It is all an IllusionSagledavanje svrhe određenog Dijela ne može biti odvojeno od sagledavanja Cijeline. Unutrašnja Evolucija ne može biti djelomična ili parcijalna. Ona mora biti u skladu sa Cijelinom kao što je i sama Cijelina.
Dio je uvijek Cijelina, ali podjeljeno oko to ne može sagledati opčinjeno gledajući Dio bez Uvida u Cijelinu. Cijelina je uvijek Dio i ma kolika ta Cijelina bila ona je Dio.
Dijelovi i Cijelina uvijek čine Potpunu Misteriju Univerzuma. Ne možemo upoznati Najvišu Istinu, Najvišu Misteriju ukoliko ne Spoznamo da je svaki Dio upravo Cijelina koja se ispoljava u samom Dijelu.
Mi nikada ne upoznajemo ništa izvan oka koje je ograničeno samim vidom, debljinom kapka koji zaklanja Viđenje. A upravo pokušavamo sagledati Sebe odvojenim od ostatka misleći da razvijanjem “jedne ruke”, “jednog oka”, dostižemo Potpunost Samoostvarenja.
Razvijati “ruku” zanemarujući ostalo isto je kao i ponavljati jednu riječ misleći da znamo kompletan Jezik, ili ponavljajući jedno slovo umislimo da izgovaramo rečenice. Toliki je San ljudski, povodljiv kao i njegov cijeli život. Umišljen, svaki čovjek kroči stazom pripremljenom od ponosa i sujete, nespreman da Vidi oslobođen kapka Sljepila ponor koji se pred njim pruža. Kada hodamo pustinjom, žedni i gladni, Stvarnost nam projektuje Iluziju Oaze podržavajući Umišljenost da je stvorena samo za nas. Uskoro “oaza” pretvara se u grob sitnog pijeska koji ispunjava svaku poru, ulazeći na otvorena vrata, pored umišljenog i uspavanog čuvara kojeg zovemo “ja”.
Suludo je okriviti pijesak, jer to je njegova Svrha. Ali Kapak Sna traži krivca tamo gdje ga nikada ni ne može naći. Umjesto da okrene Oko ka sebi i u ogledalu obasjanom svijetlom munje Uvidi onog koji gleda, suoči se Kapkom Sljepila i Okom Ludila.

Šta je to što čovjeka čini mizernim? Šta je to što ga čini da sljepo upada u Iluziju svoje uobrazilje? Što je to što ga uljuljkuje u Snu “pravednika”, u Snu “izabranog”?
Ništa drugo do on sam.
On je sam sebe ubacio u Samicu u kojoj se igra sjene sa svijetlom na ogoljenim zidovima koji ga okružuju dajući smisao sjenama na zidu koje uvijek, ali baš uvijek, nastaju igrom Svijetla i Ruke.
Nije Svijetlo to koje je krivo za zaludnu igru Vječnog kruženja Života i Smrti. Ono je samo Svijetlo i to je njegova jedina svrha. Ruke, okom vođene, opsjednuto prave figure od Sjene misleći da ispunjavaju Životnu svrhu, a ostvaruju upravo Smrtnu svrhu.

Život se Smrću hrani. Smrtno životom obnavlja. Nevidjeti ovo znači ponavljati Krug za Krugom davajući smisao Sjenama na Zidu viđenim Okom Ludila i Kapkom Sljepila. Kasnije okrivi Sjene i Svijetlo za sudbu koja ga zadesi, cvileći i škrgutajući zubima u onom što ama baš nikad nije nazvao ispravnim imenom.
Paklom.

Može li biti Svrhe bez onoga koji Svrhom Jeste? Može li biti Cijeline bez Dijela koji sebe Uviđa u njoj? Može li biti Dijela bez Cijeline koja, ispoljena Dijelom, sagledava sama Sebe?
Slušajući Damar za Damarom, gledajući Smrt u lice sa naočarima, Unutrašnjeg Osmijeha uviđam da Dio uvijek je Cijelina, samo Oko Ludila i Kapak Sljepila sve dok ne čuje posljednji Damar ne sjeti se da sam sebi kaže “Ja sam Cijelina koja sebe doživljava kroz specifičan Dio koji nosi moje ime!”
A ime, zar je bitno kada se Vidi Okom Probuđenja sama Suština Cjeline Dijelića sekunde?

Kažem sebi zbogom prijatelju najgori neprijatelju.
I pitam se gdje sam zagubio dugme crne košulje omotane oko pasa dok reski zvuk Sekunde podsjeća me na trenutke koji čine cijelinu Sata.
Može li Sat biti Sat bez Sekunde koja ga na to podsjeća? Može li Sekunda biti Sekunda bez ostvarivanja svrhe Sata?
Sjetan osmijeh govori nam Istinu koju nikad ne vidimo dok se ne oglasi posljednja sekunda Sata Života koji nam je prošao u Sjenama na zidu viđena Okom Ludila i Kapka Sljepila.

Zvuk je Dio Tišine i Tišina mu daje Smisao. No postoji li Tišina bez Zvuka Smisla koji otkucava svaku Sekundu?
Ne možeš sebe Spoznati ukoliko nisi spoznao Cijelinu u kojoj se nalaziš. Svaki te Dio razotkriva kroz Cijelinu koja Jesi. A Jesi uvijek je Nisi u Tami Tišine koja te okružuje i tiho te Sagledava Okom Svijetla.
Ukoliko nema Svijetla nema ni Tame. A opet nešto ih oboje okružuje.
Nema Tebe, ukoliko nema Mene, a opet nešto nas okružuje.
Kažem li da si Ti Jedina Stvarnost, kažem i da sam Ja Jedina Stvarnost. A opet, u isto vrijeme Cijelina koja jesmo njemo Svijedoči obojici i sjetno se smiješi Unutrašnjim Osmijehom znajući da smo i Ti i Ja, samo Dio kroz koji  ONO naziva Ti i Ja.

Posmatrao sam Dio. Posmatrao sam Cijelinu. I sada više ne znam gledam li Cijelinu ili Dio. Izgubljen Posmatranjem shvatih da je to igra Dijela i Cijeline u kojoj i jedno i drugo upravo ostvaruju Cilj Potrage. Nekad sam mislio da moram biti Svijestan. A nekada sam mislio da nema ko da bude Svijestan. Sada Vidim samim Vidom da nema ko da Vidi niti šta da Vidi. I samo sebe poništava i Apsolutno, NIŠTA ne gubi. Oduzimanjem bilo čega od Punine Punina se ne mjenja.
Svaki Dio oduzet od Cijeline i dalje ostaje u Cijelini, jer gdje bi to, pobogu, bio oduzet?

Sagledaj Čovječe sebe kao Dio koji nikada ne može biti izvan Cijeline jer i sam je Cijelina otrgnuta od Cijeline. Kao što shvataš da Cijelina uvijek ostaje Cijelina, da Punoća uvijek ostaje Punoća bez obzira koliko oduzeo od nje.
Ako ti je to teško sagledaj onda Dio koji misliš da jesi i pitaj se može li Dio biti izvan Cijeline?

Koji god odgovor da dobiješ oba su Otvaranje Kapka Sljepila i Viđenje Okom Svijetla.
Uostalom, valjda znaš da ukoliko nema Onog koji Vidi nema ni Oka Ludila ni Kapka Sljepila, kao ni Otvaranje Kapka Sljepila ni Viđenja Okom Svijetla.
Ukoliko te nema ne postoji ni Cijelina i Dio koji bi sagledati se morao. Ukoliko ti je ovo jasno, onda znaš u kojem smijeru Progledati moraš. Jer Ja Jesam ono što Jesam u ovom Dijelu koji osjećam kao Sebe jer upravo on Jeste ono što Jeste u Cijelini koja On Jeste.
Nemoj misliti da On nema Ja ili da je njegovo Ja drugačije od tvog. Ne bi mogao imati Ja da On nema Ja koji je Upravo Isto kao što je i tvoje Ja. Vidi Ja kao Njegovo Ja i budi Volja Njegova.

Nema razlike između Dijela i Cijeline sem u Oku Ludila i Kapku Sljepila. A opet kada Uvidiš onog koji ovo Vidi shvatićeš da je i Dio i Cijelina svojevrsna Laž koju osnažuješ Smrću kojom živiš i Hraniš je Životom koji Jesi. Sve što trebaš jeste Smrću Hraniti Život koji Jesi.

Oglasi