Nedavno me je neko upitao “Kako znam da je Odluka koju sam donio ispravna?” To je jako zanimljivo pitanje.

Prije svega moramo znati da odluke koje donosimo potiču iz mnogo dubljeg nivoa od onog koji nam na prvi pogled pada u oči, tj. potiču iz određene sfere Svjesno-Nesvjesnog koja je vezana sa određenim Programima koji su u nama duboko skriveni i određuju naš odnos prema cijelom životu, ali i sam život koji živimo. Svako Učenje ima svoj naziv za ovo, neki to zovu Samskarama, drugi Vasanama, treći Kauzalnim Uzrokom, četvrti Kodom, ili kako sve ne.
No, ono što je zajedničko je upravo to da svi se slažu da ono što jesmo u ovom trenutku kao ljudska bića je negdje uslovljeno na određenoj razini. Naravno, ovo već dodiruje neke druge sfere koje mi nazivamo Slobodna Volja što na neki način direktno negira to što nazivamo Slobodnom Voljom, ali to što to tako nazivamo jeste upravo nedovoljno poznavanje Zakona, onog što jesmo, što nas čini, kvaliteta Uma i uopšte što je to taj “um” i slično.

Poznavati te stvari znači da je čovjek veoma dobro upoznat sa onim što ga čini i što on jeste kao čovjek. Pa čak bih mogao reći i kao Biće, bez da ulazim u Tradicije koje govore o mnogo višim stanjima i Istinskoj Prirodi.

Lako je mudrovati o tome da smo mi ova ili ona Bića, sa ovim ili onim sposobnostima, da smo već prosvjetljeni ko božićne lampice i da SAMO to trebamo shvatiti. Problem nastaje onog trenutka kada se razbudimo od Sna o Ljepom Buđenju i shvatimo da živimo duboko u kanalizaciji.
Da mi jesmo sve to što se kaže da jesmo, pa šta?
Ako to već jesmo, kako onda to što jesmo ne odrazi se na naš život, na odnose, na relacije između svijeta i nas, na naš unutrašnji život?
Sve te bajke o visokom porijeklu, o “spiritualnoj plavoj krvi” su samo bajke jer mi i dalje imamo svakodnevne probleme koje ne možemo i ne znamo da riješimo.

Odluke koje donosimo su tačno u skladu sa onim što jesmo duboko u sebi, i one ne mogu biti drugačije od onog kakvi smo mi sami. Ako to još nismo shvatili to znači da NISMO ni Posmatrali sebe. Sve Odluke su obojane sa našim unutrašnjim i spoljašnjim Strahovima, Idejama koje imamo o sebi i svijetu oko nas, o Idejama koje imamo o ljudima oko nas, sa Konceptima sa kojima posmatramo svijet, sebe i druge, sa Asocijacijama koje imamo o sebi i svijetu i drugima i slično. Ako želimo da znamo zašto živimo kako živimo onda samo treba da bolje Posmatramo sebe. Uskoro ćemo vidjeti što je to u nama što nam određuje način na koji živimo. Ali Posmatranje sebe mora biti što objektivnije i bez previše prosuđivanja.

Kada poznajemo sebe u nekoj mjeri možemo da vidimo zašto neke Odluke donosimo onako kako ih donosimo, zašto volimo nešto ili nešto drugo ne volimo i da to farba naše odluke, da Koncepti koje imamo o životu i životnim situacijama daju svoj sloj farbe na Emotivno Voljenje i Nevoljenje. Da shodno tome Instinktivni Strahovi i bojazni, želje za prihvatanjem i pripadanjem daju dodatni sloj farbe i na kraju da seksualnost daje finalnu boju Odlukama koje donosimo i načinu na koji živimo.

No, kada čovjek krene sebe da proučava tada mora da shvati da ono što je do tada bio više ne smije da ima uticaja kao prije i da to sve mora da prouči i da izmjeni u skladu sa Učenjem koje je preuzeo da Uči (da ne kažem Sljedi jer to nije isto). Zbog toga mnoga Učenja govore da morate da ih prihvatite u potpunosti i da ne mješate Učenja. To je jedan od razloga a drugi je da je svako Učenje Koncept. Ovaj drugi razlog je malo teži za shvatiti jer mi vjerujemo da ništa nije Koncept već da je to što nazivam Konceptom Stvarnost i da stvari jesu upravo takve kako ih Koncept pojašnjava. Otuda i mnogo sukobi među Učenicima različitih Učenja, otuda sukobi među religijama, otuda sukobi u Spiritualnosti.                Koncept samo objašnjava Stvarnost na određen, njemu svojstven način.
Pa bio taj Koncept Tantra, Yoga, Četvrti Put, Meditacija ili ko zna što, nebitno je. To je i dalje Koncept, Ideja, način da se prezentuje Stvarnost za određeni kvalitet Uma koji se nalazi u određenim Učenjima.

Odluka koju donosimo je uvijek odluka podržana Idejama, Asocijacijama, Konceptima, Mišljenjima, Voljenjem i Nevoljenjem Emotivnog Centra, potpomognuta Seksualno-Instinktivnim reakcijama. Ako to znamo, pa barem i Informativno u početku, tada možemo da znamo da svaka Odluka je samo Odluka upravo na tome što sam nabrojao i da sama ne mora biti ili može biti ispravna, ali OPET u određenom razmjeru u odnosu na ono nasuprot nje.
Kada određeno Učenje prihvatimo kao Koncept koji ćemo da “sljedimo”, tj. da ga Učimo i samim tim mjenjamo sebe, tada moramo prihvatiti ono što nam to Učenje govori o Stvarnosti i živjeti na taj način sve dok mi SAMI za sebe ne prepoznamo Stvarnost i ne počnemo da je živimo, tj. da živimo Autentično ono što Jesmo ne oslanjajući se na tumačenja i Koncepte Učenja. Jer upravo to je Cilj svakog Učenja. Dovesti Čovjeka do osjećanja Sebe, Znanja o Sebi, do njegove Autentičnosti koja će da se ispolji na određen način jedinstven samo njemu.

Jer Stvarnost koja mi Jesmo upravo se ispoljava kroz nas, na nama svojstven način, i stoga ne može biti ispoljenja Stvarnosti na isti način kod svih. Zato mnogi Budni Ljudi ne liče jedan na drugog, a i ne mogu da liče jer struktura kroz koju se Stvarnost ispoljava jedinstvena je za svakog od njih. Da toga nema, onda bi oni bili potpuno stopljeni sa Stvarnošću i samim tim Ona ne bi mogla da se ispolji na ovoj ili nižim razinama od njene osnovne razine jer ne bi bilo NIČEG kroz ŠTO BI SE ONA ISPOLJILA, ne bi bilo Strukture Ispoljenja.
To je kao da želite napraviti Autentično Ispoljenje mase stakla, tj. bit stakla tako da nemate nikakvu matricu ispoljenja, odnosno da ne napravite ništa od te biti stakla, tipa čašu, šoljicu, prozor ili šta već. Cijeli Univerzum je ispoljenje Strukture Apsoluta ili Istinske Prirode, samim tim shodno Strukturi ili Matrici Ispoljenja ta Svijest se Ispoljava u skladu sa tom Strukturom ili Matricom i može samo tako, bez obzira koliko to bilo komplikovano ili jednostavno.

Na isti način Odluka koju donosimo uvijek je u skladu sa Strukturom onog što nas čini Jedinstvenima, bili mi Svjesni ili Nesvjesni. Ako smo Nesvjesni Odluke će uvijek biti u skladu sa tom Strukturom, i ako smo Svjesni one će uvijek biti u skladu sa tom Strukturom. I to je to laički rečeno. Sada, ako shvatamo našu Nesvjesnost, tj. ono što čini naš život, samim tim mi shvatamo Strukturu ispoljenja Prirode na ovaj Jedinstven način koji nosi vaše ime i prezime. Ali samim tim ako shvatamo to, više ne možemo da se nazovemo Nesvjesnim Čovjekom, već Čovjekom koji je Budan ili Čovjekom koji se Razbuđuje. A čovjek koji se Razbuđuje ili Budi uvijek ide u skladu ili sa Učenjem ili sa onim što osjeća ili Zna da on Jeste. I upravo to je njegova Jedinstvenost koja će se i ispoljiti kroz Odluku.
Samim tim može li Odluka biti pogrešna?

Ako ispred mene stoji ogledalo i ogleda me, mogu li onda da zamjenim potiljak sa prednjim dijelom glave, ili da ne vidim da sam obukao košulju umjesto majice?

Na isti način ako poznajem svoju Prirodu, ili Informativno znam ono što mi Učenje govori da sam ja u svojoj Prirodi mogu li onda donijeti Odluku koja je suprotna tome?
Naravno da mogu, ali tada ne Učim niti se trudim da Učim.

Ali ako se trudim da ispoljim u sebi Učenje i da samim tim Upoznam Sebe, shodno tome znam da Učenje kaže da sam Nesvjestan, da Odluke donosim na Asocijacijama, Idejema, Konceptima, Voljenju i Nevoljenju, Seksualnoj privlačnosti ili odbijanju, Instiktivnom samoodržanju onda ZNAM da moram da prema svakoj Odluci pristupim krajnje Odgovorno i da OSJETIM u ODNOSU NA UČENJE ILI ISTINSKU PRIRODU tu Odluku koju donosim i da je U SKLADU SA TIM I DONESEM.
Samim tim Odluka donešena na taj način JESTE ISPRAVNA ODLUKA.

Svaka Odluka koja je donešena u skladu sa Prirodom Sebe pa bila ona dobra ili loša na razini materijalnog tijela JESTE DOBRA ODLUKA.
Zato što mi u tu Odluku uključujemo mnogo dublju razinu od one površinsko-nesvjesne koju svaki dan donosimo.

I naravno primjer:

Ako sam u situaciji da moram donijeti Odluku o poslu koji radim jer više ne mogu da podnesem pritisak koji osjećam a znajući sve ovo što sam gore napisao, onda prvo što činim jeste da sagledam da li pritisak koji osjećam dolazi možda od mene ili moje nemoći da se suočim sa onim što se oko mene događa. Obraćam Pažnju na svoje Reakcije, Ideje, Koncepte, Stavove, Sviđanja i Nesviđanja, Voljenja i Nevoljenja, itd. i Posmatram kada se to javlja, gdje, s kim, u kom odnosu i slično. Uskoro sagledavam da je posao takav kakav jeste, niti težak niti lak. I da je moj problem u stvari što nemam dovoljno prostora i vremena da radim ono što hoću i da svaki čovjek oko mene ispoljava sebe na način na koji se ispoljava i da mi njihovo ispoljenje smeta što mi govori da ja reagujem na to što je neko nervozan dok radi, što je neko aljkav, što je neko bolji od mene i što ja nisam najbolji na poslu, što me dovoljno ne hvale ili što sam neprilagođen, ili što ne volim taj tip ljudi, ili što mrzim što sam u zatvorenom prostoru ili tome slično.
JASNO Percepiram što to ulazi u želju za promjenom posla bez obzira o čemu se radi, da li je to loše ili dobro i slično. Tada uviđam da sve to boje moji unutrašnji sukobi i reakcije i da stvarnost na poslu i nije tako loša već da sam je ja obojao pretjeranim Unutrašnjim Uvažavanjem ili kako bi se to reklo svojom Egoističnošću. I u skladu sa Radom i samim sobom primjećujem da je ta situacija IDEALNA ali samo ako u nju UNESEM RAD NA SEBI jer mi on pomaže da SEBE OSVIJESTIM u odnosima sa ljudima na poslu. Ali i shvatam da ako donesem Odluku da napustim taj posao, SEBE UVIJEK SA SOBOM NOSIM i da će slična situacija, prije ili kasnije, pojaviti se na drugom poslu, ali odlučujem da ću na vrijeme da uložim napor u njeno posmatranje i suočavanje sa sobom i životom.
Tada shvatam da mogu da Odlučim bilo šta JER JASNO RAZUMIJEM O ČEMU SE RADI i samim tim imam mogućnost da to promjenim. I shvatam da je svaka odluka DOBRA JER JE DONEŠENA SA SVJESNE RAZINE u kojoj sam sagledao i jednu i drugu stranu a ne samo ili ovu ili onu stranu jer sagledavanje I JEDNE I DRUGE strane je mnogo viša razina od one na koju sam svakodnevno navikao.

Ako ovo razumijem shvatam da nema pogrešne Odluke ali samo onda kada JA IZA NJE STOJIM, tj. kada iza nje stoji SVJESTAN ČOVJEK.

Naravno, nemojte sada pretjerivati da niste dovoljno svjesni, da ne možete i slično jer to je OPRAVDAVANJE da nikada ni ne dođete do tog Svjesnog Čovjeka. A Rad je upravo IMITACIJA BUDNOG ČOVJEKA s CILJEM da to i sami postanete.
A ako to želite postati onda se malo više potrudite sem da kukate i da se izvlačite od Svjesne Odgovornosti (ne tzv. Ozbiljnosti kojom vas truju svaki dan).

Znači, da zaključimo.
Dobro je ono što me Razbuđuje, Loše je ono što me Uspavljuje. Dobro je ono što me čini Svjesnijim, boljim, razumljivijim Čovjekom a Loše je sve ono što me čini lošijim, nesvjesnijim, nerazumljivijim, nesavjesnijim i slično.
Dobra Odluka je ona koja je u skladu samnom, sa Svjesnim dijelom u meni, pa makar se i ona pokazala kao loša u određenom odnosu ili životnoj situaciji. Ovo morate shvatiti.

VI MORATE ŽIVJETI SEBE ne životne situacije, reakcije.. itd. Upravo u odnosu na to Odluka koja je donešena na taj način je DOBRA ODLUKA, jer je sagledana na drugačiji način od Svakodnevnog Nesvjesnog
.

Vi ste Cilj, samim tim ako odluka dolazi iz tog Cilja onda je ona DOBRA i Poželjna. Na kraju, ćete donositi sve više i više Ispravnih Odluka koje će se odraziti na vas i vašu okolinu i sve će biti u skladu sa njima. Tajna je u tome da VAŠE UNUTRAŠNJE STANJE KREIRA ODREĐENU STVARNOST. Htjeli vi to ili ne.

U ovom slučaju kako ga kreira tako i na nju reaguje. Kada se ovo razumije, život postaje određena vrsta igre u kojoj igrate svoju ulogu, ili je mjenjate kada mislite da više nije poželjna. I uvijek vam se pokazuje što je sljedeće na što trebate obratiti pažnju i raditi na tome. To je mnogo šira verzija Rada na Sebi od ove koja se uči na početku.

Oglasi