Usnuo Čovjek sanja o Probuđenju nečeg što ne može da se Probudi. Probuđenje vidi kao Moć koja će mu dati ono što nema. A nema ništa sem umišljenosti da ima nešto vrijedno. Smrtno ne može preživjeti Probuđenje, jer upravo Probuđenje je Smrt Smrtnog. Vrteći se u krugu Ideja koje ima ne sagledava da je svaki Vrh Strele već znan Centru Cilja, kako onda sa predodređenom Putanjom može doći do onog što je izvan svake Putanje i Cilja.

Duboka zabluda vlada Umišljenim i Usnulim Umom. Da će poznatim spoznati Nepoznato. Još dublja zabluda onih je koji misle da će utabanom Stazom doći do nečeg što je izvan svih Staza. Mnogo je zaludnih pokušaja da utabanim Stazama stignemo na Nepoznati Cilj koji je izvan poimanja Uma. Iako govore da je Cilj Nepoznat, da je Neizreciv, nude Staze utabane nogama izgubljenih kao i oni. Staze ne postoje sem u Umišljenom i Usnulom Umu koji se nada da će takav kakav jeste dostići Nedostižno, Razumijeti Nerazumljivo igrajući se varnicom na vrhu štapića kao neki mladi i nadobudni čarobnjak.

Usnuli Um skup zamrznutih Impresija ne može Razumijeti ono što je iza njega, ono što je izvan Dualnih Utisaka. Odakle onda Čovjeku misao da mišlju koja je odraz Dvostrukosti može Spoznati ono što daleko i duboko prevazilazi Dvostrukost?
Mnogo je onih koji su hodali Stazama i završili u Bogazama igrarije Sila za koje ni ne znaju da postoje. Još je više onih koji su pokušali da očuvaju svoje Mizerno “ja” u susretu sa Misterijom koja poništava svaku Individualnost. Kamenje preko rijeke postoji poredano samo na slici ili u stvarnosti koju je dodirnuo Um, ali ta rijeka mirna je svojim tokom. Rijeka Života koja nosi Univerzum od trenutka Stvaranja do trenutka Razaranja, vrteći igru iznova i iznova, ne može biti premoštena kamenjem Uma jer to nije Rijeka koju je Um oblikovao da teče mirna smijerom koji joj isti daje. To je Rijeka koja je Divlja i Neobuzdana a upravo samim tim teče upravo onako kako je Predodređeno.

Zbir Impresija čini Um. Navike koje ima samo su zgusnute Impresije koje se ponavljaju. I upravo te Impresije kreiraju Život za Životom ponavljajući ga Vječno u krugu Samskare. Može li Um izgrađen od Impresija dovesti Čovjeka izvan samog sebe i ostvariti ono o čemu Tradicije hiljadama godina govore u Superlativu?
Ono što ne govore jeste da Umom koji je Uspavan i Umišljen ne mogu da prođu Stazu koja nastaje samo pod nogama Života. Tradicija je mrtva staza ponovljenih Impresija Budnih. Impresija ostaje Impresija dolazila od Budnog ili Uspavanog. No, ona ima svoju vrijednost. Njena vrijednost se ogleda u tome što razbija trag Impresija koje nastaju Uticajem života, koje bivaju nošene samim životom čiji je Cilj samo broj u logorima Smrti i Patnje. Otuda vrijednost Učenja i Tradicije. I samo tu ona ima vrijednost. No, dalje ona ne može da vodi. Svako slovo iza kojeg ne stoji Živ Čovjek samo je mrtvo slovo koje nosi Impresije koje Čovjeka vraćaju u Vječnom kruženju Samskare.

Nema izlaza iz zatvora sa Uslovljenim Umom. Upravo Uslovljenost su same Impresije koje ponavljaju svaki trenutak, koje proživljavaju svaki trenutak iznova na isti način, sa istim Reakcijama, sa istim Očekivanjima, sa istim Uslovljavanjima. Ukoliko nema Svijesti koja može da prekine Uslovljavanje, Impresije nastavljaju da rastu i razvijaju se noseći Život u Čovjeku sve dublje i dublje u smrt. Osvijestiti Impresiju ne možeš Umom. Um može samo da zna da je skup Impresija, skup Ideja koje ga vode u začarani krug u kojem on ne vidi da se vrti kroz Šumu izgubljen u samom sebi. Takvom Umu dolaze oni koji ga mogu spasiti, predodređeni i probuđeni kao da ima neko ko želi da se neko Probudi.
Uvidjeti Uslovljenost kojoj robuje omogućava mu da sagleda zatvor koji je izgradio svojim Vjerovanjem i Ubjeđenjem i pruža mu se mogućnost da se Oslobodi, ali samo ako može da isključi Um od daljnjeg “djelovanja”.
Djelovanje ne postoji barem ne onako kako ga Čovjek zamišlja. Djelovanje je upravo djelovanje Impresija koje su skupljene životima prije ovog i osnažene kroz život koji vodimo. Unijeti Svijest to je prvi korak. No, samo kada se Osvijesti svaki segment Uslovljenosti omogućavamo brisanje Impresija koje nas prate kao gladan pas iz života u život. No, samo Osviještavanje nije moguće ukoliko neko ne Razumije svoju Prirodu.

Razumjevanje da je Priroda oslobođena Ličnog početak je Razumijevanja što znači Probuđenje. Nema Ličnog u onom što je Bezlično. Stoga ono što jeste sama Čovjekova okosnica života mora biti odvojeno od njega samog, ali “njega samog” upravo je zamka njega Ličnog. Kada Svijest postaje ono što treba da bude, tada ona osviještava sve bez razlike što je, bez obaziranja na dobro i zlo, ugodno i neugodno, korisno i štetno, voljeno ili nevoljeno, jer shvata da je Uslovljenost svaka krajnost.

Ostati iza svake Impresije Budan i bez davanja pažnje Reakcijama koje nastaju, već samo održavati Svijest o tome i Svijest o Sebi, rastvara kamen Uslovljenosti, sam Um. Reći da je to spajanje Posmatrača i Posmatranog kroz proces Posmatranja isto su Impresije koje nas vezuju. Otuda ne smije biti očekivanja spajanja Procesa na početku i kraju traga Svijesti. Ukoliko se veže za sam Proces opet je vezan zakonom Karme i Samskare.
Biti Svijestan znači ne obraćati pažnju na ono što Svijesnost donosi kao posljedicu. Samo BITI Svijestan. To mora postati jedini Cilj, jedini Motiv, ali izvan Cilja i Motiva. Jer ukoliko je to Cilj i Motiv onda je upravo Uslovljen Um na dijelu.

Rijetki su oni koji govore o teškoćama Sjedinjenja, teškoćama Probuđenja. Mnogo je onih koji propovjedaju o mističnosti samog Čina izvan Čina. Jer lakše je pripovjedati mistične priče bez da se išta kaže, sem da se zagolica Uslovljeni Um, a teško je pričati i davati ono što vodi Oslobođenju ne izbjegavajući zablude koje Čovjek ima u svom Uslovljenom Umu.
Budan zna da nema ko da se Probudi, kao što nema ko da želi da se Probudiš. Sam si od početka do kraja. Postoje usmjerenja, postoje simboli, postoji “prst koju ukazuje na mjesec”, ali nema onog koji će te voditi Putem jer, samim tim, to je već Uslovljeni Put.
Uslovljeni Put ne može biti Put Oslobođenja.
No, postoje smijernice. Ukoliko ima neko da ih prati.

Ukoliko zna da je Ono što nastaje izvan Uma, a da bi to znao mora znati Um, onda Čovjek ima način da se izvuče iz kandži Uslovljenosti. Zato samo jedan od milion uspije da shvati u čemu je Tajna nad Tajnama. Toliko je jasna a toliko nejasna da samo u isto vrijeme poznavanje ovog može da Oslobodi Čovjekovu Prirodu.
Da. Postoji još jedna Tajna. A to je da nema KO da ostane u trenutku Oslobođenja. Stoga, ono što te isključuje, što te odbacuje i mrvi svaku Individualnost upravo je ključ za Oslobođenje.

Oglasi