Oko SvjedokaU prošlom tekstu napisao sam jedan Tantrički aksiom: “Tamo gdje je Shaktii tu je i Shiva, tamo gdje je Shiva tu je i Shaktii.” Vjerujem da ste svi već čuli za ovaj aksiom i da već znate određeno značenje ove tvrdnje unutar Tantričkog Učenja.

Prije svega da napomenem, da na ovom Blogu ne namjeravam da pravim razliku između Tantričkih Učenja, već ću više baviti se tekstovima o Tantri, a ne samo Vama Tantri, Dakshina Tantri ili Madhyacara Tantri. Niti cu je dijeliti na Kaula, Mishra ili Samaya Tantru. Već ću pisati o Tantri kao cjelovitom Učenju.

Temeljno iskustvo čovjeka, kada je orijentisan na čulnost, jeste odvojenost od Prirode, odvojenost od onog što percepira, i samim tim odvojenost od Izvorišta, Brahmana. Kada kažemo da je čovjek odvojen i da je to njegovo temeljno iskustvo o njemu samom govorimo da sve što percepira, misli, osjeća, da su sva njegova ubjeđenja, stavovi i koncepti nastali na osnovu vjerovanja u odvojenost, ali i na osnovu iskustva koje ima kroz svoju čulnost, kroz povjerenje i percepciju koju je dao čulima. Otud i takvo unutrašnje stanje čovjeka. Nesvjesnost, vezanost, različita ubjeđenja u koja vjeruje i koja živi.

Cilj Tantre kao Ezoteričnog Učenja jeste upravo u tome da razbije percepciju koja nas čvrsto drži u zatvoru čula i koja ne dozvoljava da vidimo stvarnost očima oslobođenim od ograničenja. Te svojim filozofskih i teoretskim (iako je ovo jako rijetko) tekstovima i Učenjem pokušava da nam da drugačiju percepciju od ove u koju vjerujemo. Upravo, to je cilj Sadhane koja je temelj svake prakse, a samim tim i Tantričke. Ta Sadhana se razlikuje od škole do škole, ali svim školama isti je cilj. Stapanje individualnog i ograničenog sopstva sa Univerzalnim Sopstvom ili Brahmanom. 

Tayorvirodho’yam upádhikalpito
Navástavah kashcidupádhireśah;
Iishádyamáyá mahadádikárańaḿ
Jiivasya káryaḿ shrńu paincakośam.
 

Razlika između ograničene svijesti i Najviše Svijesti leži u pojedinačnom ograničenju (Upadhi), različitim sposobnostima; te ne postoji neka druga razlika između tog dvoga. Prakrti djeluje nad Purusom (Svijest) kako bi manifestvovala u kreaciji osjećaj “Ja postojim” (Ja Jesam) u najgrublju materiju. O ljudska bića, to je ono što bi trebali da zapamtite.”

Sva razlika po tumačenju Tantre je u tome što ljudsko biće vjeruje, prihvata i živi ograničenja percepcije. Upravo ta ograničenja percepcije uzrokuju da se ono nalazi u stanju Sna, usnuo i zaboravljen vjerujući da je odvojen od samog sebe i Univerzuma. Priroda ili Energija ili Sile i Zakoni koji djeluju na ovom prostoru omogućuju da se osnovna svijest čovjeka izražena izrazom “Ja Jesam” ograniči u najgrubljoj materiji vjerujući da je to jedina istina, potvrđujući to svojim iskustvom i životom. Svako Učenje oko nas, određenim praksama pokušava da, prije svega, čovjeku pokaže drugačiju stvarnost od one u koju vjeruje, a naposljetku da oslobodi njegov Um od inercije, tuposti, usnulosti, negativnosti (Tamas).

Tantra nudi niz načina (instrukcija ili Sadhana), ali svi načini djeluju na specifičnu percepciju koju imamo šireći je i umanjujući uticaje Shaktii na Um, tj. smanjujući djelovanje sile Prirode na Um kako bi ovaj mogao da uvidi svoju Istinsku Prirodu.

U ljudskom iskustvu, um je ograničen usmjerenjem koje mu je nametnuto Energijom, ali upravo svojim vjerovanjem da je on ono što percepira, da je on ideja koju ima o sebi, osnažuje iskustvo čulnosti, vjerovanja i percepcije kroz čula. Upravo to govori o Aksiomu: “Gdje je Shaktii tu je i Shiva, gdje je Shiva tu je i Shaktii”. Ili “Gdje je Energija tu je i Svijest, gdje je Svijest tu je i Energija”. 

Naša svijest nalazi se duboko povezana sa energijom, tj. vezana je sa percepcijom koju imamo, a samim tim povezana je sa svim ograničenjima u koja vjerujemo i koja osnažujemo.

Kada Učenik dobije Sadhanu, a o tome ćemo isto pisati na blogu, tj. pisaćemo o Sadhani, davati primjere i slično, ali ne i tehnike koje se rade. Kada Učenik dobije Sadhanu, koja sljedi principe Ashtanga joge ili neke druge načine Sadhane, ona ima za cilj da promjeni percepciju kojom on doživljava svijet, da mu izmjeni ubjeđenja, vjerovanja koja nastaju vezanošću i identifikacijom sa čulima. Teorija i filozofija ima za cilj da promjeni način mišljenja, uvjerenja, koncepte, ideje, asocijacije, itd. Sve to zajedno djeluje na um koji napokon biva nošen drugačijim vibracijama koje nastaju praksom te mjenja svoju unutrašnju percepciju spoljašeg i unutrašnjeg svijeta što dovodi do promjene u njegovom životu i on počinje uviđati Istinu koja se nalazi iza pojavne stvarnosti u koju je do tada vjerovao.

Tada Aksiom dobija drugačiji karakter. Više se ne posmatra sa nivoa ograničenog uma, već sa nivoa uma koji se širi, koji se razvija i raste sukladno Sadhani i Učenju koje radi.

Svijest tada usmjerava energiju u drugom pravcu i ne biva povučena energijom koja kaotično djeluje. Te se samim tim i energija mjenja i biva usmjerena ka svijesti i njenom širenju.

Naš Mikrokosmos ograničen je okovima pogrešne percepcije i samim tim on proživljava patnju, svijest je ograničena prirodom energije koja je u kaosu i ide od objekta na objekt vukući Svjedoka, Svijest za sobom bez jasnog i preciznog usmjerenja, sem da zadovolji svoju čulnost. Makrokosmos sa druge strane je u savršenom redu, jasnoći, neograničen i neomeđen te energija sljedi osnovnu ideju, osnovni princip, tj. Svijest koja je ispoljena.

Kroz Sadhanu koju radi čovjek dobija priliku da očisti, oslobodi ograničenja svoj Mikrokosmos te da se sjedini sa Makrokosmosom te zadobije oslobođen um koji je njegovo iskonsko pravo i istinsko stanje, njegova Priroda.

Sadhana je proces transformacije i transcedencije individualnosti, ograničene svijesti u Kosmičku Svijest. Mikrokosmos (Jiiva) i Makrokosmos (Shiva) nisu različiti. Sopstvo je jedno te isto. Razlika leži samo u različitosti forme, ali ne i različitosti onog što ispunjava tu formu. Transformacija i transcedencija nikada ne bi bila moguća kada bi bila razlika i u onom što ispunjava formu, tj. subjektu unutar forme i samoj formi.

Mikrokosmos je dio Makrokosmosa, isto kao što je kapljica vode dio sveukupnosti oceana. Stoga je refleksija Makrokosmosa upravo unutar samog Mikrokosmosa te nema nikakve razlike u kvalitetu, sem u formi u kojoj se određeni Kvalitet nalazi. Sve što Makroskosmos posjeduje, posjeduje i Mikrokosmos. Razlika je samo u razmjeru, no i razmjer je na tom nivou samo subjektivno iskustvo. Drugim riječima, mjesec se savršeno reflektuje i u velikom jezeru ili oceanu kao što se savršeno reflektuje i u najmanjoj kapljici.

Etávupádhi Para jiivayostayo
Samyagnirasena Para na jiivo;
Rájyaḿ narendrasya bhat́asya khet́aka-
Stayorapohena bhat́o na rájá

“Sva (ova) ograničenja, različiti znakovi (kvalitete), su karakteristični i za Najvišu Svijest i za individuu. Jednom kada su te razlike uništene, Mikrokosmos postaje Makrokosmos – baš kao što će individua biti uzeta kao kralj ako ima kraljevstvo. Uklonite ove razlike, i biće teško načiniti razliku između tog dvoga.”

Kada nešto posmatramo, kada imamo percepciju nekog objekta, mi kroz oči sagledavamo sliku koja se u njima reflektuje i kroz vibraciju koja se prenosi živčanim sistemom dolazi do određenog dijela mozga koji je odgovoran za viđenje slike izvan nas, ili objekta. Kada kroz tu vibraciju živčanog sistema mi percepiramo određeni objekat, naš mozak stvara sliku unutar nas koji mi vidimo spolja. Na taj način mi vjerujemo da je slika koju vidimo stvarna. Na isti način djeluju sva ostala čula. No, kada zamislimo određeni objekat, naš mozak ne čini nikakvu razliku i isto tako vidi objekat kao u prvom slučaju. Naučna istraživanja su u zadnjih nekoliko godina potvrdila ovo saznanje koje se prenosi unutar starih učenja već hiljadama godina. Ona su pokazala da za mozak nema stvarne razlike. Ukoliko bi mogli da zamislimo stepenice uspred praznog prostora i znamo da one tamo postoje one bi bile stvorene ispred nas. Kod nekih individua koje su dovoljno razvijene ovaj proces je moguć.

Na ovaj način pojašnjava se da je sve ovo um Najviše Svijesti, i da se sve nalazi unutar nje. Upravo u ovom možemo naći uporište za tvrdnju da je cijeli univerzum iluzija, Maya. No, unutar našeg ljudskog iskustva ova tvrdnja može biti istinita samo ako se ispravno razumije, inače ona nema istinitost ako se oslanjamo na informacije koje dobijamo kroz čula.

Sada bih morao ući dublje u filozofiju Tantričkog Učenja i spuštati tu filozofiju na teoriju kako bi vam mogao približiti filozofska stajališta Tantre, ali nemam toliko prostora za to. No, priču o Makrokosmosu ćemo nastavljati i nadovezivaćemo određene tekstove na nju. Tako da ćete dobiti sve potrebne informacije.

Kada počnemo da shvatamo da je percepcija ono što nam pokazuje tzv. stvarnost svijeta i kada povežemo unutrašnji svijet kakav poznajemo unutar sebe i koji je unutar svih drugih ljudi i bića oko nas, počinjemo da shvaćamo šta u stvari ovo Učenje govori, kako je moguće spajanje Mikro i Makro kosmosa, šta to u stvari znači. Tada počinjemo da se odvezujemo od čula i informacija koje nam ona daju i počinjemo da usmjeravamo pažnju na unutrašnjeg svjedoka, na svijet u nama kao izvorište percepcije i onog što vidimo. Kako mjenjamo svoje osnovno ubjeđenje i vjerovanje u sliku o sebi, ideju koju imamo o sebi i zamjenjujemo je onim što Tantričko Učenje govori, kroz svakodnevnu Sadhanu mjenja se i naše viđenje svijeta. Počinjemo da uviđamo da svijet i nije onakav kakvim smo ga zamišljali, već da se temelji na nečemu što je mnogo veće od svijeta, nečemu što nije materijalno, ali da je materija dio tog što percepiramo.

Tada Aksiom sa početka našeg teksta dobija svoj pravi smisao, jer počinjemo da shvaćamo da je naše najdublje sopstvo upravo isto kao i sam Brahman, da je naš osjećaj “Ja Jesam”, veza sa najdubljom Prirodom.

Oglasi