Sadhana u Ezoteričnom znači Unutrašnji Napor ka određenom Cilju koji je povezan sa Razbuđivanjem ili Osveštavanjem Istinske Prirode Čovjeka. Napor u ovom smislu povezan je sa Otporima u nama koji nas sprečavaju da budemo ono što Prirodno i Jesmo, već nas guraju u unutrašnje ali i spoljašnje zatvore a sve to u skladu Mehaničke Evolutivne Sile. Upravo Sadhana podrazumijeva Unutrašnju borbu, Unutrašnje trenje koje se dešava kretanjem ka Sjedinjenju, Ucjelovljenju Čovjeka tj. njegove Prirode. Trenje koje se javlja omogućuje kretanje, Transformaciju Čovjeka od nižeg ili grubljeg ka višem ili suptilnijem.
Kada se govori o Sadhani obično se podrazumijeva spoljašnje ispoljenje, tj. rituali i tehnike koji su najčešće ono što nazivamo Sadhanom. No, ona ima i svoj ekvivalent u Unutrašnjem koje je njeno prirodno izvorište.
Kao i sve oko nas, i Sadhana je prije svega bila pounutrašnjena u potpunosti, ali zbog djelovanja Mehaničkih Sila i samim tim ogrubljenja (sve zavisi od ugla posmatranja) i ona je postepeno prelazila na tehnički a kasnije i na ritualni dio u skladu sa padom ljudske Svijesti. Otuda zabluda da je Sadhana samo spoljašnji ritualno – tehnički dio Rada na Sebi. Ta zabluda se upravo oslanja na nivo prosječne svijesti čovječanstva i kao što možemo vidjeti ta zabluda još uvijek je prejaka u Spoljašnjem Svijetu u kojem većina ljudi živi.

Sve dok čovjek ne počne uviđati da je Spoljašnji Svijet odraz Unutrašnjeg i da Unutrašnji ne mora imati dodira sa Spoljašnjim ali da je on Temelj Spoljašnjeg on neće shvaćati kolika je Dubina Unutrašnjeg, kolika je Dubina Prirode iz koje potičemo.
Put ka Sebi prije svega, i za većinu, počinje na Spoljašnjem. To su interesovanja koja imamo, a koja su uvijek povezana sa spoljašnjim životom, koja svoj temelj nalaze u poboljšanju Spoljašnjeg Života koji živimo i koji smatramo jedinim. Tada čovjek završava u Ritualnosti što Religioznoj što Spiritualnoj, ali upravo to je prvi stadij u kojem se igramo i koji isto služi onom čemu i zadnji stadij, spiritualizaciji jedinke, tj. početni stadij Sjedinjenja.
Drugi stadij je Psihološki
. Čovjek počinje da razvija dio koji je granični dio između Spoljašnjeg i Unutrašnjeg, misleći da će njegovom izmjenom izmjeniti sam sebe. Tada nastupa Spiritualnost sa svojim produktima, proizvodima, kičem kao i svim ostalim. Ukoliko nekim čudom to zaobiđe on ulazi u istinitiju promjenu Psihologije koja čini njegov Um i koja on, kao čovjek, jeste. Tada počinje da obraća pažnju na misao, emociju, instinkt, ili Um u globalu. Naravno, svaki stadij ima svoje Demone, koje sada ne želim da nabrajam. Manje više svi ih znate. Taj stadij poznat je po tehnikama. Tehnika i Mantra za ovo, tehnika za ono, naći spiritualnog partnera jako je važno, spiritualizacija na svim nivoima, od pseće kućice pa do svakog detalja. Naizgled Unutrašnja Staza sa Spoljašnjim kićenjem. Ako uđe dublje čovjek prelazi Psihološku granicu i kreće ka Ezoteričnom. Polako tehnike i rituali nestaju i on počinje shvaćati da je njegov Put Unutrašnji, da je vezan za Svijest koja je Identifikovana tijelom i umom.
Treći Stadij je razvijanje Svijesti
, odvajanje od Laži i Iluzije, proučavanje Psihologije u smislu znanja Identifikacije i pogrešnog rada centara Svijesti te razvijanje Bića ili Svijesti. Ovaj Stadij se u Tantri naziva Spiritualnim. Tj. vraćanjem na Istinsko Stanje, Razumijevanje da smo dio Cjeline i da se Cijelina ispoljava kroz ovaj Dio koji Jesmo.

Isto tako, taj Treći Stadij ima svoje nivoe Unutrašnjeg Razvoja i Napretka, ali za sada nas oni ne interesuju. Put je usmjeren ka Putniku. Ono što je Putnik u svojoj Prirodi je sam po sebi Cilj Putovanja. Ali i ono s čim je Putnik identifikovan definiše samog Putnika. Ukoliko je Putnik Identifikovan sa tjelesnošću i njenim prohtjevima te zadovoljenju istih on nalikuje životinji. Ukoliko je identifikovan sa Psihološkim te se stalno u njemu vrti nalik je Ludaku i Lutalici. Ukoliko je Identifikovan sa Spiritualnim i teži svemu tome onda je nalik Mističnoj Budali.
No, ukoliko je orijentisan na Istinskog u Sebi što je Manifestacija Svijesti koja je Identifikovana sa ko zna kojim stadijem tada počinje da liči na ono što Prirodno i Jeste, sama Cijelina koja se ispoljava kroz sve ovo nabrojano, koja se Oslobađa bilo kakve Identifikacije. Upravo to je Cilj Puta i Putovanja. Da se stope Putnik, Putovanje i Put u Jednu Cjelinu koja se Ispoljava u skladu sa onim što ona jeste.
Put je sama Sadhana, Sadhana je Napor koji ulažemo u Putovanje ka Samom Sebi, Napor je Trenje koje se javlja, Trenje je proizvod kretanja ka Vrhunskom Cilju tj. Sjedinjenju i odvajanja od Identifikacija koje imamo sa tjelesnošću i umom.

Sadhana je ono što nam omogućava da se Sjedinimo sa Cjelinom i Istinskom Prirodom, tj. da je Razotkrijemo. Tako dolazimo da je Put Sadhana koja u sebi uključuje jasnan Cilj i de-identifikaciju od okova koje prihvatamo kao sami sebe.
Sadhana mora imati u sebi nekoliko dimenzija. Ona može da koristi i tehnike i rituale ukoliko je Um vezan za njih i ukoliko je Svijest na nižem nivou, ali može biti i oslobođena toga. Sadhana proizilazi iz Istinkog i služi upravo ponovnom Sjedinjenju sa Cjelinom koja jesmo.
Istinska Sadhana u sebi sadrži ono kamo Put mora dovesti, Čovjekovu Istinsku Prirodu. Kroz niz instrukcija koje moraju postati Praktična Primjena, čovjek se odvaja od nižeg s čim je Identifikovan i u počeku Identifikuje se sa onim što mu Sadhana govori da on Jeste, da bi na kraju on postao to što Jeste, a izraženo je Sadhanom. Na kraju Puta Put i Putnik su sjedinjeni u Cjelinu i nestaje bilo kakav Put ili Putnik te se Cjelina koja Jeste, koja je zamjenila Individualnost koja je zamjena za Istinsko Sebe, ispoljava u Dijelu kao Cjelini. Nestaje bilo kakva razlika između Čovjeka i njegove Prirode i Istinsko Stanje preuzima svaki dijelić čovjekove, ljudske prirode.

Kada sam Putnik ne može biti pronađen tada je to znak da je Putu došao kraj. Putnik i Cilj Puta postaju Jedno te isto, te on ispoljava svoju Prirodu u skladu sa Sobom i Dužnostima koje preuzima ili već ima. A to je već neka druga priča.

Ne može Put ka Sebi, ili Osveštavanju biti Nesvjestan. Ako je Cilj Svijest ili Istinsko Sebstvo onda Nesvjestan Put ne može biti Put. Sve dok Nesvjesno zamjenjuje Svjesno nije riječ o nikakvom Putu već o Prilaznom Putu. Kroz Prilazni Put i Sadhanu koja se radi čovjek se riješava svoje životinjske i ludačke prirode s kojom je Identifikovan sa Razumijevanjem da to nije njegovo, da on nije to što Percepira. Jasnim usmjeravanjam na Istinsko Čovjek ima Cilj kojim teži, ali zna da je to dalek Cilj i da na njemu ima dosta da radi.
Ukoliko on samo teži Najvišem Cilju a zna koliko je to teško i koliko trenja to traži, teško da će nešto napraviti. Stoga takav Cilj treba biti podjeljen na niže Ciljeve, tj. Trenutne Ciljeve kojim ispunjenjem dostižemo Generalni Cilj.

Sadhana u sebi mora sadržavati odsjaj Najvišeg kao podsjećanje i usmjerenje. Unutar Tantre to je izraženo idejom da Priroda Čovjeka nije odvojena od Prirode Univerzuma ili Najviše Svijesti. No, Mudar Čovjek će znati da mora da uloži napor u nekoliko različitih dijelova sebe, jer on sam jeste zbir tih Dijelova koji čine Cjelinu. Otuda Sadhana mora u sebi sadržavati i niže aspekte ljudske Prirode jer i ona je Dio Cjeline ili Najviše Svijesti.
Sadhana mora sadržavati Jnanu, Bhakti i Karmu kao izraz Cijeline
. Svaka od ovih faza mora biti Ispravno određena i svaka od njih zahtjeva niz pojašnjenja. Možemo to reći na našem jeziku, Sadhana mora sadržavati Znanje, Emociju ili Devociju i Fizičku Akciju.
U nekom od narednih tekstova pojasnićemo ove stadije Sadhane. Svi ovi Stadiji moraju biti ispunjeni Istinskim i Ispravnim temeljom, a to je Najviše Usmjerenje ili Najviša Svijest, ili Svijest o Istinskoj Prirodi.

U Tantri Sadhanu radimo na drugačiji način od klasične Sadhane, ali i kod Tantričkog Učenja postoje razlike u Sadhani i načinu njenog izvođenja.
Tantra kaže da prvo mora ići najsuptilnije i Najviše, nakon toga grublje i tek nakon toga ispoljenje na Fizičkom koje je Najgrublji dio. Stoga, u Tantri prvo ide Meditacija, pa Pranayama, pa Asana kao Tri Aspekta Suptilnosti ili Vibracija.
Iz Najvišeg usmjeravamo se u ono između Fizičkog i Najsuptilnijeg, tj. Um, te na kraju smo fizičko ispunjavajući ga najvišom Vibracijom koju smo postigli u Meditaciji. Otuda, Rad na Sebi sadrži Tri Stadija Ispoljenja. Sjedinjenje sa Najvišim, Manifestaciju Navišeg unutar Uma i Manifestaciju na Fizičkom.

Ako su ova tri načina zadovoljena, naravno sa potpunim znanjem šta ona čine i kako djeluju, tada možemo očekivati da Čovjek dostigne Oslobođenje, ultimativni Cilj bilo koje Sadhane. Spoznajom onog što jeste, Realizacijom toga na svim Aspektima svoje niže i više Prirode kao Cjeline postiže se Oslobođenje od okova koji nas drže Uspavanima.

Put je Ezoteričan, Unutrašnji. Tijelo i Um imaju svoje ograničenja i njih se ne možemo do kraja osloboditi niti ih osloboditi od ograničenja, jer upravo sama ograničenja su ono što čine Tijelo i Um, ali možemo Osloboditi Sebe, ono što živi u Tijelu i koristi Um putem kojeg se ispoljava.
Svaki Stadij traži da mu priđemo na Integralan način koji je u skladu sa Ciljem ili Cjelinom ka kojoj idemo. Mi se gradimo od Svijesti, Uma i Tijela, samim tim Svijest koja mora znati svoju Prirodu mora se ispoljiti na Umu i Tijelu u skladu sa ograničenjima. No, i Tijelo i Um na sebi imaju mnoštvo ograničenja koja nisu potrebna i kojih se možemo osloboditi. Radom na Posmatranju, kroz Znanje i Direktno Iskustvo onog što Jesmo, moramo prosuptiliti i Tijelo i Um, otuda i takva vrsta Sadhane.
Ako želimo da se Oslobodimo, moramo svakodnevno raditi na svom Oslobođenju koje mora imati Integralan pristup.
Put traži Cjelovitost jer je i sam Ispoljenje Cjelovitosti.

Na kraju sav Rad postaje Unutrašnji jer mi nismo pod okovima Spoljašnjosti, ali to ne zna Spoljašnji Čovjek. Otuda i takav pristup. Kada se Put potpuno ispolji na Unutrašnjem, kada nestane razlika između Puta i Putnika i na kraju kada Putnik ne može biti pronađen i ostane samo Cijelina koja se Ispoljava Put je završen i Čovjek je stigao na Cilj.

Namaskar

Oglasi