Probajte zamisliti da stojite nasred čistine i govorite svoju Istinu koja je spoznata životom koji ste proživjeli, izvan bilo kakvog zaklona bilo koje tradicije, učenja, vjersko-spiritualnih knjiga. Sada probajte da zamislite da jasno i glasno kažete ono što Jeste, bez straha, bez oslanjanja na bilo koga ili na bilo što. Otvoreno, čisto, jasno i glasno.
Kako se osjećate? Što proživljavate? Da li vas je strah što stojite na čistini i govorite ono što NIKO ne želi da čuje, što oni iza grudobrana tradicija ama baš NIKADA neće učiniti niti su sposobni da učine?
Kakav Utisak imate kada se susretnete sa Istinom koja nema okus Učenja ili Tradicije, koja je oslobođena zadnje košuljice mističnosti i pretvaranja? Ostavlja li gorak ukus u ustima?

No, nisam to imao na umu. Pitanje, koje je retoričko, više bi trebalo biti u ovom stilu: “Smijete li ostati sami, na čistini, sa svojom Istinom i stajati iza onog što kažete, bez da se oslanjate na bilo koga, bilo što, da se skrivate iza onog što se predstavlja Tradicijom, Učenjem ili čime već?”

Ovo je pitanje koje se svako od nas mora zapitati. Ne zato što je ono istinito ili zato što vodi u nekom smijeru, već zato da bi sami sebe razotkrili i uvidjeli šta to radimo. U jednom momentu svog Rada, sam sebe uhvatio da proučavam određene Tradicije koje mi nisu ništa novo dale, ali su me mogle zaštiti, dati mi sigurnost da “smjelo” stanem ispred i kažem što imam. Onda sam se uhvatio da stavljam znakove citata u svom životu i Radu. Nisam to odmah primjetio. Već u svakodnevnom samoposmatranju primjetim u par navrata kako se pojavljuje znak citata u meni samom. Odmaknuo sam se od toga i pogledao tu laž u oči. Nisam ostao iznenađen, niti sam imao gorak ukus u ustima, već sam se nasmijao gluposti koju sam vidio.


Ovdje pišem pod zaštitom određene Tradicije i Učenja. No, to pišem samo zato što su ljudi navikli na ukus celuloze i što je ona starija to je vrednija. U biti, ona nema nikakvu vrijednost sem da promjeni Um koji je navučen na drogu svakodnevnice. Djelovanjem celuloze, ili kako bi to Mr. G. rekao, B Uticaja čovjek u sebi razvija Magnetski Centar, tj. razvija određena interesovanja koja u njemu stvaraju Uticaje koji će ga usmjeriti ka određenom pravcu, tj. Radu na Sebi i omogućiti mu kretanje ka Oslobođenju.
Naravno i Mr. G. je bio, barem je predavao tako iako vjerujem da on nije bio, pod uticajem Tradicije. I samim tim shvatio je da određena Tradicionalnost, Celulozičnost mora biti data uspavanom Umu. Sam nije bio ograničen time, jer da jeste, nikada ne bi mogao napraviti to što je napravio. Predstavljao je nekoliko Tradicija i Učenja, a mislite li da takav neko može da bude vezan Tradicijom ili Učenjem?
Varate se ako mislite tako. Prije svega, jer Istine koje se kriju u takvim Majstorima ne mogu biti ograničene Učenjem. Učenja služe sljepcima da se njih drže i kite ordenima Inicijacija. Onaj koji je Slobodan, Slobodan je i od ordena i Učenja. I to je prvi korak ka Oslobođenju. Drugi je da iz sebe izbacite svu celulozu koju imate, sve Majstore koje ste prošli, sva Učenja koja stoje iza vas. Tek tada počinjete osjećati ono Istinsko Sebe.

Sjedim tako i posmatram. Sve unutrašnje košuljice koje imam. Osmijehom na licu gledam bez treptanja u datost bez očekivanja. Ja, lična zamjenica iza nečeg što stoji u pozadini svakog trenutka, otvorenih očiju zurim u posljedicu Sebe. Čega li sam posljedica i čemu li sam uzrok?
U meni se javlja jedan specifičan Okus, i prepoznajem ga kao Sebe. Neovisan, Nevezan, Jedinstven a opet tako Mnoštven. I Jeste i Nije u isto vrijeme a opet može da nestane i umre bez ijedne suze kajanja. Kroz sjećanje vraća mi se trenutak kada smo sjedili na nekom austrougarskom groblju. I pitanje koje sam dobio od tadašnjeg Majstora: “Jesi li spreman da sebe poništiš i da od tebe ne ostane ništa, sem praznine koja ne zna svoju dubinu i u kojoj sve što jesi biće smrvljeno i uništeno?”
Pitanje je bilo postavljeno nakon određenog iskustva u jednoj od grobnica.
Sve što sam osjetio bio je strah, ali taj put taj strah nije bio moj. Ja sam ostao kao Posmatrač izvan njega i posmatrao strah na nivou ćelije i čudio se kako može takvo što da postoji. U isti momenat bilo je smiješno gledati što svaka ćelija vrišti od Straha, a u drugim momentu shvatao sam što to znači.
Znate li kakav je osjećaj kada umirete, kada nestaje sve što ste poznavali i nazivali sobom?
Ne postoji iskustvo, sem dubokog orgazma (a ni ono nije do kraja isto), koje bi mu sličilo. Svaki dio vas biva progutan od nečeg što niste nikada ni sanjali da postoji. Niti ste ikada htjeli tome da priđete. Kada se Praznina okomi na vas i usisa vas u svoje dubine ostaje samo krik umiruće Ličnosti, Slike koju ste imali o tome što vi to Jeste. Sve Tantre, Najviše Svijesti, Ideje o Probuđenju bivaju Uništene. Sve to ničem ne služi do da vas natjera da Skočite u To.
Nakon tih nekoliko priprema koje se dešavaju prije finalnog nestajanja, u vama počinje nestajati sve ljudsko što imate. Prije svega, svakim kontaktom sa Tim, nestaje svaka ideja o Tome. Niti znate šta je To, niti znate Šta ste Vi. Ostaje veliko NE ZNAM u vama i to NE ZNAM sagorjeva svaki ostatak vas samih.
Da, ima tu Jednosti, ima tu ljepote i ekstaza, osjećaja blaženstva. Nije da nema. Ali upravo s tim ste navučeni da se prepustite onom zadnjem i finalnom “udarcu” koji uništava sve to. I kada NIKO ne ostane ko bi svjedočio Tome sem samog Toga, tada je završeno. Na kraju ostaje NIKO ko je IŠAO prema Oslobođenju. A šta ste mislili da ćete se VI OSLOBODITI?
Koje Vi?  I od ČEGA?
NEMA KO da se OSLOBODI, jer NEKO ne može biti OSLOBOĐEN. SAMO NIKO može OSLOBODITI se sa shvatanjem koje vam tada bljesne, da NIKADA to NIKO nije ni bilo zarobljeno.

Tada iza čega ćete se sakriti. Iza Učenja? Tantre? Joge? Duhovnosti? Tradicije?
Možete se kroz nju ispoljiti, to nije problem. Ali ne i njome se kititi, ili iza nje se skrivati.
I kako kaže to J.C. and CO u Tominom Jevanđelju:
“Neka onaj tko traži ne prestane tražiti sve dok ne nađe. Kada pronađe, naći će se zapanjen, i vladat će nad svime.”

Stoga, čitajući ovaj Blog, iako priča o Tradiciji i Učenju, nemojte njima biti ograničeni. Ona su samo košuljica za Istinu i ništa više. Ako tražite Istinu morate biti tečni kao Voda koja ne pripada nikome i uvijek izražava samo Sebe.
Morate Sebe roditi iz Sebe.

Oglasi