Oslobođenje znači oslobođenje Unutrašnjeg Bića, oslobođenje od Zatvora u kojem se nalazimo jer smo Vezani (Identifikovani) sa pogrešnim ili lažnim Sopstvom. Ukoliko ne postoji ograničenje, ukoliko nismo zarobljeni nečim, grubljim, težim, po nas lošijim Uticajem, onda samim tim  ne bi bilo nikakve priče o Oslobođenju. Oslobođenje je jedino moguće ukoliko postoji nešto što se Oslobađa OD nečega. U našem slučaju, to znači Oslobađanje Istinskog u nama, Istinske Prirode, Bića od ograničenja, tj. od Uma i Sila koje njime vladaju, a samim tim zarobljavaju naše Biće u ovoj realnosti.

U našem slučaju postoje tri Ograničenja koja nas drže u zatvoru. 1) Fizička ograničenja; 2) Psihička ograničenja (Intelektualna i Emotivna); 3) Spiritualna ograničenja. U Fizičkim Ograničenjima imamo tri Ograničenja koja su dodatna. Ograničenje vremena, prostora i lična ograničenja – privremena/vremenska ograničenja, prostorna ograničenja i lična ograničenja. U Fizičkom smislu čovjek treba da nadjača ova ograničenja. No, s druge strane treba da shvati da ova ograničenja i njihovo nadjačavanje omogućuje čovjeku civilizacijski progres kakav danas poznajemo. Ali moramo znati da ova ograničenja nikada ne mogu biti do kraja prevaziđena i da će ona uvijek postojati, bez obzira što smo na neki način odnijeli, kao civilizacija, pobjedu nad ograničenjem vremena i prostora kroz razvoj tehnologije i slično.

U Psihološka Ograničenja spadaju i Intelektualna i Emotivna Ograničenja, tj. Ograničenja naše Ličnosti, Uma, Intelekta i Emocija. Intelektualna Ograničenja su ograničenja našeg Intelekta u koja spadaju i Koncepti i Ideje i razno razna mišljenja koja imamo, ali i pronalazak izlaza iz njih, pitanja koja sebi postavljamo i za koja nemamo odgovor, Stavovi koji proizilaze iz mišljenja, koncepata i ideja, itd. Dobar je primjer takve vrste Ograničenja određene Ideje koje imamo o životu, situacijama ili o ljudima ili o samom sebi. Ograničenja koja nas čvrsto drže u određenom Ubjeđenju, ili Stavu u odnosu na nešto. Često puta ta Ograničenja povezana su i sa Emocijama, tako da u ovom slučaju govorimo o Psihološkim Ograničenjima u kojima posmatramo i Intelekt i Emociju.

Emotivna Ogračenja su sve vrste Negativnih Emocija, pa čak i ovisnost o tzv. Pozitivnim Emocijama. Obično je Emotivna Ograničenja teško odvojiti od Intelektualnih jer su ona duboko povezana, ali čak i Fizičko Ograničenje u vidu Tjelesnih Stavova, određene krutosti, ali i Reakcija, tj. Intelektualno-Emotivnih Ograničenja koja se ispoljavaju na tijelu su isto jedan dio Psiholoških Ograničenja. S te strane možemo govoriti o određenom Psihološkom Oslobađanju, ali ne i o potpunom Oslobađanju Bića. Čovjek koji je shvatio svoja Psihološka Ograničenja i koji je većinu preispitao, uvidio njihov način manifestacije i šta to znači u odnosu na njega, još uvijek mora da koristi, ovaj put Svijesno, ova ograničenja sve dok se nije potpuno Oslobodio rađanja na ovom nivou. Ali isto tako možemo govoriti o određenoj vrsti Psihološkog Ograničenja na višim svijetovima. No, tu već dolazi određena problematika tzv. Probuđenja ili Prosvijetljenja ili Potpunog Oslobođenja, jer u današanjoj Spiritualnoj sceni to nije dovoljno dobro pojašnjeno niti ljudi to kraja Razumiju što to znači.

Spiritualno Ograničenje je donekle najdominantnije u tzv. Spiritualnoj sceni oko nas. Ono uključuje određena znanja u vidu Informacija, ali ne i Direktnog Znanja, tj. Jnane. Evidentno je da smo svi dio Kosmičke Svijesti, dio Najviše Svijesti. I to je jasno sa teoretske i filozofske razine, ali ne i sa praktične razine. Iako Sadhaka (Učenik) ovo zna i teoretski razumije u odnosu na Učenje koje sljedi, većina njih nema ovo Iskustvo, samim tim to postaje Spiritualno Ograničenje koje je jako teško prevazići i koje djeluje u skladu sa Fizičkim i Psihološkim Ograničenjima. Tako da ih ni ne možemo previše odvojiti, sem u smislu boljeg Razumijevanja tematike Tantričkog Učenja.

Primjera radi, Sadhaka zna da je jedno sa Univerzumom ili Najvišom Sviješću, ALI TO NE OSJEĆA, nema direktnu Percepciju toga. On i dalje osjeća bol, patnju i agoniju ovog Ograničenja i njih smatra stvarnima, dok Jedinstvo sa Najvišom Sviješću smatra iluzijom.
Pomoću određenih Tantričkih Sadhana koje se daju, Sadhaka zna da je on dio Svevišnje Svijesti, da on nije odvojen. Pomoću filozofsko-teoretskih informacija njemu se pojašnjava i šta to znači te se ojačava njegova Sadhana. No, sve dok sam to ne iskusi putem svoje Intuicije to znanje nije Oslobađajuće. Kada uz pomoć Sadhane počne Intuitivno spoznavati, doživljavati prva iskustva Istinskog Bića, tj. doživljavati da između njegove Svijesti i Brahmana nema nikakve razlike on postepeno zadobija Spiritualno Oslobođenje, tj. Oslobođenje Bića od Ograničenja. Pošto smo zaključili da ne možemo potpuno da se Oslobodimo od Fizičkih i Psiholoških Ograničenja, jer imamo i tijelo i um, koji koristimo na ovoj razini i koji su potrebni za naše postojanje ovdje, počinjemo shvatati da je jedini način upravo Spiritualno Oslobođenje. No, to sada povlači za sobom određeno nerazumijevanje koje sam pomenuo, ali i čestu grešku Sadhaka koji svoj put pretvaraju u jednoobraznu Sadhanu i Učenje, što samim tim odgađa ili otežava Oslobođenje.
Drugim riječima, ukoliko Sadhaka ne radi i na oslobođenju od Fizičkog i Psihološkog Ograničenja njegovo Oslobođenje može uroditi plodom, ali ne biti i Potpuno Oslobođenje, te će svoj daljnji Unutrašnji Napredak morati nastaviti na nekom drugom mjestu, na nekoj drugoj vibratornoj ravni. No, da bi smo ovo znali moramo znati način na koji se Apsolut Manifestuje, moramo znati Kosmologiju koja nam upravo pokazuje to što sam ovdje opisao.
Kao što sam rekao, jedino Oslobođenje može biti Spiritualno Oslobođenje i upravo se u svim Učenjima o tome radi. No, ukoliko nisu prosuptiljena druga ograničenja, ukoliko nismo Osvijestili sve Manifestacije koje imamo kao Biće, to Oslobođenje neće biti potpuno, pa čak i neće biti moguće, jer će nas naša Vezanost povlačiti nazad na ta Ograničenja koja nisu Osviještena.

Odvojenost koju osjećamo od Izvora posljedica je tzv. Maye, tj. Iluzije. Drugim riječima, prevedno na naš jezik, naša Vezanost ili Identifikacija sa Tijelom i Umom, te ograničenja koja osjećamo i s kojima samo vezani, pripadaju Iluziji. Kada bi ona bila stvarna Sadhaka se ne bi mogao Osloboditi, jer bi onda to bilo njegovo Istinsko Stanje. Upravo pošto je cijela Kreacija Maya Učenik mora da se izdigne iznad nje, tj. da je Transcedentuje. No, bilo koja Transcedencija ne može biti odvojena od Transformacije, jer Transformacija nam omogućava da prosuptilimo Um i grubo Ograničenje transformišemo u Suptilno, tj. da ono od čega možemo da se Oslobodimo da se toga i Oslobodimo, a ne da i dalje tome robujemo. Pomoću Transformacije grubih elemenata, pomoću Transformacije našeg Uma koji mora da ispoljava našu Prirodu a ne prirodu Ograničenja, mi stičemo početna iskustva u Istinsku Prirodu i postižemo Razumijevanje da mi nismo odvojeno od Njega ili Nje (u zavisnosti od Učenja kojem pripadate), što nam omogućuje da mnogo dublje prionemo na Sadhanu ali i na Ispoljenje Istinske Prirode u ovoj Realnosti.

Pošto je Maya sam princip Apsoluta sama Maya nije ništa drugo do Apsolut. Rečeno na drugi način ne postoji razlika između Maye i Apsoluta. Možemo reći da je Maya suprotna Apsolutu, ali to je ubjeđenje koje imamo bez Uvida u Istinsku Prirodu. S te strane ne postoji ništa što nije stvoreno od Apsoluta i samim tim Maya koja je kreator je sam Apsolut. No, to znanje ne može da nam puno pomogne ukoliko se nismo Oslobodili Ograničenja koja su kreacija Maye. Tako da ovdje pričamo o teoriji koja je naizgled kontradiktorna.
Led nije odvojen od Atoma Vode. Iako naizgled to tako izgleda. Atom Vode je sama Priroda Leda i kroz Tranformaciju preko Vode i Pare dolazimo do Atoma Vode. Takođe, pogrubljivanjem ili Manifestacijom Atoma Vode nastaje i Para, i Voda i Led. Samim tim oni nisu odvojeni od Atoma Vode.
U ovom Univerzumu ne može postojati nešto izvan određenog stepena Dvojnosti, tako da svijetlost Sunca nije odvojena od Sunca. Atom Vode nije odvojen od Leda. Na isti način Maya nije odvojena od Apsoluta čiji je ona djelatni organ, ili “organ” Akcije, Kreiranja.
Svijet koji poznajemo nije ništa drugo da različita Manifestacija Apsoluta od Suptilnog ka Grubom.

Kreativna Snaga Apsluta je sama Maya, ili drugim riječima Prakrti ili možemo to nazvati i Shaktii. U Tantričkim tekstovima poput Vigjana Bhaerava Tantre govori se da između Shaktii i Shive nema nikakve razlike i da je Suština Shaktii upravo sam Shiva.
Razumijevanje da Shaktii ili Prakrti ili Maya nije različita od Apsoluta omogućava se prevazilaženje određenih Ograničenja, ali isto tako i njihova Transformacija.

Krishna kaže: Mámeva ye prapadyante Máyámetáḿ taranti te. – Onaj koji Meditira na Mene može prevazići Mayu (izdići se iznad Maye)”.No, postoji nekoliko različitih načina, da to tako kažem, Obožavanja Najviše Svijesti, ali po mom ličnom mišljenju, svi načini su ograničeni, jer mi ne možemo zamisliti Najvišu Svijest, samim tim ne možemo ni Meditirati na Najvišu Svijest. No, možemo Intuitivno Znati što ona to jeste, naravno i to Znanje ima svoja Ograničenja. Naravno ukoliko Meditaciju shvatamo na način na koji se to inače shvata, a ne na Ispravan način, da je Meditacija upravo Sjedinjenje sa Samim Sobom, ili Usmjerenje na Istinsko Sopstvo.
Kao što sam rekao, postoji nekoliko načina “obožavanja” Najviše Svijesti ili da to kažem Meditiranja na Najvišu Svijest. Brahma Sadbhava, Dharana i Dhyana, i treća je Japa Stuti. Postoje određene prepreke koje se pojavljuju prilikom tumačenja ovog što sam napisao. Te prepreke idu od Jezika i njegovog nepoznavanja, ali i do pogrešnih koncepata kojima robujemo.
Brahma Sadbhava bi moglo da se prevede kao Biti Bog ili Najviša Svijest. Tj. to znači da u tom Sadhani ne postoji razlika između nas i Najviše Svijesti, tj. našeg Bića koji se manifestuje u vidu Svijesnosti i Najviše Svijesti. Drugi način jeste Koncentracija i Meditacija na Najvišu Svijest kao Objekt na koji se koncentrišemo i meditiramo. I treći, po Tantri najlošiji način, jeste ritualno obožavanje.
“Biti Bog” znači ne vidjeti razliku između osjećaja Ja Jesam i samog Apsoluta i držati Svijest na osjećaju Ja ili Ja Jesam ili na samom Sebi, kao najvišem obliku “obožavanja”, Meditacije. To ne znači ići okolo i govoriti “Ja sam Bog” kao što to čine neki ljudi koji nisu shvatili samu Ideju. Obično onaj koji to govori daleko je od bilo kakvog Boga.
Dharana i Dhyana  će vremenom postati jasnija kada pređemo u pojašnjenje Astanga Yoge ili Osam krakova (udova) Joge. Tako da to sada ne namjeravam posebno pojašnjavati.
Ritualna Praksa mislim da je svima pozata i da znate što to znači.

Cilj Sadhane jeste dovesti sebe do Sjedinjenja sa Najvišim. Sada ovo još jedan termin koji može dovesti do zabune. Ovdje kažemo “Sjedinjenje”, ali podrazumijevamo da Sjedinjenje znači Jedno te isto, tj. u smislu ovog teksta podrazumijeva da između Sopstva i Apsoluta nema nikakve razlike. Znači ne govorim o sjedinjenju u smislu da sastavimo dva dijela zajedno, već o Sjedinjenju u kojem između tzv. dva dijela nema nikakve razlike. Meditacija u Tantričkoj Sampradayi podrazumijeva upravo ovo kao temelj.
Tantrička Sadhana sadrži u sebi princip Astanga Yoge, tj. osam načina, koraka, koji omogućuju Sjedinjenje sa Apsolutom ili Samadhi kao zadnji korak u Sadhani. U nju su uključene i Dharana i Dhyana kao određeni koraci koji moraju biti poduzeti kako bi Um usmjerili na Najvišu Svijest. No, ukoliko ona nema završni Kvalitet, Takvoću koju nazivamo Tattvábhávát sama Sadhana nije završena i ne postiže se njen cilj. U našem riječniku riječ Takvoća je jasna u smislu da to označava svojstvo određene tvari, sam njen kvalitet.  Mogu čak i reći Esencija određene stvari, Takvoća.
U smislu Brahma Sadbhave to bi mogli biti izrečeno kao Brahma-tattvábhávát, Kakvoća ili Takvoća Brahme, otuda Sadhana u kojoj Sadhaka ne pravi razliku između Brahme i svog Sopstva te bez toga nema Spiritualnog Oslobođenja.

Stoga, Istinska Sadhana je upravo Usmjerenje na samog Brahmana kao Izvora nas samih i viđenje Brahmana u njegovoj Kreativnoj Snazi (Djelatni organ) ili Mayi. Na taj način Tantrik postiže Oslobođenje, ne stvara Karmu i samim tim ne ulazi u vječni krug Samskare.
“Ono što druge zarobljava Tantrika Oslobađa” – izreka koja je u našim danima postala izgovor za većinu tzv. tantričkih škola koje postoje oko nas. Ukoliko Tantrik ili Sadhaka nema Ključ ili Svijest ili Svijesnost sve ono što može da ga Oslobodi biće njegov novi zatvor iz kojeg neće moći da se Oslobodi.

Osjećati Sebe kao Jedno sa Brahmanom ne podrazumijeva ni Sujetu, ni Ponos, ni osjećanje Superiornosti nad drugima, ako se ispravno radi. No, ukoliko je to sve nastalo upravo zbog tih Ograničenja to će biti dodatni zatvor za Sadhaku. Mogu reći da će to biti strahovit pad koji neće biti prepoznat dok ne bude kasno. Sadhana ne smije da izazove nikakvu posebnost i upravo u tu svrhu postoje određeni dijelovi u svim Tantričkim Učenjima koji, pored Majstora, služe da ne osjećamo da smo imalo bolji od svijeta oko nas. Jedna od takvih Praksi jeste Karma Yoga. Ali i o njoj ćemo govoriti kasnije.
Ako razumijemo da između nas i Apsoluta nema nikakve razlike, onda Praksa Karma Yoge dobija svoj pravi smisao, tj. onda se radi na Razumijevanju koje je temelj bilo kakve Tantričke Prakse. Bez Razumijevanja ćemo doživljavati upravo Ograničenja kao smisao i samim tim ništa ne možemo napraviti sem da se dodatno Ograničimo.

Mogu reći da je Tantričko Učenje kao i njegova Teorija i Filozofija upravo pojašnjenje i način pomoću kojeg se postiže Razumijevanje ove Ideje da između Sopstva i Apsoluta nema nikakve razlike i da su oni Jedno te Isto. Biti sa ovim Znanjem znači izgubiti Individualnost i potpuno se Stopiti sa samim Izvorištem ili Brahmanom što je sam Vrhunski Cilj Tantre kao Učenja.

Oglasi