Tantra kaže da je “sve oko nas ispoljenje Brahmana”. Tada ispada da ne postoji razlika između Spiritualnosti i Materijalnosti, iako većina ljudi misli da postoji određena razlika između tog dvoga.

Sklon sam vjerovanju, ali vjerovanju koje temeljim na svom iskustvu, da stvarno ne postoji razlika između materijalnosti i spiritualnosti te da je ta razlika koju mnogi osjećaju prosto subjektivno ubjeđenje. Ipak, možemo reći i da je ovo što kaže Tantra, kao i ja, isto samo subjektivno ubjeđenje. Ukoliko to tvrdimo, da je sve subjektivno ubjeđenje, onda imamo polazišnu tačku iz koje možemo da nešto tvrdimo i dokazujemo. Dokazivanje traži otvorenost i dopuštanje da nešto u šta vjerujemo može imati i drugu stranu, ili što je mnogo vjerovatnije, može imati obje strane u isto vrijeme.

Ako posmatramo ljudsko iskustvo stvarnosti, ali i samog sebe, onda počinjemo primjećivati da je sve u tački iz koje posmatramo svijet i stvarnost. Ukoliko je posmatramo iz tačke orijentiranosti na tjelesnost, na čulnost, onda možemo reći da postoji neka razlika između materije i duha, ali ako posmatramo iz tačke koja je povezana sa Svjedokom unutar nas, ili da to kažem sa Istinskim koje jesmo, onda primjećujemo da je stvarnost ono što stoji u pozadini percepcije, ono što omogućuje samu tu percepciju, a to je Duh, Priroda nas samih i univerzuma, sam Brahman. Sa te dve različite tačke percepcije, ili mogu reći sa te dvije različite skale posmatranja, tačke u kojoj smo utemeljeni, ili onog što smatramo da jesmo, postoje određene razlike u tumačenju materije i duha (spiritualnosti). I čovjek koji se stavlja u jednu od te dvije tačke percepcije naći će razlike koje traži, jer stvarnost se prilagođava onome koji joj Svjedoči.

Postoji i treći pogled, treći način percepiranja stvarnosti oko i unutar nas. On bi se mogao izreći upravo gornjim aksiomom “Sve je ispoljenje samog Brahmana – Boga, Najviše Svijesti”. Što znači da je svaka od tih percepcija, ili uglova gledanja u zavisnosti od tačke iz koje posmatramo ili sudimo o stvarnosti, ispravna, ali i da su obje istinite i stvarne. I ponovo se vraćamo na onog koji sve ovo Svjedoči. Kada je on vezan za materiju, čulnost, onda će on smatrati materijalnu stvarnost stvarnom i zanemariti bilo koju drugu kao istinitu. Ako je Nevezan za čulnost i iskustvo koje nam ona daje, te stvarnost doživljava iz stvarnog sebe on može da kaže da je materijalna stvarnost nestvarna ili iluzija (Maya) i da je jedina stvarnost duhovna stvarnost.

Tantra bi rekla da obojica pogrešno vide. Te da je stvarnost na svim razinama ispoljenje Najviše Svijesti. Ali da postoji razlika u vibracijama, ili načinu ispoljenja Najviše Svijesti. Svaku razinu ispoljenja, bez obzira na vibratornu ravan, čini Najviša Svijest. Samim tim obje stvarnosti, ili možemo reći sve stvarnosti koje postoje, su Stvarne i Istinite.

Na taj način dešava se promjena percepcije. Stvarnost definiše način percepcije, način na koji ju doživljavamo. Naš Svjedok koji je Vezan ili Nevezan čini razliku i definisanje stvarnosti oko nas.

Tantrička Nauka kaže da je sve oko nas ispoljenje Najviše Svijesti i da je Ona utkana u svaki atom koji čini stvarnost bez obzira na razinu na kojoj se nalazimo. Sve počinje iz Toga, iz Najviše Svijesti. Samim tim sve je ispunjeno Najvišom Sviješću. Razumijevanje ovog traži dugogodišnju praksu, Sadhanu koja postepeno mjenja našu percepciju promjenom ugla posmatranja ili promjenom težišta unutar nas, sa čulne razine na suptilnu razinu, tj. Svjedoka ili Atmana.

Između Brahmana i Svjedoka nema razlike. Svjedok je ispoljeni Brahman, stvoreno Biće, dio same Najviše Svijesti. Uzmimo za sada ovo kao istinitu tvrdnju. Kažem da je uzmemo, ne da vjerujemo u nju, jer istina o ovom je mnogo dublja i za um komplikovanija od proste definicije koju ovdje dajem.

Sadhana koju radimo postepeno mjenja kvalitet viđenja, mjenja kvalitet uma koji smatramo sobom, sve dok se ne desi nedvojben uvid da je um alat koji koristimo, ali ne i ono što smo. Ubjeđenje da smo mi materijalno biće, ograničeno čulima pogrešan je način viđenja. Ali isto tako reći da smo mi spiritualno biće, duhovno biće, pogrešno je samo po sebi. Mi smo i jedno i drugo, ali i nešto sasvim treće koje ni ne naslućujemo dok ponavljamo izreke, postulate, mišljenja onih koji znaju. To znanje traži lični uvid u Prirodu koja Jesmo. Tek tada započinje shvaćanje da mi nismo ni jedno ni drugo, već ono što omogućuje i jedno i drugo.

Stoga, reći da je materijalnost loša a duhovnost dobra isto je kao i reći da je duhovnost loša i proizvod umišljanja a da je materijalnost jedina stvarnost. Obje tvrdnje izazivaju sukobe unutar čovjeka i u njegovoj okolini. I obje su neistinite. Niti duhovnost, niti materijalnost ne mogu da postoje bez istinske stvarnosti koja je temelj i jedne i druge. Upravo Tantra kao učenje teži da čovjeku, kroz njegovu Sadhanu i samu filozofiju Tantre da odgovore i omogući da ovo sam za sebe doživi.

Sukob koji doživljavamo potiče iz nas samih zbog nerazumijevanja suštine stvarnosti. Kada nestane sukob u nama nestaje i nerazumijevanje te se javlja direktno viđenje da je stvarnost ono što mi jesmo. Viđenjem stvarnosti definišemo onog koji vidi, ali i onog koji vidi i definiše stvarnost. Suština međuovisnosti oboga pokazatelj je da mi nismo odvojeni od stvarnosti oko nas. Buddha bi rekao “Ono si što misliš da jesi”. Tantra bi rekla: “Ono si što doživljavaš da jesi”. Ne postoji neka bitna razlika u ovim riječima. Vjerujem da je samo stvar prevođenja i tumačenja obiju izreka i ništa više. No, onom koji je krenuo na Put ka sebi, obje su jasne jer mu pokazuju na što treba da obrati pažnju.

Vidjeti materiju kao Najvišu Svijest, ali i duh kao ispoljenje Najviše Svijesti pokazatelj je unutrašnjeg razumijevanja i stadija svijesti dotičnog vidioca.

Kako bi to rekao jedan Kaula Majstor: “Jedni sljede dvaitu. Drugi advaitu. Moje učenje je iznad oboga!”.To je Tantrički stav, Učenje, ili kako želite. Stvarnost prevazilazi i dvaitu i advaitu, ali i koristi i jednu i drugu u svom ispoljenju.

Tantra nas uči da ne postoji razlika između materije i duhovnosti, već da oni jedno drugo prožimaju i temelje se na samom Brahmanu. A sam Brahman je jedina stvarnost. Stoga, ako to tako kažemo, onda možemo reći da je stvarnost i materija i duh u isto vrijeme. Ono što se provlači kroz pozadinu materije i duha jedno je te isti, sam Brahman, Apsolut, Najviša Svijest. Stoga oko toga nema dvojbe.

Na isti način ovo može biti izrečeno i na drugi način. “Priroda Shaktii nije odvojena od Shive, te je sama Shaktii sam Shiva!”

Dublji odgovor nalazi se u aksiomu: “Tamo gdje je Shaktii tu je i Shiva, tamo gdje je Shiva tu je i Shaktii.” O ovom aksiomu ću nešto reći u sljedećem tekstu.

Razumijevanje je sila koja omogućuje da individualno shvatimo ovo što je ovdje rečeno. A Tantra upravo inzistira na razumijevanju i ličnom iskustvu svakog učenika. Način da do toga dođe jeste svakodnevna Sadhana koja nam je data i primjena toga u životu koji vodimo.

Namaskar
AtmaSambhava

Oglasi