcija u kojoj kamen shvaćamo isuviše lično, emotivno, i iz tog shvatanja dolazi reakcija ljutnje ili bijesa ili neka druga reakcija.
Kada promjenimo reakciju, kada shvatimo da je naša reakcija uzrok ljutnje, mi se odvajamo od nje i kamen vidimo samo kao kamen, upravo na sličan način kao Čovjek koji je Budan. Tada će sudar kamena i malog prsta na nozi da izazove osmjeh jer ćemo shvatiti da nismo bili dovoljno Prisutni i samim tim taj kamen postaje metod Osveštavanja, Razbuđivanja od Iluzije u kojoj se nalazimo.
Možemo mantrati, meditirati, zamišljati bogove i boginje, ali dok ne shvatimo da je odsustvo nas samih u našem životu uzrok našeg samozaborava nećemo moći ništa promjeniti. Jer će sve to biti mehanično kao i cijeli naš život koji vodimo.
Da bi promjenili sebe moramo biti svjesni sebe. No, svjesnost sebe ima nekoliko dimenzija. I iako ovdje koristim uopšten naziv “svjesnost” kasnije u knjizi će taj naziv biti mnogo jasnije objašnjen, umnogome preciznije i direktnije.
Kada smo Svjesni života koji vodimo mi upoznajemo dijelove sebe koje nikada, ili možda u veoma rijetkim situacijama, nismo bili svjesni. Samim tim uviđamo da je Mehaničnost koja nama vlada u skladu sa Generalnim Zakonom uzrok našeg Sna. Ali s tim također shvatamo da je uzročnost još dublja od prostog optuživanja Generalnog Zakona i da ona vlada na dubljim temeljima kojih nismo svjesni. Shvatićemo da moramo biti Pažljiviji u toku dana, u toku našeg života, i shvatićemo da je upravo taj jednostavni Zadatak početak Borbe za Sebe. I ako želimo da imamo Sebe, moramo da se Borimo ZA Sebe.
Velika je razlika između boriti se ZA sebe i boriti se PROTIV nečega. Tantrički Rad ne vjeruje u borbu PROTIV. Već u bobru ZA nešto, tj. Sebe. Rad nije PROTIV Sebe, već ZA Sebe.
Ta Borba za sebe uključuje mnoštvo stvari, možemo reći sitnica, iako je to samo naizgled tako.
Ovo će malo izgledati kontradiktorno, ali da bih bolje pojasnio bitno je da koristim negacijski način u pojašnjenju. Kasnije će vam biti malo jasnije što to znači i kako to ispravno shvatiti.
Mi se moramo boriti “protiv” navika, asocijacija, negativnih emocija, identifikacije, loših raspoloženja, laži, sanjarenja, nevoljnih postupaka i slično. Ali ta borba “protiv” mora biti upravo Motivisana borbom ZA, ne protiv toga.
Sve nasuprot toga jeste Vrlina. Svjestan Život, Pozitivne Emocije, Iskrenost, Otvorenost, Saosjećanje, Vrednovanje Života, Ne-identifikacija, itd. I moramo naučiti da se borimo ZA to, a ne protiv njihovih suprotnosti. Iako u Radu kažemo da se borimo protiv tih suprotnosti naglasak ipak nije u borbi PROTIV već u borbi ZA. Ogromna je razlika u načinu prilaska Osvještavanju u sebi. I to čini generalnu razliku između nekih oblika Rada na Sebi.
Tantričko Učenje kaže da borba protiv nečega vodi upravo ojačavanju tog protiv čega se borimo i samim tim krajnjem neuspjehu
. Dok bobra ZA nešto vodi ojačavanju upravo toga što u sebi želimo ojačati.
Tako ako se borimo ZA to da budemo Svjesni Ljudi to će vremenom dovesti do toga da postanemo Svjesniji. Ali ako se borimo PROTIV Identifikacije, sa našim shvatanjem što borba znači, to će ojačati Identifikaciju upravo na neprimjetne načine, kao što se dešava sa većinom koji to rade na taj način.

Primjera radi: Ako se borimo protiv određene navike u sebi na način kako to inače razumijemo uskoro uviđamo da kada god ne uspijemo u toj borbi u nama se javljaju razne reakcije nipodaštavanja, samooptuživanja, slabljenja povjerenja u sebe, negativnih emocija. Što posredno dovodi do ojačavanja te Navike umjesto do njenog slabljenja. Ali ako se borimo ZA to, da umjesto nesvjesne radnje i Navike budemo Svjesniji, primjetićemo da sve to što se javlja u toj “borbi” nam upravo pokazuje s čim je ta Navika povezana, što njen prestanak u nama dodatno izaziva i na čemu se temelji. Pošto se borimo ZA ne PROTIV mi sa “unutrašnjim osmjehom” shvatamo da je “neprijatelj” u stvari prijatelj jer nam pokazuje “svoje saradnike” kako bismo ih osvjestili i shvatili koliko je Navika s kojom radimo duboka i koliki prostor u nama zahvata. Shvatamo da Nipodaštavanjem ne dobijamo ništa, shvatamo da Negativna Emocija ne vodi Ljubavi, Radosti, pozitivnom Raspoloženju i slično, već nas gura ponovo ka istoj toj Navici protiv  koje se cijelo vrijeme borimo. Ali i donosi određenu Radost kada pobijedi suprotnost, tj. kada smo Svjesni u sebi što aktivira sektore Centara koji su zaduženi za to ispoljenje Radosti, što omogućuje kontakt sa višim Centrima i slično.

Kroz to Uviđanje čemu sve robujemo shvaćamo da je svako robovanje u stvari Identifikacija i da bismo u sebi ojačali Svjedočenje, Svjesno Prisustvo, da to tako kažem, moramo da se De-identifikujemo, da se oslobodimo Generalnog Zakona koji djeluje na nas tako da pojačava Identifkaciju i sve što je vezano za nju. I s tim dolazimo do sljedeće teme.


[1] O Cilju i Motivu će kasnije biti više riječi.

Oglasi